Jednostavno pitanje.
A odgovor je uvek nešto drugo. Poznajete li sebe... znate li odgovor?
To nije ono što vi mislite o sebi.. pa ni ono što drugi misle ovama, i jedni i drugi su neralni, subjektivni, zlonamerni ili nesposobni da kažu i prihvate iatinu, pa govore ono što neko želi da čuje.
Želite li da čujete istinu o sebi.. ili želite da čujete lepe reči?
Kako god, ne treba reći da ste ovakvi ili onakvi, već samo da želite istinu, a kakva že ona biti, ne zavisi od vaše želje za njom, već od vaše spremnosti da ne skrivate ništa, ni od sebe... a to je uvek najteže. Mi ami smo najveći kritičari drugih ljudi, a najmanji kritičari sebe samih.
I uvek nas može povrediti nečije viđenje nas, jer ga smatramo pogrešnim, pa i onda kada ga shvatimo, ne želimo ga prihvatiti, jer nam se ne dopada.
Poznajete li... ne znam, da bih vas pitao, moram pitati sebe, poznajem li osobu koju vidim u ogledalu... pa onda možda mogu imati pravo da pitam vas, poznajete li sebe?!
Može li nas neko poznavati bolje nego mi sami sebe?
Da!
Da li je dobro a mi mislimo da smo takvi, iako znamo da smo onakvi?
Ne znam... u životu postoje situacije u kojima nam je potrebna pozitivna laž... to je motivacija, a samouverenost je svesnost, ili opet preuveličavanje...
ponekada mislim da poznajem sebe, ali shvatim da to nisam ja, to nije ni neko drugi.. "to" je nešto što je nepostojeće....
Šta sam to ja? Šta ste to vi?
Ne znam..... možda nikada neću ni saznati.......
Jesi, jesi , poskidaj to i na buvlju pijacu sa njima, mozda ce nekome trebati ili jos bolje vratiti nazad onome kome pripada.
Imam i ja jos natrpanih ladica.
A jesmo li/ jesi li ikad pomislila da nam u principu se sviđaju te natrpane ladice, da ih koristimo ...da imamo neke privilegije od njih, samo si ne želimo priznati jer bi pokvarili sliku o sebi koje se grčevito držimo?
Eh ,al čitam i uživam u ovom trenutku ,u trenutku gdije se tako divno , snažno a nadasve iskreno proživljava momenat u kom čovjek otvoreno pita sebe i ostale tko su i da li znaju što jesu...
Šetam ovom planetom tek pola stoljeća , pitala sam se zaista tisuću puta to isto pitanje, ma pitam se i sada...to je tako ljudski i normalno pitanje, a potraga za njim najljepša avantura i igra koja ti se može dogoditi u životu...
Jučer je puhao vjetar ,neki bi rekli vjetar ko vjetar...
No,ako ga malo bolje posmotrimo, osjetimo ga u asocirajućim aspektima, tren ,prepustimo mu da i on nešto kaže nama ,pažljivo i sa povjerenjem ga poslušamo , istog trenutka saznati ćemo nešto sasvim novo o samom sebi...
Dok danas ako zapuše, sigurna sam da neće biti isto kao juče. Sigurna sam da ne postoje identični vjetrovi,identični trenuci...
A ako pane kišica ,tim bolje, još više raznoličnosti i igre...spoznaja...
A tek kada zasja sunašce
I tako kako reče ,ćini mi se naš forumaš modulus dan za danom...
Mi smo mi, ono što jesmo budimo ,pa nek bude šta bude
Odgovor na tvoje pitanje dragi Olio ,tebi bio bi samo u jednoj ,jedinoj riječi...JESAM ...i hvala ti na pitanju
Ljubav Vam svima šaljem, jer ona je to što jesam...imagine
fanty
Sigurno da nam trebaju, inace bismo ih se davno rijesili.
Treba raditi na povjerenju u sebe , da smo u stanju izgratiti svoje
stavove i ciljeve a ne slijediti tudje , i da sve potrebno za to vec posjedujemo. Ono sto stvarno zelimo tesko je prepoznati , upravo zbog
"buke" u glavi od autoriteta koji, kao znaju bolje, sto trebamo i mi se oslanjamo na njih upravo zato sto ne cujemo svoj glas . A on je jedini mjerodavan.
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11