Ovo je diskusija na temu Karma – začarani krug uzroka i posledica u podforumu Reinkarnacija i Karma Karma – začarani krug uzroka i posledica
U vrtlogu vremena, u ...
U vrtlogu vremena, u sukobu misli, u skloništu straha, gledajući beskrajno, savršeno i mistično prostranstvo, u sred intrapersonalne komunikacije, shvatamo da mnogo toga danas nije onako kako zamišljamo niti kako želimo da bude. Sve što vidimo u daljini ili bar to što mislimo da vidimo, je upravo produkt naše mašte. Tamo negde možemo da budemo ono što poželimo. Međutim, kada se ponovo vratimo na pučinu realnosti, određujemo svoju ulogu. Kao sićušna jedinka možemo da promenimo mnogo, ali u svom univerzumu. Gubimo i gubićemo još mnogo puta tokom ove naše borbe koju nazivamo život, ali treba da shvatimo da smo svakom završenom bitkom postigli mnogo, pa makar bili poraženi. Bogati za još jedno iskustvo, upoznajemo n-tu stranu svoje ličnosti.
Frapantne životne situacije navode nas da postavimo sebi nekoliko pitanja. Zašto je baš nas zadesila takva nesreća? Da li smo mi jedini kojima se dešavaju loše stvari, i to u kontinuitetu? Čime smo to zaslužili?
Ljudi danas, generalno, ne poseduju moć slušanja i ne žele da se udubljuju u tuđe probleme, osim ako od njih ne mogu da izvuku nekakvu korist. Shodno tome, neretko ćete čuti sledeće odgovore na navedena pitanja: “Takva ti je sudbina” ili “Loša karma”. Znatiželja me je navela da zagrebem malo ispod površine ovog odgovora i shvatim njegovu suštinu.
Kao jedan od najvažnijih budističkih pojmova, karma predstavlja delo ili čin koji sa sobom nosi neizbežne posledice bilo u ovom životu bilo u reinkarnaciji. Prema pomenutom načelu, bivamo nagrađeni ili kažnjeni shodno delima koje činimo. Ukoliko činimo dobra dela, vođeni smo dobrim namerama koje su odjek našeg uma a isti princip važi i za loša dela. Definisana su i dva postulata koja objašnjavaju uticaj karme na um. Prvi podrazumeva njegove sklonosti dok je drugi orijentisan na naš doživljaj stvarnosti i naša iskustva. Čovek koji je sklon osećaju ljutnje i besa, stvara takvu naviku koja se urezuje u njegov um i u tom smeru diktira njegova buduća ponašanja. Opet, isti slučaj je i za pozitivne sklonosti te je ključni faktor u ovom procesu,pored namere, i spektar vežbi koje ćemo primenjivati.
Postoji mnogo pitanja vezanih za nejednakost među ljudima, počev od toga zašto neki žive u izobilju a neki u bedi, zbog čega se pojedini rode sa blagim karakterom a drugi sa rđavim, pa do toga odakle nekima sklonost ka umetnosti, muzici, matematici. Koren ove nejednakosti može imati uzrok, no može biti i potpuno slučajan. Budizam govori o tome da smo sami zaslužni za većinu stvari koje nam se dešavaju, kao i da smo odgovorni za sopstvenu sreću i nesreću.
Jedan mladi tragalac za svojim odgovorom, prišao je Budi (Sidarta Gautama) i počeo da ga ispituje : “Šta je uzrok, šta je razlog, o gospodine”, zapita on, “da među ljudima nailazimo na one koji kratko žive i one koji dugo žive, na zdrave i bolesne, ružne i lepe, neuticajne i uticajne, siromašne i bogate, niske i visoke po poreklu, neznalice i mudrace?”
Budin odgovor beše sledeći:
“Sva živa bića imaju svoje postupke (karma) kao svoje vlasništvo, svoje nasledstvo, kao uzrok rođenja, kao svoj najrođeniji rod i svoje utočište. Karma je ta po kojoj se bića rađaju na dobrom i na lošem mestu.”
Prema tome, sa budističke tačke gledišta naše moralne, karakterne, mentalne i intelektualne razlike su nastajale u skladu sa sopstvenim postupcima i sklonostima, prošlim i sadašnjim.
Imajte na umu da dok upoznajete n-tu stranu vaše ličnosti, možete promeniti tačku gledišta sa kog posmatrate život i ono što vam se događa. Sve to naravno, uz pomenutu vežbu. Srećni ćete biti samo ako istrajete u jakoj želji za osećajem sreće.
Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Nekako mi djeluje kao prepotentan ljudski stav mišljenje da se cijeli jedan savršeni kosmos brine da ja dobijem ono što zaslužuje. Ono.. kao nema pametnijeg posla nego brinuti za tamo neku malu jedinku i vagati njene postupke.
Sami stvaramo našu karmu, lošu svaki put kada ne stojimo iza svojih postupaka i kada se zapletemo u ljubomoru, grizodušje, krivnju i predbacivanje.
I dobru kada stojimo iza svojih postupaka, bez obzira kakvi oni bili.
Da je drugačije od toga... ljudi koji vladaju ovim svijetom više ni ne bi bili živi..
Nekako mi djeluje kao prepotentan ljudski stav mišljenje da se cijeli jedan savršeni kosmos brine da ja dobijem ono što zaslužuje. Ono.. kao nema pametnijeg posla nego brinuti za tamo neku malu jedinku i vagati njene postupke.
Sami stvaramo našu karmu, lošu svaki put kada ne stojimo iza svojih postupaka i kada se zapletemo u ljubomoru, grizodušje, krivnju i predbacivanje.
I dobru kada stojimo iza svojih postupaka, bez obzira kakvi oni bili.
Koren ove nejednakosti može imati uzrok, no može biti i potpuno slučajan..
Ne može i jedno i drugo.
Ako uzrok postoji,sa njime i red i zakon onda isto upućuje na Boga koji jeste i koji nikad ne bi dopustio neki nered i slučajnost jer ta komponenta jednostavno pored Boga,svemoćnog i sveprisutnog ne bi mogla da postoji.
Nekako mi djeluje kao prepotentan ljudski stav mišljenje da se cijeli jedan savršeni kosmos brine da ja dobijem ono što zaslužuje...
Kozmosu (Bogu) uopće nije teško da se brine da ti i ja dobijemo ono što zaslužujemo. Sveprožimajući Bog sa tom kontroliranom sitoacijom uopće nema problema jer je Bog moćan i to odrađuje "malim prstom". Kao što zakonu gravitacije uopće nije teško da bude prisutan u svakom kubnom milimetru na zemlji tako ti jednako funkcionira i stvar sa zakonom karme. Bog nikad ne cjepidlači ali nikad niti da "zažmiri na jedno oko". Time što je sitoacija kramički savršeno kontrolirana nije istina da je savršeno nemilosrdna. U zakon karme je utkana savršena Božija milost jer svaka naša pozitivna misao i želja ka etici i mudrosti je od Boga strašno poduprta i kao pretežuća snaga koju treba samo nastaviti i Bog će je obilato pomagati iako u vidljivom svijetu patnje za tijelo možda ne izgleda tako.....
Ako uzrok postoji,sa njime i red i zakon onda isto upućuje na Boga koji jeste i koji nikad ne bi dopustio neki nered i slučajnost jer ta komponenta jednostavno pored Boga,svemoćnog i sveprisutnog ne bi mogla da postoji.
Bog ne može, i ne želi urediti svaki kauzalitet (uzročno-posledičnu vezu) već uređuje pravila, i održava stanje u granicama odgovarajućeg.
Nered nije slučajnost, nered može biti nameran, u poredanju stvari i događaja koji nemaju smisla.
karma je prekrasna stvar jer me lupi skoro odma cim zasluzim , da nema nje moj ego bi bia van kontrole. I da lucy, cili svemir pazi na svaku jedinku jer cijeli svemir sa svime sta je u sebi je jedinka. Ovi na vlasti sta rade rade jer mogu a karma vraca tako sta ce bit materijalisti jos duuuuuugggggoooooooo vremena
Kozmosu (Bogu) uopće nije teško da se brine da ti i ja dobijemo ono što zaslužujemo. Sveprožimajući Bog sa tom kontroliranom sitoacijom uopće nema problema. Kao što zakonu gravitacije uopće nije teško da bude prisutan u svakom kubnom milimetru na zemlji tako ti jednako funkcionira i stvar sa zakonom karme. Bog nikad ne cjepidlači ali nikad niti da "zažmiri na jedno oko". Time što je sitoacija kramički savršeno kontrolirana nije istina da je savršeno nemilosrdna. U zakon karme je utkana savršena Božija milost jer svaka naša pozitivna misao i želja ka etici i mudrosti je od Boga strašno poduprta i kao pretežuća snaga koju treba samo nastaviti i Bog će je obilato pomagati iako u vidljivom svijetu patnje za tijelo možda ne izgleda tako.....
Mi se sami pobrinemo da dobijemo ono što MISLIMO da zaslužujemo.
Jer da je po tvojem, poštenim ljudima ne bi grom udarao u kuću i ubojice bi imale grižnju savjesti...
Bog je milostiv utoliko što nam je dao apsolutnu slobodu nad našim mislima (koje kreiraju našu realnost), ali isto tako je to okrutno od njega jer nam nije dao uputstvo za to.