Moje homeopatsko lečenje počelo je 1998. godine lekom Arsenicum Album. U narednih godinu i po otprilike, dobila sam nekoliko „velikih“ homeopatskih sredstava: Sepia, Carcinosin, Argentum Nitricum, Nux vomica. Svaki od ovih lekova uzela sam samo po jednom, jednokratno, i verujem da su bile u potencijama 200C i 30C. Čoveku koji je tada lečio mene i neku od moje dece, ja sam zahvalna i na lečenju i na saznanjima. No, kasnije sam shvatila da on nije bio obrazovani homeopata. On je bio talentovan za homeopatiju, ali ne i dovoljno odgovoran. Tada u Srbiji niste ni mogli da dobijete profesionalno homeopatsko lečenje. Pored ovih lekova, imala sam već tada (uz njegovu pomoć) malu kućnu homeopatsku apoteku, pa sam i neke akutne tegobe od tada tretirala homeopatijom. Mislim da sve to ima veze sa delimičnim, ali veoma značajnim, saniranjem psorijaze.
Od 2002. godine uzela sam sledeće remedije: Aconitum 1M, Graphites 1M. U međuvremenu, moja homeopata nije bila u mogućnosti da nas leči, pa sam odlazila u drugi homeopatski studio, u kome primenjuju neku, rekla bih, rusku metodu. Tamo su mi davali po nekoliko remedija da ih uzimam istovremeno, naravno u određenim razmacima, ali često u istom danu po dva – tri različita sredstva. Eto, i to sam isprobala. Ipak, ja se držim klasične homeopatije po Hanemanu, i njoj sam se vratila.
Od pre nekoliko godina (mislim da ima bar četiri ili pet), skoro da uopšte nemam na koži psorijatične promene To je nešto beznačajno. Ja, naravno, i dalje imam psorijazu. Poremećaj nije ispravljen, ali verujem da je nekako primiren, da sam što se psorijaze tiče dosta zalečena.
Mislim da ljudi sa psorijazom treba da se leče homeopatijom, sa saznanjem da se možda nikada neće izlečiti, ali isto tako i sa saznanjem da se možda i verovatno ničim drugim takođe neće izlečiti. Treba da idu kod nekog proverenog, odgovornog i dobro obučenog homeopate i da lepo eksperimentišu. Ja ovo govorim na osnovu svog iskustva. Ne možete ništa da izgubite, a možete mnogo da dobijete. Dobićete svakako. Ako se ne rešite psorijaze, ubeđena sam da ćete je se bar prilično osloboditi, ali ćete se rešiti drugih tegoba – nekih od kojih ste već digli ruke ili verujete da nisu toliko bitne. I treba se opustiti. Sećam se kad sam potpuno gola stala ispred ogledala (izbegavala sam tih godina da se pogledam, naročito bez odeće), izgledala sam kao krastava žaba, bila sam grozna, bila sam očajna, htela sam da ubedim sebe da to nisam ja, da je to samo trenutno... I onda su mi „pale roletne“ i shvatila sam u svom očaju da to jesam ja, da imam tridesetak godina i da pola od toga već robujem psorijazi, da ne mogu da oblačim kratke suknje niti bermude, da ne mogu da se osećam sigurno i lepo... i bla bla... Nije mi bilo baš prijatno kad mi se sve to sručilo na glavu. Mislim da je tada, kada sam se tako suočila sa tim i pomislila: Dobro, biću ovakva celog života. Pa šta?... mislim da je tada zapravo počeo moj oporavak. Posle toga, do mene su nekako volšebno počele da dolaze informacije o alternativnim metodama lečenja. Čak se uopšte nisam posebno interesovala za lečenje psorijaze, ali nekako se i krug ljudi oko mene promenio, za nekoliko godina od tog gledanja u ogledalo sve se polako promenilo. Ja sam se, u stvari, pripremala za susret sa homeopatijom. Kad smo se srele, bila sam spremna. Eto, ja toliko o svojoj psorijazi – ispade više nego što sam planirala da napišem. (Uvek ja tako, i posle mi neprijatno. )
Ipak, ja se držim klasične homeopatije po Hanemanu, i njoj sam se vratila.
I ja se najbolje osjećam kad pacijentu propišem jedan lijek u određeno vrijeme, najčešće split dozu ... i onda čekam ... pa se ljudi čude kad budu izliječeni od dva mala "bombončića"
Citat:
Mislim da ljudi sa psorijazom treba da se leče homeopatijom, sa saznanjem da se možda nikada neće izlečiti, ali isto tako i sa saznanjem da se možda i verovatno ničim drugim takođe neće izlečiti.
Citat:
Ovdje bih ipak dodao da je pozitivan stav preduvjet za dobar ishod liječenja bez obzira koju vrstu terapije koristili, čak i ako je u pitanju klasična medicina.
Citat:
Eto, ja toliko o svojoj psorijazi – ispade više nego što sam planirala da napišem. (Uvek ja tako, i posle mi neprijatno. )
Komšinice, veliko hvala na ovom lijepom i iskrenom postu , stvarno nema razloga da ti bude neprijatno ... I sretno u daljnjem druženju sa homeopatijom.
Evo ovako, otac mi ima psorijazu, ima fleke crvene po rukama i nogama, pošto je već jako star 76god, iako izgleda kao mladić ne bih ga htio tlačit ni ribicama ni nekim terapijama, odslužio je on sve moguće terapije u sada nek uživa.
Pa mi možete dat savjet neki, ukratko što bi preporučili da mu savjetujem da bi mu malo ublažilo bolest. Pogotovo sad za vrijeme toplijih dana.
Ugl. doktori su mu samo pogoršali stanje svojom ignorantnošću i nesposobnošću, davali su mu neke falše namaze i savjete..
Uzmite dve zelene kedrove šišarke, isecite ih na male komade (nezrele šišarke se režu veoma lako), stavite ih u tamnu bocu ili u konzervu i nalite u nju votku. Posle mesec dana, možete tom tečnošcu trljati bolna mesta. Trljajte nekoliko dana i psorijaza ce nestati.
Uzmite dve zelene kedrove šišarke, isecite ih na male komade (nezrele šišarke se režu veoma lako), stavite ih u tamnu bocu ili u konzervu i nalite u nju votku. Posle mesec dana, možete tom tečnošcu trljati bolna mesta. Trljajte nekoliko dana i psorijaza ce nestati.
Možeš li mi samo pojasnit ovo boldano, što su kedrove šišarke?
Da li moram kupiti ili mogu nabavit negdje oko kuće, ja sam iz Trogira (dalmacija) mozda ima ovdje?
Evo objašnjenja:
Kedar - Sibirski bor - jako karakterističan i neobičan, pun blagotvornih svojstava, zna da postigne visinu i do 40 metara. Taj zaista neprocenjivi dar koji je Majka Priroda poklonila ljudima, više od sedam meseci (od oktobra, zaključno sa aprilom), nalazi se u stanju mirovanja i raste veoma sporo. On raste u toku leta svega 40 do 45 dana. Zbog toga to drvo živi 400 - 500 godina, čak i 800!!!
Postoje podaci, da kedrovi koji su stari i po 400, 500 godina donose značajne plodove. Ako se nađete u kedrovoj šumi ispod krošnji drveća, pomislite samo kojim sve istorijskim događajima su oni bili svedoci, kao prolazan ljudski život...
Zašto je sibirski kedar toliko cenjen?
Zbog lepote i izrazite dekorativnosti u toku cele godine, zbog kedrovog oraha i ulja koji se dobija od njega, zbog prelepog stabla, zbog smole - živice, zbog četine, čak i zbog orahove ljuske koja se obilato koristi u narodnoj medicini. Veoma su poznata i lekovita svojstva kedrovih četina. One u sebi sadrže veliki broj biološko aktivnih supstanci koje stimulišu i leče organizam. Četine sibirskog kedra su bogate askorbinskom kiselinom (vitaminom C) i karotinom.
Svi delovi kedra - četina, smola, drvenasta vlakna - imaju veliku količinu fitoncida. Samo u toku 24 casa, hektar šume može da izdvoji 30 kg letećih organizama koji imaju veliko baktericidno dejstvo. Po mišljenju istraživača, ta količina fitoncida je dovoljna da u velikom gradu obezvredi sve štetne mikrobe. Bobičasti plodovi i biljke koje rastu u kedrovoj šumi, bogatije su vitaminima i provitaminima nego one koje rastu u drugim šumama. To se objašnjava time, što fitoncidi aktivno pomažu razvoj vitamina i ostalih biološko aktivnih materija u biljkama i plodovima. Sovjetski naučnik B. P. Tokin dokazuje da je "u kedrovim šumama vazduh praktično sterilan, od 200 - 300 ćelija bakterija po jednom kubnom metru. Međutim, po medicinskim normama, čak je u operacionim salama dozvoljeno na 1 kubni metra vazduha, 500 - 1000 nepatogenih mikroba. Fitoncidi koje daje kedar sadrže antomikrobna dejstva za bakterije difterije."
Poznavaoci praizvora tvrde da je Bog stvorio kedar kako bi sakupljao energiju Kosmosa. Čak i u malom komadiću kedra koji je dostigao odredenu starost, "ima više energije nego u svim uređajima energetike koji postoje na Zemlji." Na Zemlji, kedrovo drveće ima određenu funkciju - ono služi kao kondenzator naše planete i sakupljač kosmičke energije.
Još je 1792. godine, Akademik P.S. Palas pisao da plodovi sibirskog kedra razvijaju snagu, podmladuju čoveka i znatno uvećavaju odbranu organizma od različitih bolesti. U Starom Zavetu, u trećoj Mojsijevoj knjizi (levit 14.4) piše: "Bog uči da se ljudi leče tako što se dezinfikuju staništa pomoću kedra..."
Državnik Petar I prilikom gradnje brodova koristio je kedar za unutrašnju obradu (pritom je jedan kedar koštao rublju, a bor - 6 - 7 kopejaka).
Ima, ali veoma retko i Kedrova koji sakupljaju, ali ne vraćaju Energiju u Svemir.
Posle pet stotina godina, oni počinju da tiho zveče, molivši ljude da ih saseku, radi iskorišćavanja nakupljene energije.
To traje tri godine.
Ako se desi da se Zvoneći Kedar ne poseče, on, lišen mogućnosti da sakupljenu Energiju Svemira ustupi ljudima, počinje da sagoreva tu Enegriju u sebi.
Za Kedar je to jako bolan proces i traje dvadeset i sedam godina.
Parčence (Amulet) Zvonećeg Kedra je potrebno nositi na grudima.
Energetsko uspostavljanje kontakta sa Kedrom je poželjno - stati bosim nogama na travu ili zemlju i dlanom leve ruke prigrliti na grudi.
Posle jednog' minuta osetiće se, prijatna, iz Kedra toplina i kroz telo prostrujati lako treperenje.
S' vrenema na vreme, treba ga glačati vrhovima prstiju, onu stranicu Kedra, koja ne dodiruje telo.
Postoje dokazi, da čovek koji ima parče Zvonećeg Kedra, za tri meseca oseti znatno poboljšanje, samoosećanje i da će se izlečiti od mnogih bolesti.
Suština je da čovek posedujući Kedar, postaje bolji, srećniji i talentovaniji.
Kedar - Sibirski bor - jako karakterističan i neobičan, pun blagotvornih svojstava, zna da postigne visinu i do 40 metara. Taj zaista neprocenjivi dar koji je Majka Priroda poklonila ljudima, više od sedam meseci (od oktobra, zaključno sa aprilom), nalazi se u stanju mirovanja i raste veoma sporo. On raste u toku leta svega 40 do 45 dana. Zbog toga to drvo živi 400 - 500 godina, čak i 800!!!
Postoje podaci, da kedrovi koji su stari i po 400, 500 godina donose značajne plodove. Ako se nađete u kedrovoj šumi ispod krošnji drveća, pomislite samo kojim sve istorijskim događajima su oni bili svedoci, kao prolazan ljudski život...
Zašto je sibirski kedar toliko cenjen?
Zbog lepote i izrazite dekorativnosti u toku cele godine, zbog kedrovog oraha i ulja koji se dobija od njega, zbog prelepog stabla, zbog smole - živice, zbog četine, čak i zbog orahove ljuske koja se obilato koristi u narodnoj medicini. Veoma su poznata i lekovita svojstva kedrovih četina. One u sebi sadrže veliki broj biološko aktivnih supstanci koje stimulišu i leče organizam. Četine sibirskog kedra su bogate askorbinskom kiselinom (vitaminom C) i karotinom.
Svi delovi kedra - četina, smola, drvenasta vlakna - imaju veliku količinu fitoncida. Samo u toku 24 casa, hektar šume može da izdvoji 30 kg letećih organizama koji imaju veliko baktericidno dejstvo. Po mišljenju istraživača, ta količina fitoncida je dovoljna da u velikom gradu obezvredi sve štetne mikrobe. Bobičasti plodovi i biljke koje rastu u kedrovoj šumi, bogatije su vitaminima i provitaminima nego one koje rastu u drugim šumama. To se objašnjava time, što fitoncidi aktivno pomažu razvoj vitamina i ostalih biološko aktivnih materija u biljkama i plodovima. Sovjetski naučnik B. P. Tokin dokazuje da je "u kedrovim šumama vazduh praktično sterilan, od 200 - 300 ćelija bakterija po jednom kubnom metru. Međutim, po medicinskim normama, čak je u operacionim salama dozvoljeno na 1 kubni metra vazduha, 500 - 1000 nepatogenih mikroba. Fitoncidi koje daje kedar sadrže antomikrobna dejstva za bakterije difterije."
Poznavaoci praizvora tvrde da je Bog stvorio kedar kako bi sakupljao energiju Kosmosa. Čak i u malom komadiću kedra koji je dostigao odredenu starost, "ima više energije nego u svim uređajima energetike koji postoje na Zemlji." Na Zemlji, kedrovo drveće ima određenu funkciju - ono služi kao kondenzator naše planete i sakupljač kosmičke energije.
Još je 1792. godine, Akademik P.S. Palas pisao da plodovi sibirskog kedra razvijaju snagu, podmladuju čoveka i znatno uvećavaju odbranu organizma od različitih bolesti. U Starom Zavetu, u trećoj Mojsijevoj knjizi (levit 14.4) piše: "Bog uči da se ljudi leče tako što se dezinfikuju staništa pomoću kedra..."
Državnik Petar I prilikom gradnje brodova koristio je kedar za unutrašnju obradu (pritom je jedan kedar koštao rublju, a bor - 6 - 7 kopejaka).
Ima, ali veoma retko i Kedrova koji sakupljaju, ali ne vraćaju Energiju u Svemir.
Posle pet stotina godina, oni počinju da tiho zveče, molivši ljude da ih saseku, radi iskorišćavanja nakupljene energije.
To traje tri godine.
Ako se desi da se Zvoneći Kedar ne poseče, on, lišen mogućnosti da sakupljenu Energiju Svemira ustupi ljudima, počinje da sagoreva tu Enegriju u sebi.
Za Kedar je to jako bolan proces i traje dvadeset i sedam godina.
Parčence (Amulet) Zvonećeg Kedra je potrebno nositi na grudima.
Energetsko uspostavljanje kontakta sa Kedrom je poželjno - stati bosim nogama na travu ili zemlju i dlanom leve ruke prigrliti na grudi.
Posle jednog' minuta osetiće se, prijatna, iz Kedra toplina i kroz telo prostrujati lako treperenje.
S' vrenema na vreme, treba ga glačati vrhovima prstiju, onu stranicu Kedra, koja ne dodiruje telo.
Postoje dokazi, da čovek koji ima parče Zvonećeg Kedra, za tri meseca oseti znatno poboljšanje, samoosećanje i da će se izlečiti od mnogih bolesti.
Suština je da čovek posedujući Kedar, postaje bolji, srećniji i talentovaniji.