Svi smo mi različiti, ali kada ne bi postojale razlike, ne bi postojao nikakav tok, sve bi stalo. Razlika u potencijalu, u atmosferskom pritisku, u gustoći... je pokretačka sila bilo čega.
A „motiv“ te sile je, po svim naukama – težnja ka izjednačavanju.
"Kosmos tako funkcioniše – bipolarnost koja teži stapanju i u tome dolazi do toka i razmene energije, materije...kao zakon spojenih posuda. Ako je razlika „prevelika“ onda su reakcije u pravilu burne i dramatične.
Što je veća količina vode iza brane, to će silnije voda nagrnuti kroz cevi (po Bernulijevoj jednačini, prevelika razlika bi mogla pocepati branu).
Medjutim, ako razlike nema uopšte, onda nema ni toka. Takva voda gubi kiseonik, postaje močvara i u njoj nema života."
Prevelika tolerancija na sve i svašta je pogubna isto kao i apsolutna netolerancija. Nisam za krajnosti. Nekada treba pokazati zube, jer je to stvarno neophodno, čak i sa rodjenom decom, kad preteraju. Ali sam u većini situacija za kompromis i toleranciju
Veština održavanja balansa u razlikama je veština života (Vuci siti i ovce na broju).
Tolerancija na netoleranciju - opet balans.
Slažem se Zoki, nekada treba uzeti partviš u ruke i......
Eh da..slijedeća situacija, recimo..čekanje kod doktora u ordinaciji. Ja lijepo dođem, sjednem, čekam svoj red, a kad ono svi ispred mene trebaju "samo nešto". Dobro ok, rekla sam sama sebi, i ja čekam isto "samo nešto". Da bi nakon toga svega došla jedna žena sa ozlijeđenom (valjda operiranom rukom, ne znam točno) i ušla je prije mene, znajući da sam ja ispred. Mislim si, ako je žena stvarno ozbiljan pacijent ja bih je pustila ispred reda bez razmišljanja, ali zar ne bi bio red pristojno se obratiti, zamoliti, reči bilo što il na kraju, zahvaliti? E to me jako razbijesnilo! Jer čekala sam najdulje od svih u čekaoni i svi su redom ignorirali tu činjenicu. Razmišljala sam kako želim reagirati jer nije u redu, ali znajući da će me to reagiranje još više dovesti u sukob i razljutiti jer kako nekulturnim i neobzirnim ljudima to isto ukazati bez tenzija, nisam rekla ni riječi, ali sam osjetila kako sam to sranje progutala. Uh.
Eh da..slijedeća situacija, recimo..čekanje kod doktora u ordinaciji. Ja lijepo dođem, sjednem, čekam svoj red, a kad ono svi ispred mene trebaju "samo nešto". Dobro ok, rekla sam sama sebi, i ja čekam isto "samo nešto". Da bi nakon toga svega došla jedna žena sa ozlijeđenom (valjda operiranom rukom, ne znam točno) i ušla je prije mene, znajući da sam ja ispred. Mislim si, ako je žena stvarno ozbiljan pacijent ja bih je pustila ispred reda bez razmišljanja, ali zar ne bi bio red pristojno se obratiti, zamoliti, reči bilo što il na kraju, zahvaliti? E to me jako razbijesnilo! Jer čekala sam najdulje od svih u čekaoni i svi su redom ignorirali tu činjenicu. Razmišljala sam kako želim reagirati jer nije u redu, ali znajući da će me to reagiranje još više dovesti u sukob i razljutiti jer kako nekulturnim i neobzirnim ljudima to isto ukazati bez tenzija, nisam rekla ni riječi, ali sam osjetila kako sam to sranje progutala. Uh.
Draga.....zauzeti se za sebe na fin i prisojan način ne znači da nisi tolerantna. Drugi put kad budeš čekala ikakav red u bilo kojoj čekaoni ne puštaj nikoga preko reda, naravno, uz ljubazan osmjeh i ljubazne riječi.
Najveća tolerancija je dopustiti nekome da vas voli... a da vi njega ili nju ne volite......
još veća tolerancija je voleti nekoga... ko vas ne voli...
Najveća tolerancija je dopustiti nekome da vas voli... a da vi njega ili nju ne volite......
još veća tolerancija je voleti nekoga... ko vas ne voli...
[/center]
Zvuci mi kao savrsenstvo , a mi to nismo i to
je /po meni/ nase savrsenstvo.
Samo ga treba prihvatiti , tolerisati.
...umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11
Zvuci mi kao savrsenstvo , a mi to nismo i to
je /po meni/ nase savrsenstvo.
Samo ga treba prihvatiti , tolerisati.
Zato i jesam stavio prefiks "najveća tolerancija"... jer je retko ima u životu, ali bi trebalo. Ne smemo se ugledati na prosečnost, nego na ideal, i krenuti ka njemu, pa dokle stignemo........
... i kada dođe trenutak da jedan narod prekine stare političke odnose sa drugim narodom..........
iz povelje o nezavisnosti Aameričke nacije...
...osnovno pravo svakog čoveka je pravo na slobodu, i slobodno izražavanje kulturnih, verskih, nacionalnih i drugih sloboda....
iz povelje UN...
tokom XIIX i XIX veka, na američkom kontinentu nestalo je više od 90% populacije starosedeoca američkog kontinenta, a preostalima je uskraćena većina osnovnih ljudskih prava.....
iz realnog života...
Tolerancija je "tiha vatra" koja čeka da se razbukta.
Tolerancija je odgađanje osobnih nemira i sukoba. Time bomb.
Tolerancija je ne-poznavanje sebe...nesigurnost...dvojbe proizašle iz nesigurnosti i strahova.
Mogu osjećat zašto netko čini nešto sa čime se slažem...ili nemam osjećaj. Ako nemam osjećaj onda ne suosjećam niti razumijem.
Ali čak kada imam osjećaj on može biti nešto meni nelagodno.
Ako mi je nelagodno..trebam to riješiti sa sobom ili drugom osobom.
Ako to ne mogu riješiti, jedino riješenje je odmak. Nitko se nije rodio spojen sa nekim drugim već ima sve što ima i drugi.
Stoga, čekanje u toleranciji je problem koji čekanjem postaje teži.
Jedino pitanje koje stoji iza "tolerancije" je odnos sa samim sobom.
Što je taj odnos jasniji to je manje "tolerancije" jer jednostavno....nema potrebe za toleriranjem. Toleriranje zamjenjuje svijest o svrsi.
Što je veća svijest o sebi to je jasnija sličnost ili razlika između sebe i okoline. E sad....imaš li muda odlučivat po svojoj svjesti?
Btw. indokrinirani smo pojmom "tolerancija" koji nas uvjetuje moralnom kvalitetom. Međutim...moralnost i tolerancija nemaju veze. Moralnost + tolerancija = frustracija.
Nakon 14 minuta bi mu zvala pauka!
Kad je glup ili bezobrazan, zaslužuje platiti Gradu Zagrebu. :)
E ovako ja reagujem, samo sto ne bih cekala 14 minuta, dugo je Onda bih se pojela ziva razmisljajuci sto li mi je to trebalo, sto sam zvala, sada ce covek da me proklinje, sto li mu izvukoh te pare iz dzepa po ovoj besparici.....