Ametis pogodio u srž, jer đaba nam svakog filozofiranja ako se ta filozofija ne živi, a i ideal svakog humanog bića bi trebao biti sklad misli, riječi i djela, ako negdje zastranimo neće biti dobro, ili bi bar trebalo težiti tome idealu i promišljati ga...i karakter je upravo odraz sklada gore navedenog, dok mi možemo uvidjeti da danas imamo sve samo ne karakterne ljude, lidere, nacije itd...
Tako je ona »jedina slobodna među znanostima, jer jedina je ona radi sebe same«. (Metafizika I 2, 982b) »I tako su sve znanosti nužnije od nje, ali bolja nije ni jedna.« (Metafizika I 2, 983a)
Ametis pogodio u srž, jer đaba nam svakog filozofiranja ako se ta filozofija ne živi, a i ideal svakog humanog bića bi trebao biti sklad misli, riječi i djela,..
Ali "svakakvo" filozofiranje donosi "življenje" i svakakvih djela pa to opet donosi sukob među ljudima....i taj "humanizam" također je stoga relativan jer on često isključuje ravnopravnost i slobodu rasa,nacija,staleža,zamimanja,životinja,biljaka...
Mora li stoga filozofija doživjeti svoj vrhunac u međuljudskom jednoumlju u njegovom pozitivnom smislu ako ga ima...?
Ali i taj "humanizam" također je stoga relativan jer on često isključuje ravnopravnost i slobodu rasa,nacija,staleža,zamimanja,životinja,biljaka...
Mora li stoga filozofija doživjeti svoj vrhunac u međuljudskom jednoumlju u njegovom pozitivnom smislu ako ga ima...?
ako govorimo o humanizmu u smislu;
(humanizma jest svestran čovjek (l’uomo universale) koji razvija svekolike umne sposobnosti, slobodan duh koji teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja društvenih i prirodnih znanosti)
i iz toga rečenog ne možemo zaključiti da je human čovjek onaj koji diskriminira ili razdvaja samo poradi razdvajanja,ili koji teži slobodi duha na štetu slobode duha onoga drugoga,
također kada dođe do sklada misli, riječi i djela, nastaje kao nusprodukt uvijek;
"ljepota=funkcionalnost(univerzalna)=dobrota=ljubav" i obrnuto naravno...
(humanizma jest svestran čovjek (l’uomo universale) koji razvija svekolike umne sposobnosti, slobodan duh koji teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja društvenih i prirodnih znanosti)
i iz toga rečenog ne možemo zaključiti da je human čovjek onaj koji diskriminira ili razdvaja samo poradi razdvajanja,ili koji teži slobodi duha na štetu slobode duha onoga drugoga,
također kada dođe do sklada misli, riječi i djela, nastaje kao nusprodukt uvijek;
"ljepota=funkcionalnost(univerzalna)=dobrota=ljubav" i obrnuto naravno...
Reci ti to filozofima iz kolijevke filozofije kojima je robovlasnički sustav bio normalna stvar kao i ranokršćanskoj misli koja kaže robu da bude dobar i strpljiv i poslušan rob...
"Epiktet nam govori da je najuzvišenije što čovjek posjeduje slobodna volja. Ona nam omogućava da dostojanstveno živimo i dostojanstveno umiremo. Slobodna volja nije želja koja hirovito ispruža svoje mnogobrojne ruke za vanjskim stvarima i zadovoljava se kada ih dobije. To je nutarnje oruđe pomoću kojeg uvijek možemo izabrati djelovati humano i usklađeno s prirodom. Sloboda je nutarnje stanje i zato je Epiktet sebe smatrao slobodnim, iako je fizički bio rob."
"Epiktet nam govori da je najuzvišenije što čovjek posjeduje slobodna volja. Ona nam omogućava da dostojanstveno živimo i dostojanstveno umiremo. Slobodna volja nije želja koja hirovito ispruža svoje mnogobrojne ruke za vanjskim stvarima i zadovoljava se kada ih dobije. To je nutarnje oruđe pomoću kojeg uvijek možemo izabrati djelovati humano i usklađeno s prirodom. Sloboda je nutarnje stanje i zato je Epiktet sebe smatrao slobodnim, iako je fizički bio rob."
Pusti ti to što se neko osjeća slobodnim unatoč svemu... jer ima tek onu umnu stabilnost naspram nemilosrdnog neprijatelja. Ja bih volio da vidim kako taj tip definira kvalitete robovlasničkog sustava i što kaže svome gazdi u oči kakva je njegova (gazdina) pozicija naspram istinske vrline i njene definicije slobode čovjekove.