Mazohizam

[ram]

Originally Posted by fantazy

Da u pravu ste, previše sam mislila samo na sebe kad sam to pisala....definitivno sebe fizički ne kažnjavam....bar ne tako (jer pušenje je štetno i za mene)

[Olio]

Originally Posted by fantazy

Da čini mi se nevjerovatnim.
Svako jutro ustanem 15-tak minuta ranije da bi sjela sama sa sobom. Jutros sam, osjetila u sebi koliko otpora prema svemu imam, koliko to nema veze samnom, sa životom. Ne znam vam najbolje objasniti ali kao da sam vidjela čelični prekrivač na sebi. Bila sam vrlo kratko vrijeme svijesna toga, ali sam ispod toga osjetila da to nisam ja, da u meni ima nešto drugo. U ovom trenutku sam opet na starom i nadam se da ću uspjeti se duže zadržati u tom osjećaju da vidim šta ću s njim.

Uh, fantazi... da sam ranije video ovaj post... u međuvremenu sam pročitao i prvi inicijalni...
nadam se da se ne ljutiš što ga otvaram nakon godinu i više. Ako treba, obrisat ću ga.
Psihijatri su ljudi... "obučeni" da deluju u skladu sa "naučenim". Ništa više od toga.
Najlakše je reći "dijagnozu" i prepisati lekove. Ne košta ih ništa.
Svi "ovozemaljski" problemi su nešto što moramo odvajati od našeg mentalnog stanja. Znam da kada ovo govorim, delujem kao cinik. Ne mislim da se problemi rešavaju sami od sebe, (na žalost svih nas) ali samo naglašavam da "brigu moramo razlikovati od traženja rešenja". Od prvog nemamo ništa osim štete po um, a od drugog možda nešto i bude. Treba umeti razlikovati.
Ali ovo nije alternativa za rešenje mentalnih problemčića koje svi imamo. Nju ću uskoro svima predstaviti.
p.s. obrati pažnju na podebljano. Ne trebaš prihvatati teško emotivno stanje koje ne želiš, odbaci ga, kao da nije tvoje !!!
Pozz

[chameleon]

Originally Posted by Olio

Uh, fantazi... da sam ranije video ovaj post... u međuvremenu sam pročitao i prvi inicijalni...
nadam se da se ne ljutiš što ga otvaram nakon godinu i više. Ako treba, obrisat ću ga.
Psihijatri su ljudi... "obučeni" da deluju u skladu sa "naučenim". Ništa više od toga.
Najlakše je reći "dijagnozu" i prepisati lekove. Ne košta ih ništa.
Svi "ovožemaljski" problemi su nešto što moramo odvajati od našeg mentalnog stanja. Znam da kada ovo govorim, delujem kao cinik. Ne mislim da se problemi rešavaju sami od sebe, (na žalost svih nas) ali samo naglašavam da "brigu moramo razlikovati od traženja rešenja". Od prvog nemamo ništa osim štete po um, a od drugog možda nešto i bude. Treba umeti razlikovati.
Ali ovo nije alternativa za rešenje mentalnih problemčića koje svi imamo. Nju ću uskoro svima predstaviti.
p.s. obrati pažnju na podebljano. Ne trebaš prihvatati teško emotivno stanje koje ne želiš, odbaci ga, kao da nije tvoje !!!
Pozz

hmmm...

Kako misliš da "ovozemaljske" probleme treba odvajati od našeg mentalnog stanja?
Zar mentalno stanje nije sastavni dio tih problema?

Misliš predstaviti nešto ala Dijanetika!?

[Olio]

Originally Posted by chameleon

hmmm...

Kako misliš da "ovozemaljske" probleme treba odvajati od našeg mentalnog stanja?
Zar mentalno stanje nije sastavni dio tih problema?

Misliš predstaviti nešto ala Dijanetika!?

dijanetika? Ne, nešto sveobuhvatnije od toga.



Kako misliš da "ovozemaljske" probleme treba odvajati od našeg mentalnog stanja? Zar mentalno stanje nije sastavni dio tih problema?

O tome bi mogli satima i satima...

pokušaću ukratko. Mentalno stanje je stanje na koje utiču faktori izvan osobe (spoljnji događaji), potom utiču osobine samog mentalnog funkcionalnog "sklopa", jer svi smo rauličiti.
Na kraju, na mentalno stanje utiče sam "doživljaj" (Jaaaaakoooo složena tema) same osobe, koja "uobličava" spoljne uticaje, i vrši primanje specifičnih i svesno ili polusvesno (ne mislim podsvesno!) nadograđenih i izobličenih senzacija iz realnosti, dajućim sopstveni "pečat" i "dozvolu" da se afirmišu (čitaj-da utiču) na mentalno stanje. O ovome napisah oko sedam stotina strana, i ne samo o tome, tako da ne može jednim postićem sve se objasniti. Evo primera: kako nekome ni najstrašniji problemi ne stvore mentalni poremećaj, dok neko (poput osobe koja misli da umire) i najjednostavniji problemčići kreiraju (!?) mentalni poremećaj?!
Ne, ne radi se "samo" o mentalnim karakteristikama i okruženju, odnosno socio-pato-kulturo-emo-itd... uslovima u kojima se nalazi osoba. Mnogo toga je u "igri", mnogo toga...
Ljudski um, odnosno psihološka forma, je najkompleksnija forma koja postoji, i daleko prevazilazi složenost fiziološke forme ljudskoga bića.
Možda možete shvatiti razliku između hardvera i softvera.
Kvar u hardveru, ma kako složen, je potpuno različit od "grešaka" u funkcionisanju "programa"... jer se prelako može uticati na njegovo funkcionisanje...
prelako!
Uskoro ću vam "razjasniti" ponešto...

[Blue_Knight]

Živi se puno bolje bez mazohističke crte :)

[chameleon]

Originally Posted by Blue_Knight

Živi se puno bolje bez mazohističke crte :)

hmmm.....

nisam u ništa siguran po tom pitanju......

[ksandar16]

Tek sad sam pročitao ovaj topic...ne bih da zvučim maliciozno, ali nije mi jasno zašto se problem sa teme svrstao u mazohizam!?...bar meni tako izgleda, da problem nema veze sa mazohizmom.

[Olio]

Originally Posted by ksandar16

Tek sad sam pročitao ovaj topic...ne bih da zvučim maliciozno, ali nije mi jasno zašto se problem sa teme svrstao u mazohizam!?...bar meni tako izgleda, da problem nema veze sa mazohizmom.

A upravo zvučiš kao mazohista...

[ksandar16]

Originally Posted by Olio

A upravo zvučiš kao mazohista...

Moguće... mada je mazohizam jedna zaista interesantna tema, tj. fenomen.

[fantazy]

KAKO NAUČITI REĆI "NE" DA BISMO ŽIVOTU MOGLI REĆI "DA"
Laslo Pinter
Ponedjeljak, 25.10.2010

Ako ste se u životu često našli u prilici reći "ne", a to niste znali uspjeli ili ako se često osjećate neslobodno, mrzovoljno, potčinjeno, nemoćno i zapleteno u međuljudskim odnosima, tada ste sigurno u djetinjstvu imali poteškoće u razdoblju razvoja vaše samostalnosti. U prošlom sam broju opisao psihološku i tjelesno-energetsku pozadinu osjećaja napuštenosti i zanemarenosti, kao posljedicu zastoja i fiksacija za psihološke probleme koji su vezani za simbiotsku i oralnu fazu djetinjstva, koja traje od rođenja do druge godine života. U ovom ću broju opisati poteškoće koje mogu nastati u razdoblju odvajanja od majke i osamostaljivanja.
U fazu separacije ili odvajanja od majke svako dijete ulazi u vlastitom, individualnom ritmu. Neka djeca počinju ulaziti ranije te već oko prve godine života čestim odgurivanjem i odvajanjem od majčina tijela pokazuju želju za većom samostalnošću. Oni koji najviše oklijevaju i čekaju, želju za odvajanjem počinju pokazivati pri kraju druge godine života. Dakle, između prve i druge godine života počinje faza dječjeg razvoja koja je okarakterizirana sve većom potrebom djeteta da se odvoji od majke i stvori vlastitu individualnost i identitet koji je odvojen od majčinog i roditeljskog općenito. U tom razdoblju života dijete počinje jasno izražavati vlastitu volju kroz izražavanje negodovanja i govorenja "ne" roditeljima i svijetu. Ako roditelji u tom razdoblju poštuju djetetovu volju i njegovo "ne" te se prema djetetu odnose na zdrav način, ne lomeći njegovu volju pod svaku cijenu, tada se dijete nauči zdravo identificirati s vlastitim "ne". U odrasloj će se dobi znati zauzeti za sebe te jasno odrediti svoje granice, znat će reći "ne" kada osjeti da joj nešto smeta i neće trpjeti da je drugi ugnjetavaju. Isto će tako znati jasno reći "da" kada nešto želi te će se na zdrav način zauzimati za svoje potrebe. Međutim, kada roditelji u tom razdoblju pretjeraju u kontroli i lome djetetovu samovolju pod svaku cijenu te u tome uspiju, tada dijete postupno odustaje od izražavanja vlastitih prirodnih životnih impulsa, odustaje od otvorenog izražavanja vlastitih namjera.
U odrasloj dobi takvo će se iskustvo iz djetinjstva ispoljiti kao problemi u izražavanju vlastite volje. Osoba se neće znati jasno zauzeti za sebe i izboriti za vlastitu samostalnost, u odnosima će se osjećati neslobodno i potčinjeno. Svoje će partnere, poslovne suradnike i autoritete često doživljavati kao kontrolore koji im ne daju slobode. Takve će osobe život doživljavati kao kontinuiranu borbu između njihove prikrivene volje i tuđe volje koja ih izvana ugrožava. Tako formirani obrambeni karakterni obrazac u Core Energetici nazivamo mazohističkom obranom. Na površini se osoba s mazohističkom obranom potčinjava i dozvoljava dominaciju, no ispod površine svijesti osoba gomila snažnu zlobu i neprijateljstvo koje ne pokazuje otvoreno. Ako se to samozagušivanje dugo nastavi, osoba će biti sklona depresivnim stanjima, a na tjelesnoj se razini to može očitovati u zdravstvenim poteškoćama s probavnim organima, kostoboljama, proširenim venama, povišenim tlakom i srčanim poteškoćama.
Tjelesna, voljna, osjećajna, misaona i duhovna razina mazohizma

Na tjelesnoj se razini mazohizam očituje u masivnom i zbitom tijelu, sa snažnim mišićima koji su obloženi s dosta masnog tkiva. Osjećaj zbitosti je naglašen u kratkom i uvučenom vratu, a često i u snažnim rukama i nogama. Međutim, osoba svoje snažne mišiće ne koristi s namjerom da slobodno izrazi vlastitu snagu kroz otvorenost i samopoduzetnost, već njima zadržava te impulse od slobodnog ispoljavanja, u strahu da će kroz izražavanje izaći i negativne emocije koje je nagomilala i potisnula. Mazohistička se obrana u licu očituje kroz djetinjast izraz i smješak koji prikriva nezadovoljstvo, što je često vidljivo i u očima koje izgledaju kao da se smiješe, a iza toga se naziru osjećaji težine, nezadovoljstva i patnje. Voljni aspekt te osobe nije se razvio na zdrav način. Umjesto da svoju volju koristi slobodno i otvoreno, osoba s takvom obranom će je koristiti za kontrolu vlastitih spontanih životnih impulsa. Osoba će to samokontroliranje i samokažnjavanje doživljavati kao nešto izvana nametnuto, no u stvarnosti ona tu kontrolu nameće samoj sebi.
Na emocionalno-mentalnoj razini ego osobe stvara unutarnji kompromitirajući stav: "Živjet ću život bez izražavanja vlastite samostalnosti i neovisnosti te ću drugima udovoljavati i potčinjavati im se, jer me tada drugi neće kažnjavati, a možda će me i voljeti". Potisnuti agresivni impulsi pojavljivat će se kao kronično nezadovoljstvo, žaljenje i gunđanje. Mentalni aspekt će biti razvijen, ali konfuzan u svezi vlastitog duhovnog procesa. Osoba će energetski i psihološki zračiti napeto, usporeno i teško, kao da iznutra stalno nešto "kuha", ali će rijetko kada eksplodirati bijesom. Mazohistička obrana formira osobnost tipa "dobrog" dječaka i djevojčice, gomilajući nezadovoljstvo što mora biti takav/va, vjerujući da je to jedini način na koji može zadržati kontakt, a da ne bude slomljena. Upravo zbog snažne potisnute zlobe i mržnje prema autoritetima, ti se isti negativni osjećaji nesvjesno projiciraju i na vrhovni autoritet tj. Boga. Zbog toga je često duhovni aspekt kod osoba s tom obranom slabije razvijen ili konfuzan. Pozitivne strane osoba s ovom obranom su izdržljivost, istrajnost u odnosima, lojalnost, radne kvalitete, otvorenost za kontakt. Te kvalitete još više dolaze do izražaja kada osoba proradi vlastitu obranu. Osobe s mazohističkom obranom dobre su u svim poslovima koje zahtjevaju dugotrajni, veliki angažman, jer neće odustati i posao će znati dovesti do kraja. Većinom neće voljeti vodeće pozicije jer ne vole dominirati drugima, te će zbog toga radije birati radne pozicije gdje direktno nisu na vrhu hijerarhije, ali će voljeti zahtjevne poslove gdje se mogu istaknuti svojom upornošću, marljivošću i inteligencijom.
Izlazak iz obrane

Izlazak iz začaranog kruga mazohističkog obrambenog mehanizma većinom je dugotrajan proces. Cilj terapije je da se korak po korak iznova proradi proces individualizacije u kojem se osoba uči odvojiti od "majke", da postane sasvim svoja, a da unatoč tome iskusi kako je i dalje voljena od te odrasle osobe. Tako se zacjeljuje rana djetinjstva kroz koju je osoba izdala sebe, kako bi ugodila roditelju, u nadi da će tako zadržati roditeljsku ljubav koja joj je bila potrebna. Proces izgradnje identiteta uz pomoć vlastite volje i direktnog, asertivnog izražavanja osjećaja, uključuje i proradu agresivnih osjećaja koje je osoba potisnula i kojih se odrekla, tako da osobi u terapiji pomažemo da osvijesti pravu prirodu osjećaja koji se nalaze iza prikrivenog gunđanja i žaljenja. Prije ili kasnije osoba postaje svjesna da je njeno prigovaranje i žaljenje neizravni izraz njene potisnute agresije koju tada kroz terapijsko-ekspresivni rad osoba nauči direktno izražavati. Ta agresivnost u početku može imati snažan negativan naboj, ali kada se razlog negativnosti razumije i shvati, osoba shvaća da joj pozitivna agresivnost i direktnost pomaže da u životu jasno izrazi sebe i svoje potrebe, te da pomoću te izravnosti može zaštititi sebe od tuđe destruktivnosti. Opisani psihodinamički rad podupiremo i Core Energetskim tjelesno ekspresivnim metodama kroz koje osobe s mazohističkom obranom mogu napokon naučiti osloboditi ogromnu zadržanu napetost u mišićima iz tijela, zajedno s oslobađanjem emocionalne napetosti.
U iduća dva članka slijede opisi preostalih dviju karakternih obrana.