Slazem se sa gornje napisanim.
Energiju koju koristis, necrpis iz sebe.
Prakticari su samo kanali, energija samo prolazi kroz njih. Izvor iz kojeg dolazi je neiscrpan.
Stat ti se moze desiti kad radis 10 tretmana zaredom je da te zabole nogice od stajanja
Rekonektivno iscjeljivanje je oblik iscjeljivanja koji se prvi put javlja na našem Planetu. Ono nas povezuje sa sveukupnošću univerzuma, kao što nas povezuje i sa sveukupnošću našega bića, s onim što doista jesmo. Smatra se da nas može nanovo povezati s univerzumom i našom vlastitom bîti – ne samo kroz novi set iscjeljujućih frekvencija, nego, lako je moguće, preko posve novoga valnog opsega (frekventni opseg koji se koristi za slanje električnih signala). Zbiljnost njegovog postojanja jasno je dokazana – i u praksi i u znanstvenim laboratorijima.
Rekonekcija je objedinjeni proces povezivanja s univerzumom, koji omogućuje da se dogodi Rekonektivno iscjeljivanje. Ta iscjeljivanja i evolutivne frekvencije pripadaju novome valnom opsegu prispjelom putem spektra svjetlosti i informacije. Preko Rekonekcije nam je omogućena interakcija s tim novim razinama svjetlosti i informacije, i samo kroz te nove razine svjetlosti i informacije u stanju smo se povezati. To je nešto novo. To je drukčije. To je zbiljsko – i može ga ponijeti svatko od nas.
Kako je Eric Pearl otkrio Rekonektivno iscjeljivanje?
Kao liječnik, Eric je 12 godina vodio veoma uspješnu kiropraktičarsku ordinaciju, sve dok jednoga dana pacijenti nisu počeli prijavljivati da osjećaju njegove ruke na sebi – iako ih on nije fizički doticao. Prvih nekoliko mjeseci dlanovi su mu bili u prištevima i krvarili su. Ubrzo nakon toga pacijenti su počeli govoriti da vide anđele i da su čudotvorno iscijeljeni od raka, bolesti vezanih za AIDS, sindroma hroničnog umora, urođenih deformiteta, cerebralne paralize te drugih ozbiljnih oboljenja. Sve se to zbivalo dok je Eric jednostavno držao svoje ruke blizu njih. I tako se nastavlja do današnjega dana.
Kako se to može usporediti s drugim frekvencijama? Po čemu se razlikuje od drugih oblika energetskog rada koji se sada primjenjuju?
Postoji nešto što trenutačno svi doživljujemo i čega su mnogi od vas barem donekle svjesni. Čini se da se vrijeme ubrzava te se usto širi. Taj se prijelaz naziva mnogim imenima. „Pomak“ i „Pomak vjekova“dva su izraza koja je upotrebio Gregg Braden. Taj su prijelaz predvidjeli Maje, Inke, Hopi Indijanci, Nostradamus, Edgar Cayce, isto tako kabala (i židovska i kršćanska). U knjizi Šetajući između svijetova, Braden definira pomak kao ujedno „i trenutak u povijesti Zemlje, i iskustvo čovjekove svijesti. Definiran konvergencijom opadanja planetarnog magnetnog polja i rastuće planetarne frekvencije u datom trenutku, pomak vjekova, ili jednostavno pomak, predstavlja rijetku prigodu za kolektivno preoblikovanje izražavanja ljudske svjesnosti. Izraz pomak koristi se za proces ubrzanja evolutivne promjene Zemlje, s ljudskom vrstom koja je po vlastitom izboru povezana s elektromagnetnim poljem Zemlje, što je popraćeno procesom stanične promjene.“
U carstvu iscjeljivanja mnoge tehnike koje su prošle ispit vremena i dalje djeluju uspješno kako su uvijek i djelovale – samo što sada posjedujemo više, a i sami smo nešto više, tako da stare tehnike nisu više dostatne. Dobre kakve su uvijek bile, s našim novim, proširenim parametrima više nisu odgovarajuće – kao što ni fenjeri ne bi bili pogodni kao automobilski farovi, mada i dalje posve lijepo mogu poslužiti na kočijama s konjima. Slabosti tih metoda – vezane uz zahtjeve da se skine nakit, da se uklone kožni dijelovi odjeće, da onaj koji prima treba vjerovati, obredi zaštite za oba učesnika… – odsustvuju kod novih frekvencija.
Prisjetimo se također zašto se većina nas uopće počela baviti iscjeliteljskim tehnikama. Ne da bismo postali fanatični sljedbenik same tehnike – nego da bismo postali iscjelitelj. Tehnika je jednostavno bila jedan od prvih koraka u tome procesu.
Na trenutak zamislite sebe kako stojite u dnu velikih zavojitih stuba. Jedan od vaših ciljeva – postati iscjelitelj – čeka vas na vrhu. Vaš je prvi korak naučiti tehniku. Bacate se na učenje tehnike, ovladavate njome, možda čak postajete učitelj. Tako ste svladali prvu stepenicu. Lijepo je da je volite, no pazite da se u nju ne zaljubite. Jer ako se zaljubite, sješćete, stisnuti deku i jastuk, useliti se, a tu stepenicu učiniti središtem ostatka svoga života. No što to onda znači za preostali dio vašega putovanja uza stube? Ono se prekida. Došlo je vrijeme da blagoslovite svoju prvu stepenicu... i krenete prema gore.
Tvrdite li, dakle, da je ova tehnika bolja od ostalih?
Naravno da ne. To nije pitanje „boljeg ili goreg“, to je pitanje svrhovitosti. Isto onako kako shvaćate da fenjeri sa svijećama ne bi bili prikladni kao farovi dok se u svome maseratiju vozite autoputom na romantičnu večeru, vjerojatno isto tako shvaćate da, kada sjednete večerati, halogeni farovi ne bi bili najprikladnije osvjetljenje za vašim stolom. Rekonektivno iscjeljivanje sada je tu da nam pruži nešto što je sveobuhvatnije i opsežnije, jer sada je trenutak kada možemo imati nešto što je sveobuhvatnije i opsežnije.
Priča se da ako naučim ovu tehniku – mogu izgubiti onu koju trenutačno koristim.
Prije svega, Rekonektivno iscjeljivanje nije „tehnika“. To je prvo što ga izdvaja od ostalih oblika iscjeljivanja za koje ste čuli. Drugo, vi nećete izgubiti metodu iscjeljivanja koju ste naučili. Možda vam samo neće biti jednostavno pronaći je, a možda doista više nećete niti željeti da se trudite. Jedan od razloga jest to što su sve iscjeliteljske tehnike koje smo dosad imali na našem Planetu bile podskup Rekonektivnog iscjeljivanja. One su bile samo letimično sagledavanje nekih njegovih aspekata. Ukoliko sve te tehnike stavite zajedno, neznatno ćete uvećati svoje letimično sagledavanje Rekonektivnog iscjeljivanja, ali ni blizu nećete načeti čitavu temu. Premda ova analogija nije posve točna, zamislite da su razne iscjeljujuće tehnike koje su vam znane – pojedina slova abecede i nasumice ih označite tim slovima, naprimjer: tehnike C, J, P, K, R. E sad, ako znate samo tehniku „R“, pomalo ste ograničeni kada sričete riječi. Ako znate dvije tehnike (tj. posjedujete dva „slova“), moći ćete biti malo prilagodljiviji. Ako posjedujete svih pet navedenih slova, i dalje ste primjetno ograničeni u onome što možete učiniti. Svako od tih slova je podskup abecede. Ako imate cijeli skup, svih 30 slova, možete potpunije komunicirati jer možete ne samo sricati riječi, nego i pisati čitave tomove knjiga.
Kada jednom počnete raditi s Rekonektivnim frekvencijama, niste više samo u podskupovima. Kada pristupite abecedi, vi ne gubite svoje „R“ ili svoje „K“; samo se morate malo potruditi da biste ih pojedinačno našli. A više i nemate mnogo poticaja činiti to, jer ona vam donose neusporedivo veću nagradu kada se koriste kao dio skupa nego što su to činila pokušavajući da funkcioniraju kao čitava abeceda.
„Radi“ li Rekonektivno iscjeljivanje samo kod fizičkih poteškoća? Hoće li „raditi“ i kod mentalnih poteškoća?
Iscjeljivanje je vraćanje u ravnotežu. Svaki je zdravstveni izazov kombinacija fizičkog, mentalnog, duhovnog i emocionalnog (i vjerovatno još nekih razvrstavanja za koja nemamo riječi). Mi jednostavno razvrstavamo prema preovlađujućem obilježju. Rekonektivno iscjeljivanje ne „tretira“ nešto određeno. Ako u njegovoj nazočnosti sebi dopustite ponovno uspostaviti ravnotežu, kao što mnogi i čine, onda vi to i činite. Jednostavno činite.
Kakva je razlika između Rekonektivnog iscjeljivanja i Rekonekcije?
U osnovi, razlika između Rekonektivnog iscjeljivanja i Rekonekcije je u namjeri. U biti, namjera Rekonektivnog iscjeljivanja je iscjeljenje, bilo ono na fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj, duhovnoj ili bilo kojoj drugoj razini. I, naravno, da biste stekli određen stupanj iscjeljenja postignut Rekonektivnim iscjeljivanjem, donekle ćete doživjeti rekonektiranje kao dio toga procesa. Upravo ta „Rekonekcija“ omogućuje Rekonektivnom iscjeljivanju da bude tako dramatično sveobuhvatnije od „tehnika“ iscjeljivanja za koje smo dosad znali.
Namjera Rekonekcije jest uvesti nas u punoću naše neraskidive veze s univerzumom. To se postiže prolazeći kroz iskustvo dviju seansi, uobičajeno nazvanih primanjem lične Rekonekcije. I, naravno, da biste stekli određeni stupanj rekonektiranja ostvarenog putem Rekonekcije, donekle ćete doživjeti iscjeljenje kao dio toga procesa.
I mada to dvoje nisu posve odvojeni procesi, da biste dobili punu korist od svakoga od njih, seanse Rekonektivnog iscjeljivanja i seanse lične Rekonekcije trebaju se doživjeti u odvojenim prigodama.
Može li svatko naučiti to raditi?
Svi imamo sposobnost ponijeti te nove frekvencije iscjeljivanja. To nije dar za nekolicinu odabranih ljudi – gurue ili „svete“ muškarce ili žene (oko kojih postoji opća suglasnost). To je dar ovoga doba; inteligencija i mudrost koja nam je potrebna da nas vodi već je tu. Te frekvencije su i stare i nove. „Stare“ su jer potječu od univerzuma. „Nove“ su zato što su prvi put na Planetu. Nisu nešto što je nečiji prijatelj „prizivao“ na plaži punih 15 godina, kao što nisu ni nekakva izgubljena tehnika starih ili drevnih naroda. Vjeruje se da su to frekvencije koje prvi put doživljujemo na Zemlji.
Mada je univerzum iz nekog razloga izabrao da ovim energijama „oplodi“ Erica da bi on započeo proces pojačavanja frekvencija, čini se da iz dana u dan sve više ljudi nalazi svoje mjesto kao dio toga fenomena. Čineći to, podižemo našu sveobuhvatnu razinu svijesti. Svaki tjedan stotine ljudi širom svijeta i svih vrsta obrazovanja – medicinskog i nemedicinskog, duhovnog i neduhovnog, metafizičkog i nemetafizičkog, newageovskog i nenewageovskog – uči Rekonektivno iscjeljivanje. Ljudi koji uče pripadaju svim životnim pozivima, demografskim i socijalno-ekonomskim okruženjima.
Svatko dospijeva na istu razinu bez obzira na iskustvo i obrazovanje – što u velikoj mjeri varira. U skupinama je približno 50 posto muškaraca i 50 posto žena. Tu ćete naći majstore-učitelje reikija i masere-terapeute, kućanice i studente, liječnike i medicinske sestre, pripadnike svećenstva i građevinske radnike, znanstvenike, nastavnike, računalne stručnjake, državne zvaničnike, vodoinstalatere i električare, bankare i odvjetnike. I na većini seminara također ćete naći osobu koja nije htjela doći – kako sjedi pokraj osobe koja ju je i pored svega dovela.
Stalna raznolikost u svim salama na svijetu jamči vam da će se tijekom vikenda govoriti o prirodi ovoga rada, budući da se on odnosi na gotovo svaki aspekt života. Oni koji su na početku seminara zaključani u lijevoj polovici mozga, često do kraja seminara evoluiraju daleko iznad tih ograničenosti, tako da ostajete zatečeni pitanjem zar je moguće da su protekli tek dan ili dva. A kada primjetite da građevinski radnik funkcionira s istom pouzdanošću i integritetom kao majstor-učitelj reikija – upravo tu u tom trenutku – ne možete a da ne sagledate istinsku ljepotu ovoga dara.
Na ovim se seminarima stvara ozračje interaktivnog sudjelovanja koje potiče istraživanje i učenje; oni su prostor za razmjenu grupnog iskustva. Ono što se zbiva kad grupa zajednički radi s ovim energijama jest da zapanjujućom brzinom raste razina svakog pojedinca. To je kao da postoji neka vrst polja koje svakoga mnogo intenzivnije povezuje u grupnoj postavci, eksponencijalno ubrzavajući našu novu evoluciju. Svi se mi mijenjamo svakoga sekunda – i toliko se toga može reći o vikendu koji ste proveli uronjeni u energije... zajedno…
Jeste li sigurni da ću i ja moći to raditi? Vidim da su nakon pohađanja seminara Rekonektivnog iscjeljivanja gotovo svi koje znam drastično napredovali u iscjeljivanju, tako da ne mogu naći riječi kojima bih to izrazio. Također poznajem bračni par koji, čini se, zazire krenuti naprijed – nastavlja raditi s tehnikama koje je koristio ranije, ili ih pokušava kombinirati s Rekonektivnim iscjeljivanjem, bez mnogo napretka kad tako rade. Tako da ne shvaćam. Ima li ljudi koji jednostavno nemaju pristupa tim čistijim energijama? Ako je tako, zašto bih pretpostavio da bi sa mnom, početnikom, bilo drukčije?
Postavili ste odlično pitanje. Odgovor se zapravo nalazi u navodu iz moje knjige:
Ljudi me pitaju imaju li svi sposobnost nositi ove frekvencije i postati iscjeliteljima.
Moj odgovor je: „Da!“ Svi to mogu raditi, no oči su slijepe.
Samo nekolicina ima hrabrosti otvoriti ih... a često i ti koji ih otvore bivaju zaslijepljeni onim što vide.
Svi koji se jednom povežu s ovime mogu ga raditi. Rade to na seminaru. Nekima je teško povjerovati da doista mogu raditi, iako se to zbiva vidno, pred njihovim očima. Neki su pak zaglavljeni u shvaćanju „što više to bolje“, pa „dodaju“ stvari, ne prepoznajući da je to razvodnjavanje, kao kada biste u sud s čilijem dodali čašu vode i dobili samo razvodnjeni čili. A onda, kod treće grupe postoji potreba da ovo pokušaju učiniti boljim stavljajući mu svoj lični pečat. (To se, naprimjer, dogodilo s reikijem. Teško je naći čist, izvorni reiki. Mnogi koji se bave mnoštvom različitih stvari tvrde da imaju monopol nad tom svojom „tehnikom“.) Pripadnici te treće grupe nisu dovoljno sigurni u to tko su, da bi svoju nagradu našli u tome da jednostavno budu dio procesa, prepoznajući čast što su došli u obzir i što im je dopušteno (ja to smatram „blagoslovom“) u stanju dubokog poštovanja biti svjedocima procesa. Stoga ga pokušavaju „dekorirati“ da bi „polagali pravo“ na proces i rezultate. Da bi bili u stanju reći: „Pogledajte. Ovako ja to radim. To ga čini još boljim.“ To je ono što nazivam „pokvariti nepotrebnim ukrašavanjem“, kada netko preuzima savršenstvo univerzuma i pokušava ga učiniti još savršenijim.
Ova iscjeljivanja dolaze s mjesta savršenog sklada s univerzumom. Pokušavajući popraviti nešto što je savršeno, te osobe svakome spremnom zapaziti pokazuju da prije svega nisu u stanju sagledati to savršenstvo... ili da su ga na neki način izgubile iz vida. Ne treba osuđivati ljude iz bilo koje od ovih grupa, a mnoge osobe sadrže kombinaciju tih triju grupa. Oni koji spadaju u te tri grupe jednostavno još nisu u fazi u kojoj bi bili voljni i emocionalno kadri iskoračiti iz svoje zone sigurnosti.
Zašto bi s vama bilo drukčije? Postoji mnoštvo razloga. Mnogi od njih su upravo oni iz kojih su brojni drugi ljudi uspjeli ostvariti najviša postignuća. Prvo, vi kao početnik nemate tako mnogo prtljage koje se trebate osloboditi. U našoj prtljazi postoji osjećaj bezbjednosti i sigurnosti. Postoji i strah odreknuti se nečega na čije smo stjecanje potrošili vrijeme i novac. To obično dolazi iz osjećaja da bi to značilo da smo svojedobno pogriješili, umjesto da shvatimo da je to gdje smo bili predstavljalo samo posljednji korak koji nas je doveo ovdje gdje smo sad. Potrebno je podići nogu s jedne stepenice da biste zakoračili na sljedeću. Potrebno je, zatim, s te stepenice podići i drugu nogu da biste mogli nastaviti penjati se. Jer ako nogu podižete i ponovno stavljate na istu stepenicu, ma koliko puta to učinili i ma kako divan bio taj korak, ostat ćete tamo gdje ste, na istoj stepenici. Potrebna je stanovita hrabrost pogledati stepenicu koju toliko volimo – bilo da je to izuzetna istočnjačka tehnika iscjeljivanja u koju ste možda uložili hiljade dolara da biste je usavršili i koja vam je tako dobro služila, ili neka od bezbroj drugih sjajnih tehnika kojima se možete podučiti u SAD-u ili drugim zemljama – da je blagoslovite, zahvalite joj se i poljubite je na rastanku. Da biste to učinili morat ćete prepoznati da je smisao jednog koraka da bude... korak. To nije krajnje odredište, već dio napredovanja na vašem putu. Vi koji niste bili indoktrinirani u areni iscjeliteljskih „tehnika“ New agea nećete imati te prtljage i nećete imati muke da je se oslobodite.
Što mislite, zašto tako lako vidimo istinu u dječjim očima? Djeca na ovaj svijet ne dolaze sa svom tom prtljagom i ulaganjima koje mi akumuliramo. Uzgred, najiskusniji iscjelitelji nemaju sa svim tim poteškoća. Zapravo, oni koji su dostigli višu razinu razumiju proces i na ovu novu razinu kreću s očekivanjem i uzbuđenjem. Možete li vi to? Naravno da možete. Mogu li to i oni drugi? Sigurno mogu. Samo je pitanje kada. „Samo nekolicina ima hrabrosti otvoriti oči... a često i ti koji ih otvore bivaju zaslijepljeni onime što vide.“ Za vas nema poteškoća.
Što je to što osjećam kad ovo radim?
Na neki način, a doista ne želim koristiti riječ koja zvuči „ćiribu-ćiriba“, to je usklađivanje. I onda, kad jednom počnemo razumijevati koncept vibracije i prepuštanja [entrainment], shvaćamo i da je riječ „usklađivanje“ savršeno odgovarajući izraz. Razmišljajte o tome u smislu kakav učinak ima to usklađivanje. Zamislite da ste se rodili kao daltonist, nesposoban razlikovati plavu od crvene ili žute boje. A onda se s vašim očima nešto dogodi i prorade receptori za boje. Možete li to zamisliti? Iznenada je u vaš život došlo čitavo novo carstvo opažanja.
Slično se zbiva i u Rekonektivnom iscjeljivanju. Kako se podešavamo (dolazimo u sklad) s novim frekvencijama energije, počinjemo osjećati promjene unutar vlastitoga tijela. Vibracije će se upisati unutar nas i postati dio nas. Sposobnost prepoznati te senzacije važan je vid učenja rada s frekvencijama, jednako kao što je za slikara važno raspoznavati boje. Molim vas upamtite da to nije uvjet. Mada je povratna informacija data kroz ovu sposobnost od velike koristi u finom brušenju naših umjeća, ima slijepih slikara i gluhih muzičara. Sustavi povratnih informacija za vas će se izgraditi na sebi svojstveni način, u prostorima tišine i mira. Doći će do prepuštanja, do svrstavanja sila i polja, komunikacije svjetlosti i informacija, i najvjerojatnije će naći načina da vam ukažu na svoju nazočnost.
Kako ću znati da mi se dogodilo to usklađivanje? Što mogu učiniti da moje tijelo postane svjesno novih vibracija i bude sposobno biti im provodnikom?
Vi ste već u procesu zbivanja tih promjena. Promjene se upravo sad zbivaju u vama. Za mnoge je apriorni zaključak da se taj proces usklađivanja kodira i u vama otvara čak i dok čitate ova pitanja i odgovore. Drugi to najvjerovatnije jesu, ili samo što nisu otkrili.
Moje je iskustvo da postoje tri glavna „stila“ kojima ljudi postižu to usklađivanje, taj pomak u prihvaćanju novih frekvencija:
1. Gotovo od samog početka u sebi možete zapaziti promjene – novi osjećaj topline, čudan osjećaj u glavi ili rukama kad prvi put čujete za Rekonekciju ili u knjižari ugledate knjigu.
2. Za druge među vama proces može početi nakon što uzmete knjigu i držite je, ili je otvorite i počnete čitati. Može se desiti da počnete primjećivati kako se stvari događaju dok čitate knjigu – ili ova najčešće upućivana pitanja – sve dalje i dalje. Udubljujući se u materiju, vaši osjećaji postaju sve očitiji.
3. Nekolicina vas može neko vriojeme ne osjetiti ništa – tri dana, tri tjedna, možda i duže.
Konačno, postoji i četvrti „stil“ – onaj manifestni. To je osoba kojoj se pojave sitni prištevi, ili koja doživi neobjašnjivo krvarenje, kao što se meni desilo u jednom trenutku moga razvitka. Ako se to dogodi, obično traje dan-dva i jednostavno znači da vaše tijelo čini pomak da bi ponijelo i primilo te nove i veće (sveobuhvatnije) frekvencije.
Jeste li ikada imali nekoga tko nije bio u stanju to raditi?
Čini se da je svatko nakon dolaska u dodir s ovim novim frekvencijama sposoban raditi. U vrlo rijetkim slučajevima na samom početku seminara poneko ima poteškoća osjetiti ih. Obično pred kraj vikenda gotovo svatko ih može vrlo snažno osjećati. U izuzetno rijetkim slučajevima (vjerojatno manje od desetero između više tisuća polaznika seminara) poneki ih ne bi uspjeli osjetiti ni pred kraj vikenda. Čak i tada najvjerojatnije ćete zapaziti promjene koje se zbivaju u osobi na kojoj radite i shvatit ćete da Rekonektivno iscjeljivanje svejedno dolazi preko vas, kako to pokazuje osoba na kojoj radite.
Upamtite: ako imate poteškoća osjetiti ih, znači da se pretjerano trudite!
Želim iscjeljenje. Da zakažem ličnu seansu ili bi mi bilo bolje pohađati seminar?
To ovisi o nekoliko čimbenika; prije svega, možda bi za vas bilo mudro pohađati seminar ako ste zainteresirani drugima donositi iscjeljenje. Mnogi koji dolaze na seminare prijavljuju da su iscijeljeni samim time što su bili nazočni, bez obzira na to što su na seminar došli s namjerom naučiti da drugima omoguće iscjeljivanje. I mada ne možemo dati neka čvrsta obećanja da bi i s vama bilo tako, jasno je da se može mnogo pričati o tome kako je kada ste cijeloga vikenda uronjeni u te iscjeljujuće frekvencije. Važno je naučiti ovaj posao, ne samo zbog blagodeti koje donosi vama osobno, nego i zbog toga dara koji vam omogućuje da drugima ponudite pomoć. Ako vam je jedini cilj pohađanja seminara iscijeliti sebe, bolje je zakazati privatnu seansu iscjeljivanja. Ako je vaša želja pomoći i drugima i sebi, pravi bi put bio pohađanje seminara.
Za obavijesti o pohađanju bilo kojeg seminara, molimo posjetite TheReconnection.com.
Želim imati privatnu seansu kod Erica Pearla. Kako je mogu zakazati? Hoću li morati letjeti do Los Angelesa?
Budući da imamo veoma strog raspored putovanja, Ericu ostaje malo vremena za privatne seanse. Postoje hiljade vrlo iskusnih praktičara koje je Eric osobno obučio i koji obavljaju seanse jednako kao i on. Te osobe su u stanju postići iste rezultate kao i Eric, kod njih je mnogo lakše naći termin za seansu i nećete morati daleko putovati. Tako će vam i troškovi biti znatno manji.
Informacije o praktičaru koji vam je najbliži možete naći na online Adresaru praktičara (Practitioner Directory). Ovaj online adresar imat će na popisu vas i ostale praktičare iz čitavog svijeta koji se mogu potražiti na našoj internetskoj stranici TheReconnection.com.
Nismo sigurni kada će Eric ponovno imati vremena za privatne seanse. Vidimo velik uspjeh postignut preko drugih praktičara i to nas čini više nego spokojnim.
Znam da postoje i drugi praktičari, ali zar nije najbolje otići na izvor? Zar ne bi bilo bolje ako bi iscjeljivanje radio osobno Eric Pearl?
Čini se da se samom interakcijom s Ericom ljudi gotovo odmah mogu uskladiti/steći ove sposobnosti. I većina, ako ne i svi polaznici naših seminara, nakon uspješno završenog kursa u stanju su obavljati iscjeljivanja. Upamtite, Izvor je Bog, Ljubav i/ili Univerzum, izaberite svoju riječ. Eric je samo instrument preko kojeg su ta iscjeljivanja bila predočena svijetu. Izvor je uvijek sa svima nama.
Je li Eric ili bilo koji drugi praktičar imao uspjeha s… (slijedi naziv neke određene bolesti)?
Tijekom svih ovih godina vidjeli smo toliko pacijenata da je gotovo nemoguće prisjetiti se svih specifičnih slučajeva. Važno shvaćanje koje ovdje treba razumjeti jest da tri osobe mogu doći s istom dijagnozom i istim simptomima, a da dobiju tri posve različita rezultata. Neka od najvećih i najdramatičnijih iscjeljenja dogodila su se u slučajevima kada nismo znali ama baš ništa o tome sa čime se pacijent bori. Kako kaže Eric, „Najčešće – što praktičar manje ’zna’ što je ’problem’ kod pacijenta/klijenta, utoliko bolje za pacijenta/klijenta.'' I dok vrlo mnogo ljudi vidi rezultate koji se fizički manifestiraju na neposredan i trajan način, u rijetkim slučajevima ima osoba koje isprva ne pokazuju prepoznatljive reakcije. Mnogi ih pokažu kasnije, za nekoliko dana ili nekoliko tjedana. A neki ih mogu i ne pokazati. Većina iscjeljenja je trajna. Neka se pokažu odmah u cjelosti, neka se razvijaju tijekom vremena. Gotovo uvijek iscjeljenje koje dobijete je vaše i ostaje s vama.
Što mogu očekivati za vrijeme seanse Rekonektivnog iscjeljivanja ili Rekonekcije? Kako se mogu najbolje pripremiti za seansu? Što mogu učiniti da bih omogućio postizanje najboljeg rezultata?
Svačiji doživljaj Rekonektivnog iscjeljivanja je jedinstven. Često se prijavljuju trenutačna iscjeljenja tijekom samo jedne seanse, a ponekad je potrebno malo više vremena da bi se otkrilo iscjeljenje. Ako imate sreće, vaše iscjeljenje će doći u obliku u kojem ste ga očekivali; ako doista imate sreće, vaše iscjeljenje će doći u obliku o kojem niste niti razmišljali, u obliku koji je univerzum osmislio posebno za vas.
Do iscjeljenja može doći u različitim vidovima. Najbolji način da dopustite iscjeljenje jest da budete u stanju iščekivanja, bez očekivanja i navezanosti na rezultat. Lezite na stol, opustite se, zatvorite oči i jednostavno promatrajte. Promatrajte. Istodobno budite i promatrač i promatrani.
Budite u opuštenom ozračju, lezite leđima na stol za masažu, ili neku drugu udobnu podlogu koju ste izabrali, zatvorite oči i promatrajte. Jednostavno opažajte. Suzdržite se od svoga učešća kroz proces razmišljanja i jednostavno promatrajte kad se pojavi nešto što možete primijetiti; lezite i prepustite se, jednostavno kao da ste na kratkom neočekivanom odmoru.
Ne sugeriram vam da vaš um treba biti posve praznim, ili da pokušate ne misliti ni na što. U pravilu ljudi imaju poteškoća s konceptom da ni na što ne misle. Um stalno radi. Predlažem da jednostavno primjećujete sve što bude privlačilo vašu pozornost. Tako ćete imati što raditi i to će ublažiti stres koji se obično javlja kad pokušavate ne misliti ni na što, a shvaćate da ne znate kako to učiniti. Pozornost usredotočite unutar svoga tijela i dopustite joj da putuje kroz vas. Promatranje svega što opazite da je drukčije od uobičajenog dovoljno će okupirati vaš um a da se pritom ne izgubite u razmišljanjima tipa: „trebalo bi“ i „ne bi trebalo“.
Ne dišite na neki određeni način, ne vizualizirajte opuštajuće prizore ili željeni rezultat, ne meditirajte i ne ponavljajte u sebi ili naglas mantre i nemojte „raditi“ ništa što nisam spomenuo, a za što vi ili netko drugi misli da će „pomoći“. Neće. To će se jednostavno svesti na ono što biste i sami mogli učiniti i ometat će vas potpuno iskusiti bogatstvo i zbiljnost doživljaja. I ukoliko to jest slučaj, možete ostati i kod kuće. Kad ste spremni prepustiti se i ne pokušavati „usmjeravati“ ili pojačavati doživljaj, kad se vaš ego ukloni s puta dovoljno da ne nastojite „kvariti nepotrebnim ukrašavanjem“, spremni ste doživjeti ono što Rekonektivno iscjeljivanje čini posebnim, što Rekonekciju čini zbiljskom.
Spremni ste primiti.
Koliko mi je seansi potrebno? Koliko je potrebno da bi došlo do iscjeljenja?
Jedan dolazak – možda čak i samo dio jednog dolaska – može biti više nego dovoljan. U načelu se savjetuje planirati tri seanse. I mada je svaka seansa osobeni doživljaj, često se prilikom treće seanse dogodi nešto posebno zanimljivo.
Iscjeljenje se zbiva u trenutku. Ono što zahtijeva „vrijeme“ jest da ta osoba „odluči“ prihvatiti iscjeljenje. Ako primite sve za čime ste tragali nakon prve, druge ili treće seanse, vrijeme je da se prepustite i dopustite da se stvari razvijaju same od sebe. Ako ništa ne primite ni nakon treće seanse, Rekonektivno iscjeljivanje možda nije odgovarajući način da primite ono za čim tragate u tom trenutku svoga života. Ponovit ću, možete se prepustiti i dopustiti da se dogodi ono što se treba dogoditi. Možda odlučite vratiti se nakon tri, šest, možda osamnaest mjeseci. Jedine situacije u kojima bih savjetovao još nekoliko dodatnih seansi jesu: a) ako vam se dogodi nešto novo ili: b) ako ste doživjeli jasan, prepoznatljiv, pouzdan napredak nakon prva tri dolaska i čini se da biste trebali ići još malo dalje. U tom slučaju razmislio bih o još nekoliko seansi. Nakon toga ponovno bih se prepustio i dopustio da se proces razvija tijekom vremena. Rekonektivno iscjeljivanje ne podrazumijeva redovite posjete ili „vezivanje“. Nema potrebe dolaziti na seanse jednom tjedno, ili na bilo koji drugi način „redovito“. Kada ste jednom završili sa seansama, „imate vlasništvo“ nad svojim promjenama, nad svojim iscjeljenjem, svojom evolucijom. To je vaše. Nitko vam ga ne može oduzeti. Nikada.