Alternativa Forum

Alternativa Forum (http://www.alternativa-forum.com/)
-   Psihički poremećaji (http://www.alternativa-forum.com/psihicki-poremecaji/)
-   -   Iscrpljujuće misli (http://www.alternativa-forum.com/psihicki-poremecaji/7966-iscrpljujuce-misli.html)

green light 26-12-13 21:33

Iscrpljujuće misli
 
Pozdrav Svima :)

Prije par godina sam pretjerao vani sa alkoholom i cigarama, i drugi dan doživio panični napad, na hitnoj sam imao osjećaj kao da ću umrijet i izać iz tjela, i u tom momentu osjećaja umiranja sam skužio da želim živjet kvalitetniji život od onoga što sam ga do tad vodio. Poslije sam se posvetio alternativi, od biljka, čajeva, yoge itd.... Tužna strana priče je da nakon iskustva sa hitnom sam jedno vrijeme bio stalno napet i u iščekivanju novog paničnog napada, pa sam od tog isčekivanja stalno odsluškivao srce. Srce mi je znalo tuć ko ludo kad bi išao van grada i nekim drugim situacijama. Od te napetosti sam čuo stvari glasnije (promet, zrikavce...) i jače doživljavao svjetla automobila noću. Kako sam bio pod stresom sam previše ulazio u analize zašto su mi osjetila izoštrena, tj. zašto primjećujem neke stvari na koje prije nisam obraćao pažnju
npr. kad zablinka žarulja zašto primjecujem da mi se oči zatvare, zašto čujem ptice glasnije, zašto mi lijeva noga trne kad sam napet, zašto mi zjenice znaju bit šire, puno nepotrebnih zašto.
Nakon toga mi je pala misao ako čujem glasnije ptice i zrikavce možda su mi u glavi, pa sam se prestrašio te mislio i pomislio da ludim. nakon toga mi je pala misao za jednog čovjeka u trgovini da nije stvaran, i odmah panični napad, zašto to mogu pomislit i da li je to znak ludila. u to sam vrijeme previše čitao po forumima o svim psihičkim bolestima. pa se prestašio da necu dobit šizofreniju ili slično.
Par puta mi se desilo da me neki čovjek podsjeti na nekog lika iz crtića pa me to uznemiri, ne znam zašto, i onda me to bedira zašto me uznemiri pa počinjem to analizirat.
ili me neka životna situacija podjseti na neku scenu iz igrice, pa me uhvati strah da bježim u neki virtualni svijet.
Jednom mi se desilo na fešti, u stanju napetosti da mi je bilo neugodno pit vino od drugih ljudi, jer bi mi se napetost mogla povećat, a ja sam si odmah protumačio da postajem paranoičan, da cu počet mislit kako su nešto stavili unutra, kako se mogu izbedirat zbog toga, zašto razmišljam o tome, i opet u krug s mislima.
Jednom mi se desilo kad sam bio napet dok sam rezao nožem kruh šta ako mi dodje da ubodem nekoga, ili kad berem gljive šta ako mi dodje da otrovam nekog pa se osjećam ko psihopat iako to nebi napravio. Ali me nervira zašto se takve misli jave, pa analiziram od kuda se pojavljuju, pa zašto se ne mogu smirit i mislit o nečem drugom i napravim si začaran krug.

To mi se s vremenom sve primirilo osim tu i tamo bi me neka misao izbacila iz takta do pred mjesec dana kad mi je opet sve počelo kuhat.
Znam tako imat dane kad su mi osjetila neka izoštrtena, npr. vizualno pa jače doživljavam svjetlo, vidim detaljnije sve, sve neravnine opažam, npr. linije na kući ili tako nešto slično. u tom stanju napetosti počinjem sve analizirat, zašto mi to padne na pamet, zašto ono, sva loša sjećanja mi se vrate, pa razmišljam ako budem stalno tako napet neću se moć izborit za sebe, normalno radit, putovat po svjetu itd... kako mi raste napetost znam postat depresivan, da me ništa ne veseli, sve mi izgubi važnost, prijatelji i sve, i onda se bediram kako mi stvari ne predstavljaju zadovoljstvo koje me inače vesele. onda počinjem razmišljat o smislu života, svemiru, ko sam ja, pa se počnem čudno osjećat u tjelu, budem previše usredotočen na svoje "probleme" i onda izgubim zaintresiranost za stvari koje se dešavaju oko mene pa me to iznervira da gubim vrijeme na razmišljanja umjesto da uživam u životu.
Neki put mi se desi kad mi krene na bolje raspoloženje mi prodju misli baš češ se ti izvuć iz svega toga, i onda odmah strah od ludila, kako mogu sebi to reć, od kuda te misli, da li su moje, banana :/

Inače kad sam dobre volje, vozim biciklu, čitam, jogu radim, družim se s prijateljima, imam puno hobija, volim izlazit i družit se s ljudima..

Ali kad počnem razmišljat o svim tim negativnim stvarima uvuče me to, kao da tonem, i sve počinje dobivat neki sivi ton.

Tako, znaju me mučit misli, kad sam pod stresom, sjetim se svega, svega šta sam čitao, mislio, doživio, i onda se prestrašim svega.

Počeo sam danas radit proces prisutnosti, znam duboko disat za opuštanje, radit jogu i tako... Htjeo bi se izvuć iz svega, a ne znam više ni sam kako, previše sam izgubio pouzdanje u sebe ... stvar je kad sam opušten da funkcioniram manje više normalno, nemam nekih problema sa sobom, da se bediram zbog nečega. Ali kad me uhvate loši dani onda mi se vrate sva loša sjećanja i izgleda mi da nema svjetle budućnosti..

Bio bih zahvalan ako ima ko kakav savjet :)

dodo 28-12-13 01:22

uf, meni zvuči kao da imaš mix kompulzivne opsesivnosti i anksioznosti.
obje stvari su prisutne kod svih ljudi, takozvanih "normalnih" kod nekih su izraženije, kod nekih ne. kod nekih idu u ekstreme.
zašto je to tako? nitko ne zna. ni psihologija ni psihijatrija.
možda bi odgovor trebalo potražiti u genetici jer anksioznost pomaže gazeli da prepozna potencijalno opasne situacije i izloži se manjem riziku. gazela u svakom grmu vidi geparda kako se šulja.
tko zna kakav si genetski koktel ti nasljedio.
postoji li lijek? ne postoji.
ti bi trebao osvjestiti problem,prihvatiti sebe koji je takav kakav je katkad paranoičan i munjen u glavu :). trebaš prepoznati tu situaciju kad ti se dogodi i racionalizirati je rekavši sam sebi: "ok trenutno sam munjen u glavu, realno, ne postoji nikakva opasnost sada ni za mene ni za druge, amo ignorirat taj dio u meni što šalje nesigurnost i strah"
znam da imaš dovoljno intelekta i razuma za to jer ne čita svatko knjige o svemiru.

green light 30-12-13 12:47

Tako sam si i ja dijagnosticirao, osim što ne palim i gasim svjetlo tri puta da se rješim opsesivnih misli :D
problem je kad mi naraste anksioznost, kao da mi se u tjelu napuni rezervar koji podnosti
stres, i onda me svaka situacija izbaci iz takta, izgubim svu obranu i ne podnosim svadje, ni prejake zvukove, svjetla, ništa jednostavno ne stane u mene. Najviše me strah da ne skrenem i da se ne izgubim u mislima. i najgore mi je to šta je u meni nešto, misli, energija ili kako god to nazvat koja me sabotira, tj. dio mene koji sam sebe sabotira. najteže je protiv sebe se borit, borba je i krivi pristup, znam da se treba prihvatit u potpunosti, jer kad se počnem prihvačat svi problemi se smanjuju. prečesto sam u životu žalio za nekim izborima i propuštenim prilikama, i taj rezervar žaljenja sam prenapunio, žaljenje više ne stane u mene.

Gluposti me izbace iz takta, ko npr. neki dan, budem u wcu i dno bočice šampona je ostavilo trag na umiovaniku koji je izgledao kao oko, inače bi se nasmijao na to i zaboravio nakon 2 sekunde. a ovako mi padnu misli na pamet, šta ako poludim pa stvarno vidim oko, šta sam obolio od paranoje, zašto me to izbaci iz takta itd... začaran krug. na normalno smješnu situaciju reagiram pretjerano i onda me uhvati strah da gubim razum. svjestan sam svojih gluposti a opet me stresiraju. glupo je i bezvezno sve to.
Cilj mi je počet meditirat da mi misli postanu nevažnije. a opet ako se previše bacim u meditacije mi je bed da ne odlutam od svakodnevnice.
Pokušavam nać balans u životu :)

dodo 30-12-13 13:20

ja sam osobno protiv meditacije.
jer ako si nesređen iznutra a meditacijom si promjeniš stanje svijesti u kojemu si ranjiv i otvoren za napad.
pokušaj nadvladat situaciju koristeći razum i razlikovati ono što si stvarno vidio i ono što misliš da si vidio ili ono na što te to što si vidio podsjeća.
jer ta nesigurnost koja je dio tebe očito jedva čeka neki događaj koji će joj bit okidač da plane.
probaj razmišljat o prošlosti jer tamo se najvjerovatnije krije problem.
odrastanje u disfunkcionalnoj familiji, zlostavljanje u školi...
katkad čak i naočigled "banalne stvari" kao što su selidba u drugi stan ili u drugo mjesto kod određenih ljudi može izazvati energetski rupu koju vrijeme nikad ne zaliječi nego se manifestira nizom phisičkih tegoba.

green light 30-12-13 13:30

to je dobat savjet, racionalizirat stvari i pojednostavit si sve. umjesto ulazit u "šta ako" nagađanja.
mislim da je kod mene problem manjak sigurnosti u sebe, u smislu dali cu bit sposoban nešto samostalno obavit, bit sam sebi oslonac bez da se dovedem u stanje napetosti. i oslonac drugima u životu.
i prvo sjeme sumnje šta je došlo u mene kad sam u početku anksioznosti sve pojačano čuo i onda pomislio da ako tako glasno čujem stvari, a prije nisam, možda su mi u glavi.. zrikavci ili slični zvukovi... nakon toga su mi počeli strahovi.. smješno je kad
sam normalno raspoložen mi sve to izgled smješno ili da mi netko drugi to priča bi mi izgledalo apsurdno da nešto takvo može mučit nekoga :D

za meditaciju ću još razmislit, zasad ću se držat vježbi opuštanja

Poli 30-12-13 13:43

I ja mislim da u ovom stanju ne treba meditacija......treba ti drustvo da sa nekim razgovaras, jer razgovor sa samim sobom moze da otvori neke stvari za koje jos nisi spreman. Kreci se sto vise i ako imas sa jos nekim jos bolje .......biraj ljude sa kojima se prijatno i opusteno osecas, i samo hrabro napred,neces poludeti... pazi na ishranu .....izbaci secer gazirane napitke mlecne proizvode ,...za pocetak.:smile_heart:

dodo 30-12-13 18:24

nemoj mislit da ćeš promijenit način ishrane ili prakticirat meditaciju ili neznam šta pa će problem samo nestat.
zašto ti ovo govorim.
zato što sam prošao sve te faze "ludila" koje je sa mnom još od djetinjstva. odrastao sam bojeći se svega, a bojim se i dan danas.
mama bi me poslala da kupim kruh a ja bi se tresao od straha u dućanu.
s vremenom naučiš kontrolirat to ali nikad sto posto.
i to mi ometa socijalni život jer ispadam čudak :smilie_smile:
ugl, ljudi ko mi se uhvate neke ideje ko pijan plota misleći da će rješit problem ako ne znam: meditiraju ili promjene ishranu itd...
i sam sam isprobao sve i svašta.
a vidio sam ljude koji su se izgubili u tome mahnitom traganju i to bi im preuzelo život i situaciju učinilo još gorom.
iako moram priznat otkad sam vegan osjećam se bolje ali to je vjerovatno placebo efekat.

Poli 30-12-13 18:54

Dodo, mislim da ti najbolje mozes razumeti naseg prijatelja....no nadam se da nisam pogresila, bar u vezi druzenja sa ljudima koji mu prijaju i koji ga ne iritiraju, a umeju strpljivo da ga saslusaju,...i mozda daju podrsku koja mu je neophodna.:smile_nod::smile_heart:

green light 31-12-13 11:48

slažem se da nije dobro meditirat satima i na taj način koristit meditaciju kao neki bjeg u svoj svijet. ili meditaciju koncentriranu
na vizualizacije tipa da sam ja bijela svjetlost i to. Ali 15 min. na dan mislim da bi pomoglo, čisto držat fokus na dahu
da se misli stišaju i da se uspimo udaljit od njih, tj. da ih gledamo kao film, bez da se zakačimo na njih.
mene je prije bilo strah nekih stvari, koje danas radim bez problema a opet kad mi se vrati anksioznost izgubim dosta snage
u sebi pa mi to pada u vodu. Ali neku tehniku treba nać za se potpuno izlječit. Već kad smo ovdje da se oslobodimo negativnosti
što god više uspimo. Problem je na internetu šta uvjek nadješ ZA i PROTIV razloge.. tako i za meditaciju i autogeni trening, da
pomažu a i da mogu pogoršat stvari, vjerovatno su i oba dvije strane točne. sve ovisi kako se nešto koristi.
Evo jednog zanimljivog članka o meditaciji.

http://znanost.geek.hr/clanak/snimke...talne-bolesti/

Poli 31-12-13 14:07

Da, lagana meditacija ,opustanje i svesno disanje je prava stvar, probaj Mooji meditations ....:thumbs:

sloboda 10-03-14 17:30

Mislim da se tu ne radi o opsesivnoj kompulzivnosti već samo o stanju napetosti uzrokovano panicnim napadajem na koji se onda vezu razlicite paranoje. Dugi niz godina se borim sa panicnim i u stanjima izrazite napetosti, posebice dok mi je ovo stanje bilo nepoznanica, sam se bojala istih stvari kao green light. Cak mi i danas padne na pamet, ali me ne uznemiruje previse. Sve situacije koje u nama izazivaju strah, intenziviraju se prilikom anksioznog stanja, ali misli nestaju cim radimo nesto sto nas ispunjava, okolnosti koje nas cine sigurnima brisu bar privremeno pp i sve popratne pojave. Kod mene se uz pp razvila agorafobija, ali po meni radi se o agorafobiji uvjetovanoj panicnim. Jer da nema panicnih ne bih se nicega bojala. Da objasnim...prije pp obozavala sam se voziti avionom, sada imam paranoju totale, ali ne jer se bojim letenja vec jer se bojim pn. Isto je s liftovima i ostalim situacijama koje bi me mogle dovest do problema ukoliko mi se dode bjezat :) Kada je netko sa mnom u tim za mene prestrasnim situacijama, strah je uklonjen nekad u potpunosti,nekad većim dijelom. Znaci kod mene samoca izaziva anksioznost i u bezizlaznim situacijama se intenzivira jer je mogucnost da je uklonim nula. A da sam agorafobicna bojala bih se aviona i lifta bez obzira da li sam sama ili s nekim. Ja sam ipak uvjerena da se treba pozabavit sobom, pronaci nacina da zivimo zivot za koji smo predodredeni...i pokusat ispravit naucena ponasanja u djetinjstvu koje su nas dovele do nekog od anksioznih poremećaja.

smješko 10-03-14 20:33

Ljudi,rješavajte sudoku

MadMax111 10-03-14 22:26

šetnja u prirodi po prekrasnom danu i razmišljanje na čemu si sve zahvalan u životu bi,po mom mišljenju,ti isto dosta pomoglo.

fantazy 11-03-14 12:17

Citat:

Originally Posted by green light (Post 387857)
.......


Ne znam koliko će ti pomoći bilo šta od odvoga ovdje pa čak i pp (ja sam ga prošla, probala sve i svašta...a na kraju krajeva je sve kulminiralo u 10/2013)
Na mene se lijepe ova bombardovanja lijekovima i šta sve moramo jesti piti i bla bla bla, tako da svaki dan imam neku tešku bolest, već milion puta sam proživjela zadnje dane itd itd
Moj savjet ti je nemoj biti sam......nikako, meni su savjetovali suprotno, da čovjek mora biti sam sa sobom...možda, slažem se al ne u ovakvom stanju. Meni su savjetovali da se maknem od ljudi koji mi stvaraju problem to da....makni se. Ali...nabavi si psa puno šetaj među ljudima. Kažem ti nabavi si psa jer će te on natjerati i po snjegu i po kiši da izađeš van i sretneš ljude. Ali ljude samo koje sretneš koji će ti ispričati ovo ili ono kojima ćeš ti ispričati ovo ili ono, ne zadržavaj se više nego što ti odgovara, imaš psa moraš ići....
Moja tehnika je kretanje među ljudima, u tramvaju u gradu u trgovinama, ali naj naj naj bolje u prirodi...
Ja sam bolje...puno puno bolje :thanks:

smješko 11-03-14 18:32

Citat:

Originally Posted by fantazy (Post 396341)
Ne znam koliko će ti pomoći bilo šta od odvoga ovdje pa čak i pp (ja sam ga prošla, probala sve i svašta...a na kraju krajeva je sve kulminiralo u 10/2013)
Na mene se lijepe ova bombardovanja lijekovima i šta sve moramo jesti piti i bla bla bla, tako da svaki dan imam neku tešku bolest, već milion puta sam proživjela zadnje dane itd itd
Moj savjet ti je nemoj biti sam......nikako, meni su savjetovali suprotno, da čovjek mora biti sam sa sobom...možda, slažem se al ne u ovakvom stanju. Meni su savjetovali da se maknem od ljudi koji mi stvaraju problem to da....makni se. Ali...nabavi si psa puno šetaj među ljudima. Kažem ti nabavi si psa jer će te on natjerati i po snjegu i po kiši da izađeš van i sretneš ljude. Ali ljude samo koje sretneš koji će ti ispričati ovo ili ono kojima ćeš ti ispričati ovo ili ono, ne zadržavaj se više nego što ti odgovara, imaš psa moraš ići....
Moja tehnika je kretanje među ljudima, u tramvaju u gradu u trgovinama, ali naj naj naj bolje u prirodi...
Ja sam bolje...puno puno bolje :thanks:

:applause::yay: neka tebe nama natrag:welcome::smile_sun:

green light 16-05-14 18:42

dugo sam bio off s foruma :)

Hvala Vam ljudi na odgovorima!!
Puno mi je bolje, počeo sam radit ko maser, stalno sam u društvu dobrih ljudi, nemam puno vremena za razmišljanje o negativi. Tu i tamo se pogubim u sebi, ili mozak odluta na lošu stranu. Ali se vratim i živim.
Mislim da je najbolji ljek živjet život čim više, pa se problemi nekako sami rješavaju :)

Olio 05-03-19 21:28

Citat:

Originally Posted by green light (Post 388120)
Tako sam si i ja dijagnosticirao, osim što ne palim i gasim svjetlo tri puta da se rješim opsesivnih misli :D
problem je kad mi naraste anksioznost, kao da mi se u tjelu napuni rezervar koji podnosti
stres, i onda me svaka situacija izbaci iz takta, izgubim svu obranu i ne podnosim svadje, ni prejake zvukove, svjetla, ništa jednostavno ne stane u mene. Najviše me strah da ne skrenem i da se ne izgubim u mislima. i najgore mi je to šta je u meni nešto, misli, energija ili kako god to nazvat koja me sabotira, tj. dio mene koji sam sebe sabotira. najteže je protiv sebe se borit, borba je i krivi pristup znam da se treba prihvatit u potpunosti, jer kad se počnem prihvačat svi problemi se smanjuju. prečesto sam u životu žalio za nekim izborima i propuštenim prilikama, i taj rezervar žaljenja sam prenapunio, žaljenje više ne stane u mene.

Gluposti me izbace iz takta, ko npr. neki dan, budem u wcu i dno bočice šampona je ostavilo trag na umiovaniku koji je izgledao kao oko, inače bi se nasmijao na to i zaboravio nakon 2 sekunde. a ovako mi padnu misli na pamet, šta ako poludim pa stvarno vidim oko, šta sam obolio od paranoje, zašto me to izbaci iz takta itd... začaran krug. na normalno smješnu situaciju reagiram pretjerano i onda me uhvati strah da gubim razum. svjestan sam svojih gluposti a opet me stresiraju. glupo je i bezvezno sve to.
Cilj mi je počet meditirat da mi misli postanu nevažnije. a opet ako se previše bacim u meditacije mi je bed da ne odlutam od svakodnevnice.
Pokušavam nać balans u životu :)

Prvo što ću reći, svima sa ovakvim problemom jeste sledeće: ako pomisliš - šta ako poludim...
Znači da VIŠE NIKADA NE SMEŠ TO POMISLITI.
Razlog je taj što misao ludila znači uvodjenje osobe da prihvati da je luda. I ako nisi, prihvatanjem postaješ neko ko takvu misao prihvata. Znači da se uvodis u takvo stanje. Isto bi bilo ako bi neko pomislio ŠTA AKO NEKOGA UBIJEM... To znači da postaje spreman na to. To NIKAKO nije dobro.
Isti princip je i u pozitivnom kada neko slabiji u sportu pomisli ŠTA AKO GA POBEDIM... I nastavi u tom pravcu. To je optimizam, a on često ima presudan značaj, u mnogim sferama. Suprotno je defetizam, u kombinaciji sa konkretnim značenjem smisla ludeti, može doći do ozbiljnih promena u ponašanju. Postoji i indukovana psihoza kada normalna osoba postane poremećena usled snažnog uticaja bolesnika, ali i autosugestija kada osoba uz sumnju da gubi razum počinje da se ponaša kao da je već počela da ga gubi.
Bilo šta AKO ima uticaj na naš um.

DeteSvetla6 03-05-19 15:23

Citat:

Originally Posted by smješko (Post 396285)
Ljudi,rješavajte sudoku



II Drugi o parazitskim mislima (3): otac Tadej – „Kakve su ti misli, takav ti je i život“

1.
Glavna ideja ili lajt-motiv ove knjižice, iskazni su naslovom.

Nekakva hrišćanska varijanta tajnaštva.

Ispada, po ovoj knjižici: čovek može da zagospodari svojim životom dosta lako – tako što će da PREUSMERI svoje misli ka pozitivnom, ka dobru, ka Bogu. Po ovoj „doktrini“ bolji život je jednostavna posledica misaonog preusmeravanja.

Dakle, od misli, od smera i „opredeljenja“ misli zavisi kvalitet života.

A pretpostavka je da čovek može da gospodari svojim mislima, da može da bira koje ili kakve misli će da misli ili da ima, da prihvata.

Fali nam prva sitnica: da poverujemo da mi zaista tako lako možemo da gospodarimo svojim mislima, čak i više – da mi uvek mislimo svoje misli!

Poverovali bismo, kada bi nam životno iskustvo to dopuštalo!

A ko je to lud da bira loš život?!

Da dopušta da ga preplavljuju loše misli, sa kojima mu dolazi loš život.

I da bude zarobljen lošim životom zbog puke, banalne sitnice: ne zna ili neće da se malo poigra svojim mislma i da ih usmeri ka dobru i ka Bogu.

I fali nam druga sitnica, koju nam životno iskustvo ne potvrđuje: da dobre misli same po sebi donose bolji život.

Načelno dobre i „bogougodne“ misli, ne tajnaške misli-slike o boljem životu.

2.

Da se uzgred, u kontekstu parazitskih misli, dotaknemo tajnaštva.

Već je ovde odavano priznanje za njihove dokazane slučajeve uticaja misli: a) na izlečenja i u slučajevima kada je ljude zvanična medicina „otpisala“; b) na „korekcije“ životnih tokova ili dešavanja.

Što je postizano misaonim bavljenjem ciljevima ili vizualizacijom ciljeva.

Nisu li to pokazatelji da ipak „kakve su ti misli, takav ti je život“?

U „doktrini“ oca Tadeja radi se, kao što je istaknuto, o načelno dobrim mislima, na osnovu kojih nam dolazi dobar život, a po onome kako je Bog planirao za nas dobar život.

Tajnaška uspešnost se zasniva na dva „ovozemaljska“ mehanizma, koja nam se i praktično takoreći svakodnevno dokazuju, i koja su i naučno „apsolvirana“: a) intencionalnost, b) realizacija svega, bilo vezanog za predmete i produkciju, bilo za dešavanja u životu, proizilazi iz postavljenih ciljeva, napravljenih planova, misaonog bavljenja njima i delovanja na ostvarivanju svega toga (druga je stvar što to „u običnom životu“ ne ide tajnaški jednosmerno).

Pitanje koje nam se u kontekstu parazitskih misli nameće je: kako to tajnaši uspevaju, mehanizmu parazitskih misli u prkos? A znamo da bavljenje tajnaštvom ne znači neko dublje zalaženje u tajne naših misli. Naprotiv, njime se ljudi zadržavaju na površini mehaničke primene metoda i postupaka koji su vremenom u okviru tajnaške teorije razrađeni.

Već smo ranije konstatovali da bavljenje tajnaštvom znači DUHOVNI PROMAŠAJ. Znači dublje od spontanih netajnaških ljudskih težnji – dublje POTAPANJE svesti u KPZ-Iluziju ili u nerazvojna i/ili protivrazvojna bavljenja.

Ako nam je mehanizam parazitskih misli implantiran upravo iz tih razloga (da bismo bili energetski eksploatisani, degradirani i duhovno urušavani), onda je logično da tajnaštvo nesvesno i/ili nehotice mora imati dodirne tačke ili dodirnu (duhovnu) nefunkcionalnost sa mehanizmom parazitskih misli.

Da bismo kao tajnaši, mehanizmu parazitskih misli u prkos, imali uspeha sa realizacijom svojih ciljeva – mi moramo BITI PASIONIRANO OPSEDNUTI SVOJIM CILJEVIMA.

U predavanju jednog tajnaša-instruktora se daje zanimljiva ilustracija u prethodno navedenom smislu. Neki „učitelj“, da bi demonstrirao koje svojstvo je „učeniku“ potrebno da bi uspeo, zagnjuri mu gavu u vodu i malo duže je zadrži pod vodom. „Učenik“ počne grčevito da se bori da izvuče glavu na površinu. A „učitelj“ mu izvlači „mudru pouku“: „Kada budeš želeo da uspeš isto onoliko snažno kao što si sada poželeo da dišeš – zaista ćeš i uspeti“.

ELEM, TAJNAŠI, U SUŠTINI, MEHANIZAM PARAZITSKIH MISLI TRANSMUTUJU U MEHANIZAM SVOG DELOVANJA.

Svoje ciljeve, nehotice, nesvesno, pretvaraju u parazitske misli.

Ali u ovom slučaju to ispada učinkovito u smeru postavljenih ciljeva. Što su ti ciljevi duhovno, što štetni, što beskorisni – drugo je pitanje.


3.
Otac Tadej:

Da li postoje naše misli i misli koje nam se ubacuju sa strane?

Misli nam se ubacuju sa svih strana. Sa svih strana su misleni radijusi. Kad bi nam se otkrilo, to je strašna mreža. A svako ima radio-stanicu u sebi. Čovek je mnogo precizniji aparat od radio-stanice, od televizora, samo mu je funkcija poremećena. Kako je precizno biće čovek! Kako uzvišeno! Ali ne umemo da cenimo. Ne umemo da se uključimo u izvor života, da osećamo radost života. Nego uvek nam podmeću… Neprijatelji… Prepodobnom Antoniju Gospod je otkrio mislene radijuse kojima smo okruženi. I kad je video, on je uzdahnuo; „Gospode, ko može ovo da prođe?“ I čuje glas: „Samo smireni i krotki“. Njih se oni ne dotiču. U njih su uključeni samo mir, tišina, Božanski radijusi, znak apsolutne Božanske snage. Ne uključuju se u negativno.


Dakle, i kod oca Tadeja, kao hrišćanskog mislioca – teza o tome da nam se misli “ubacuju sa strane”, da nam ih uvek “podmeću”.

Čovek misli iz “mislenih radijusa” oko sebe prima zavisno od sopstvene podešenosti, kao radio-aparat ili televizor. Ako se uključi “na negativno” – negativnosti mu dolaze. Ako se “uključi” na “mir, tišinu, Božanske radijuse, znake apsolutne Božanske snage” – eskivira negativno, “uključimo se u izvor života, da osećamo radost života”.

“Priključivanje” “na mir i tišinu” je u redu. (Da ostavimo po strani pitanje metodologije.) ALI – MIR I TIŠINA ZNAČE NEUTRALNOST! Ni pozitivno, ni negativno. “Radost života” i doticanje “Božanskih radijusa” je već angažovanje, suptilno, ali – angažovanje, usmeravanje fokusa.

Ako neko “priključivanjem” “na mir i tišinu” “ide” ka “radosti života” i “Božanskim radijusima”, ON TADA I NE ZALAZI U PRAVOM SMISLU U MIR I TIŠINU.

KAO ŠTO SE PRAVA DUBINSKA OPUŠTENOST NE DOSEŽE NI MEDITACIJOM! Što je ranije već pokazivano. Čim vi imate makar i najsuptilniji fokus na bilo čemu – NE DOZVOLJAVATE SEBI I SVOJIM MISLIMA DA DOSEGNU NAJDUBLJU I PRAVU OPUŠTENOST, TJ. “MIR I TIŠINU”.

Za dosezanje najdublje opuštenosti ili unutrašnjeg “mira i tišine” – potrebno je da zalazimo u opuštanje bez ikakvog fokusa, kao što je ranije ovde objašnjavano u vezi sa ležećim opuštanjem. ALI TADA MORAMO DA IZDRŽIMO PAKAO! Pakao suočavanja sa svakakvim teškim, često nepodnošljivo teškim sadržajima i energijama… recimo – podsvesti. Da bismo, nakon dugog procesa takvog suočavanja “dopeljali” do dubinske mirne luke.

TIME U KORENU SASECAMO IZVORIŠTE PARAZITSKIH MISLI.

Nije nemoguće da se NAPOROM VOLJE usredsređujemo na pozitivne i “Božanske mislene radijuse”.

ALI, FOKUSOM NA JEDNOM POLU MISAONIH DUALNOSTI NE ELIMINIŠEMO PRIRODU MISAONIH DUALNOSTI.

POTPUNO ISTO KAO I SA EMOCIJAMA! Beg od jačih intenziteta negativnih, u jači intenzitet pozitivnih emocija. BUMERANG ZALAŽENJA KLATNA U JEDNU KRAJNOST KAD-TAD NAM SE, NA OVAJ ILI ONAJ NAČIN, MORA OBITI O GLAVU!

Rešenje je u tome da očišćujućim procesom, preko dubinskog opuštanja, RAZGRADIMO jake intenzitete i oba pola emocija i oba pola misli. Do maksimalno nam moguće suptilnosti.

I ako govorimo o nama kao o nekakvim “prijemnicima” misli i emocija “sa strane” – onda se na ovaj način podešavamo na prijem NAJSUPTILNIJIH misli i emocija, a one su uzvišene, viših vibracija.

Samo je pitanje – sa koje to strane da ih primamo, KAD IH U OVOM ZATVORENOM KPZ-SVETU NEMA?! Ako suptilne misli i emocije visokih frekvencija „ne znaju“ za ograničenja karantinskih „bedema“, primaćemo ih svakako, ali – pitanje je da li i koliko „oštećene“ i po koju našu ličnu cenu. Jer, nije tek obična igra da u bučnom okruženju primate jedva čujne zvuke tihe muzike!

https://kuthumimanu.wordpress.com/20...sim-mislima-4/

Vortex 07-05-19 13:20

Tko ce o parazitima nego parazit Tadej i slicni njemu.Nije mrdnuo k... u zivotu,sve na gotovo.Ta judeo-krscanska ideologija vam je pomutila pamet.

CrnoBelo 09-05-19 11:15

Olio, kako spreciti da se osoba "lepi" na takve negativne misli? Ili bolje bi bilo pitanje: kako izleciti osobu sklonu ka takvim mislima?

Jesam 09-05-19 11:33

Citat:

Originally Posted by CrnoBelo (Post 467390)
Olio, kako spreciti da se osoba "lepi" na takve negativne misli? Ili bolje bi bilo pitanje: kako izleciti osobu sklonu ka takvim mislima?

Nažalost nikako. Nitko ne može izliječiti drugu osobu. Osoba sama mora imati volju, motivaciju i namjeru da se izliječi i pokrene određenu promjenu u svom životu.

CrnoBelo 09-05-19 13:52

Nisam mislila na doslovno lecenje, vise kao pomoc, dati joj pravac i slicno. Inace ako sama osoba nece da se leci, onda ni Doktori ni niko joj ne moze pomoci. Interesuje me vise sa aspekta psihijatar-pacijent. Posto mi je to nepoznato podrucje, a i bas ne verujem da psihijatar moze izleciti, pa sam pitala. Mada ako je psihijatar nadaren da "oseti" ljude i da ume pravilno da pristupi, pomak je moguc.(sto i neka dobra komsinica odradi :smilie_smile:)

Jesam 09-05-19 15:08

Ništa i nikoga psihijatar ne liječi. On radi isto kao čitava alopatska medicina - sanira posljedice i ublažava (čitaj: maskira) simptome.

Čovjek koji sebi želi pomoći krenut će u potragu za odgovorima. Nema jedinstvenog recepta - svi smo različiti i ono što je meni pomoglo ne mora pomoći nekom drugom. No, danas su sve informacije dostupne ako tražimo.

Meni je početak iscjeljenja bio autogeni trening, a onda sam sama išla dalje - reiki, Proces prisutnosti, čitanje i istraživanje, knjige Louise Hay, meditacija, joga .... za svakoga ima ponešto, ali treba raditi i treba se tome posvetiti. Bez rada i bez upornosti nema ništa.

dido 16-05-19 21:14

Moramo se otvoriti i za pomoć. Priznati sebi da nam treba. Raditi ono što :smile_heart:osjećamo:smile_heart: da trebamo da radimo, pa kad to znači i da ne radimo ništa. Promjene se dešavaju i kad se ništa ne dešava. Mislim da nas duša vodi tamo gdje treba. Trebamo samo slušati.:smile_sun:


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 15:18 sati.

Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2020, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0