Naravno, ima sjajne djece - baš očaravajuće i nije da ih ne volim ali ih ne trebam u svom životu permanentno. Na kraju, radila sam nekoliko godina u školi s klincima i zaista su me mnoga oduševila i raznježila. Što je najbolje od svega - klinci me iz meni nepoznatog razloga izuzetno vole i uvijek se zalijepe za mene. Isto kao životinje.
Kako ono ide: što volim pozorište, ali ne u mojoj kući.
I ovaj post potpisujem u potpunosti! Čak i ovaj dio s nekoliko godina rada u školi Kao da sam ja pisala.
Pa neznam, meni je sasvim ok što netko ne želi djecu...ako ta želja dolazi iznutra, neokrnjena raznoraznim uvjetovanjima i programima...bolje tako nego imat djecu koju ne želiš 100 % imat...imam osjećaj da za roditeljstvo mora postoat nekakav preduvjet i totalna želja...
Donijeti živo biće na svijet...nešto prelijepo, a tako zajebano...pogotovo u današnjem svijetu...rodi se tako divno biće i hopa, odma ga odvoje od majke u nekakvoj plastičnoj kutiji ga drže...pa malo kasnije koja dozica žive i ostalih ljepota...da bude zdravo jel...
Ne osjećam poriv da imam djecu...jer uopće ne osjećam da je išta na ovom svijetu moje...a opet odgovoran sam za sve...sva djeca na ovom svijetu su moja djeca...a toliko ih je mnogo koji nemaju gotovo ništa...u krajnjem slučaju bih rađe posvojio dijete...a u idealnijem slučaju bih se potrudio da budem bolji čovjek i da pomognem djeci koja nemaju roditelje...
A najjači su mi ovi klinci što slučajno zatrudne, pa onda kad dobiju dijete onda su diplomirali cijeli svemir...jer pazi...oni su roditelji...WOW
divim se vašoj nevjerojatnoj sposobnosti da se parite
A svi vi koji ne osjećate poriv za roditeljstvom, a nameću vam ga...recite im da se teraju odakle su došli...kad većina nema susštinsko razumijevanje stvari...kada se djeca koja se ne žele rađaju takoreć djelomično prisilno, to definitivno može doprinijeti razvoju mnogih bolesti kod djeteta...pa i sama nesigurnost u vezi roditeljstva kod nekih partnera može uzrokovati neplodnost, tj. da roditelji ne mogu dobiti dijete...ili primjerice ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili općenito financijsku sigurnost...
Ovih dana naletih na jedan tekst pa ću ga ovdje zaliepit, iako nije previše vezan za ovu temu, ali sadrži puno korisnih informacije...pa tko voli :
Ovo je divno! Ovo nevjerojatno jako odjekuje u mojoj duši
Hvala ti jer si izrazio ove plemenite misli i dao konstruktivan doprinos ovoj temi.
Također sam se u jednom razdoblju razmišljanja o roditeljstvu intenzivno bavila mišlju posvajanja i smatrala sam to jedinim načinom na koji bih pristala biti roditeljica: ako već želim život posvetiti podizanju drugog života, tada ću to učiniti s dušom koja već postoji i ima potrebu za ljubavlju koju želim dati.
Ovo je divno! Ovo nevjerojatno jako odjekuje u mojoj duši
Hvala ti jer si izrazio ove plemenite misli i dao konstruktivan doprinos ovoj temi.
Također sam se u jednom razdoblju razmišljanja o roditeljstvu intenzivno bavila mišlju posvajanja i smatrala sam to jedinim načinom na koji bih pristala biti roditeljica: ako već želim život posvetiti podizanju drugog života, tada ću to učiniti s dušom koja već postoji i ima potrebu za ljubavlju koju želim dati.
He-he, BP - nas dvije smo nevjerojatno slične ... i ja sam rekla da ako ću se odlučiti za djecu, da ću onda usvojiti jer sve dokle ima napuštene djece koja se pate po domovima, koja nemaju obitelj niti mogu doživjeti ljepotu doma, tako dugo nije potrebno rađati. Žalosno je da nisam naišla na razumijevanje partnera (primitivni stav: ili će biti moje ili ničije) a usvajanje kao samohrani roditelj nije tada dolazilo u obzir. Šteta.
Pa neznam, meni je sasvim ok što netko ne želi djecu...ako ta želja dolazi iznutra, neokrnjena raznoraznim uvjetovanjima i programima...bolje tako nego imat djecu koju ne želiš 100 % imat...imam osjećaj da za roditeljstvo mora postoat nekakav preduvjet i totalna želja...
Potpisujem cijeli post. A ovo što se tiče uvjetovanja i programa ... a tko to može reći? Nismo li svi uvjetovani i programirani? Poanta je u tome da se osvijesti vlastito stanje i procijeni da li nešto želimo ili ne i da li smo to sposobni odgovorno odraditi - čak i ako su programi u pitanju, a pogotovo onda - bitno je toga biti svjestan i ne liječliti svoje programe nevinim bićima.
Slažem se...može biti i da je neželjenje djece samo još jedan program...
na kraju opet ovisi o čovjeku, da osluhne to iznutra, ta neka veza sa samim sobom...a nekad može doći do pitanja, da to nije možda sebičnije, nemati djecu, nego život posvetiti sebi...pa mislim sigurno da je manje sebičnije dat sebe ovom svijetu u potragu i usavršavanje...a možda su tu i neki zakoni...seksualna sila kad struji nadole, stvara djecu, a kad struji gore, od ljudi stvara Boga..ili možda je prikladnije reći približava čovjeka Bogu...što ne znači da su oni koji imaju djecu dalje od Boga...naprotiv...svaka čast svim roditeljima...a i ja sam oduvijek bio u porodici sa mnogo članova, tj. puno nas je bilo zajedno i stalno se družili, što je običaj u muslimanskim ruralnijim predjelima, pa znam kako je to kad puno djece skače naokolo a okolo živine i ljudi, sijelo...to je baš zakon i ispuni ti srce...isto tako je i kod imagine pretpostavljam...jednostavno sa jedne strane to može izgledati kaos i nemir...ali kad vidiš ta mala bića i osjetiš neku povezanost i ljubav, sve to postane lako, i ako treba 24 h dnevno bit u dežurstvu
a i nekako smatram da je to nekakav krajnji cilj...najplemenitije je biti sluga i služiti Boga stalno, ali služiti na ispravan način i sa razumijevanjem...vrh Bogospoznaje...uzdizati ostale...šta će mi sve te duhovne visine ako će za mnom ostati ostale duše, duhovne iskre kojima treba pomoć...i kao nekakav neizbježan rezultat makar djelomične spoznaje vidim ljubav prema svemu što postoji...bezgraničnu Milost...iako naizgled može izgledati daleko od Milosti, nesavršeno, ono samo struji savršenstvu, otišlo možda skroz na drugu stranu, demoni, OPS reptili šugavi...vratit će se i oni jednom...back to the Godhead
Vidjevsi naslov "ne zelim djecu" pocinjem se pitati, da li zelim djecu ili ne zelim. Imam 37 godina, nemam djece, jedan pobacaj iza sebe, imam endometriozu koja za sada miruje. Bojim se odgovornosti, neimastine, samog poroda i promjena koje se desavaju u tijelu za vrijeme trudnoce. Pitam se, da li je samo strah od poroda kocnica ili jednostavno da ih ne zelim djecu. Ne znam ni sama, vrtim se u krug s tim vec duze vremena bez pomaka. Tesko je izaci s tim na kraj kada su sve pored tebe trudne ili vec imaju djecu, a tebe posmatraju sa zaljenjem.
Pa evo da se i ja ukljucim,27 godina ja,cura 29,ona zeli djecu ja ne,bar ne jos.
Neznam,nisam spreman na sve to,ona govori kak joj otkucava taj sat ovo ono,a neznam.
Siguran san da jedan dan zelim nekog malog Spartanca ali jos ne,imam problem,jedina utjeha mi je kaj znam da je ovaj
"problem"zapravo dar koji mi nudi daljni napredak u samorazvijanju.
Vidjevsi naslov "ne zelim djecu" pocinjem se pitati, da li zelim djecu ili ne zelim. Imam 37 godina, nemam djece, jedan pobacaj iza sebe, imam endometriozu koja za sada miruje. Bojim se odgovornosti, neimastine, samog poroda i promjena koje se desavaju u tijelu za vrijeme trudnoce. Pitam se, da li je samo strah od poroda kocnica ili jednostavno da ih ne zelim djecu. Ne znam ni sama, vrtim se u krug s tim vec duze vremena bez pomaka. Tesko je izaci s tim na kraj kada su sve pored tebe trudne ili vec imaju djecu, a tebe posmatraju sa zaljenjem.
Tijelo je inteligentno, ali je nama često potrebno malo više vremena da prepoznamo i uvažimo njegovu inteligenciju.