Mozes biti potpuno sama, ako se nešto i dogodi, samo otvoriš oči.
Jako opuštajuće...
Upravo tako. Bez straha!
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Bitno je napomenuti da su bezopasne i ako Vas povedu preduboko, dovoljno je otvoriti oči i tu smo.
Ja necu nista napisati jer bi to izgledalo predugo, samo cu napomenuti da takvom meditacijom prodjemo kroz razlicita stanja mozga, a i theta stanje mozga, stanje duboke relaksakcije, je jedan od tih stanja.
Može se dogoditi da upadnemo u nova stanja, dublja nego što poznajemo. Ukoliko nemamo iskustva, može se pojaviti strah. On je alarm koji se pali na nepoznato - nepoznato = opasnost, pa to stvara nelagodu.
Druga stvar, fizičke reakcije, fantomski bolovi na starim traumama, trzanja, probadanja... No sve to prestaje izlaskom iz dubljih stanja i važno je znati da je sve to subjektivno, ali i normalno.
Treće - mentalne promjene. To znači da naš um skuplja novo iskustvo, referentne točke - putokaze za snalaženje u subjektivnom svijetu. O tome sam već pisala, no mogu ponoviti ako Vam je promaklo.
U ovom objektivnom svijetu krećemo se s naših 5 objektivnih osjetila. Njih bildamo cijeli život. No mi imamo i pandan njima, subjektivna osjetila, koja su uglavnom zakržljala i nemamo povjerenja u njh. Zato trebamo novo iskustvo, referentne točke u subjektivnom, koje će nam ojaćati kretanje kroz subjektivni prostor.
- Zatvorite oči i zamislite kako ste mentalno ušli u svoj zid. Omirišite svoj zid! Kakav je miris? Probajte mentalno čvrstoću, koje su boje, kako je disati, kojeg je okusa, je li hladan, ima li pukotina, što čujete u njemu...
To bi bila samo jedna referentna točka u jednom carstvu. U objektivnom svijetu znamo kako izgleda plamen svijeće, njegovu boju, miris, svojstvo topline i da ju ne diramo jer će nas spržiti, itd.
Dakle slušanjem takve glazbe možemo stjecati nova iskustva jednako kao u objektivnom svijetu. U našem mozgu se bilježe nove sinapse, puno njih, kao i kod objektivnog iskustva.
Dakle, kad ti je ugodno - slušaj, kad ti je neugono - otvori oči. Vrlo jednostavno, nikamo nećeš otići, samo će tvoj um potražiti nova subjektivna iskustva.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Jako lijepo opisano, mislim da ima i veze sa Silva metodom (konkretno: terminologija), osim, normalno sa TH.
Referentne tocke su spomenute i u brzom citanju...
Problem je sa hrvatkim jezikom koji je manjkav s terminologijom pa se moram snalaziti. A Silva metoda, obzirom da je nastala 1944. a izašla u javnost davne 1966. ostavila je jako veliki trag i često susrećem djeliče nje u raznim tehnikama i knjigama. U svakom slučaju nezaobilazna je i daleko ispred svog vremena. Jedini joj je nedostatak što nitko neće umjesto nas, nemamo se iza čega sakriti, ostaje nam samo naša nedosljednost i nerad, kad nismo uspješni.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Slažem se. Mi smo odgovorni za vlastite postupke i svoj život.
Ulaskom u alpha, i, još dublje, theta stanje, možemo osvijestiti svoje strahove i riješiti ih.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Problem je sa hrvatkim jezikom koji je manjkav s terminologijom pa se moram snalaziti. A Silva metoda, obzirom da je nastala 1944. a izašla u javnost davne 1966. ostavila je jako veliki trag i često susrećem djeliče nje u raznim tehnikama i knjigama. U svakom slučaju nezaobilazna je i daleko ispred svog vremena. Jedini joj je nedostatak što nitko neće umjesto nas, nemamo se iza čega sakriti, ostaje nam samo naša nedosljednost i nerad, kad nismo uspješni.