Na Zapadu, gdje joga osobito posljednjih desetljeća sve više nalazi svoje mjesto, davno su već mnogi poslovni ljudi prihvatili jogijsku meditaciju kao dio poslovne svakodnevice. Tisuće i tisuće biznismena dan započinje sa 15-20 minuta apsolutne tišine u opuštajućoj seansi meditacije, a na isti način i završavaju svoj dan čisteći svijest od nagomilanih stresova.
Kombinira li se ova tehnika s ugodnim trenucima opuštenosti i mira negdje visoko u planinama, na morskoj obali ili u lijepom ozračju nekog wellness centra, njezini će se učinci multiplicirati, a sam subjektivni doživljaj postat će vrlo ugodan, opuštajući i okrepljujući.
Što je zapravo meditacija? Prizivanje duhova, stanje totalne otkačenosti, bijeg od svakodnevice..? Nijedno od toga.
Jedna od polaznica zagrebačkog Medical Yoga centra, 46-godišnja diplomirana ekonomistica, ovako je opisala prve promjene koje je osjetila nakon samo nekoliko tjedana meditacije:
"Polako, postepeno, spoznala sam kako moj život poprima jednu novu kvalitetu savršenog mira i sklada u meni i oko mene. Ono što me nekada nerviralo, sada prihvaćam sasvim mirno, na poslu sam zadovoljnija, čini mi se da su i ljudi oko mene bolji, a poslovno funkcioniram osjetno učinkovitije. Iznenađena sam i oduševljena ovom promjenom."
Pokuša li vam neki istinski jogi definirati meditaciju, najvjerojatnije nećete shvatiti ništa. Jer, gurui obično govore o meditaciji kao o "sredstvu za postizanje četvrtog stanja svijesti; nadsvijesti" ili kao o "procesu doživljavanja jedinstva s Uzvišenim, s čistim Jastvom, s Apsolutom", a katkada o kao "sredstvu pročišćavanja duha"
U pokušaju da pojam meditacije učinimo pristupačnijim, poslužimo se za početak ilustrativnim opisom jednog jogija, koji je rekao:
" Jeste li vidjeli bebu kako nervozno plače, trza se i viče kad je gladna, a kako se blaženo opusti i uživa kad joj date bočicu. eto, tako se i vaš duh blaženo opusti kad mu pružite ono što mu toliko godi, što ga hrani i umiruje: meditaciju!"
Jedan od najuglednijih živih jogija, Swami Vishnu Devananda, objašnjavajući suštinu meditacije, naglasio je:
"Svjesno ili nesvjesno, svi mi tragamo za mirom. I svi mi imamo vlastite načine pronalaženja toga mira, počevši od starice koja plete pokraj ognjišta, pa do lađara koji se odmara kraj rijeke i zaboravlja na protjecanje vremena. Uvijek, kad nam je pažnja nečim zaokupljena, um postaje tih, kad uspijemo svoje misli ograničiti na jedan predmet, stalni unutarnji dijalog prestaje. I zadovoljstvo koje u svim takvim prilikama osjećamo javlja se zbog činjenice da u toj usredotočenosti, zaboravljamo na svoje brige i probleme. No, sve to traje kratko. Čim odmor prestaje, um se vraća svojim starim lutanjima i brigama. Način da se trajno postigne savršenstvo duševnog mira pruža jedino meditacija..."
Sri Chinmoy, duhovni učitelj, sportaš i pjesnik, opisujući djelovanje meditacije, poslužio se slikovitim prikazom:
"U životu smo neprekidno izloženi negativnim silama posvuda oko nas: ljubomori, mržnji, zavisti, strahu, tjeskobi, očaju... Kad ne djeluje niti jedna od njih, to je kao kad vas na trenutak puste opake životinje; prestanu da bi opet počele. Mir, kojeg uspijemo osjetiti u svakodnevnom životu, mir je koji traje pet minuta, dok nas one opake životinje opet ne napadnu. Samo meditacija osigurava trajan mir."
Ovisi o psihološkom profilu. O odgoju, o obrazovanju. Naprosto nema pravila. To je kao da pitaš koja boja cipela treba biti. Susretala sam zapadnjake tvrdo uvjerene da im samo i upravo paše daleki istok (ma što to bilo), ali i one koji su tražili jednostavnije, fiziološki prihvatljivije, vremenski prihvatljivije. Nekim ljudima je to naprosto molitva, ukoliko su vjernici. Nekima je potrebna znanstvena podloga i odgovori kako i zašto. Sve to nema pravila, no ipak u zadnje vrijeme najčešće susrećem ljude koji se priklanjaju tehnikama koje su nastale ovdje, na zapadu. Ukoliko ti još kako mogu pomoći, pitaj, rado ću odgovoriti.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
To što vi pišete o meditacijama i vježbama je divno i krasno i uglavnom točno,ALI!!!
Ja se stalno susrećem sa ljudima koji mi dolaze zbog raznih zdravstvenih tegoba,a u pozadini se u 95% slučajeva zapravo krije stres!Meni je prvi cilj kod svih takvih ljudi prvo ga izolirati od sredine koja je za njega stresna,makar i na sat vremena,također vrlo bitno treba ga se izolirati i od osoba iz stalnog okruženja,bar na taj jedan sat.Tek nakon toga se može osobi pokušati pomoći,a pomaže mu se da ga se na neki od mnogobrojnih načina navede na opuštanje fizičko i mentalno.Uglavnom prvo popusti tijelo i opusti se,a odmah nakon opuštanja tijela i um se iznenađujuće brzo opusti.Osoba najčešće odmah zaspe jer je toliko fizički iscrpljena a da toga nije niti svjesna.Nakon buđenja,što može potrajati i više sati,slijedi zapravo ono što ljudi nazivaju tretmanom iako je tretman počeo onog momenta kada je osoba došla.
Stresne situacije se ne mogu izbjeći,ali postoje postupci koji mogu minimalizirati loše učinke stresa.Vrhunskom sportašu ili profesionalnom vojniku je stres nužan kako bi postigao svoj maksimum u jednom ili preživio u drugom slučaju,dok jednom službeniku u uredu stres nikako nije nužan da bi odradio svoj radni dan ali tijelo ipak kod sve trojice reagira na isti način.Baš ta reakcija tijela,koja je inače nesvjesna na svu sreću može se korigirati i minimalizirati.Može se ona i posve isključiti,ali to ne preporučujem,jer se ponekad i običnom čovjeku dogode situacije kada mu reakcija na stres može spasiti glavu.
Ja ću vrlo rado svoje pacijente uputiti na ove vaše tehnike koje vi tu napominjete,međutim to je moguće tek kada osoba ozdravi i dođe ksebi.Dok se ne dogodi ozdravljenje iluzorno je očekivati da će zbog stresa bolesnim ljudima pomoći meditacija ili joga ili neka druga tehnika koju bi oni sami učili iz knjiga ili na tečajevima.da bi meditacija uspjela i dala korisne efekte,preduvjet je fizičko opuštanje,a to kod ljudi oboljelih zbog stresa jednostavno nije moguće.
Drugo,kod svih meditacija se javlja promjena frekfencije rada mozga,da bi mozak uopće mogao promijeniti frekfenciju rada,moraju biti usklađene lijeva i desna polutka mozga.Preduvjet za usklađen rad moždanih polutki je fizička opuštenost i tu se krug zatvara.Kada ovo pojašnjavam,ne mislim na ljude koji se bave meditacijama i vježbama već duđe vrijeme,ili se time čak bave profesionalno.Ja govorim o ljudima koji i ne moraju imati nikakvih konkretnih saznanja o bilo čemu što mi sada komentiramo.Uglavnom su svi čuli za jogu ili neku drugu vježbu,ali je to ipak velikoj većini apstrakcija,isto kao i strani jezici gdje svi pomalo znaju ali samo mali broj govori aktivno.Svi uglavnom znaju i za stres,pa se ipak ne znaju zaštititi koliko toliko.
Lokacija: zabreg...iza brega. il to dođe ispod?hm...
Postovi: 211
My Mood:
mislim da se meditaciji,u globalu,pristupa kao nečem što je teško i nemoguće,kao mjesto na koje trebamo stići,a ne put...pa ljudi imaju krivo mišljenje o tome ili smatraju da nisu uspjeli jer im je glava puuuna misli,a trebala bi biti "prazna". osobno sam daleko od onog što mislim(!) da bi meditacija trebala biti,ali isto tako pred sebe ne postavljam neka očekivanja koja MORAM ispuniti. ima dana kada doslovno samo sjedim i razmišljam jer mi drugo ne uspijeva,ali i to je ok. tih pol sata sam potrošila sama sa sobom,na sebe,u sebi...dođe mi kao ispušni ventil i opet se osjećam "oslobođeno" kad završim.
i super mi je ova paralela s jezicima koju je drago spomenuo. jednom sam negdje pročitala kako je netko tko je pokušao par puta meditirati (i po njegovom mišljenju nije uspio) pitao nekog tko je znao o meditaciji i prakticirao ju: "zašto njemu to ne ide?",a ovaj mu je odgovorio: kad učiš neki strani jezik trebaju ti godine da ga dobro savladaš i prilično dobro govoriš.zašto onda misliš da možeš naučiti meditirati u svega nekoliko puta?
dakle,poanta je u tome da ,s obzirom na ubrzani ritam života koji vodimo i neizostavan stres koji dolazi s tim načinom života,teško je smiriti mozak kada meditiramo. i to treba naučiti,ili možda samo naviknuti se na to. ali je izvedivo i glava s rojem misli ne znači neuspjeh. sutra će biti bolje
__________________
Choose to be happy! Your happiness depends on it!
Ja se potpuno slazem sa Dragom... naime meditacija kao takva za mene je postala korisna tek kada sam spoznala neke druge stvari u svom zivotu, pocela ih gledati na drugi nacin jer se radilo o obrascima ponasanja koji su bili priuceni od roditelja, prijatelja sto ne mora znaciti da su ispravni. E i tek kada sam primjetila da su ti moji obrasci ustvari iskrivljeni, a uz meditaciju, razgovore sa strucnom osobom, literaturu... tek tada su meditacije postale iscjeljujuce. Da, ja kazem da su iscjeljujuce jer mi se zivot okrenuo za 180 stupnjeva i danas nakon samo 7 mjeseci se znam rasplakati jer me ponekad ispuni kompletni osjecaj srece i mira.
Kazem ponekad jer je jos dugi put do toga da se uz meditaciju i osobni duhovni razvoj dodje do potpunosti u pozitivnim osjecajima.
Kad je već Šemsudin podigao temu, da ovdje priupitam (tražilica mi nije izbacila niti jednu drugu temu o meditaciji ...).
Dogodi li vam se ponekad da se prilikom meditacije vaše tijelo blago počinje naginjati naprijed? jer meni se događa. I to ne zato što mi se spava ili tako nešto. Cijelo vrijeme imam osjećaj da sam u uspravnoj poziciji i onda u jednom trenutku skužim da sam nagnuta naprijed...