Please pokusaj da me shvatis, al znaci sve sam probao... Ciljeve da postavljam nevredi jer kao sto rekoh sta god pomislim da cu ostvariti potpuno bude kontra. Kapiram da je to moje ubedjenje i da to nije tako,svestan sam toga, ali i pored toga svega uvek mi se desi da bude drugacije. Imam 14 god, jeste da je to pubertet i to ali nikom se "ovo" ne desava(tj bar ne vecini)
A to jedan dobar a jedan los dan. To je toliko izrazeno da nema teorije da su to neka moja ubedjenja, to mi se desava znaci od malih nogu ali do pre nekoliko to nisam znao, ali kad sam skroz provalio znaci da npr: bio sam napolju i sve je bilo do jaja. zvala me je keva da joj nesto radim na kompu i kad sam to zavrsio usput upalim nicpor :D (a ona naravno nije bila tu:D) i znate kako dalje ide... i posle sam izasao napolje i svi su poceli nesto da me prozivaju, onda sam izgubio telefon.....i nebi ja bio siguran znaci da mi se to nije desilo dosta puta, a kad sam otprilike video da je to do toga, proveravao sam.
a ako ce vam znaciti nesto: Kada popijem energetsko pice sa visokim sadrzajem taurina isto mi se tako menja iz loseg u dobar i iz dobrog u loz, onda sam isto primetio da kada treniram los mi prelazi u dobar i obrnuto(msm neprelazi nego se malo popravi moj stav u drustvu a ako mi je dobar dan i idem na trening, posle toga sam dosta umoran i nisam nista posebno i to, kada mi je dobar dan onda lako mogu da ucim a kada je los nema sanse da ja uzmem knjigu u ruke........i sumnjam da to ima moj cale al nisam 100% siguran.
moraš da neđeš nekoga s kim možeš da popričaš! Po godinama bih rekla da si još uvek u osnovnoj školi. Ovde, na forumu svakako to možeš, samo ne znam da li ti je to dovoljno!?
Reci mi , ko ti je postavio tu dijagnozu i kako ona tačno zvuči?
Veliki pozdrav
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Rekao sam u tekstu, nisam bio kod psihologa, niti da se obratim mojima nebi upalilo jer za njih je sve to moj izgovor da zato sto imam slabe ocene jer neucim, i mnogo su lenji kad ne neko drugi u pitanju. Sve bi da ostane kako je SADA. samo kad njima nesto smeta....
niti da se obratim mojima nebi upalilo jer za njih je sve to moj izgovor da zato sto imam slabe ocene jer neucim,
Tebi u stvari treba njihovo razumevanje! Možda je najbolje da pokušaš ponovo! Roditelji bi te trebalo razumeti, samo nađi način da im prođeš!
Verujem da će majka najpre shvatiti, da imaš problem i naći načina da ti nadoknadi svu ljubav i pažnju za kojom čezneš!
Odrastanje zna da bude bolno! I pošto si svestan da nešto ne štimaa, mislim da si na odličnom putu da nađeš rešenje! Svi smo tu da ti pomognemo!
Zato glavu gore!
Veliki pozdrav
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Verujte da nebi, evo upravo je dosla s posla histericna i psuje me kako neucim, da sam za kompom, zapravo ne zato sto neucim nego da bi ona sela... a i inache znam za par stvari koje sam joj rekao i to je samo zataskala, npr za treci krajnik, upaljen mi je i stalno mi smeta. stalno mi je odgadjala operaciju i na kraju kad joj sad to pomenem ona je u fazonu da je to zaboravljena prica. mrzi je da se pomeri za druge.....
da vjerujem da su tvoji problemi stvarni problemi ali isto tako su i dosta česti u tvojim godinama...moram ti reći da na žalost tek počinje...pubertet se zahuktava,da,da, i ne bi bilo loše da imaš kakvog dobrog frenda ili frendicu? pa da sa njim pričaš o svemu...psiholog nije isključen ali nemoj sve da svaljuješ na majku,pretpostavljam da ima hrpu posla i obaveza (što nije izgovor) nije čudo da dolazi histerična sa posla.Nisi nam rekao da li slučajno imaš brata ili sestru? Ili si jedinac što bi moglo da pogorša situaciju..u tvom slučaju..znači bitno je da imaš nekog..naravno možemo to biti i mi na forumu...a što se tiče računara joj,to je zlo današnjice,više čovjek ne zna ni da se druži samo bulji u ovaj ekran što ni izbliza nije ok.Ja recimo u kući nemam računar,samo na poslu ne mislim da ga nabavim u dogledno vrijeme,mirnija su mi djeca bez njega...
Otisao sam sa dedom koji me jedini podrzava i to, i treba mi operacija, po ceo dan me zeza nos, a kad sam kao mali dobio onaj listic neznam kako se zove za operaciju, pocepali su ga.
Upravu si za afirmacije ali prosto su toliko jake te moje i nema teorije da ih se "odreknem" jer imam prevelik strah od toga da naprimer idem sutra u skolu a da ne ******** uveche da bi se probudio u "dobrom" danu.
Jer naprimer kad mi je taj los dan stalno dobijam lose ocene, znaci bez principa odma mi se nadje neki kec u dnevniku. evo sutra nam predaje kont iz hemije i zato meni sutra mora biti dobar dan da bi ja nebi dobio 1, znam da je to taj trip ali se stvarno desava xD. Znam da znas da to nema veze ali u mom ebackom tripu ima xD.
A ako moj cale nije to jos resio neznam kako cu ja :(
Ovako,anonimni.
Prvo bih te lijepo pozdravio.Reci mi ,kako si danas?
Kako je bilo u skoli?
Prvo da rascistimo neke stvari.
Sve ovo sto si napisao upucuje na neki problem.Mozda ozbiljni a mozda i ne.
Dijagnosticiranje bolesti putem interneta i simptoma dovodi do tereta uma i uskladivanja s bolesti za koju mislimo,ponavljam ,mislimo da imamo.A najcesce nemamo.
Zasto to pricam?Jer su simptomi i sami proces bolesti po prirucnicima toliko slicni da se skoro mozemo pronaci u svakoj.
Koliko bih mogao shvatiti,a ja nisam lijecnik i ne postavljam dijagnoze,radi se o nekoj vrsti depresivnog ataka,i bipolarnoga poremecaja.
Pokusaj da si dan ispunis necim da te zaokupi,da ne mislis na probleme.
Vjezba stvara osjecaj srce,jer izlucujemo hormon endorfin nakon njegove aktivacije nasim tjelom kola "sreca",bukvalno.
Posto si ti jos vrlo mlad,neke stvari koje opisujes su normalne,no kod tebe su pojacane zbog nesredenoga drsutva i obitelji.
Prvo bih ti preporucio da odes kod pedagoginje u skoli i da joj opises probleme koje imas.To je osoba koja je tu za tebe,i koja ce ti pomoci.To je prvi korak.Ne trebas da osjecas strah ili sumnju u nju,jer to je vrlo strucna osoba koja ce ti pomoci da se bolje osjecas.
Najvaznije je da joj nista od navedenog ne presucujes,tj.da joj sve kazes.Mozes ju zamisliti kao tvoga prijatelja,ili neku vrlo blisku osobu koja te razumije.Mozda ti bude tako lakse sve joj iznjeti.
To je prvi korak.
Nemoj ciniti neke stvari koje ne mislis uciniti.Najprije promisli.Koliko ces nastetiti ljudima oko sbe?koliko ce biti tesko djevojci koja je zaljubljena u tebe?tvojim prijateljima?obitelji?Ako sebe ne stedis,koliko ti znace drugi?
Nije sve tako crno,ili sivo,reklo bi hladno pivo.Salu na stranu.
Nadam se da sam ti bio od pomoci,barem malo.Ako sto trebas reci .Mozes mi se obratiti i na privatnu poruku,rado cu ti pomoci.
Dragi Anonimni, teško je postavljati mozda i krivo mišljenje putem intenreta, za osobu koju ne poznaš.
Iskreno, ne vjerujem da je to samo proces puberteta, vec da mozda nisi ni kad si bio malen osjecao bliskost svoje obitelji, osim djeda.
To što te oni ne razumiju je njihova priča. Koja na žalost utječe i na tebe. Jer si pokupio njihove, možda i dobronamjerne "kritike", od malena. Mi smo ono što mislimo, ili ono što mislimo da drugi misle o nama.
Tvoj život ide dalje. Što te usrećuje, osim fizičkog zadovoljstva?
I ja sam još uvijek teenager u duši, mogli bi se skompati...