Tehnike prevladavanja stresa

[sabina]

Opuštanje
Mnogo je tehnika opuštanja među ostalim:
-redovite stanke za odmor tijekom rada
-uzimanje godišnjeg odmora
-uživanje u hobijima
-izvođenje vježbi disanja
-vođenje dnevnika
-razgovori sa prijateljima
-molitva ili meditacija
-opuštanje u toploj mirisnoj kupki
Aromaterapija Rabite opuštajuća eterična ulja za masažu,u kupki ili udisanjem sa raspršivača ili s papirnatog rupčića.Rabite ulje za masažu pripravljeno od ukupno osam kapi lavandina ulja,ulja cvijeta od divlje narandžete žlicom od bademovog ulja ili ulja od košpica grejpa.
Biljni lijekovi Čajevi od umirujućih biljaka pomažu u osobito stresnim trenutcima.popijte šalicu čaja od kamilice,valerijane,lipe ili cvijeta klinčića jedanput ili dvaput na dan.
Meditacija Umirujuće djelovanje meditacije -osjećaj smirenosti i usredotočenosti može vam pomoći da sa manje uživljavate u uzroke stresa.
Osnovna meditaciska vježba
-Sjednite udobno i uspravno,tako da budete pozorni ali ne i napeti
-Leđa držati uspravno,poravnavši ih sa glavom i vratom a tijelo opustite
-Dišite odmjereno i duboko.Usredotočite se na udah i izdah i obratite pozornost na spuštanje i podizanje trbuha
-Ako vam pozornost počne lutati,nježno vratite misli na disanje
-Oči uobičajno držati zatvorene
-Nastavite tijekom 20 min.
-Polagano se vratite u stanje normalne svijesti.Nemojte naglo ustati.Razaberite sve oko sebe i lagano se protegnite

[erasmus]

Stres nije uvjek i bezuvjetno štetan.
To je 'zvono na uzbunu' - tako stres počinje. Naš odgovor je da uklonimo uzrok koji je doveo do stresa ili da prihvatimo činjenicu ma kakva ona bila, ako situaciju ne možemo promijeniti. Na taj smo način isključili ''stresno zvono'.
Sve ostalo je zavaravanje. Život ide dalje stoga ga pokušajmo živjeti kako najbolje možemo. Šport, trčanje, zdrav način života odgovor je na stresnu situaciju.
Stres koji bi se mogao maknuti aroma terapijom ili nekim sladunjavim načinom - to nije stres to je blaga histerija koja se uglavnom najbolje liječi dobrim seksom.

[Spring]

Originally Posted by erasmus

Stres nije uvjek i bezuvjetno štetan.
To je 'zvono na uzbunu' - tako stres počinje. Naš odgovor je da uklonimo uzrok koji je doveo do stresa ili da prihvatimo činjenicu ma kakva ona bila, ako situaciju ne možemo promijeniti. Na taj smo način isključili ''stresno zvono'.

Slažem se. Samo što ja stres shvaćam kao nezdravu reakciju na životne izazove.

• Dakle, uzrok problema je neka životna situacija.

• Nepravilno doživljavanje ove situacije donosi stres.

Pravilna reakcija (kako si rekao): pokušati riješiti situaciju. Ako se to ne može, prihvatiti situaciju kakva jest. Sve je to vrlo logično, samo što ovdje se upleću naše emocije, vezanosti i strahovi. Teško nam je ostati nevezan i logičan i postupiti na pravilan način – bez panike i stresa.

[sabina]

[erasmus]

Originally Posted by Ramya108

Slažem se. Samo što ja stres shvaćam kao nezdravu reakciju na životne izazove.

• Dakle, uzrok problema je neka životna situacija.

• Nepravilno doživljavanje ove situacije donosi stres.

Pravilna reakcija (kako si rekao): pokušati riješiti situaciju. Ako se to ne može, prihvatiti situaciju kakva jest. Sve je to vrlo logično, samo što ovdje se upleću naše emocije, vezanosti i strahovi. Teško nam je ostati nevezan i logičan i postupiti na pravilan način – bez panike i stresa.

Prihvaćanje stanja kojega se emotivno bojimo, stanje koje nam teško remeti naš zacrtan životni plan, to se zove emotivno sazrijevanje ili odrastanje.
To se događa na svijesnom planu na način da razumski razmotrimo nastalu situaciju i onda učinimo najbolje što možemo.
To se može učiniti i na način da se na jednom papiriću napiše problem, da mu se ime, a onda se zamota u drugi papir i spali uz komentar: tko te j.... život ide dalje. I sad ću ti pokazati. Idem u 'bolji život' i odeš u društvo ili neki izlet ili prirediš veselicu. Ponašaš se kao ono kad pukne veza i nema smisla propalo spašavati.

[nevenkagaragic]

Hmmm...tehnike prevladavanja stresa...

Ne znam...ne znam...stres je za mene bio nepoznanica ili sam mozda od malih nogu bila izlozena stresovima? Sta je u stvari stres?

- poci u prvi razred osnovne skole osisana "do glave" ("to je dobro za koren kose")?
- biti osisana kao musko (protiv svoje volji i bez frizera) gotovo do kraja osnovne skole, kad sam kategoricno rekla – DOSTA!?
- sa deset godina leto provoditi od jutra do mraka na slavonskoj njivi ili u najboljem slucaju ostati kod kuce i kuvati za 20-tak radnika?
- od polovine IV razreda srednje skole 3 godine sama se izdrzavati pranjem prozora na novoizgradjenim objektima pred tehnicki prijem, pa onda studentskim kreditom, jer nisam bila „poslusna“ (tvrdoglavo sam se nastavila zabavljati s Bosancem koji je studirao u Osijeku – Mehom, sada suprugom)?
- prvu godinu braka provesti u podstanarskoj sobi, spavati na gazdaricinom kaucu, jesti za gazdaricinim stolom?
- izgubiti prvu trudnocu (planiranu) nakon sredjivanja situacije (stan i posao)?
- cuti iz telefonske slusalice glas uplakanog mladjeg sina kako ga cetvorica bildera tuku na autobuskoj stanici (nasilnici iz cista mira, koji su se okomili i na Denisa i Mehu kad su stigli na lice mesta. Srecom sam odmah zvala i policiju)?

Sve sto se MOZE popraviti i vratiti treba prihvatiti kao sastavni deo zivota i ne „padati“.

Kako sam se borila protiv padanja u depresiju? Slicno onome : „sutra je novi dan“ ili „plakacu sutra“? Kad god sam bila pod bilo kakvim pritiskom, pred strahom da necu ispuniti rokove (na poslu), uvek sam sama sebi govorila : doci ce i taj dan (rok) i proci i onda cu se opustiti. A da bih ipak sebi dala oduska, ako bi mi se „nakupilo“, plakala sam petkom. Ludo? Mozda, ali ja sam sebi bila tako odredila.

Eh, ali STRES, pravi stres je (za mene) kad NEMA POVRATKA. Kad izgubite nekoga ko vam se nikada vise ne moze vratiti. U tim situacijama postajete svesni da je gotovo, povratka nema...

Prvi stres
1995.godina, nedelja, telefon zvoni, moja sestra od tetke, inace glumica u Osijeku javlja mi da je moj mladji brat poginuo vozeci motor i da je „juce sahranjen“. Ostala bolesna supruga sa dve curice i vanbracni sin.

Drugi stres:
2000.godina, umrla bratova supruga, curice ostale u Djakovu sa dedom. Srecom, uz pomoc tetke i tetka, sad velike cure su u svom sopstvenom stanu u Zagrebu.

Treci stres:
2004.godina, tata zdrav kao dren u 83-oj godini, biciklom posao na njivu i poginuo zbog brze voznje nesavesnog vozaca.

Cetvrti stres:
2005.godina, 25.07. moj Denis se nikada vise nije vratio kuci, iako su doktori rekli „ide kuci, nije mu nista“. Toga dana sam umrla i ja... Ja samo postojim, ne zivim.

To je stres od kojeg nema oporavka.
Nikada nisam uzela nista za smirenje. Zasto? Stres je stres i nikakva tableta ne moze ponistiti uzrok. Tehniku savladavanja stresa svaka osoba pojedinacno mora SAMA za sebe pronaci, jer sami sebe najbolje poznajemo.

Usput, moja omiljena izreka je : „Uzdaj se use i u svoje kljuse“!

Nadam se da nisam bila preopsirna?

[minjabg]

Originally Posted by nevenkagaragic

Sve sto se MOZE popraviti i vratiti treba prihvatiti kao sastavni deo zivota i ne „padati“.

..................

Eh, ali STRES, pravi stres je (za mene) kad NEMA POVRATKA. Kad izgubite nekoga ko vam se nikada vise ne moze vratiti. U tim situacijama postajete svesni da je gotovo, povratka nema...[/font][/color]
...............................
..... Ja samo postojim, ne zivim.[/font][/color]
.................
Usput, moja omiljena izreka je : „Uzdaj se use i u svoje kljuse“! [/font][/color]
......................
.Nadam se da nisam bila preopsirna? [/font][/color]

[matko]

Originally Posted by nevenkagaragic

Hmmm...tehnike prevladavanja stresa...

Ne znam...ne znam...stres je za mene bio nepoznanica ili sam mozda od malih nogu bila izlozena stresovima? Sta je u stvari stres?

- poci u prvi razred osnovne skole osisana "do glave" ("to je dobro za koren kose")?
- biti osisana kao musko (protiv svoje volji i bez frizera) gotovo do kraja osnovne skole, kad sam kategoricno rekla – DOSTA!?
- sa deset godina leto provoditi od jutra do mraka na slavonskoj njivi ili u najboljem slucaju ostati kod kuce i kuvati za 20-tak radnika?
- od polovine IV razreda srednje skole 3 godine sama se izdrzavati pranjem prozora na novoizgradjenim objektima pred tehnicki prijem, pa onda studentskim kreditom, jer nisam bila „poslusna“ (tvrdoglavo sam se nastavila zabavljati s Bosancem koji je studirao u Osijeku – Mehom, sada suprugom)?
- prvu godinu braka provesti u podstanarskoj sobi, spavati na gazdaricinom kaucu, jesti za gazdaricinim stolom?
- izgubiti prvu trudnocu (planiranu) nakon sredjivanja situacije (stan i posao)?
- cuti iz telefonske slusalice glas uplakanog mladjeg sina kako ga cetvorica bildera tuku na autobuskoj stanici (nasilnici iz cista mira, koji su se okomili i na Denisa i Mehu kad su stigli na lice mesta. Srecom sam odmah zvala i policiju)?

Sve sto se MOZE popraviti i vratiti treba prihvatiti kao sastavni deo zivota i ne „padati“.

Kako sam se borila protiv padanja u depresiju? Slicno onome : „sutra je novi dan“ ili „plakacu sutra“? Kad god sam bila pod bilo kakvim pritiskom, pred strahom da necu ispuniti rokove (na poslu), uvek sam sama sebi govorila : doci ce i taj dan (rok) i proci i onda cu se opustiti. A da bih ipak sebi dala oduska, ako bi mi se „nakupilo“, plakala sam petkom. Ludo? Mozda, ali ja sam sebi bila tako odredila.

Eh, ali STRES, pravi stres je (za mene) kad NEMA POVRATKA. Kad izgubite nekoga ko vam se nikada vise ne moze vratiti. U tim situacijama postajete svesni da je gotovo, povratka nema...

Prvi stres
1995.godina, nedelja, telefon zvoni, moja sestra od tetke, inace glumica u Osijeku javlja mi da je moj mladji brat poginuo vozeci motor i da je „juce sahranjen“. Ostala bolesna supruga sa dve curice i vanbracni sin.

Drugi stres:
2000.godina, umrla bratova supruga, curice ostale u Djakovu sa dedom. Srecom, uz pomoc tetke i tetka, sad velike cure su u svom sopstvenom stanu u Zagrebu.

Treci stres:
2004.godina, tata zdrav kao dren u 83-oj godini, biciklom posao na njivu i poginuo zbog brze voznje nesavesnog vozaca.

Cetvrti stres:
2005.godina, 25.07. moj Denis se nikada vise nije vratio kuci, iako su doktori rekli „ide kuci, nije mu nista“. Toga dana sam umrla i ja... Ja samo postojim, ne zivim.

To je stres od kojeg nema oporavka.
Nikada nisam uzela nista za smirenje. Zasto? Stres je stres i nikakva tableta ne moze ponistiti uzrok. Tehniku savladavanja stresa svaka osoba pojedinacno mora SAMA za sebe pronaci, jer sami sebe najbolje poznajemo.

Usput, moja omiljena izreka je : „Uzdaj se use i u svoje kljuse“!

Nadam se da nisam bila preopsirna?

Draga Nevenka

Slučajnosti ne postoje i doista mi je drago što si nam došla jer svi mi učimo jedni od drugih kako živjeti i kako se nositi sa ovom našom fizičkom dimenzijom. Naš prekrasni forum je pokazatelj kuda si krenula i znam da nitko tko je ostao sa nama na forumu ne ostaje isti, mijenja se zajedno sa nama. Naravno da se to kod nekoga očituje brže a kod nekog to ide malo sporije. Nismo svi isti i svatko od nas nosi onoliko koliko može nositi, niti "grama" više. Tvoja omiljena izreka je, vjerujem, i izreka svake osviještene osobe na ovome svijetu. Često puta toga nismo niti svjesni ali onaj naš unutarnji ja, naša duša, vodi nas upravo tamo kamo treba i donosi nam darove kakove niti sanjati nismo mogli. Znam, doista znam, da svi naši dragi forumaši duboko i iskreno suosječaju sa tobom i puni su razumjevanja za sve ono što ti se dogodilo. I svaki od nas, ponekad možda i nesvjesno, pruža ti podršku kroz pozitivnu energiju koju iskazujemo, ne samo kroz naše postove, več se na jednoj podsvjesnoj razini uključuje "mehanizam" odašiljanja pozitivne energije, energije mira, radosti i bezuvjetne ljubavi koji donosi toliko dobra svakomu od nas a posebno onima koji su u datom trenutku najpotrebitiji.
Evo upravo ovoga trenutka, dok ovo pišem, osječam neku, reklo bi se neobičnu bliskost sa tobom, i to me ispunjava ogromnom radošču i veseljem, pa ako sam uspio olakšati ti, što bi se reklo "za samo jedan gram", tada sam doista neizmjerno sretan jer si mi to dopustila.
S ljubavlju i radošču te pozdravljam i želim ti svako dobro!!!

[nevenkagaragic]

Originally Posted by matko

Draga Nevenka

Slučajnosti ne postoje i doista mi je drago što si nam došla jer svi mi učimo jedni od drugih kako živjeti i kako se nositi sa ovom našom fizičkom dimenzijom. Naš prekrasni forum je pokazatelj kuda si krenula i znam da nitko tko je ostao sa nama na forumu ne ostaje isti, mijenja se zajedno sa nama. Naravno da se to kod nekoga očituje brže a kod nekog to ide malo sporije. Nismo svi isti i svatko od nas nosi onoliko koliko može nositi, niti "grama" više. Tvoja omiljena izreka je, vjerujem, i izreka svake osviještene osobe na ovome svijetu. Često puta toga nismo niti svjesni ali onaj naš unutarnji ja, naša duša, vodi nas upravo tamo kamo treba i donosi nam darove kakove niti sanjati nismo mogli. Znam, doista znam, da svi naši dragi forumaši duboko i iskreno suosječaju sa tobom i puni su razumjevanja za sve ono što ti se dogodilo. I svaki od nas, ponekad možda i nesvjesno, pruža ti podršku kroz pozitivnu energiju koju iskazujemo, ne samo kroz naše postove, več se na jednoj podsvjesnoj razini uključuje "mehanizam" odašiljanja pozitivne energije, energije mira, radosti i bezuvjetne ljubavi koji donosi toliko dobra svakomu od nas a posebno onima koji su u datom trenutku najpotrebitiji.
Evo upravo ovoga trenutka, dok ovo pišem, osječam neku, reklo bi se neobičnu bliskost sa tobom, i to me ispunjava ogromnom radošču i veseljem, pa ako sam uspio olakšati ti, što bi se reklo "za samo jedan gram", tada sam doista neizmjerno sretan jer si mi to dopustila.
S ljubavlju i radošču te pozdravljam i želim ti svako dobro!!!

Dragi matko,
slucajnost ili ne, ja se zaista ugodno osecam u na ovom forumu i u ovom divnom i prijateljskom drustvu. Zaista!
Prijateljima i kolegama pricam kako sam pronasla forum neverovatan, a za BH prilike prosto NEMOGUC i preporucujem ga jer ima mnogo, mnogo korisnih tekstova i saveta.
Posebno mi je drago sto je drustvo tako saroliko, iz tri bivse republike zajednicke drzave za koje sam NERASKIDIVO vezana.

U Hrvatskoj sam rodjena i moji su tu, u Srbiji - Zemunu sam isla u osnovnu skolu (volim kulu, Kej, "Saran", Cukovac), u Beogradu mi je mnogo bliske rodbine, a u Bosnu sam dosla udajom pre 34 godine.

Hvala vam svima na ugodno provedenim trenucima s vama. Divni ste.

[nara]

Draga Nevenka kad god pročitam tvoj post neizostavno se rasplačem,toliko tuge i bola a toliko hrabrosti u tebi...divim se tvojoj snazi i želim ti da istraješ u svojoj životnoj borbi.I samoj mi život nije bio med i mlijeko ali s tvojim nedaćama čini se posve zanemarljivo..nekada sam znala se zapitati "zašto baš meni" a moja pitanja su ostala "da vise u vazduhu"-nema odgovora.Jednom sam čitala da nas ni Bog neće opteretiti onoliko koliko ne možemo podnijeti..zar? Ko zna gdje je smisao svega toga...želim ti mir i zdravlje sve najbolje u životu.