Meni najvise prija setnja i vezbe.Ali, dvoje dece prilicno zivahne ,pa sve ono obaveze koje svi mi imamo u toku dana ...i ne stignem da se posvetim sebi bas uvek i da se relaksiram onako kako bih zelela.
Uglavnom, ako probam neke tehnike opustanja, za sta mi treba malo tisine,ustajem mnogo pre dece.Citala sam nesto o Silva metodi i zvuci fino, ali zahteva vremena, a ja sam uvek u trci,kao i vecina nas.
Svidja mi se Mapedov predlog, pa cu to probati sa decom.
Da Silva metoda je tu zaista OK.
Što se vremena tiče, uvjeravam Vas, daleko više vremena gubite upravo zato što ste pod stresom (kao moji kuhari), ukoliko ne učinite ništa (jer nemate vremena) imat ćete ga sve manje. Stress, osim što umara više od fizičih opterećenja, stvara i vremenski kaos. Ljudi koji kontroliraju stress, koji su u stanju (to se nauči) preusmjeravati svoju energiju, daleko brže izvršavaju zadatke, imaju bolju komunikaciju sa djecom, djeca se poslože po zdravoj energiji. Nervozu osjete i u njima nastaje reakcija, bune se, pokušavaju se isčupati, neugodna im je...
Jednako tako i emocije se nagrizaju velikom količinom nereguliranog stressa. Što to znači?
Pod stressom smo napeti, vrlo često vidimo samo loše, probleme vidimo daleko večim no što zaista jesu. Pa tako i ljudi do kojih nam je stalo budu zahvaćeni našim krivim procjenama.
A što se vremena za opuštanje tiče, tu nije potrebno vrijeme.
Pranje suđa može biti vrijeme za opuštanje, čak i meditaciju. Spremanje stana također. No najbolje je s partnerom dogovoriti raspodjelu vremena, dobiti svojih 15 min. Vjerujte, sve to nije neko novo vrijeme, samo mala raspodjela već postoječih obaveza i ono najvažnije - HTJETI!
Moje najčešće meditiranje je - već kad legnem na spavanje.
Tibetanci - oduzimaju 15 min, a daju povečanu energiju i bolje stanje...
Ima još puno. Pitajte!
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Da Hathor, potuno ste u pravu,deca osecaju stres.Pet tibetanaca sam pocela
raditi nedavno, ali sve jos uvek radim po tri puta,nekako ne osecam da mogu povecati broj ponavljanja, jos uvek.Ne znam da li je to u redu?
Nisam vas dobro shvatila ...vi meditirate uvece pre spavanja?
Da Hathor, potuno ste u pravu,deca osecaju stres.Pet tibetanaca sam pocela
raditi nedavno, ali sve jos uvek radim po tri puta,nekako ne osecam da mogu povecati broj ponavljanja, jos uvek.Ne znam da li je to u redu?
Nisam vas dobro shvatila ...vi meditirate uvece pre spavanja?
U biti s vremenom i upornim radom stvari se mijenjaju.
Nikome od nas ne pada na pamet leči u krevet prije skidanja šminke, skidanja dnevne odjeće..., ali vrlo često u krevet ponesemo dnevne probleme. I ja sam to radila prije - sada moj dan završava poslagivanjem svega što me proganjalo preko dana. To se najbolje radi u meditaciji.
Za mene je meditacija isključivo kreativna, uključuje vizualizaciju i imaginaciju, tehnike koje su postale sastavni dio mog funkcioniranja. Čemu trošiti vrijeme na razmišljanje o bilo čemu, nekontrolirano kad to mogu iskoristiti na drugačiji način, na poslagivanje svojih ladica i polica, naravno mentalnih.
Meditacija znači i kontrola fizičke i mentalne relaxacije, treba se opustiti fizički, mentalno, a to je upravo preduvijet za dobar fiziološki san.
Dakle, prije spavanja, kao rutina, je reset. I neposredno pred uranjanje u san je traženje rješenja za problem koji mi je prioritetan.
Kod buđenja, dok sam još u nižim frekvencijama, priprema za dan. Eto!
Da, vrijeme koje provodim u izvršavanju rutinskih poslova: hodanje, pranje suđa, čišćenje kupaonice, i-ne-znam-što-sve-ne..., jednako tako koristim za meditaciju. Je li sad jasnije ili ćemo u pojedinosti tehnika?
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Bilo bi teško imenovati jednu tehniku, jer ono što paše meni, mojoj prijateljici je nezamislivo. U biti najbolja tehnika je ona koju zaita zdušno radimo. Meni su draže mentalne tehnike, ona lupa u boksačku vreću. Sve to ovisi o odgoju, sociološkom oblikovanju, obrzovanju, svjetonazoru, načinu života... Vrlo individualno.
Može to biti Silva metoda, Zen meditacija, može to biti kreativna vizualizacija, TM, Autogeni trening, Reiki, Exalibur, Binaural Brainwave, itd. itd. itd., ali preduvijet je da se svakodnevno radi i očekuje rezultate. Još nešto jako važno, ne stati i početi s novom tehnikom, koju je netko pohvalio, jer svaka promjena je vraćanje na početak.
Kad ćete se popeti na peti kat, ukoliko se krećete rakovim koracima, jedan naprijed, dva nazad. Naći ćete se u podrumu, a ne na katu.
Ne miješati. Sad radim OVO i to je tako. Ravno do cilja.
Zahtjeva odanost cilju.
Barem 15 min dnevno.
Svaki dan.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Ja se sa stresom ne borim, ja reduciram izvore stresa. Stanem, razmislim što je sve nepotrebno u mom životu trenutačno. Taj samouvid, svjesnost, sposobnost samoopažanja, ne znam kako bih to nazvala - pomaže.
Naravno, sve tehnike za koje je utvrđeno da mogu pomoći su dobro došle, ali njihova praktičnost ovisi o životnom periodu. Ono što mi je pomagalo prije dvije godine, ne pomaže mi sada.
Trenutačno sam uzela neplaćenih šest mjeseci, počela redovito spavati, TV više ne pratim (posudim tu i tamo koji dobar film na DVD-u, svaki dan isplivam u moru pola sata, puno komuniciram sa svojom djecom, čitam dobru knjigu, radim vježbe disanja). Živimo od plaće mog muža pa sam materijalni aspekt prepolovila ali mi se čini da sam puno dobila na duhovnome.
__________________
Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća