Po meni vjerovanje može biti znanje. Dakle, primjerice, čakre...
Po meni vjerovanje nije znanje - to naprosto nema logike niti smisla. Ako je vjerovanje znanje, zašto se onda zove različitim nazivom?
Ili vjerujemo ili znamo - ok, možemo recimo vjerovati da znamo.
Ne vidim kakve veze čakre imaju s vjerovanjem?
Teorije čakri spadaju u drevna znanja i prakse.
Citat:
Originally Posted by uic_uic
Tako,da moraš pazit kaj ja pišem kad pišem i kako formuliram značenja jer govorim nešto što nije vezano uz tvoju teoriju.
Hvala na upozorenju.
Citat:
Originally Posted by uic_uic
To je neki moj vid svega....U biti, sve što govorim nema nikakve dokaza, samo je moje slobodno mišljenje...iz zabave. Mislim da ću se povući iz rasprave i pratiti ju dalje.... Ne da mi se išta dokazivati bilo kom....
Svrha diskutiranja je prikazivanje i argumentiranje vlastitih stavova i mišljenja a ne prepucavanje i dokazivanje.
Dakle, sta je to znanje?
I postavio sam jos jedno provokativno pitanje koje glasi:
Neka mi neko navede primjer znanja a da u sustini nije vjerovanje?
Znanje je ono što je spoznato vlastitim iskustvom. Stoji da pod znaje podrazumijevamo masu stvari koje su zapravo stvar vjere.
Primjerice, reći ćemo da znamo da je površina Zemlje 510.072.000 km2. Ne znamo, jer nismo mjerili, ali smo vjerovali našim učiteljima i udžbenicima. U tom kontekstu - znanje i vjera zbilja jesu sinonimi, kao što i sugeriraš.
Međutim, mogu ti pričati o Voćnom trgu u Splitu i ti ćeš znati da je tamo predivna sunčana terasa na kojoj možeš popiti kavu, da je usluga dobra, čak možeš nešto i pričati o tom trgu samo na temelju moje priče. Sve dok nisi bio na Voćnom trgu - ti samo vjeruješ u njega, a on možda niti ne postoji.
Razlika između tvoje vjere i mog znanja je u tome što sam ja bila na Voćnom i proživjela sam ga. Znam ga. To nije vjerovanje, nego doživljeno iskustvo.
Negdje sam pročitala da je znanje očekivanje prethodno spoznatog - to bi možda bilo to. Vjera ne može biti znanje jer joj nedostaje aspekt spoznaje i iskustva.
Someone told me I was delusional. I almost fell off my unicorn.
Po meni vjerovanje nije znanje - to naprosto nema logike niti smisla. Ako je vjerovanje znanje, zašto se onda zove različitim nazivom?
Ili vjerujemo ili znamo - ok, možemo recimo vjerovati da znamo.
Ne vidim kakve veze čakre imaju s vjerovanjem?
Teorije čakri spadaju u drevna znanja i prakse.
Ne da mi se komentirat jer mi se više čini da se prepucavamo??
Zbog ovakvih smajlića
S tim da, se smiješ a govoriš ono što sam ti ja i rekla.
Čakre su drevno znanje, koje nije dokazato. Dakle, znanje koje se bazira na vjeri. Iliti vjerovanje.
Vjerovanje može biti i mišljenje o Voćnom trgu da on postoji.
Između drevnog znanja koje se bazira na vjeri i mišljenja stoji jedna jedina razlika, dal se mi slažemo s tim ili ne. Dakle, osobni doživljaj...
nadam se da sam pridonijela onda diskusiji...
I mislim da je dobra....
Oboje su relativni pojmovi,oboje moze bit duboko zbunjujuce i obmanjujuce ili oslobadjajuce.
Vjerujem da su oba ova pojma u ovoj realnosti duboko iskrivljena i predstavljaju svojevrsnu branu.
znaci ja usporedjujem ovu nasu vjeru sa znanjem,oboje bazirani na ovoj 3D realnosti.
Jedno je znanje iz škole ili fakulteta,drugo je ono znanje kada te duboko pogodi i kada cijelim tijelom osjetis to nesto.
Isto tako vjerujem i da oba pojma sadrze dobre elemente npr religija tj Isus ,koji mi je full ok lik,u svojim ucenjima govori kako su svi ljudi jednaki i treba se postivat itd itd.
Nekak mi se cini da na sve ovakve teme ostaju visit otvorena pitanja,nesto slicno kao kad uzmete knjigu o NLO-ima ili Loch Ness tipovima misterija s nadom da ce knjiga rasvjetlit slucaj ali zapravo znate da cete na kraju citanja imat vise pitanja nego odgovore hahah
Znanje je ono što je spoznato vlastitim iskustvom. Stoji da pod znaje podrazumijevamo masu stvari koje su zapravo stvar vjere.
Primjerice, reći ćemo da znamo da je površina Zemlje 510.072.000 km2. Ne znamo, jer nismo mjerili, ali smo vjerovali našim učiteljima i udžbenicima. U tom kontekstu - znanje i vjera zbilja jesu sinonimi, kao što i sugeriraš.
Međutim, mogu ti pričati o Voćnom trgu u Splitu i ti ćeš znati da je tamo predivna sunčana terasa na kojoj možeš popiti kavu, da je usluga dobra, čak možeš nešto i pričati o tom trgu samo na temelju moje priče. Sve dok nisi bio na Voćnom trgu - ti samo vjeruješ u njega, a on možda niti ne postoji.
Razlika između tvoje vjere i mog znanja je u tome što sam ja bila na Voćnom i proživjela sam ga. Znam ga. To nije vjerovanje, nego doživljeno iskustvo.
Negdje sam pročitala da je znanje očekivanje prethodno spoznatog - to bi možda bilo to. Vjera ne može biti znanje jer joj nedostaje aspekt spoznaje i iskustva.
Cilj moga pitanja o znanju je bio da ukazem da je ono sto nazivamo znanje i koje smatramo suprotnost vjerovanju u stvari je jedno te isto. Htjeo sam da ukazem na kraju da se mi vjerovanja ne mozemo osloboditi i ono nam je potrebno za svakodnevno zivljenje u ovome svijetu. Na kraju svega to bi na neki nacin dalo odgovor o potrebi vjerovanja sto se tice prijasnje teme, ali eto postovi su prebaceni na drugi topik.
Ali da se vratim sad. Kazes "Znanje je ono što je spoznato vlastitim iskustvom." A sta je to spoznaja i iskustvo? To su sve skupovi uvjeravanja ili nagomilavanja povjerljivih dokaza. Primjetila si koristio sam rijeci "povjerljivi dokazi" sto ukazuje da i dokazivanje nije nista dugo nego sinonim za vjerovanje ili ako hoces cin za produbljivanje uvjerenja ili ubjedjenja (odnosno vjerovanja).
Dakle, cak i da sam bio na Vocnom Trgu i vidio ga vjerovao bih svojim ocima. Dozivljeno iskustvo je samo gomila uvjeravanja. Znanje je na neki nacin samo apstraktni termin za jako uvjerenje odnosno vjerovanje jer u biti ne mozemo pokazati prstom na njega.
A da li je potrebno studirati filozofiju za nesto sto se tice samog covjeka i cim se filozofija bavi stoljecima i sto nije razrijesila. S druge strane, ne tice se ovo samo epistemologije (grana filozofije) vec i psihologije, neurologije i mozda nekih drugih oblasti. U stvari, ovo je od vaznosti za same prirodne nauke sto po mome misljenju daje kredit filozofiji jer je ona cesto nepravedno napadnuta, ali u stvari zadire u nesto sto nauka nije sposobna jer se tice samih naucnih temelja o kojima prirodne nauke nemaju mozda ni pravo da govore. U stvari ovo je osnov samog covjekovog prihvatanja ovoga svijeta kada smo kao male bebe prosipali hranu i mrljali umazanim rukama po stolu. Kao bebe smo neke obicne radnje radili uzastopno dok se nebi uvjerili da ce zdjelica koju zafrljacimo "po stotinu puta" onda najvjerovatnije pasti i stotinu i prvi put te prestanemo to raditi i nije vise interesantno jer sad znamo. Dakle, sta je onda znanje? To mozemo nauciti od malih bebi. U stvari mi smo jos uvijek male bebe ili mozemo reci i da su bebe prvi ucenjaci (znanstvenici) jer one su primjenile prvi vid eksperimentalnog metoda. Tako smo prihvatili sav ovaj svijet od pocetka. Prihvatili smo roditelje. Vjerom na vjeru i dosli smo do spoznaja. Postoji i drugi vidovi znanja koje sam pomenuo na primjeru vozenja bicikla. Beba npr. odmah zna kako da sise majcino mlijeko. Ali u biti to nije znanje o kojem govorim. To nema nista sa znanjem, spoznajom i vjerovanjem. Beba to ne radi sto ona to svjesno zna vec sto je tako njen organizam stvoren predeterminiran za to. Itd. itd.
Ne da mi se komentirat jer mi se više čini da se prepucavamo?? Zbog ovakvih smajlića
S tim da, se smiješ a govoriš ono što sam ti ja i rekla.
Čakre su drevno znanje, koje nije dokazato. Dakle, znanje koje se bazira na vjeri. Iliti vjerovanje.
nadam se da sam pridonijela onda diskusiji...
I mislim da je dobra....
Moraš se malo više skoncentrirati na ono što pišem (uzvraćam savjet ).