Nakon poroda

[Diana]

Mog su muza drugi put kad je dosao na porod potali da li ima tecaj hahaha,naravno da ima , bio je i 1.put, nema boljeg tecaja od tog :)

[Uoo]

Originally Posted by simona

Teoretski ..........

to je taj crvic straha i sumnje u majku prirodu.. tako smo nauceni da bi izgubili samostalnost i slobodu..

[Lavanda]

Bilo bi tako divno kada bi porod kod kuće bio zakonski reguliran.
Reguliran u smislu kasnijih problema- prijava djeteta, odlazak pedijatru itd..

[simona]

Originally Posted by Uoo

to je taj crvic straha i sumnje u majku prirodu.. tako smo nauceni da bi izgubili samostalnost i slobodu..

Aha...., treba gledati bijele pločice 'iznutra', sa raširenim nogicama i okicama pa se ondak javi........do tada....teoretski

[simona]

Gledam sada malo postove zadnje, sunčece mu presvetlo( ono iz 'Gruntovčana'), al' ste mi začatali temicu sa porodom. Pa kaj nije tema n a k o n poroda????

Daklem, prosim lepo moje dame( i gentlemeni), eseji i promišljanja ( bilježim se sa štovanjem). No možda je i to jedan od tabua u ovom našem svijetu čuda, pa zato ne ide, već se vraća prema programima koji su inkodirani( jooooj, kak' je to slatko, kak je medena, isti Dragec se vidi?, joj si videl pogledal me je, jezuš, on se plače kaj da delam?, pa jel' taj mali ikada spava?, a da odemo u ambulantu?, ima grčeve, poplavila je kaj da delam, daj reci nešto, je.ote kak' me bole cice, svaka ima barem 5 kila, fuj-jesam grozna smrdim po tom mlijeku, zvale su me curke sa posla tak bi htela otići na kavicu sa njima malo onak, tak su mu životinjski izvadili krv da sam ih htela potamaniti- a drugi puta isto moram tamo, već me cice bole od tog natezanja-prelazim na flašicu za jedan obrok, gdje je ta hebena mast da si to namažem, izgledam k'o bojni brod pod ceradom 10 kila više, nemam niš za obući a ionak ne idem nikuda.....itd all the day.

[Stepski Vuk]

Nakon dolaska na svijet novog bića, malog čovjeka, puno stvari u obitelji se mijenja, poglavito ako je to ljubavno gnijezdo napučeno mnogobrojnim članovima, poput našeg...

S obzirom na temperament i činjenicu da stalno jurim k'o da imam feferonku u određenom pozadinskom dijelu tijela, sve prekrasne očeve obaveze od prvih dana, tjedana, mjeseci i godina života novog malog čovjeka s radošću i ushitom sam obavljao. Jasno, u skladu s mogućnostima jer sam zaposlen i glavni teret brige oko svih naših beba podnosila je Ljubica.

Oduvijek sam bio fasciniran nevjerojatnom povezanošću majke i bebe prilikom dojenja i nekako sam osjećao da smo mi očevi zakinuti u tom izuzetnom segmentu kreacije temeljnih vječnih spona na relaciji roditelj-novi život.

Proveo sam dosta besanih noći neizmjerno uživajući u ovom:

Originally Posted by imagine

Kada se mali gladni anđeo noču probudi ,a onda se tata digne i donese mi ga u krevet na onu stranu na kojoj ima više mlijeka
Moji anđelci su već nakon tri ,četiri mjeseca znali nači i sami mjesto koje im treba, tako da sam veći dio dojenja noču i prespavala...
Pažnja kojom te obasipaju tijekom tog vremena većinom je veća i snažnija ,,upravo proporcionalno i stanju u kojem se nalaziš...

Gledajući kako beba blaženo siki, mama blaženo spi, ne možeš a ne osjetiti fenomenalnu povezanost na relaciji majka-dojka-beba. Nisam želio čekati da beba odraste pa da tek onda postanem dio njenog svijeta, ali nisam znao na koji se način ubaciti u tu savršenu povezanost majka-dojka-beba.

Jedne lijepe noći sve se spontano odigralo, potpuno neočekivano za mene. Djetešce se probudilo, ja se odmah digao jer imam vrlo lak san i stavio ga u krevet između nas. Ljubica je bila u polusnu, više je spavala nego što je osjećala da se nešto događa, toliko je bila umorna tih prvih dana i tjedana. Stoga sam sve pažljivo odradio sam:
-oslobodio dojku iz spavaćice
-bebicu približio dojci
-mali sisavac odmah je osjetio hranu i predivna veza uspostavila se bez da se Ljubica probudlia

U tom prvom kontaktu bebinih usana s bradavicom dogodila se jedna prirodna reakcija malog čovjeka koji je ležao postrance i slobodnom ručicom počeo je kružiti iznad sebe, kao da nešto traži ili hvata u zraku. Čak je bio ispustio bradavicu, malo se unervozio i moja prirodna, jedino moguća reakcija bila je da ga smirim pa sam mu pružio svoju ruku. No, u polumraku spavaće sobe nisam to baš najspretnije izveo i dogodilo se nešto sasvim drugo, tako lijepo, prirodno, spontano...

Bebač je nekako svojom majušnom rukom zahvatio moj mali prst lijeve ruke i taj prst je, najprirodnije što je moguće, završio u njegovoj sićušnoj školjci dlana ! O da, kako je to bio čvrst stisak !

Tako je nekom višom silom ostvarena moja velika želja da budem povezan sa svojom krvi praktično od samog izlaska mame i bebe iz bolnice.

Kasnije je sve bilo lako, kadgod sam bio prisutan prilikom dojenja, pružao sam svoj mali prst bebaču koji ga je s radošću prihvaćao.

Tako sam kod sve djece i ja kao otac sudjelovao u toj najranijoj iskonskoj povezanosti s novim malim bićem a koja je uglavnom rezervirana za majke.

S odrastanjem bebe događale su se i neke druge stvari, poput držanja ručicom za moju omiljenu bradu, ali to je neka sasvim druga priča...

[Bambina]

Nakon poroda je bilo veselo. I suza i smijeha!
Iako odgovori s vremenom dođu sami po sebi, sve mi je bilo novo i moram priznati da me jako ljutilo preseravanje već iskusnih u tome i pametovanja s visoka (šogi, sveki & super-cool-sto-na-sat mame)

[Bambina]

Originally Posted by Uoo

iako moram priznati da sam istodobno bio iznenadjen uzasnom atmosferom u bolnici..

Atmosfera je bila !
Da ne govorim o sestrama i atmosferi onih par dana nakon poroda!
Stvarno, u šta sve ulažu novac, mogli su i rodilišta malo bolje zrihtat ..

[imagine]

Originally Posted by simona

No možda je i to jedan od tabua u ovom našem svijetu čuda, pa zato ne ide, već se vraća prema programima koji su inkodirani
jooooj, kak' je to slatko, kak je medena, isti Dragec se vidi?, jojjj si videl pogledal me je, jezuš, on se plače kaj da delam?, pa jel' taj mali ikada spava?, a da odemo u ambulantu?, ima grčeve, poplavila je kaj da delam,daj reci nešto, je.ote kak' me bole cice, svaka ima barem 5 kila, fuj-jesam grozna smrdim po tom mlijeku, zvale su me curke sa posla tak bi htela otići na kavicu sa njima malo onak, tak su mu životinjski izvadili krv da sam ih htela potamaniti- a drugi puta isto moram tamo, već me cice bole od tog natezanja-prelazim na flašicu za jedan obrok, gdje je ta hebena mast da si to namažem, izgledam k'o bojni brod pod ceradom 10 kila više, nemam niš za obući a ionak ne idem nikuda.....itd all the day.

Nadam se da si ovo slikovito prepričavanje cilog dana jedne majke napisala u stilu "like that" kod velike grupacije žena koje na sličan način reagiraju posli poroda... ,a ne ka' svoje

U svakom slučaju dobro i slikovito opažanje upravo onoga što se događa nakon poroda mnogih majki i dice,nažalost...
U vrijeme trudnoće majka je htila-nehtila u prirodnom kontaktu sa djetetom.Naravno da osvještenost njihova odnosa ima više 'levela',al' ipak je priroda ona koja vodi glavnu riječ!
Nakon poroda,'level' osvještenosti dolazi do punog izražaja...
Veličina kvocjenta povjerenja i prepuštanja prirodi i njenim zakonima dovodi do izbora uloge majčinstva i izgradnje odnosa dijete-majka.
Otac je isto ravnopravna i odgovorna karika da bi 'krug' bio potpun .

Rodila sam šestero dice
(ma se uvik falim s tim i većina vas to već zna,no možda ima i onih drugih koji ne znadu)
O ostalim anđelima na nebu, ne bih ovaj puta
Bilo je i carskih rezova,i izlaska guzom u svit,i zapetljane pupkovine etc...No to su bile samo male prepreke na putu koje su već nakon prvog 'plača' malog čovika bile zaboravljene...

Zanimljivo mi je bilo iskustvo i trudnoće i poroda i nakon poroda sa mojim najmlađim djetetom,malom Sunčicom ,sada joj je 6 godina.(najstarije djete ,kći, ima 25 )
Dakle,ja sam tada imala 42 godine.
Kada me je moj mili vuk doveza u bolnicu u rađaoni je bila poprilična gužva,a samo tri kreveta i dvi stolice
No zašto bi mi takove gluposti poremetile predivne trenutke koji su mi svakih par minuta nagovještali predivan susret pogledom očiju i dodira malih žednih usnana na mojoj dojci.
Malo san se šetkala , tu i tamo pomogla kom sam mogla.
U jednom od tri kreveta već par sati je ležala jedna mlada žena.
Neprekidno je ječala,vrištala i zvala u pomoć...Doktor (samo jedan je i bia) i dvije sestre su joj svako malo prilazili i savjetovali da se odmori kada nema trudove i da se fokusira na disanje,da ima još dosta vremena do samog poroda.
No,jadnica je samo zapomagala toliko da san već imala i sliku i ton ka sa neke pisme "joj majko mila, boli me užasno, neću da me boli, a ti vraže jedan(valjda je na muža mislila)čut ćeš me kad dođem,bem ti sve...pa opet nanovo isti refren)...
Kada sam osjetila da bih ipak bilo pametno da se popnem na jedan od ti visokih kreveta obratila san se sestri i zamolila je da pozove doktora...
A šta da kažem,od trenutka kad san se popela na ' Mount Everest', ugnjezdila na njemu, desetak intervala nadirućeg života,disanje,disanje,disanje,disanje ( mislim da bi ono tribalo biti ka mantra u meditaciji)...snaga volje i mišića...i novi život se glasa ,ajme lipote...
Već je na mojim grudima,topao i još malo namrgođenih obrva zbog čitave frtutme... Novi život
Ma sam skoro zaboravila napisat komentar žene koja je pivala : " a bem ti život, jes' vidla ovu šta ima sreće, ispade joj djete ka' čep"...sve pari na to da bi gore citirana priča bila uvelike i njena

..........poslije poroda,već 5.dan Sunčicu mene i ostalu ekipu naš tajika,zvani tajo odveza u naše brdo da proslavimo u prirodi uz sladolednu tortu Sunčicin rođendan,a stigla san i do pčelinjaka prošetat

Nakon poroda savjetujem sve majke da sve podrede dojenju, dok se ponekad i ručak da napraviti uz zavezanu duboku maramu u kojoj se sladi mlikom iz sike mali sisavac).....

Ajme,jesan odužilla...skužajte ,a toliko je toga čega san se u ovi trenutak prisjetila...

[simona]

Originally Posted by Bambina

...i moram priznati da me jako ljutilo preseravanje već iskusnih u tome i pametovanja s visoka (šogi, sveki & super-cool-sto-na-sat mame)