Napokon je čitam, i stalno mi se nameću paralele sa "ŽENAMA KOJE TRČE S VUKOVIMA".
Ono što me najviše fasciniralo u obje je buđenje svijesti o moći, uzvišenosti i snazi žene - povezanosti naših ciklusa sa mjesečevim mjenama, poroda sa svim prethodnim uvjerenjima i isticanje snage koja je zatočena u svakoj od nas, a ugušena patrijarhatom.
Kod mene su ove knjige potaknule nešto prekrasno, teško za opisati. Poriv za povezivanjem s iskonskom, divljom ženom, štovanje svih ciklusa koji nas prate, sasvim novi način prihvaćanja tijela.
...nisam uspjela u potpunosti dočarati ono što želim...
Javim se za par dana, bit ću sigurno još i više ponesena ženskom snagom (nisam ni pročitala nego par odlomaka).
Evo me, s prvim dijelom.
Svi putevi samospoznaje vode prema unutra, pa sam i sama uvijek kopala samo po sebi. Tek mi je ova knjiga ukazala širu sliku, u koju sam uronjena samim rođenjem, a koja se u tolikoj mjeri podrazumijeva sama po sebi i za sve nas, da je do sada i nisam uzimala u razmatranje.
Zapadna civilizacija već 5000 god. počiva na židovsko - kršćanskoj mitologiji i ideologiji patrijarhata, koja žensko tijelo i žensku seksualnost uvelike poistovjećuje sa Evom, odgovornom za izgon iz raja. Pa se navodna krivnja prenosi s koljena na koljeno. Zazirući od naših ciklusa i navodne nestabilnosti patrijarhat šalje snažnu poruku da su naša tijela inferiornija od muških (još uvijek postoje zajednice u kojima se žena smatra "prljavom" za vrijeme menstruacije, pravo glasa imamo tek zadnjih 90 god.).
Kultura u kojoj živimo programira nas da stavljamo potrebe drugih ispred vlastitih, da zaboravimo ili ostavimo po strani svoje nade i snove da bi udovoljile muškarcima i zahtjevima svoje obitelji. Ovo sustavno nijekanje naše potrebe za samooostvarenjem uzrokuje golemu emotivnu bol, koju moramo osvijestiti i onda iscijeliti. A iscijeliti je ne možemo dok ne promijenimo uvjerenja koja smo nesvjesno upili iz ove kulture koja nas je formirala.
Ta bol se tiče i generacija žena unazad, dio je kolektivnog nesvjesnog i vibrira u svakoj našoj stanici.
Kada se spominje patrijarhat to najčešće prati okrivljavanje muškaraca, no okrivljavanje je još samo jedan od bitnih načina ponašanja koji nam dodatno škode. Osim toga, podjednako je štetan i za žene i za muškarce jer spriječava integraciju "ženskih" vrijednosti u društveni sustav, a baš te ženske vrijednosti su nužne da bi čovječanstvo bilo zdravo i potpuno.
odlicni tekstovi!
potrazicu ovu knjigu! bilo bi interesantno cuti vas koje ste je do sada procitale o spoznajama, promjenama...
ja sam ucena da zenama ne vjerujem... majcino lose iskustvo...
tek sam na kraju dvadesetih osvjestila ovaj dio sebe
citam danas u kini postoji selo u kom zive samo zene odlucene da se ne zele udati... ovo je ipak pretjerivanje.
a bajka o matrijarhatu je po meni najveca glupost!!!
matrijarhat su izmislili muskarci da bi opravdali patrijarhat i rekli - imale ste eone, dajte nama nasih nekoliko hiljada godina!
zamisli: zena stoji na pragu s toljagom, onako maljava, robusna, s grancicom u kosi i odmjerava plijen koji muz nosi sav ponizan, uplasen, a ponekad i zahvalan sto ga nije zvajznula
Kupila sam 4. revidirano izdanje na Amazonu, izdanje na Engleskom jeziku, upravo sam započela čitanje i ODUŠEVLJENA SAM!
Prekrasna je spoznaja da su moja uvjerenja kako sama najbolje osjećam svoje zdravlje, kako su moj um, duša i tijelo jedna neodvojiva cjelina. Uživam u svakoj rečenici, a tek sam započela :)
Pročitala sam knjigu prije desetak godina (nekoliko puta) i mogu reči da je jedna od najboljih knjiga koje sam ikada pročitala.
Mogu preporučiti i "Majke i kčeri" od iste autorice.
Žensko tijelo, ženska mudrost je knjiga koju moram imati. "Žene koje trče sa vukovima" imam (kao i Majke i kćeri).Polako čitam i pokušavam razumijeti;stoga volim podcrtavati tekst raznobojnim bojama....