Tehnike prevladavanja stresa

[Cameleon]

Originally Posted by dacha

Heej,

Nemoj tako...jeste, to je stres- veci nego bilo koji na svetu..gledas svog voljenog oca i prosto si " nemocna ". Moras se sto pre izvuci iz tog " kruga " i takovog razmisljanja...
Okreni se, pogledaj...bori se on !! Daj, digni se i bori se za njega...Ima mnogo nacina, pokusaj bar..jako je vazno..
Imam i ja slicne trenutke, kada jednostavno...suze krenu, puknem..pomislim na to ali..idem gore odmah...na povrsinu - hocu da se borim za svog oca a to mogu samo ako sam pribran, jak i spreman..sa dobrim informacijama...
Iz takvih, jakih stresova..izlazim na sledeci nacin...SETNJA..setam, gledam i MASTAM..o kucama, da stvorim nesto tako kao sto vidim ili..promenim nesto..o nekim dobitcima pa onda " raspodeljujem " kome - koliko i slicno...hodam, mastam i skupljam energiju...vazno je da se boris i da se negde " ispraznis "....pa opet " napunis ". Sport je takodje jako dobar...javi se kada ti je tesko ili kada mislis da nema kuda...
Digni glavu...

Pozdrav,

[dklikic]

thanks na emocijama,svi imamo teške trenutke u životu i svrhaje ta da ih se sječamo,dalejoš uvijek smo tu a to je biloo....tuga,sjeta,nemoć,samoća,napušena,to je ljutski osječaj ali samo kad je kratko ..........svako dobro....

[Spring]

Originally Posted by dacha

Da, ima i toga...ali kako ocekivati pravilnu reakciju sa nase strane - ako upadnes u situaciju koja je potpuno nova za tebe - nepoznata i jednostavno je tu za tren oka...

Slažem se! Nije nimalo lako.

[matko]

Originally Posted by ram

za mene je stres stanje svakodnevice. kreće od ranog jutra i recimo da završava u kasnim noćnim satima(spavam s mobitelom pokraj kreveta). otac mi leži prikovan za krevet i polako umire od karcinoma. moj najveći i najjači oslonac topi se pred mojim očima.

Draga ram, suosječam s tobom i u potpunosti te razumijem jer sam na sličan način prošao kroz to sa svojim ocem. Ono bitno što ti želim reči jest; - smrt ne postoji i tvoj otac če uvijek biti sa tobom samo u nešto drugačijoj formi. Pitanje je koliko češ biti otvorena da prihvatiš takovu vrstu komunikacije sa njim. Druga bitna stvar je; - svatko od nas bira kada i kako če otiči iz ovoga fizičkomaterijalnog svijeta, ponekad to činimo svjesno ( u posljednje vrijeme sve više i više ljudi ) a uglavnom nesvjesno, o tome odlučuje naša duša a ne um. Nama koji ostajemo u tim trenutcima nije lako ali nakon ovih spoznaja osobno sam se uspio osloboditi i osječaja tuge i žalosti kao i djelomičnog osječaja krivnje, tipa možda sam mogao učiniti i nešto više, možda bi još bio živ i slično. Učini ono što u ovim trenutcima možeš a to čini po vlastitom osječaju. Pusti razum a osječaji neka te vode u svemu i tada češ u miru i s ljubavlju ispratiti oca ako je odlučio otiči. Tuga je osječaj koji nam pokazuje koliko zapravo volimo osobu koja odlazi ali isto tako i našu vezanost za nju koju trebamo osvjestiti i konačno shvatiti i prihvatiti da smo za svoje živote odgovorni samo mi sami, svatko ponaosob. Dopusti si da tuguješ, isplači se ako ti se plače, ali budi svjesna da je vrijeme da u cjelosti prihvatiš tu odgovornost!
Znaš da nisi sama, svi sa ovog dragog foruma smo sa tobom i šaljemo ti naše misli s neizmjernom ljubavlju i radošču što si sa nama!

[ram]

matko, hvala na ovim toplim riječima. to i radim jer bih inače pukla.
za sve!!!!!!!!!

[nevenkagaragic]

Originally Posted by ram

matko, hvala na ovim toplim riječima. to i radim jer bih inače pukla.
za sve!!!!!!!!!

Puno toplih pozdrava ram.
Zivot donosi lose i dobro, a matko je to tako fino rekao. Ne mozemo za nasim voljenim...dok ne dodje vreme.

[nevenkagaragic]

Zanimljivo - jednostavno, protiv stresa :


http://img692.imageshack.us/img692/8...otivstresa.jpg

"Dnevni avaz", 03.03.2010.godine

[Carmi]

Originally Posted by matko

Draga ram, suosječam s tobom i u potpunosti te razumijem jer sam na sličan način prošao kroz to sa svojim ocem. Ono bitno što ti želim reči jest; - smrt ne postoji i tvoj otac če uvijek biti sa tobom samo u nešto drugačijoj formi. Pitanje je koliko češ biti otvorena da prihvatiš takovu vrstu komunikacije sa njim. Druga bitna stvar je; - svatko od nas bira kada i kako če otiči iz ovoga fizičkomaterijalnog svijeta, ponekad to činimo svjesno ( u posljednje vrijeme sve više i više ljudi ) a uglavnom nesvjesno, o tome odlučuje naša duša a ne um. Nama koji ostajemo u tim trenutcima nije lako ali nakon ovih spoznaja osobno sam se uspio osloboditi i osječaja tuge i žalosti kao i djelomičnog osječaja krivnje, tipa možda sam mogao učiniti i nešto više, možda bi još bio živ i slično. Učini ono što u ovim trenutcima možeš a to čini po vlastitom osječaju. Pusti razum a osječaji neka te vode u svemu i tada češ u miru i s ljubavlju ispratiti oca ako je odlučio otiči. Tuga je osječaj koji nam pokazuje koliko zapravo volimo osobu koja odlazi ali isto tako i našu vezanost za nju koju trebamo osvjestiti i konačno shvatiti i prihvatiti da smo za svoje živote odgovorni samo mi sami, svatko ponaosob. Dopusti si da tuguješ, isplači se ako ti se plače, ali budi svjesna da je vrijeme da u cjelosti prihvatiš tu odgovornost!
Znaš da nisi sama, svi sa ovog dragog foruma smo sa tobom i šaljemo ti naše misli s neizmjernom ljubavlju i radošču što si sa nama!

Hvala ti Matko....sve si u pravu što pišeš. Prošla sam kroz fazu kroz koju Ram prolazi...suprug mi je umro prošle godine na Badnji dan. Zbog njega i njegove bolesti sam se i učlanila na ovaj forum. Nije bilo pomoći. Iza sebe je ostavio obitelj koja tuguje i dan danas, svatko na svoj način. Moje je iskustvo upravo ovo što ti pišeš...ni tablete, ni čajevi ne pomažu koliko plač i osjećaj da mi je dopušteno tugovati a ne čuvati sve u sebi, a čuvala sam sve do prije koji dan.
Ram....šta da ti kažem, kad se desi ono što se mora desiti, ne suspreži osjećaje, samo će ti to pomoći, i ništa drugo.