Tko je Isus Krist ?

[Slap]

Kako je Krist predstavljen u Bibliji? Kako u drugim pisanijama? Što je njegova misija?

U svom laičkom teološkom istraživanju i promišljanju, u razmjeni saznanja sa drugim ljudima imao sam dosta pomaka u promišljanju i shvaćanju lika i djela Isusa Krista. Tek nedavni uvidi, manje bitni ali jasnije kristalizirani pomogli su mi da zaokružim svoj pogled prema Kristu u jednu cjelinu.

Mnoge stvari su u Bibliji prividno ili stvarno proturječne, pogotovo u razmatranju nekih tema kao što su prenosivost grijeha sa očeva na sinove, mesojedstvo i vegetarijanstvo,čiste i nečiste životinje, suprostavljanje neprijatelju ili apsolutno nenasilje i trpljenje... tako da danas imamo često kardinalno različita učenja raznih kršćanskih nominacija,a jedna od temeljnih razlika među njima je shvaćanje lika i djela Isusa Krista. Za jedne je čovjek ili aneđeosko biće utjelovljeno u čovjeka, za druge Bog i dio Trojstva,za treće bogočovjek. Uglavnom se svi slažu da je na zemlji bio utjelovljenje savršenog čovjeka bez grijeha i idejnih mana.

Bilo da je bio utjelovljeni Bog ili savršeni bezgriješni čovjek koji je imao Božiji glas u sebi, pa tako prosvjeljen i svet,neke stvari i ponašanja ne idu mu u prilog kao takvom. U tom smislu gledajmo ovako: jednog trenutka Isus se savršeno kontrolira kada ga jedan učenik izdajnički ljubi,a drugog trenutka na optimističko razmišljanje drugog učenika protiv njegove smrti istom odgovara “Sotono,bježi od mene”. Jednog trenutka pred smrt savršeno se stapa sa Nebom i kaže “Oče,u ruke tvoje predajem duh svoj”, a u drugom trenutku na istu situaciju jadikuje na istog Oca “Bože,zašto si me ostavio”. Čak mu se može pripisati i jedan grijeh u psihološkoj rastrojenosti (iako sa malo mudrosti ne moramo vjerovati u tu priču jer apokrifni ukazi govore da je riječ o učeniku) kada u gladi proklinje smokvu koja nema roda, i to tako strašno zlouporabom moći da proklinjanjem ista “ni kriva ni dužna” ugiba a zbog banalne činjenice – vrijeme roda smokvama uopće nije niti bilo kako i biblija izvještava.

Iako je kroz bibliju relativno lako dokazati da je Krist Bog ili druga personalna manifestacija Duha Svetog, (ovaj put posredno kroz Oca koji je prva personalna manifestacija Boga Duha), da je Poočim stvaranja svijeta i održavalac tog istog svijeta, kroz mnoge ukaze nije teško dokazati da je bio i savršeni i bezgriješni čovjek koji se kao nebeska svijest ponizivši se ušao u mesnato tijelo da progovori kroz čovjeka kao prorok i da kao prorok nastrada u simbolici stradanja mnogih svetih duša i proroka koje su ginule za Riječ, Zakon i Svjetlo.

Osim što je Isus Krist bio simbolika i primjer svetog života za kojim se treba povoditi griješni čovjek u svom posvećivanju, Isus Krist je u ređim trenucima bio prikazan i kao nedostojna slika,simbolika slabog čovjeka koji je tugovao i plakao, mnoge stvari bez duhovnih uvida nije vidio i znao, bezizlazno i bezvjerno tugovao... Takvi trenuci Isusove pojavnosti kod mnogih ljudi narušavaju idilu Isusove pojavnosti kao Bogočovjeka i onda se “dokazuje” da nije Bog Sin već samo “Sin”.

Kad sve to dođe u ruke raznih yogija,nekih protestanata,islamskih novopečenih teologa i drugih, nastaje novi mix predstavljanja Isusa kao isključivog čovjeka koji “ne zna” kada će “sudnji dan”, koji je “manji od Oca” i slično, te počne preodgajanje u “pravu vjeru” u kojoj je Isus sveden na njihovu razumsku sliku i priliku. Sa jednog lica ili naličja oni su u pravu,ali samo zato što nisu shvatili kompleksnost Isusove pojavnosti i simbolike, ne shvaćajući “kvaku” cijele zablude da se Isusa Krista treba shvaćati troslojno,onako kako se on voljno predstavljao; kao Bogočovjeka, svetog proročkog čovjeka i slabog čovjeka. U tom smislu i sam Isus je učenicima dozvolio da ga u jednom trenutku gladaju kao Boga, Sinom Božjim i da Ga Bogom nazovu, a drugog trenutka kao prorokom. U jednoj slici Isus je “dobri pastir” a u drugoj Isus kori čovjeka koji ga je nazvao “dobri” jer “Samo je Bog dobri”. Valja shvatiti da je Isus ljudskoj svijesti govorio ono što je ona mogla prihvatiti i nije dozvolio da neko pred njim govori ili misli ono što ne može kvalitetno promišljati bez obzira bio li slučajno i površno u pravu. Isus nije mogao voditi brigu kakva će se mišljenja i teologije oko njegove riječi i djela krojiti i intepretirati jer je polje svijesti i slobode široko a tek vrata Cilja usko.

Zašto je Krist Bog? Valja mi prethodno iznijeti kronologiju nastanka Trojstva:

Temeljni Bog,sveprožimajući Duh Sveti,Sve-Svijest,kada je odlučio ući u stvaralačku i zakonsku Igru,manifestirao je Sebe kao Oca,dao si je duhovnu tjelesnu formu da bi sve stvoreno bilo “na njegovu sliku i priliku”. Do te stvaralačke Igre Bog nije imao potrebu da bude personalni,lični Bog jer Ga nije imalo što niti gledati,i jer ništa personalno nije niti postojalo. I nije bio čitavu vječnost sam da bi jednom odlučio-pa mogao bih ja i stvarati da ne budem sam. Tog apsurda nije bilo jer je Bog kao Duh Sveti,Sve-Svijest od vječnosti i za vječnost. Njegova predstvaralačka manifestacija kao Boga Oca,a preko oca i Boga Sina nije ništa promjenilo u biti Boga Duha Svetoga,samo je nastala nova “proširena” dimenzija Boga sa novom stvaralačkom dimenzijom svega stvorenoga. Otac i Sin su u Duhu Svetome vječno postojali kao nepersonalni, uvjetno rečeno kao “vuna”, kao “glina”. Nevidljivi Bog (Duh Sveti) postao je vidljiv pomoću Svjetla Duha Svetoga kao personalizirani i kristalizirani Bog Otac na radost i sreću svojoj stvorenoj djeci,anđelima. Tada je vidljivost Boga imala svoj smisao.

Prethodno stvaranju Duh Sveti je preko Oca sebi dao još jednu stvaralačku formu - Sina, Boga Sina sa ulogom vječne poveznice Stvaraoca sa stvorenim. Zašto? Zbog manifestacije stvarne slobode i ljubavi između Stvoritelja i nas stvorenja.

Onima koji Krista ne razumiju kao Boga valja shvatiti jednu fatalno istinitu i jasnu stvar: Bog apsolutne slobode nije Sebi,kao što mnogi zamišljaju, stvorio jedno apsolutno poslušno i podložničko biće kao sina Krista koji će biti robovski apsolutno poslušan i kojeg će postaviti kao žrtvu i posrednika u slučaju pobune pad bića. To nije u prirodi Božijeg bića koji ne nameće poslušnost. Tada Krist ne bi bio biće slobode, slobodne volje već na poslušnost programirani rob,a mi veći i slobodniji od njega. Na tako zamišljen način Bog je mogao stvoriti i sve druge “Sinove”,sva druga bića robovske poslušne svijesti pa “frke” ili pada i grijeha ne bi niti bilo. Zbog te jasne činjenice Bog je samo Sebi mogao biti apsolutno poslušan, stoga je samo kroz Sebe manifestirao Sina i zato je Sin Bog-jedna svijest,jedna volja sa Bogom Ocem. Zbog toga je Sin u stvaralačkoj Igri Poočim i Sustvaralac ovog svijeta jer je po Njemu i kroz Njega i za Njega svijet stvoren. Iako Duh Sveti nije osoba On je svijest,svesvijest.
Skučeni ljudski um kroz svoju osobnu percepciju vidi Boga samo kao osobu a Duha Svetog samo kao neku produženu “silu”. Bogu ne treba “sila” ili neko zamišljeno sredstvo djelovanja jer itako i zvan Boga kao Duha Svetog ništa ne postoji. To je problem skučenog i neposvećenog ljudskog uma da je isforsirao priču o Bogu “sili” ili priču o Duhu Svetom kao “osobi” jer izvan koncepta tijela također ne može promišljati o Bogu kao svijesti. Svijest valjda “mora” biti zgužvana u neki krugić iz kojeg će isijavati i predstavljati “ličnost”. Biblija jasno ukazuje da Duh Sveti poučava,žaloslo se na grijeh,govori, daje darove po svojoj volji,da se Duhu može sagriješiti kao Bogu itd. Dakle Duh Sveti je Bog,neosobni temeljni Bog.

Otac i Sin, personalizirana Boštva su zadržali svoju bezličnost i sveprisutnost u Duhu Svetome jer su centrale Duha Svetog, oni Ga “udišu” i “izdišu”, sa njim operativno djeluju, a i obrnuto-Duh Sveti djeluje kroz Sebe kao Oca i Sina. Tako je i Sin bio sustvaralac svijeta kao i održavalac svijeta jer i u Sinu “sve /stvoreno/ ima svoje postojanje”. Po fluktaciji Duha Svetog kroz sveprožimanje Otac i Sin su Bog. Po tome je Bog Bog. Kroz fluktaciju Duha Svetog kroz čovjeka čovjek je božanski, posvećen, svet, i kroz tu fluktaciju posvećeni čovjek i prima i “rađa” Krista. Prisjetimo se kako Krist kaže za takvu dušu: “On je moj brat,moja sestra,moja majka”. Dakle Krist nije samo personalno stvoreno Biće nego i Duh,jer ima svoga Duha u Duhu Svetome.

Neki zamišljaju Kristovo bogovanje kao privremeno a Krista kao stvoreno biće kojem je Bog dao moći da se igra boga a na nama je da se “jedino Bogu” klanjamo i častimo i njemu. I to bi bilo protivno Božijoj prirodi; da slavimo stvorenje i da ga častimo kao Boga, kao spasitelja zbog njegove žrtve i robovske poslušnosti Bogu. Bog bi bio nepravedan da uzdigne jedno stvorenje nad drugima,do te mjere da je čak svijet “zbog njega stvoren”. Vidjet ćemo da to nije baš tako,da mnogi biblijski ukazi govore o Kristu iz vječnsti i za vječnost, kao “vječnog svećenika” i Boga. Zašto? Iako će vođa pada u grijeh i sam grijeh kao razaralačka sila biti pobjeđeni,u potencijalu slobode uvijek je kao osobni izbor mogućnost neposlušnosti Bogu i napuštanja Boga.

Protivnicima koji Isusu niječu stvarno Boštvo možemo postaviti pitanje ako je Isus bio svjestan svog podređenog i stvorenog bića zašto se identificira vječnom dimenzijom Boga “Ja jesam”(Ivan Iv 8:24, 8:58)? Zašto se ne protivi apostolovom divljenju i predanju “Gospodin moj i Bog moj!”, Zašto se ne protivi klanjanju pred sobom? Nije li takvo ponašanje hula i grijeh?

O sebi kao djelotvornom Bogu Krist sam kaže: ''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca'' - i 'dat ću' vam 'svakomu po djelima.' ''(Otk 2:23). Samo Bog “istražuje bubrege i srca” (Jeremije 7:10).

Za Ivana Krist je Riječ,Bog: ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog'' (Iv 1:1)

Nigdje u Bibiji ne stoji da je Krist stvoren. Ako je “Prvorođenac” ne znači da je stvoren jer provorođenac ukazuje na posebnost onog kroz kojeg i u kojem je sve stvoreno (Kol 1:15-17). . U Jeremiji 1:9 Jahve kaže da je Efrajim Njegov prvorođenac. Da li je Efrajim prvi rođeni sin? Jasno znamo da nije. Je li izraelski narod prvi narod zato što je “prvorođenac”( Izl 4:22) Naravno da nije.

“Jedinorođenac” je također zbog posebnosti. Nije li Abrahomovi Izak “Jedinorođenac” (Hebrejima 11:17)iako mu je prvi sin bio Išmael?

U Otk 3:14 piše da je Isus ''početak Božjega stvorenja''. Da li to znači da je On stvorenje, ili da je prvi stvoren? Grčka riječ za početak je arhē. Ona između ostaloga znači: izvor, podrijetlo, uzrok, upravljanje, vlast, vladanje, itd. Koristi se u Lk 12:11 za poglavare, u Lk 20:20 za vlast, u Rim 8:38 za poglavarstva, i na još mnogo mjesta u istom smislu.

Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista.

Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao što su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. Zajedno pogledajmo neka detaljnije:
U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za Sebe kaže da je "Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji." Jasno je da obično više ljudi nosi jednaka imena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog. U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u Otkrivenju 20:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i
prvi i posljednji.

“Ja jesam” je jedno od imena za Boga (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 i Iza. 48:12, Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isus koristi ovo ime. Isus je rekao Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24) Sin Božiji još je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Ime Sin Božiji može imati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi i apostol Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su Židovi čuli da se Isus naziva Sin Božiji i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im odgovori:

'Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš'" (Iv 10:32, 33).

Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, mi ovdje vidimo šta je ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. To je značilo da je Isus Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan je zapisao sljedeće:

''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.''
Vidimo da i je i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. Zato nije ni čudo da Ivan piše: ''Riječ bijaše Bog''. Jedinorođeni Sin Božiji u biti znači jedina Božija unutrašnja manifestacija. Da bi se prikrila ta istina i umanjila Kristova bit, istočne religije izmislile su mnoge Očeve manifestacije i njegove silaske (avatari) u svijet. No samo je Krist Očeva manifestacija i samo je Krist silazio u svijet. ”Niko nije uzašao na Nebo do sina čovječjeg koji je sišao...”. Isus koji još nije uzašao u Nebo govori o svom (prijašnjem) uzlasku u Nebo. Ovdje se potiho otkriva još jedna tajna: Krist je kroz ljudsku povjest mnogo puta silazio kao učitelj i prorok.”Sin čovječji” je poseban naziv za Krista i u starom zavjetu. Zašto? Pa jer je kao čovjek,sin čovječji i prije silazio u svijet.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati..'' (Iz 45:22,23)
Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kaže: ''...da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.''

U Rimljanima 10:13 apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da ko god zazove ime Gospodnje, spasit će se. Prorok Joel kaže da će oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Joel 3:5). Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, Bog.

Iako je Krist Bog Silni (Iza. 9:5, 1.Iv.5:20,Rim.9:5,), Sustvoritelj (Heb 1:10 ),Održavatelj ( Heb 1:3), i kao takav Sveznajući a isto tako kao prorok mnogoznajući ( Mt.17:27, (Iv 1:48, ),kojeg treba poštovati i slaviti jednako kao i Oca (Iv. 5:23, Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9, 5:13,14 ),koji je od prije postanka svijeta u Slavi Bog (Iv.17:5, Iv 6:62) , u svojoj ljudskoj dimenziji predstavljen je i kao onaj kolji napreduje u mudrosti,kao onaj koji “ne zna” kada će sudnji dan, ne zna gdje je pokopan Lazar, ne zna vrijeme plodu smokvi.... da bi predstavio i palu ljudsku dimenziju nemoći. Ali kao što smo gore vidjeli u svojoj ulozi proroka,Sina Božijeg On je sveznajući. To je otajstvo Kristove trostruke uloge kao Sina,proroka i čovjeka.


/nedovršeni rad,ali neka ga i ovakvog,dovoljno je.../

[Slap]

Ako se kaže da je Krist Otkupitelj i Spasitelj u religijskom trabunjanju zamišlja se da smo spašeni,da samo treba vjerovati u Krista Isusa. Isus izjavljuje da će mnogi takvi umišljenici biti odbačeni: "Ne poznajem vas".

Krist je spasitelj i otkupitelj na način da je Satani onemogućio raspirivanje grijeha koji je trebao potpuno razoriti duše. Postavivši energetsku blokadu u gornje tri razine duše te smjestivši svoga duha u srčanu čakru kao potpornu snagu Krist je izvršio formalno otkupljenje duša. Zakonski je preuzeo gazdinstvo od Satane koja je mogla djelovati samo kao rubna snaga. Tu činjenicu shvatio je Pavao kada je usklikno "Grijehe,gdje ti je sada žalac!?"

Satana je bio gazda koji je za svoje energetsko bogaćenje htio potpuno ogoliti i uništiti duše,dok se je Krist pojavio kao dobri gazda koji će svojim radnicima davati poticaj po novim zaslugama, a jedini preduvjet je da treba pošteno raditi.

Duhovni razvoj do svetosti i "samospoznaje") nije moguće bez priznavanja Krista kao jedinog Učitelja i Gurua na svijetu i zahvaljivanja i raspirivanja njegove "kapare" ili potporne duhovne snage koje je od Njega postavljena u srce svakog čovjeka. U tom smislu sve religije ovog svijeta,sve jogističke discipline su šuplja priča, sa kojima se doduše dolazi do 4. nivoa duhovnosti,sa kojima se otvaraju četiri pečata duše ali ne i potpuno otvaranje duše i spasenje.

Pitanje za kršćane ovog foruma: dokažite gdje se u Bibliji dokazuje da je Isus jedini prosvjetljeni učitelj jer on dosita reče "Ne zovite nikog /osim mene/ učiteljem". Gdje se potvrđuje da je ova Isusova izjava točna?

[naftali]

Originally Posted by Slap

Pitanje za kršćane ovog foruma: dokažite gdje se u Bibliji dokazuje da je Isus jedini prosvjetljeni učitelj jer on dosita reče "Ne zovite nikog /osim mene/ učiteljem". Gdje se potvrđuje da je ova Isusova izjava točna?

Slape...ja ne razumijem tvoje pitanje...

Misliš je li spasenje moguće samo po Kristu? ili što?

[Slap]

Originally Posted by naftali

Slape...ja ne razumijem tvoje pitanje...

Zašto bi bilo nerazumljivo? Više pažnje....

Ako je Isus rekao da se samo preko njega dolazi Bogu Ocu,ako je rekao da je samo on Učitelj ovog svijeta i da su svi drugi lažnjaci i neprosvjetljeni... gdje se u bibliji jasno ukazuje da je isus Krist to što tvrdi za sebe?

Ne moraš odmah odgovoriti.,ima dana Prepusti se prorčkim objavama kojem u tom smjeru uzvisuju Krista i ponizuju sve gure ovog svijeta !

[naftali]

Misliš na ono "Oni vam rekoše, a JA vam kažem.."....diskontinuitet u odnosu na farizeje i pismoznance?

SZ Bog ehjeh ašer ehjeh (JA JESAM) (grč.)

NZ Isus ego eimi (JA SAM ) (grč.)


Isus nije kao bilo koji drugi učitelj?Naučava sa autoritetom..?JA JESAM....

JHVH - JA SAM KOJI JESAM


Govoriš o tome ili o Ja sam put, istina i život...nitko ne dolazi Ocu osim po meni..?

Misliš li na Isusovu bit ili njegovu ulogu u spasenju nas?Ili sve? :)

[Slap]

Originally Posted by naftali

Govoriš o tome ili o Ja sam put, istina i život...nitko ne dolazi Ocu osim po meni..?

Ja sam to gore ustvrdio,ali pitanje je gdje se u bibliji potvrđuje to što je Isus rekao o sebi,da ne ispadne da on sam svjedoči o sebi već da i drugi to zorno vide.

[naftali]

Slape, možeš mi reći da sam ograničenog razuma, ali ne znam na što točno misliš..

Isus svim svojim riječima i djelima (Uskrsnuće i Uzašašće kao vrhunski čin) potvrđuje tko je on i što je učinio za nas.
To bi bilo objektivno otkupljenje.

No, objektivno otkupljenje postaje subjektivnim otkupljenjem za nas kad mi to svojim životom prihvatimo.

Pazi...ti i ja ovdje polazimo sa točke vjere...

I sama mogu biti vjeroučitelj..Znači li to da sebe stavljam na mjesto Boga? Ili ti sebe?

[Slap]

Originally Posted by naftali

Slape, možeš mi reći da sam ograničenog razuma, ali ne znam na što točno misliš..

Ovo pitanje nije toliko izazovno i interesantno tebi jer katolička i današnja kršćanska teologija razmišlja blago i površno i ne ulazi u dohovnu energetiku koliko sljedbenicima istočnih učenja o sedmostepenom putu. A upravo tu proroštvo Ivanovo i viđenje Ivanovo otkriva Krista kao jedinog učitelja svijeta koji ima otvorenih svih sedam pečata duše i otkriva ga kao jedinog kvalificiranog gurua. Sad sam dovoljno pomogao a ti odgovori sutra kada se dobro pripremiš!

[Slap]

Originally Posted by naftali

Isus svim svojim riječima i djelima (Uskrsnuće i Uzašašće kao vrhunski čin) potvrđuje tko je on i što je učinio za nas.
To bi bilo objektivno otkupljenje.

Ne bi se složio. Svojim otkupljenjem Isus je samo prislino nas sluge preuzeo iz Sataninog gazdovanja. Bili sluge prije i postali sluge kod Krista. Nikakva strašna promjena. A pitanje je što učiniti da kod Krista prestanemo biti sluge već preko njega dobiti slobodu?

Ov o je dakako druga tematika u odnosu na gornje pitanje i raspravu.

[Slap]

Originally Posted by naftali

I sama mogu biti vjeroučitelj..Znači li to da sebe stavljam na mjesto Boga? Ili ti sebe?

Uslovno možemo reći učitelj,vjeroučitelj. Sve su to funkcije podučavatelja,prenositelja učenja Učitelja. A od Učitelja počinje blagoslov i savez, škola,sampradaja.