Jao bre danas sam imao priliku da posetim skolskog psihologa i u tom trenutku nije bilo pomisli na to :( .
Neznam zasto ali mislim da necu moci !
Ma nema veze, dečko. Samo se ne opterećuj. Ne obraćaj previše pažnje ni na te svoje simptome. Mlad si i zdrav, biće sve u redu. Evo, još malo pa će i raspust. Učiš li šta?
Ma ucim nesto malo :)....
Al mislim da netreba zanemarivati ovaj problem jer koliko vidim po sebi ozbiljan je "( .
Koji poremećaj? Koliko ja vidim po tebi, ideš u školu, igraš igrice, koristiš internet, lepo komuniciraš sa ljudima ovde; po svemu bih rekla da si ti jedan zdrav i normalan dečak. Tebi lekari nisu postavili nikakvu dijagnozu? Izvinjavam ti se ako mi je promaklo. Doduše, i da jesu - medicina je suviše nepouzdana. Ako se ne varam, napisao si da imaš 14 godina. Drma te pubertet, hormoni rade pa malo ne rade, imaš briga preko glave da ne znaš šta ćeš pre da rešavaš. No, sve su to normalne pojave u tvojim godinama. Zato sam ti predložila da se malo opustiš. Mislim, ništa te ne guši, ništa te ne boli toliko da bi te vodili u hitnu, organi ti normalno rade, nisi životno ugrožen. Ima tvojih vršnjaka koji se bore za život. Hoću da kažem, generalno: zdrav si. Malo se opusti, nekoliko dana, ono: ide raspust, razmišljaj o svojim obavezama (koji si razred?), "Budi promena koju želiš da vidiš u svetu", daj nešto svojim bližnjima, pomozi im, probaj nekoliko dana da ne tražiš već da pružaš.
Pa se javi.
Bipolarni, te simptome koje su naveli. Tesko mi je s tim da budem dobar ucenik jer, ja sam sebi milion puta zacrtao neke moje planove ali odma mi se nagomilaju druge ideje i ja sve to zabpraim, a posebno sutra ujutro.... Nema teorije da nastavim taj plan. To nekako bija samopouzdanje u meni jer nemogu nista da uradim kako valja.
Sta god sam zacrtao sebi nisam mogao da ispunim. Evo na primer za resavanje nekih problema prvo sam koristio tehniku "tapping", koristio sam je jedan dan i koristila mi je. Sutra sam je vec manje koristio i nekako nije imala uticaja na mene kao proslog dana. Pa sam onda probao nesto drugo.... i sve u krug.
Mislim da stvarno trebam da odem kod psihologa da me uputi, ali sada nisam siguran u to jer ovo me je toliko nateralo da mrzim sebe da neznam dali u opste zelim da pomognem sebi... :(
Batali sad i nas ovde, nismo mi pozvani da postavljamo dijagnoze. Nebitno sad da li je bipolarni ili multipolarni, tebi to ionako ništa ne znači. Nebitno je. Hajde lepo poslušaj moju sugestiju, za nekoliko dana se ništa spektakularno neće dogoditi. Sutra idi do školskog psihologa. Pa se javi. Ok?
Eh bre sad moram na predcas u sk xD.
E nego to sto nemogu da postavim cilj sebi, nisam mislio da je to do nekog poremecaja vec to sto ja nemam crvst karakter.
Nisan opsednut tim bipolar.... ako sam i sada ziveo s tim i relativno uzivao mogu da nastavim :)
Samo bih voleo da vidim kako je bez toga