Zvijezdana (planetarna) MOĆ ŽENE

[Tree]

Kako god ti znala i ja osjecala, ipak se nadam da ce moj post naci bar jednu zenu kojoj je ovo novina
Nego, prije toga da se prijavljujemo sa "ih, odkad ja to znam", daj nam tih tekstova ako naidjes na njih

[Lusi]

Definitivno.

[angela]

Kako mi se čini da je ova tema možda pomalo........čudna? strana?...... ilištovećbilo većini forumaša, a iz iskustva znam da se velikom dijelu njih ne da ni otvarati, a kamoli čitati date linkove, nabacit ću par tekstova koji problematiku rasvjetljavaju sa raznih strana.

Od srca- srcu..........od maternice - maternici jer izgleda mi da Balkan još uvijek vrišti iz našioh muškića.



Moderne vještice ili potraga za svrgnutom boginjom
Objavio Čarobna šuma dana 27.04.2011.

Piše: Krešimira Gojanović

Riječ “vještica” u našoj kulturi ispunjena je brojnim negativnim značenjima, u kojima se može iščitati duboki strah i otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati i unutar svojih sistema integrira arhetip snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno, poput muških “stvoritelja”, kreira magične duhovne svijetove, po svojoj slobodnoj volji i predodžbi. Da bismo mogli razumjeti prauzroke tog straha, moramo se vratiti malo dublje u prošlost, u stare, predkršćanske kulture, u kojima su bila štovana ženska božanstva, često puta u liku trojne boginje, koja je simbolizirala tri aspekta žene i prirode, sa kojom je žena bila izjednačena.

Prvi aspekt odnosi se na nevinost mlade djevojke, zaštitnice šuma, divljih životinja i slobodnog, iskonskog življenja u suživotu sa prirodom. Taj prvi aspekt simboliziran je i fazom mladog mjeseca, te izražen u likovima grčke boginje Artemide i rimske boginje Diane – zaštitnica lova i vegetacije.

Drugi aspekt drevnih boginja otjelotvoren je u boginjama ljubavi i plodnosti (sumeranska Innana, feničanska Ishtar, grčka Afrodita, rimska Venera, itd.), koje simboliziraju puni mjesec kao načelo zrele, u punom potencijalu realizirane ženskosti, gdje žena nije samo svedena na ulogu majke i pasivne domaćice, već je ona i seksualna i kreativna, te često puta, poput sumeranske boginje Innane, ali i grčke Atene, zaštitnica ratničke vještine, kao i ‘gospodarica divljih zvijeri’, kako su u staroj Grčkoj nazivali boginju Afroditu. Dakle, žena u tim kulturama nikako nije bila podložna i kastrirana u svojim nagonima, u svojoj seksualnosti i prirodnoj agresivnosti, kao što će kasnije to postati unutar velikih monoteističkih religija.

Treći aspekt trojne boginje, kao padajući mjesec, jeste mudra stara žena, vještica, šamanka, iscjeliteljica i vračara. Dok su u našoj kulturi stare žene obezvrijeđene u svojoj društvenoj ulozi onog trenutka kad uđu u klimakterij, te izgube fizičku mladost i ljepotu, kod pagana su one bile štovane zbog svoga iskustva i mudrosti, te su imale ravnopravnu ulogu u zajednicama, isto kao i stari, mudri muškarci, npr. kao u zajednicama starih Slavena i Kelta.

Suvremene vještice ponovo otkrivaju lik i paradigmu trojne boginje, u želji da afirmiraju neka načela ravnoteže i ravnopravnosti, koja su izgubljena uspostavom hijerarhije muških bogova i njihovih sinova, kao i njihovih proroka. U duhovnom smislu, za moderne žene, kao i za sljedbenice različitih strujanja nove spiritualnosti, posve je neprihvatljivo da žene budu izbačene iz prostora duhovnosti, te da ne mogu biti ni svećenice, ni biskupinje, ni papise, ali se zato od njih, dakako, očekuje da kao vjernice daju dobrovoljne priloge za crkvu, koja ih još uvijek želi održati u stanju slijepe pokornosti i poslušnosti ! Iako je institucija svete inkvizicije odavno ukinuta, još i danas se u nekim društvima sa velikim zazorom gleda na sve pokušaje ženskog spiritualnog osamostaljivanja, u smislu da žene same preispitaju koliko su zadovoljne sa onim što im pruža službena crkva, koja je svojedobno u 16. i 17. stoljeću spalila milione žena, te i dan danas insistira na tome da nadzire žensku kontrolu rađanja, kao i da se miješa u žensko pravo na slobodan izbor.



U tom smislu se može reći da današnjem svijetu nedostaje boginja, kao simbol potisnutog ženskog načela prirode i života, jer je muško načelo moći i sveopće konkurentske borbe dovelo svijet na rub trećeg svjetskog rata, te do velike bijede i gladi, koja vlada u zemljama trećeg svijeta, ali i u mnogim razvijenim državama. Zbog muških bogova već stoljećima se vode bespoštedni, krvavi ratovi, a načelo ‘ljubi bližnjeg svoga’ postalo je tek puka fraza, do koje nitko više ozbiljno ne drži. Gubitkom arhetipa boginje, svijet je izgubio mudru i saosjećajnu majku, koja aktivno štiti svoju djecu, kao sto je grčka boginja Demetra štitila svoju božansku kćerku Perzefonu, kada ju je mračni Had oteo i poželio zadržati u podzemlju.

Takav arhetip majke iz paganskih mitova nema mnogo zajedničkog sa djevicom Marijom, Isusovom majkom, koja je u društvenom i kreativnom smislu posve neaktivna, a za moderne i osviještene žene problematičan je i način njezinog začeća – nijedna normalna zemaljska žena ne može začeti bez seksualnog odnosa sa zemaljskim muškarcem, osim ako nije u pitanju neki vid umjetne oplodnje ili genetske manipulacije. Isticanje ideala ‘bezgrešne’ majke od strane patrijarhalne kulture zapravo je pokušaj da se obezvrijedi ženska seksualnost, koja je u likovima paganskih boginja bila snažan izvor radosti i osobne moći. Zbog tog surovog, nedostižnog ideala ženske ‘čistoće’, koji je nametnut od strane crkve kao simbol kastrirane seksualnosti, žene često pate od brojnih frustracija i seksualnih neuroza, naročito one koje su odgojene u kulturama, gdje se snažno štuje ideal djevice i ‘bezgrešnog’ začeća.


Također, gubitkom boginje, u našoj civilizaciji dolazi do ekološkog debalansa: žensko načelo cjelokupne prirode biva degradirano, ozloglašeno kao nečisto, primitivno i nerazumno, u suprotnosti sa ‘uzvišenim duhom’. Sve životinjsko, instinktivno, lunarno i arhetipsko u čovjeku biva podvrgnuto kritici i torturi inkvizitorskog svjetonazora, a posljedice toga izravno se daju uočiti u načinu na koji danas tretiramo naš planet – bez imalo poštovanja istrebljuju se brojne životinjske i biljne vrste, voda i zrak se zagađuju, u svijetu vladaju glad i bolesti, dok sa druge strane crkva muškog svećenstva gomila ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno licemjerno propovijeda svojim vjernicima potrebu za skromnošću i poniznošću…

Pokret suvremenih vještica, kao reakcija na religije patrijarhata, počeo je otkrivati i redefinirati duhovnost starih kultura, koje su štovale boginju i unutar kojih je žena i sveukupno žensko načelo bilo poštovano mnogo više, nego sto je to slučaj u današnjim vremenima.

Ne radi se tu ni o kakvim ‘zlokobnim crnomagijašicama’, već su u većini slučajeva u pitanju kreativne, pametne žene, pretežito ljevičarskih svjetonazora, a koje su snažno razočarane službenim, tradicionalnim vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi način uhvatili u koštac sa problemima suvremenog svijeta. Moderne vještice njeguju načelo nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekovog. One vjeruju da ni jedna ideologija i nikakva religiozna ideja ne smiju biti opravdanje, u ime kojega će se ubijati druga ljudska bića: svaki izraz nasilja zapravo je prikriveni vid nesposobnosti da se konflikti razriješe mirnim, inteligentnim putem, kroz žensku asertivnost, umjesto kroz mušku agresivnost. Također se zalažu za toleranciju i suživot svih živih bića koja žive na planeti, jer su sva živa bića zapravo manifestacija metaforičke planetarne boginje i njezina djeca.

One ne vjeruju u ‘transcendentalnog’ boga, koji je nevidljiv, nespoznatljiv i odvojen od svojih tvorevina, kao što ne vjeruju ni u boga koji surovo kažnjava svoju djecu, već insistiraju na načelu osobne odgovornosti: energija koju si odaslao, bit će ti vraćena – dobro sa dobrim, a loše sa lošim.! U tom svjetonazoru, čovjek je sam odgovoran za posljedice svojih dijela – boginja mu neće ‘oprostiti grijehe’, niti će mu itko obećavati raj na nebu, nakon što je tako bezobzirno i surovo uništio raj na zemlji ! Boginju prije svega moramo pronaći u sebi, u svojim srcima i uvjerenjima, kao princip neuništive i preobražavajuće majčinske duše svijeta, unutar koje smo na višim razinama svijesti svi ipak povezani nevidljivom mrežom međuodnosa, u kojima se stalno stvaraju i razaraju novi svijetovi i tvorevine.

Kada to konačno uspijemo spoznati, tada će simbolička ‘svrgnuta boginja’ postati svjetla i blistava duša planete, a ‘vještice’ će biti njezine razigrane i magične, vilenjačke svećenice, vjesnice novog doba i svjetlijih vremena na zemlji.

[Lusi]

Odličan članak!

Originally Posted by angela

U tom smislu se može reći da današnjem svijetu nedostaje boginja, kao simbol potisnutog ženskog načela prirode i života, jer je muško načelo moći i sveopće konkurentske borbe dovelo svijet na rub trećeg svjetskog rata, te do velike bijede i gladi, koja vlada u zemljama trećeg svijeta, ali i u mnogim razvijenim državama. Zbog muških bogova već stoljećima se vode bespoštedni, krvavi ratovi, a načelo ‘ljubi bližnjeg svoga’ postalo je tek puka fraza, do koje nitko više ozbiljno ne drži. Gubitkom arhetipa boginje, svijet je izgubio mudru i saosjećajnu majku, koja aktivno štiti svoju djecu, kao sto je grčka boginja Demetra štitila svoju božansku kćerku Perzefonu, kada ju je mračni Had oteo i poželio zadržati u podzemlju.

Stoji za stanje u svijetu i manjak ženske energije.
Mit o Perzefoni je u jednu ruku utješan - Perzefona se svako ljeto vraća Demetri. Svijet u ovom stanju možemo poistovjetiti s Perzefonom koja tapka u mraku Hada... sve dok se ponovo ne vrati Majci.
Možda i svijet prolazi cikluse u kojima je udaljen od simbolike boginje, pa joj se ponovo ciklički vraća.

Originally Posted by angela

Takav arhetip majke iz paganskih mitova nema mnogo zajedničkog sa djevicom Marijom, Isusovom majkom, koja je u društvenom i kreativnom smislu posve neaktivna, a za moderne i osviještene žene problematičan je i način njezinog začeća – nijedna normalna zemaljska žena ne može začeti bez seksualnog odnosa sa zemaljskim muškarcem, osim ako nije u pitanju neki vid umjetne oplodnje ili genetske manipulacije. Isticanje ideala ‘bezgrešne’ majke od strane patrijarhalne kulture zapravo je pokušaj da se obezvrijedi ženska seksualnost, koja je u likovima paganskih boginja bila snažan izvor radosti i osobne moći. Zbog tog surovog, nedostižnog ideala ženske ‘čistoće’, koji je nametnut od strane crkve kao simbol kastrirane seksualnosti, žene često pate od brojnih frustracija i seksualnih neuroza, naročito one koje su odgojene u kulturama, gdje se snažno štuje ideal djevice i ‘bezgrešnog’ začeća.

Pa da, zbog ideala koji je nametnut kroz Mariju, sve žene ispadaju prljave, bludne.
Kako bi se iskupile - pristajemo na kastriranje i dopuštamo našim roditeljima, braći, partnerima, šefovima, pa čak i prijateljicama da nas kastriraju.
Žalosnije od kastrirane žene je samo činjenica da žena nije svjesna koliko je kastrirana.

[angela]

Mit o Perzefoni! Drago mi je da si to spomenula Lusi. Jer ja imam svoju verziju - zapravo, nisam išla toliko duboko u razna tumačenja da ispitam da li je baš "moja" ili je možda još neko imao slično razmišljanje, ali evo: mit o Perzefoni se povezuje sa ciklusima u prirodi, ciklusima žene, može se povezati i sa našom dvojnom prirodom (eto, demoni i anđeli; podzemlje i vanjski svijet, tama i svjetlo). Sve se verzije mita podudaraju o usnovnoj postavki, toj da je Perzefona protiv svoje volje dospjela u podzemlje i da dio godine provodi dole (zima, hibernacija, neplodnost, tama), a drugi dio gore (ljeto, plodnost, svjetlo).

E sad, caka je u tumačenju Perzefone i njenih osjećaja. Uobičajeni je model ovaj; ona je oteta, silovana, utamničena. Bol i patnja...pakao (a meni to jako miriše na kršćanske utjecaje). No međutim slabo se obraća pažnja na nekoliko, po meni, bitnih detalja - oteta je zbog pregoleme ljubavi (Had se očaran njom, ljudo zaljubljen odlučio na taj potez), zatim, u podzemlju je promovirana u kraljicu, dok je vani bila samo jedna od boginjica, pod stalnom paskom prezaštitničke majke, dobrovoljno je jela plodove podzemlja znajući da to znači ostanak (kad kušate nešto iz podzemnoga svijeta, više nema povratka na zemlju).

Ja mislim - Perzefona je uzvratila ljubav Hadu, uživala u podzemnom prijestolju, kidanju pupčane vrpce, zaranjanju u dubine. Dotakla je tamnu, dugo skrivanu polovicu svijeta (sebe) i ustanovila da je dovoljno snažna i zrela da se nosi i s njom. Sa svakim povratkom na površinu (koji je Demetra u međuvremenu izborila) Perzefona slavi uravnoteživanje i cjelovitost prirode, kako ljudske, unutrašnje, tako i prirodne, vanjske. Taj bi mit trebao učiti o prihvaćanju dualnosti, prihvaćanju ciklusa - ne opiranju istima, nego, po mogućnosti, uživanju u njima.

Ipak, mitovi idu tako duboko i odjekuju u svakome na sasvim osobit način. Pa, svejedno, baš sam nekako htjela podijeliti ovaj "moj".




p.s. A Marija, bezgrešna i čista............ sve je to stvar gledišta, ne dajte da vam masovna hipnoza onečisti tijelo i duše

[Lusi]

Evo još jednog zgodnog tumačenja, jedne osvještene cure. Dala mi je dozvolu da prebacim ovamo:

"...institucija braka je imala svoju isključivo političku svrhu da žene zatvori u kuću i oduzme ženskom principu multi - dimenzionalnost napr. starih grčkih boginja. Od Afrodite je kastrirana prirodna i spontana seksualnost i Radost uživanja u vlastitom tijelu.

Tako danas mi ipak imamo nekakve '' Afrodite '' po medijima, ali one su degenerirane ili silikonima ili anoreksijom / bulimijom i užasno su glupe, jer pričaju samo o modi i muškarcima za koje će se udati, ono kao - neki su sex simboli, ali odnos s vlastitim tijelom i mozgom ipak je strašno poremećen.

I to opet dolazi od toga jer je kastrirana Atenina mudrost i Artemidina nezavisnost - malo ćeš ti po medijima vidjeti pametnih znanstvenica, sportašica i umjetnica koje imaju šta za reći, a da im se pri tom ne servira vječno glupo pitanje '' kako uspjevate uskladiti obitelj i karijeru '', pa će se uspješna žena, umjesto da u medijima konačno progovori o svojim projektima i dosezima, cijelo vrijeme zapravo morati ispričavati i braniti od tih podmuklih podmetanja da je možda zapostavila Svetu Obitelj, dok je radila svoj posao sa strašću i posvećenošću.

Kastrirana je i Demetra - snažna, nezavisna i usput samohrana majka - nije bila patrijarhalna majka poput nekih današnjih - koja je htjela da joj kćer robuje poput nje same, nego je bila majka Lavica koja se borila da spasi Perzefonu iz pakla, dakle mudra starija žena što se dobronamjerno odnosi prema onim mladima - ne vidi u njima konkurenciju, nego ih iskreno voli, štiti i želi im prenijeti svoja iskustva.

Kastrirana je i Vesta / Hestija - Svećenica u hramu Boginje i starih ženskih misterija i kulteva plodnosti. Najmističnija od svih boginja, jer u svojoj prirodi nosi tajnu Svete Seksualnosti, savršeno izbalansiran spoj Seksualnosti i Duhovnosti, koje uopće nisu u opreci, nego predstavljaju prirodni tok Ženske energije.

I sve te krasne boginje svedene su na jedan patetični shizoidni arhetip ove civilizacije: svetice - kurve, gdje je Svetica tragično frigidna i upravo zbog toga obožavana od nezrelog muškarca, pošto takva nikad stvarno neće otkriti koliko je on zapravo nemoćan iza svoje lažne moći i seksualne dominacije.

S druge strane medalje, nasuprot svetici stoji Kurva - objekt za iživljavanje u rukama muškarca, s njom on može biti seksualan, ali će je duboko prezirati, jer u nekom esencijalnom smislu patrijarhalni muškarac prezire i sam sebe i svoje nagone, nad kojima nikako nije uspio uspostaviti kontrolu, uprkos svim tim rigidnim religijskim sustavima - jer se držao samo krute vanjske forme, a nije razvijao Srce.

Normalno, patrijarhatu i ne trebaju muškarci sa srcem - ne treba mu Eros kao Bog Ljubavi i ne treba mu strastveni Dioniz, ni veseli Pan oko kojega su razuzdano plesale šumske nimfe....Nego patrijarhatu treba neki stari Uškopljeni Jarac bez žene, i njegov patetični sin također bez žene - Žrtva surove Dužnosti, koju mu je njegov otac nemilosrdno natovario na leđa.

Sad i ta Boginja da se metaforički počne integrirati u moru kaotičnih sličica i razbacanih starih značenja od kojih su mnoga izgubljena - dok pronađe sve nestale djelove sebe, poveže ih u jednu cjelinu i oživi u nekom iscjeljujućem magijskom Plesu Života - uz nju bi dakle trebao biti neki zdrav muški princip - netko tko se neće bojati različitih '' mjesečevih faza '', ali gdje naći taj zdrav muški princip, kad ti jadni mali Muški Robovi bježe iz birtije kod kurvi, od kurvi opet Mamama pod suknje i onda se ko neke glupe majmunske '' alfe '' natječu jedni s drugima čiji Tata ima veći Kuratz......pa zdrava ženska među takvima može samo plakati od muke i poželjeti da ode u Vječni Celibat. "

[angela]

Izvrsno!

[Silvio Sponza]

Dalkle ženama moć daju ženski planeti , a muški planeti čine žene nemočnima

[Silvio Sponza]

Zar nisu "klečavci" muški u širokom , pa zar muški u širokom "gaze" ženske ?
Pa onda kako to da toloko puno ženskih ne žele biti u društvu muških u tajicama ( socijalno distanciraju muške manjine u tajicama ) ako ih klećavci u širokom gaze ?

[Silvio Sponza]

Originally Posted by Silvio Sponza

Zar nisu "klečavci" muški u širokom , pa zar muški u širokom "gaze" ženske ?
Pa onda kako to da toloko puno ženskih ne žele biti u društvu muških u tajicama ( socijalno distanciraju muške manjine u tajicama ) ako ih klećavci u širokom gaze ?

link https://n1info.hr/vijesti/nocni-mars...avci-nas-gaze/