Nakon poroda

[simona]

Tijelo nakon poroda: Četiri istine i jedna laž

[alison]

Originally Posted by simona

Tijelo nakon poroda: Četiri istine i jedna laž

jel ti to nešto spremaš Simona?

[simona]

Originally Posted by alison

jel ti to nešto spremaš Simona?

A što ja znam što djeca smjeraju, mogla bih postati baka samo tako........

Nego, otvorila sam temu, nakon poroda je u fokusu bebica, a majke zaborave na sebe, a period je vrlo bitan i osjetljiv. Žene malo pričaju o sebi, sve priče se svode na dijete i oko djeteta. A imalo bi se o čemu.......

[simona]

Nakon poroda život majke sa psihološkog stanovišta je vrlo složen. Potrebno je brinuti o bebici( koja često vrišti), mama je neispavana, hoda okolo u prvim mjesecima k'o mljekara i smrdi po mliječnoj kiselini, tijelo se oporavlja, hormoni šibaju sve u šesnaest( i sedamnaest:)), partner zahtijeva svoju porciju pažnje.......i t d. No, ta žena možda je radila prije, možda je nakon poroda dobila otkaz??? Možda je osjetila da nije poželjna od svog partnera kao prije.??? ( evo jedan zanimljiv komantar na tu temu:
...
Poznajem dosta friških i manje friških rodilja te njihovih zakonitih partnera koji su, otkad je matica dala doprinos brojnosti čovječanstva, u očajničkoj potrazi za mlađom, ljepšom i, po mogućnosti, onom koja nema djecu.
Naravno, oni neće napustiti svoje žene, bar ne još dok je dojenče malo, no više ih ne žele. Kao da su njihove voljene činom poroda obavile svoju funkciju (davanje nasljednika) i izgubile na onoj neodoljivosti koja resi neoplođene ženke.
Iskreno, te muškarce ne bi trebalo osuditi, jer u početnoj fazi majčinstva žene zaista gube svoju seksipilnost i postaju hodajuće mljekare kojima je glavni smisao prehrambeno i na druge načine zbrinuti svoje mladunče. Iz žena koje pršte seksipilom pretvaraju se u pokretne inkubatore koji vonjaju po mliječnoj kiselini. U svojim razmišljanjima i promatranjima svijeta oko sebe došla sam do zaključka da žene u određenom periodu nakon poroda postaju seksualno nepoželjne svome partneru ne samo zbog narušenog fizičkog izgleda nego i zbog smanjene ubrojivosti koja je znanstveno dokazana kod svježih rodilja a očituje se u tome da im osim kreštavog mladunca ama baš ništa drugo nije bitno.
..
Ima jako puno tema o kojima žena nema priliku sa nikime popričati, a možda bi htjela?

[Tree]

Navedeni scenario nije jedini, ali se slazem da je period trudnoce i nakon poroda izazovan za oba partnera, na razlicite nacine, posebno za zenu.

Ja se nisam osjecala kao hodajuca mljekara. Nisam se osjecala niti manje pozeljnom. Osjecala sam se divno, ispunjeno, prirodno, u ljubavi sa zivotom.
Moje tijelo je tada meni pokazalo masu toga sto nisam ni slutila da mogu. Odjednom je sve u meni dobilo funkciju. Mene je to fasciniralo

[imagine]

Majka sam šestero djece, a tata im je "Stepski vuk"

Period od trenutka začeća,stvaranja života pa sve do njegove manifestacije u obiku maliog kreštavca ili neutaživog ,ljupkog "sisavca" poseban je i neponovljiv i za ženu i za muškarca, buduće roditelje...

Je,je hodajuća mlikara skorene spavačice al sretna što je to tako...
Kada se mali gladni anđeo noču probudi ,a onda se tata digne i donese mi ga u krevet na onu stranu na kojoj ima više mlijeka
Moji anđelci su već nakon tri ,četiri mjeseca znali nači i sami mjesto koje im treba, tako da sam veći dio dojenja noču i prespavala...
Pažnja kojom te obasipaju tijekom tog vremena većinom je veća i snažnija ,,upravo proporcionalno i stanju u kojem se nalaziš...

Moram priznati da sam svaki puta ,odlazeći ginekologu na redovne preglede imala osjećaj ka da nas tretiraju ko bolesnike...

Tlak,malkoc viši ,a kako i ne bi uslijed takove promjene stanja, a oni odmah : miruj, ne jedi slano i pij tablete za tlak...
Zbog impresije da si predebela odma u bolnicu na pretrage, od šećera ništa, a by the way u bolnici gratis pokupiš esherihiju ...
Zbog "zastoja u razvoju",što znači mala težina koju izračunaju putem ultrazvuka ,dva mjeseca sam provela u bolnici dobivajući intravenozno blagu glukozu svaki drugi dan...mlado-ludo

Za period o kojem govorim bitan je zajednički stav roditelja i međusobno razumjevanje i naravno ...potaknuto novom odgovornošću prema životu...

Vrijeme nakon poroda smo uvijek provodili zajedno, bez suvišne prisutnošću baka i djedova kao neke službe za poslugu...

Puno su potrebnije malo kasnije ,a i njima bude lipo

Mistifikacije i priče o porodima donose puno štete upravo za žene, a i za muškarce ako to slušaju...
Puno žena u strahu dolazi roditi svoje djete, a za to nema uopće potrebe (mislim za zdrave žene)...

Ne mogu da ne spomenem najdivniji manifestirani osjećaj povezanosti majke i male bebe...
Kada ti poteče mlijeko ,a ti si negdje dalje od nje znaš da je gladno...e onda trk kući

Najmlađe djete sam rodila sa 43 godinice
Eh, tada je bio puno drugačijih poteza
Odmah na početku ,predloženu (oprostite ako ču krivo reč) amniocenezu i onu kasnije u petom mjesecu trudnoće ,ne mogu se sjetit ,al uzima se uzorak placente...
E,to sam glatko odbila...

Nije zanemarivanje sebe, ako kada čuješ da te čedo zove, prestaneš sa mazanjem bademovim uljem svoje tilo da ne ostanu strije i odeš k njemu, a strije ostanu tu gdje i jesu.
To je osjećaj davanja i divljenja životu kojeg si netom donijela na svijet...Zahvalnost takvom trenutku neupitno je najbolji osjećaj ljubavi upravo prema sebi samoj

U stolici za ljuljanje nisam nikada provodila više vremena no uparavo u već gore pomenutom periodu, a moram reć da ju je moj Stepski vuk naručia specijalno iz Indonezije Morte bit valjda je osićo da će ćesto biti u upotrebi

Ovim putem mu se od zahvaljujem na svoj pažnji i brigi koju mi je pružio ,a još uvik pruža, a o ljubavi da ne govorimo
Najčudnije u cjeloj priči je što mu u trenutku kada ugleda prvi puta djete oči od plavih postanu ljubičaste
Ajme,svaki se put iznova zaljubim

Al' da se zna, sada su na redu unučići...

[simona]

Originally Posted by Tree

Navedeni scenario nije jedini, ali se slazem da je period trudnoce i nakon poroda izazovan za oba partnera, na razlicite nacine, posebno za zenu.

Ja se nisam osjecala kao hodajuca mljekara. Nisam se osjecala niti manje pozeljnom. Osjecala sam se divno, ispunjeno, prirodno, u ljubavi sa zivotom.
Moje tijelo je tada meni pokazalo masu toga sto nisam ni slutila da mogu. Odjednom je sve u meni dobilo funkciju. Mene je to fasciniralo

Jašta, jašta. Ovo bi mogao biti samo jedan od....scenarija. Sa svojim prvim djetetom sam na porodiljskom uživala u majčinstvu, no na drugom porodiljskom je bilo komplitlih drugačije.

Žene vrlo često idealiziraju sve, pa tako i to, a život ide dalje. Žena ne samo da se treba brinuti za sebe, već i za svu djecu koju izrodi, jer.....u krajnjoj liniji, samo su njena. Kada je stani-pani, čuje se čarobno pitanje:'A gdi joj/mu je mater?'

[imagine]

Originally Posted by simona

Jašta, jašta. Ovo bi mogao biti samo jedan od....scenarija. Sa svojim prvim djetetom sam na porodiljskom uživala u majčinstvu, no na drugom porodiljskom je bilo komplitlih drugačije.

Žene vrlo često idealiziraju sve, pa tako i to, a život ide dalje. Žena ne samo da se treba brinuti za sebe, već i za svu djecu koju izrodi, jer.....u krajnjoj liniji, samo su njena. Kada je stani-pani, čuje se čarobno pitanje:'A gdi joj/mu je mater?'

O kojem periodu mi uopće i govorimo i o kakovim scenarijima u esencu bliskosti dvoje ljudi koji iščekuju i dobiju plod svoje ljubavi ,a upravo tada pa sve do kraja života slijedi vrime posli poroda...ako se još takovi periodi osvježe sa još nekoliko poroda...hmm

scenarij : 'smanjena ubrojivost koja je znanstveno dokazana'

Poznajem dosta friških i manje friških rodilja te njihovih zakonitih partnera koji su, otkad je matica dala doprinos brojnosti čovječanstva, u očajničkoj potrazi za mlađom, ljepšom i, po mogućnosti, onom koja nema djecu.
Naravno, oni neće napustiti svoje žene, bar ne još dok je dojenče malo, no više ih ne žele. Kao da su njihove voljene činom poroda obavile svoju funkciju (davanje nasljednika) i izgubile na onoj neodoljivosti koja resi neoplođene ženke.
Iskreno, te muškarce ne bi trebalo osuditi, jer u početnoj fazi majčinstva žene zaista gube svoju seksipilnost i postaju hodajuće mljekare kojima je glavni smisao prehrambeno i na druge načine zbrinuti svoje mladunče. Iz žena koje pršte seksipilom pretvaraju se u pokretne inkubatore koji vonjaju po mliječnoj kiselini. U svojim razmišljanjima i promatranjima svijeta oko sebe došla sam do zaključka da žene u određenom periodu nakon poroda postaju seksualno nepoželjne svome partneru ne samo zbog narušenog fizičkog izgleda nego i zbog smanjene ubrojivosti koja je znanstveno dokazana kod svježih rodilja a očituje se u tome da im osim kreštavog mladunca ama baš ništa drugo nije bitno.

totalno mi je ka scenarij iz nekog horrora...i mišljenja sam da su to ipak ektremne situacije koje ne vrijede za većinu ženske populacije. Kaj god ... Potpuno devijantna situacija ili ?
Ako se napravi komparacija sa životinjskim svijetom, ženka se brine oko mladunčeta, a mužjak za hranu i sigurnost...
Ima puno sličnosti sa ovakovom situacijom...i kod ljudskog roda, većina sem što su osviješćeni osjećaji i u srcu i u tilu puno više izraženiji...

Tree :

Ja se nisam osjecala kao hodajuca mljekara. Nisam se osjecala niti manje pozeljnom. Osjecala sam se divno, ispunjeno, prirodno, u ljubavi sa zivotom.
Moje tijelo je tada meni pokazalo masu toga sto nisam ni slutila da mogu. Odjednom je sve u meni dobilo funkciju. Mene je to fasciniralo

Đes' ba dobro moje drvo

Svaka ti je na mistu

Moram sad i ispričati što sam na svoje oči vidjela i na svoje oči čula zadnji puta kada sam išla roditi
Poslije poroda bila sam u sobi sa još pet žena otprilike između 20 i 30 godina.
Kada su nam donosili bebe samo sam ja djete stavljala na grudi da ga podojim...
One su sve to činile iz flašice,jer su odma posli poroda tražile tabletu koja izaziva prekid doticanja mlijeka ili što već,vrag če ga znat ,a i učinit svoje

Oli su sve bile zabrinute za svoje bujne ,tvrde i poželjne grudi
oli su bile line da svoju djecu nahrane onim što im je dragi Bog da ...e to je za mene smanjena uračunljivost...

Nadam se da je to bio samo moj horror, da to nije baš tako grozno kako sam doživjela...

Nahraniti prvo ego ili srce izbor je svake majke...

A što je ono s onim znanstveno dokazanim da žene porodi pomlađuju

Treba se namazati koji puta s kremom ili uljem , no ono duboko u nama samima što nas i čini onakima kakvi i izgledamo podmazuje se u ljubavi i mudrosti koju kao benefit dobije svaka nova mojka.

[Stepski Vuk]

Rođenje malog čovjeka svakako je jedan od onih događaja u životu svakog pojedinca koji ga neizmjerno obogaćuje, poglavito na duhovnom planu.

Bog je odredio da u činu stvaranja novog života ravnopravno sudjeluje dvoje ljudi, sjedinjeni u ljubavi, prvenstveno duhovno a tek onda i tjelesno. Tijelo žene u čijoj se utrobi razvija novi život doživljava velike i čudesne promjene. Znanstveno je utvrđeno da se i u tijelu muškarca, tj. oca, također događaju značajne? promjene iako na tom fizičkom planu nisu nikako vidljive pa se obično pogrešno tumači kako kod očeva nema nikakvih promjena jer one nisu vidljive okom. To je jasan dokaz kako je duh daleko iznad materije...

Svaki put, kad mi je ljubljena kazala da je trudna, preplavio bi me onaj posebni osjećaj koji se ne može opisati riječima, morate ga doživjeti jer je on refleksija upravo onih vaših najvećih i najdubljih stremljenja stvorenih tamo još u djetinjstvu kad ste u vedrim proljetnim noćima osluškivali udaljeni kreket žaba i putovali nebeskim prostranstvima od zvijezde do zvijezde, sanjareći o jednom takvom magičnom događaju u budućnosti koji će biti izraz svih vaših snova zauvijek zapisanih negdje duboko u vama tokom tih čarobnih noći provednih ispod otvorenog neba osutog zvijezdama.

Tijekom svake trudnoće skoro svakodnevno bezbroj puta bih stavljao ruku na trbuh gdje od prvog dana začeća živi malo biće koje je plod naše Ljubavi onkraj razuma i kao takvo izraz težnje života za samim sobom. U tim trenucima uvijek bih iznova doživljavao spoznaju kako smo mi roditelji samo oruđe u rukama Boga.

Hvala Ti Bože što si me tako često koristio !

A onda, kada bi došao taj dan (kod nas većinom noć!), ljubljena je ostala u rodilištu, a meni je samo preostalo da već rođene anđelčiće ušuškam u njihovim krevetićima i onda čekam onaj čudesni telefonski poziv dežurne sestre koji je obično dolazio u ranim jutarnjim satima:

"Čestitam, postali ste otac, mama i beba su dobro, sve je dobro prošlo i sada spavaju, sve je dobro!"

U tim trenucima obično bih se uzmucao, jedva bih prozborio "Hvala", a u glavi mi se roji tisuće pitanja, ali izlazi samo ono da je sve dobro, hvala Bogu, sve je lijepo, prekrasno, sve je savršeno, baš kako i treba biti !

Nastavlja se...

[simona]

Originally Posted by Stepski Vuk

Rođenje malog čovjeka svakako je jedan od onih događaja u životu svakog pojedinca koji ga neizmjerno obogaćuje, poglavito na duhovnom planu.

Bog je odredio da u činu stvaranja novog života ravnopravno sudjeluje dvoje ljudi, sjedinjeni u ljubavi, prvenstveno duhovno a tek onda i tjelesno. Tijelo žene u čijoj se utrobi razvija novi život doživljava velike i čudesne promjene. Znanstveno je utvrđeno da se i u tijelu muškarca, tj. oca, također događaju značajne? promjene iako na tom fizičkom planu nisu nikako vidljive pa se obično pogrešno tumači kako kod očeva nema nikakvih promjena jer one nisu vidljive okom. To je jasan dokaz kako je duh daleko iznad materije...

Svaki put, kad mi je ljubljena kazala da je trudna, preplavio bi me onaj posebni osjećaj koji se ne može opisati riječima, morate ga doživjeti jer je on refleksija upravo onih vaših najvećih i najdubljih stremljenja stvorenih tamo još u djetinjstvu kad ste u vedrim proljetnim noćima osluškivali udaljeni kreket žaba i putovali nebeskim prostranstvima od zvijezde do zvijezde, sanjareći o jednom takvom magičnom događaju u budućnosti koji će biti izraz svih vaših snova zauvijek zapisanih negdje duboko u vama tokom tih čarobnih noći provednih ispod otvorenog neba osutog zvijezdama.

Tijekom svake trudnoće skoro svakodnevno bezbroj puta bih stavljao ruku na trbuh gdje od prvog dana začeća živi malo biće koje je plod naše Ljubavi onkraj razuma i kao takvo izraz težnje života za samim sobom. U tim trenucima uvijek bih iznova doživljavao spoznaju kako smo mi roditelji samo oruđe u rukama Boga.

Hvala Ti Bože što si me tako često koristio !

A onda, kada bi došao taj dan (kod nas većinom noć!), ljubljena je ostala u rodilištu, a meni je samo preostalo da već rođene anđelčiće ušuškam u njihovim krevetićima i onda čekam onaj čudesni telefonski poziv dežurne sestre koji je obično dolazio u ranim jutarnjim satima:

"Čestitam, postali ste otac, mama i beba su dobro, sve je dobro prošlo i sada spavaju, sve je dobro!"

U tim trenucima obično bih se uzmucao, jedva bih prozborio "Hvala", a u glavi mi se roji tisuće pitanja, ali izlazi samo ono da je sve dobro, hvala Bogu, sve je lijepo, prekrasno, sve je savršeno, baš kako i treba biti !

Nastavlja se...

Nastavlja se...



Hoćemo jooooooš......