Tolerancija je stav koji se događa u trenutku u kojem valja istrpeti "štetu" koju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim delovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se zajedničkim životom odustaje od inače nasilnog onemogućavanja "štetnog" mišljenja ili delovanja.
Tolerantan može biti samo onaj koji ima moć poništiti "štetno" delovanje, onaj koji ima slobodu da deluje i odluči primeniti silu u svrhu realizacije vlastite volje. Tolerantan je dakle onaj ko je u većini, dok je "štetočinitelj" onaj koji je u manjini i svojim delovanjem može načiniti "štetu" većini. Vrednost šta je "šteta" ili "onaj koji čini štetu" određuje se u ovom slučaju s pozicije većine.
Tolerancija je odustajanje od primjene sredstava državne, političke, građanske ili pojedinačne prinude protiv iskazanog mišljenja ili delovanja pojedinca ili grupe. Ovde to "odustajanje od primene sredstava prinude" može imati samo država ili ona grupa ili pojedinac koji je u poziciji političke moći, odnosno moći koju većina ima nad manjinom. Manjina ne može biti tolerantna prema većini. UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi ovako!
Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svetskim kulturama, naša forma izražavanja
i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savesti i uverenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi menjanju kulture rata u kulturu mira.
Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrednosti. Tolerancija treba biti primjenjiva od strane pojedinaca, grupa i država.
Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokratiju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava. Dosledno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači tolerisanje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uverenja i prihvaati da se i drugi drže svojih. To znači prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Takođe znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.
Nakon opisa iz formalnih izvora, ja ću vas pitati sledeće: jeste li tolerantni prema sebi kada ste ljuti na nekoga, jeste li tolerantni kada je neko ljut na vas, da li imate tolerantnost prema detetu kada vam okrene leđa ne dozvolivši vam da završite reč, imate li toleranciju prema gej i lezbo poulaciji, koliko ste tolerantni prema neukusu i šundu, jeste li tolerantni prema nekome kada vam se iskašlje u lice,imate li tolerantnost prema onome ko vam preuzme poslednju bananu ili komad nečeg voljenog u samousluzi, da li ste tolerantni ako vam se neko smeje u lice,... mogao bih do sutra ovako nabrajati, jer ima previše primera koji nam se čine interesantnim... uvek vas pitam jeste li tolerantni i ako jeste, zašto, i ako niste, opet zašto. Imate li šta reći?
Vidim da niko nema šta reći na toleranciji
nedavno sam imao jedan primer kada je trebalo pokazati toleranciju...
kod jednog tržnog centra parkirao sam auto, i otišao da obavim posao. kada sam se vratio, imao sam šta da vidim: neko je parkirao njegov auto popreko, taman toliko da ja nemogu da izađem. kako sam žirio, počep sam da trubim kao sumanut ali svi su se okretali osim vlasnika tog auta. i takoooooo, nakon nekih 40 minuta, koji sada vama deluju kratko, a meni u čekanju nekoga svakog trena, kao večnost, iznenada se dovukao "neko" i jednostavno kresnuo motor, i otišao, bez ikakvog obzira. e, sada ono najglavnije: ja ga nisam video kada je dolazio, jer bih sigurno izašao iz auta, i malo porazgovarao sa njime, da mu objasnim da to nije lepo...
samo se pitam kako bih reagovao da sam ga video kako prilazi....... šta bi vi u toj situaciji uradili? pravili se da ništa nije bilo(tolerisali), ili se "objasnili" sa njime?
ja bih ga odma kresnula sa svojim autom da odleti na drugu stranu.... da vidiš kako bi odma dotrčao... a onda mu lijepo uručila mob nek si zove ciju pa čemo viditi ko će dobiti osiguranje...???
BTW ovo ja vozim...
TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI (H. FORD).
Mislim da je tolerancija izuzetna osobina ili stav, sve jedno, koju treba poštovati i kod sebe i kod drugih. Ako ste tolerantni, tada dozvoljavate drugim ljudima da imaju vlastite stavove ili verovanja ili da se ponašaju na sebi svojstven način, čak i ako se s tim ne slažete ili to ne odobravate.
Sigurno da se s ljudima koji poštuju naša verovanja i stavove osećamo ugodno, čak i kada se naša verovanja i stavovi razlikuju od njihovih.
Suprotnost toleranciji je netolerancija, koja može početi uskogrudnim neodobravanjem tuđeg ponašanja ili načina postupanja (na primer loše parkiran auto, koji nam je blokirao izlaz), koja može da preraste u netrpeljivost (počeo sam da trubim kao sumanut) ili preraste u nasilnu mržnju ili uspemo da izbrojimo do 3000 kada shvatimo da je pametnije što smo pustili čoveka da se na miru isparkira. (možda je loš vožač, možda ima problem sa šefom, pa se svadja i dalje sa njim, možda ima kući ženu koja ga čeka sa oklagijom...)
Uvek postoji neki razumen razlog, samo nam treba vremena da shvatimo, a tada to obično nismo u situaciji.
Tolerancija zahteva uravnoteženost, a zadržati ispravnu ravnotežu nije uvek jednostavno.
Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Ma sve je to lepo, ali ako zbog njega ja posle imam problem sa šefom (imaginarno) a njega je briga samo za njegovog šefa, a za mene nema toleranciju, a očekuje toleranciju?! Kako biti tolerantan na netolerantnost?
Ma sve je to lepo, ali ako zbog njega ja posle imam problem sa šefom (imaginarno) a njega je briga samo za njegovog šefa, a za mene nema toleranciju, a očekuje toleranciju?! Kako biti tolerantan na netolerantnost?
E, tu čekam odgovore...
E taj zbog kojeg imaš problema (imaginarno), on je na egu....A ti, kako si na višem stupnju duhovnog razvoja, znaš da je on na egu, pa nećeš biti i ti....S obzirom da znaš i to, kako nisi ti taj ego...
Dakle, nećeš dopustit identifikaciju sa vl.egom, nego ćeš biti svjestan tog trenutka i izdignut se iznad toga...
Ne moraš biti tolerantan, ne moraš biti ništa...Samo odeš.
Ma sve je to lepo, ali ako zbog njega ja posle imam problem sa šefom (imaginarno) a njega je briga samo za njegovog šefa, a za mene nema toleranciju, a očekuje toleranciju?! Kako biti tolerantan na netolerantnost?
E, tu čekam odgovore...
Ma ne sikiriki dragi Olio....to te svevišnji samo iskušavao da vidi koliko si stvarno tolerantan btw...da si bio manje nervozan i zvjerao okolo di je šole od auta...možda bi primjetio djevu bajnu koja je stoposto prošla tuda.... (a bar je jedna prošla) Hoću reć, iz nekog razloga si morao tamo ostati zaglavljen....ništa nije slučanjno.
Ma sve je to lepo, ali ako zbog njega ja posle imam problem sa šefom (imaginarno) a njega je briga samo za njegovog šefa, a za mene nema toleranciju, a očekuje toleranciju?! Kako biti tolerantan na netolerantnost?
E, tu čekam odgovore...
Svi smo mi različiti, ali kada ne bi postojale razlike, ne bi postojao nikakav tok, sve bi stalo. Razlika u potencijalu, u atmosferskom pritisku, u gustoći... je pokretačka sila bilo čega.
A „motiv“ te sile je, po svim naukama – težnja ka izjednačavanju.
"Kosmos tako funkcioniše – bipolarnost koja teži stapanju i u tome dolazi do toka i razmene energije, materije...kao zakon spojenih posuda. Ako je razlika „prevelika“ onda su reakcije u pravilu burne i dramatične.
Što je veća količina vode iza brane, to će silnije voda nagrnuti kroz cevi (po Bernulijevoj jednačini, prevelika razlika bi mogla pocepati branu).
Medjutim, ako razlike nema uopšte, onda nema ni toka. Takva voda gubi kiseonik, postaje močvara i u njoj nema života."
Prevelika tolerancija na sve i svašta je pogubna isto kao i apsolutna netolerancija. Nisam za krajnosti. Nekada treba pokazati zube, jer je to stvarno neophodno, čak i sa rodjenom decom, kad preteraju. Ali sam u većini situacija za kompromis i toleranciju
Veština održavanja balansa u razlikama je veština života (Vuci siti i ovce na broju).
Tolerancija na netoleranciju - opet balans.
Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!