Slažem se ni ne moraš se osjećati tako ali to jesi. Mislim da sve što nam treba je već u nama i da samo treba posegnuti u sebe i uzeti to ili dati svijetu
......... i da samo treba posegnuti u sebe i uzeti to ili dati svijetu
U tome i je najveći "problem". Time se bave mnogi sa kojekakvim rezultatima. Bilo bi divno kad bi svoje unutarnje potencijale mogli buditi uvijek, po vlastitoj volji.
Možda blesavo i klišejizirano zvuči ali jedino moguće riješenje je da mjenjaš sebe
Em što ćeš biti svjesnija da veličina nedostatka ovisi o tvom odnosu prema samoj sebi (predodžba o samom sebi često recipročno privlači takve tipove osoba),
Em što ćeš bit svjesna da se stvari ne mijenjaju zato što o tome odlučuje susret sa srodnom dušom nego količina iskrenog zadovoljstva koju sama sebi možeš priuštiti.
Kada ti je dobro onda se (uglavnom) dešavaju dobre stvari.....zapravo se nadovezuju.
Nema tu milosti, svi mi trebamo napravit prvi korak.
Osim toga....zašto bi trebala biti sa ikim (u intimnoj vezi)!?
Da ... zvuči klišeizirano.
Ipak, hvala ti.
Cijenim tvoj trud i zapravo se u potpunosti slažem sa svim gore navedenim. Štoviše, znam to.
Samo, teorija i praksa često nisu usuglašene, tako ni kod mene, a pogotovo u emocionalno nabijenim situacijama.
Što se zadovoljstva tiče, dopunila bi te u vrlo bitnom segmentu, a to je; svi smo mi socijalna bića. Koliko god zadovoljni u svojoj nutrini, ili samodostatni u nekim segmentima života, svejedno svi težimo za ljubavlju, pripadanjem, ... kontaktom. Kroz odnose rastemo, razvijamo se, učimo o sebi. Ali loše stvari se dešavaju i dobrim ljudima.
Odavno sam prihvatila sve vrste padova kao daljnje školovanje. Post mi je bio u šaljivom tonu, pa si možda malo krivo shvatio. Ne, ne sjedim očajna i uplakana pitajući se "Bože, zašto se to meni događa?"
A treba li biti u intimnoj vezi - trebalo, ne trebalo, svi mi, makar potajno, priželjkujemo da nađemo srodnu dušu. Neki od nas dozvole da ih to definira, neki ne.
A u međuvremenu postoji toliko drugih divnih stvari
koje samo čekaju na nas.
Da ... zvuči klišeizirano.
Ipak, hvala ti.
Cijenim tvoj trud i zapravo se u potpunosti slažem sa svim gore navedenim. Štoviše, znam to.
Samo, teorija i praksa često nisu usuglašene, tako ni kod mene, a pogotovo u emocionalno nabijenim situacijama.
Što se zadovoljstva tiče, dopunila bi te u vrlo bitnom segmentu, a to je; svi smo mi socijalna bića. Koliko god zadovoljni u svojoj nutrini, ili samodostatni u nekim segmentima života, svejedno svi težimo za ljubavlju, pripadanjem, ... kontaktom. Kroz odnose rastemo, razvijamo se, učimo o sebi. Ali loše stvari se dešavaju i dobrim ljudima.
Odavno sam prihvatila sve vrste padova kao daljnje školovanje. Post mi je bio u šaljivom tonu, pa si možda malo krivo shvatio. Ne, ne sjedim očajna i uplakana pitajući se "Bože, zašto se to meni događa?"
A treba li biti u intimnoj vezi - trebalo, ne trebalo, svi mi, makar potajno, priželjkujemo da nađemo srodnu dušu. Neki od nas dozvole da ih to definira, neki ne.
A u međuvremenu postoji toliko drugih divnih stvari
koje samo čekaju na nas.
A kakva su tvoja OSOBNA saznanja?
Ovisno od osobe do osobe.
Meni je neobično to što sam primjetio kod žena da mnoge žele vezu unaprijed, prije nego što su uopće srele osobu sa kojom bi tu vezu imale.
Razumijem da je to potreba za ljubavlju i sve što ide sa time ali ja npr. se počnem zagrijavati za vezu onda kada upoznam osobu koja me motivira na to.
Mislim da susret sa sličnom osobom (tzv.srodnom dušom) je nešto što dolazi tek kada se neke stvari poslože. Drugačije ne može biti i vjerujem da jednostavno trebamo pustiti da se stvari dese onako kako se jedino mogu desiti.
Nikad se nisam brinuo oko nekog budućeg mogućeg susreta sa osobom sa kojom sam ulazio u veze jer znam da će se sigurno desiti i to na nepredvidivi način. Tako je bilo do sada i nemam razloga se brinuti za ubuduće.
Zapravo sam ko pauk. Uredno složim mrežicu i opušteno drijemuckam dok ne naiđe lovina!
Uostalom, prave muke počinju tek onda kad krene veza
Meni je neobično to što sam primjetio kod žena da mnoge žele vezu unaprijed, prije nego što su uopće srele osobu sa kojom bi tu vezu imale.
Razumijem da je to potreba za ljubavlju i sve što ide sa time ali ja npr. se počnem zagrijavati za vezu onda kada upoznam osobu koja me motivira na to.
Mislim da susret sa sličnom osobom (tzv.srodnom dušom) je nešto što dolazi tek kada se neke stvari poslože. Drugačije ne može biti i vjerujem da jednostavno trebamo pustiti da se stvari dese onako kako se jedino mogu desiti.
Nikad se nisam brinuo oko nekog budućeg mogućeg susreta sa osobom sa kojom sam ulazio u veze jer znam da će se sigurno desiti i to na nepredvidivi način. Tako je bilo do sada i nemam razloga se brinuti za ubuduće.
Zapravo sam ko pauk. Uredno složim mrežicu i opušteno drijemuckam dok ne naiđe lovina!
... spiderman is having you for dinner, tonight, tralalala...