Evo ću i ja pokušati kratko dati svoj doprinos temi.
Nikada nisam osjećala želju za djecom (do jednog momenta, o čemu ću kasnije), nikakav instikt majčinski i slično. Jednako sam osjećala srčanost svoje prijateljice koja nije mogla iščekati svoju bebu.
Znali su se šaliti na moj račun, pa mnome strašiti sopstvenu djecu, jer sam ja bila u dječijem društvu kao drvo i stroga za njih. Znala sam reći: Daj ga 'vamo, kad stigne u peti razred osnovne škole da s njim mogu pričati. Jednostavno nisam glumila oduševljenost, niti bilo šta drugo, a svoga osjećaja nisam imala.
Onda su mi rekli, kad sam imala oko 22 godine da ne mogu imati djecu, zbog bolesti i terapije. Moj tadašnji partner je to prihvatio i rekao da mu nisu važna djeca već ja. Međutim, ja sam duboko patila. Patila sam jer mi je bilo oduzeto pravo izbora i jer me sljedeći muškarac, s kojim sam provela godine, zbog toga nije prihvatio. Patila sam jer to nije bio njegov autohtoni stav, već učenje koje je od patrijahalne sredine pokupio, da se prezime mora sačuvati.
Desilo se, onda, da sa njim baš zatrudnim. Naravno, nismo se čuvali, jer su meni "odgovorno" rekli kako je to nemoguće. I ja sam od prvog momenta znala da sam trudna. Sjećam se da sam mislila kako razumijem one žene kad kažu da znaju da nose pod srcem jedan novi život.
I, šta se desilo? Morala sam da abortiram, zbog previsoke doze lijekova koje sam tada pila. Nije bilo govora drugačije. A ja nisam puno razmišljala i nije mi toga puta bilo značajno mišljenje ljekara, niti mi je to bilo opravdanje pred sobom, osjećala sam da moram. Bilo je nevjerovatno apsurdno da mi se to desi i da na kraju moram abortirati zbog iste te bolesti i lijekova. Zvanična medicina...
Nakon toga mi se vratio moj stav da ne želim djecu. Valjda je trebalo nešto takvo drastično da doživim da bih shvatila sopstvene, egom podmetnute motive i pritisak sredine, kojemu sam i ja bila podlegla, iako nikad nisam bila sklona tome.
Sad opet imam zdravstvene poteškoće, ginekološke, koje otežavaju začeće, a i ove stare. Međutim, ne opterećujem se previše. Biće šta bude trebalo da bude. I ja ću to ispratiti. Bez obzira što ne želim djecu
Mišljenja sam da su oba stava jednako validna. Ako se za bilo koji ljudi svjesno odluče. Pa i oni drugi, u svojim okolnostima, a s obzirom na svoje mogućnosti ne mogu drugačije
Djeca danas plaču i vrište jer ih se nasilno odvaja od majke.
Da majke svoju djecu nose zavezanu oko svog tijela cijele dane, da spavaju s njima i pružaju im kontakt, ljubav i razumijevanje 0-24, i da ih ne cijepe i zdravo hrane, ne bi niti jedno dijete imalo potrebe derati se.
što se tiče vrištanja moram priznat nije isto slušat dreku jabi ovo jabi ono od 26 i 36 god.onda sad u ovoj dobivide moj izraz lica i odma mir,il samo kažem nema kompato im najveća kazna.
Ja ne želim imati djecu i nikada to nisam željela. Svoju slobodu smatram blagoslovom.
Lastane, jesam li normalna?
Normalna si.
No često će okolina dati sve od sebe da ti ukaže kako nisi normalna i kako moraš biti kao ona da se uklopiš i budeš "normalna" po njihovim kriterijima. To obavezno uključuje brak i djecu.
Žene su se, ne tako davno, borile za pravo na izbor. Ironično je što danas na osudu nailaze upravo one koje konzumiraju to pravo, ali u pravcu neželjenom od onog što je društveno uvjetovano.
Ne, hvala na ponudi, meni ne treba ništa nacrtati, prošla sam kroz dvije kiretaže. Jednu bez anestezije, druga sa anestezijom. Bez anestezije je to jako teško za izdržati, zato sam drugi put i tražila sa anestezijom. Zbog toga i kažem da to ne smije biti problem kad je anestezija u pitanju.
Napiši slobodno bolje riječi utjehe. I ne pričaj o nasilju nekome za koga ne znaš kroz šta je prošao. Svako dobro!
Ne, hvala na ponudi, meni ne treba ništa nacrtati, prošla sam kroz dvije kiretaže. Jednu bez anestezije, druga sa anestezijom. Bez anestezije je to jako teško za izdržati, zato sam drugi put i tražila sa anestezijom. Zbog toga i kažem da to ne smije biti problem kad je anestezija u pitanju.
Napiši slobodno bolje riječi utjehe. I ne pričaj o nasilju nekome za koga ne znaš kroz šta je prošao. Svako dobro!
Tek sad sam ovo ubrala. Ne dajem nikakve ponude nikome pa niti tebi.
OT
Zanima me smisleno obrazloženje zašto žene treba mučiti kiretažom bez anestezije????? Zar nije dužnost po pozivu svakog liječnika između ostalog umanjiti ili ukloniti bol svakoj pacijentici?????
Zanima me smisleno obrazloženje zašto žene treba mučiti kiretažom bez anestezije????? Zar nije dužnost po pozivu svakog liječnika između ostalog umanjiti ili ukloniti bol svakoj pacijentici?????
Zato što je anestezija jako, jako, jako opasna i ostavlja trajne posljedice na mozak i organizam i zato sve što se može raditi bez nje, pa čak i po cijenu malo bola, treba svakako raditi bez narkoze.
A ljudi mogu malo stisnut zube i ne bit ta'ke plačipi*ke. Posebno kad se radi o njihovoj dobrobiti.
Tek sad sam ovo ubrala. Ne dajem nikakve ponude nikome pa niti tebi.
OT
Zanima me smisleno obrazloženje zašto žene treba mučiti kiretažom bez anestezije????? Zar nije dužnost po pozivu svakog liječnika između ostalog umanjiti ili ukloniti bol svakoj pacijentici?????
Neki ljekari izbjegavaju anesteziju zbog njenog štetnog djelovanja na organizam, a zanemaruju ne samo fizičku bol nego i duševnu bol koja ostaje nakon zahvata, jer je žena svjesna svega, kao i činjenice da ono što ispumpaju iz nje završi u kanalizaciji. Dok opet kod druge kiretaže ljekar je odmah predložio anesteziju zbog boli. Mislim da je i njima lakše raditi sa anestezijom, jer se onda ne moraju brinuti o ženi i njenoj reakciji za vrijeme zahvata.
Neki ljekari izbjegavaju anesteziju zbog njenog štetnog djelovanja na organizam, a zanemaruju ne samo fizičku bol nego i duševnu bol koja ostaje nakon zahvata, jer je žena svjesna svega, kao i činjenice da ono što ispumpaju iz nje završi u kanalizaciji. Dok opet kod druge kiretaže ljekar je odmah predložio anesteziju zbog boli. Mislim da je i njima lakše raditi sa anestezijom, jer se onda ne moraju brinuti o ženi i njenoj reakciji za vrijeme zahvata.
Uvijek se dobije blaga sedacija i analgetik.
A to da li je žena svjesna posljedica, zaista mislim da nema veze s narkozom. Zar ima takvih koje misle da plod neće završiti u kanalizaciji ako su dobile narkozu???
onda sad u ovoj dobi
vide moj izraz lica i odma mir,il samo kažem nema kompa
to im najveća kazna.
koja utjeha? Zar ovo nije tema 'ne želim djecu'?
Posebno kad se radi o njihovoj dobrobiti.
Linearni Način Prikaza
