Ovisnost o video igricama

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • Coffeine
    New member
    • Jul 2009
    • 3

    #16
    "Znanstvenici dokazali da video-igrice izazivaju ovisnost

    Znanstvenici su se u izradi studije koristili podacima iz ankete u koju je bilo uključeno gotovo 1200 djece u dobio od 8 do 18 godina iz cijelog SAD-a. Anketa je pokazala da gotovo 88 posto djece u SAD-u povremeno igra video-igrice te da prosječno dijete uz njih provede oko 13 sati na tjedan.

    To znači, upozorava Gentile, da više od tri milijuna djece u SAD-u vjerojatno treba pomoć."

    Ne znam zasto se uvijek pravi problem oko posljedica a o uzroku se suti. :P
    Nije li veci problem od igranja igrica taj sto roditelji za svoju djecu nemaju vremena? Moji su se roditelji igrali samnom. Igrali smo karte, Covjece ne ljuti se, Dame, hrpu stvari. Loptali su se samnom, ljuljali me ne ljuljackama, cekali me na toboganu kad nije bilo nikog od druge djece. Imali su ono sto danasnji roditelji najcesce nemaju - vremena za svoje dijete. Zato ja danas imam djetinjstvo koga se mogu sjetiti, jer su oni aktivno sudjelovali u njemu.
    Danas djeca od malena cuce pred tv-om, jer su tako mirna i ne pitaju nista. Jer tata i mama ili rade, ili su mrtvi umorni i pod stresom, ili razmisljaju kako dici novi kredit da pokriju stari... Ili su mozda i sami pred kompjutorom. Na nekoj igrici, jer igraju i odrasli, itekako. Ili mozda provjeravaju stanje racuna na Zabi, a mozda su i na nekom od foruma. Pa raspravljaju o problemu igrica i kompjutora, u kome i sami sudjeluju, ali to ne vide kao problem, jer oni eto sudjeluju u rjesavanju. Spasavaju druge, za njih je mozda vec prekasno :P
    Jer nije li se svatko od nas bar jednom uhvatio u razmisljanju o virtualnoj osobi koju srece na forumu i makar je ne poznaje vjeruje joj vise nego prvom susjedu? Da ne govorimo o tome da je i poznaje bolje?
    Sta je tu stvarni problem?

    Comment

    • RED PILL
      urug
      • Apr 2009
      • 15340

      #17




      no, da li možemo kriviti samo roditelje za takvu situaciju ili je jednostavno takvo stanje u svijetu...

      nema se vremena (čitaj love)...
      http://www.aequilibrium-novum.hr/

      Comment

      • Coffeine
        New member
        • Jul 2009
        • 3

        #18
        Zanimljivo je to s ne imanjem vremena. Vidim dosta se po forumu spominje "nemam vremena" i "ne stignem". Cini se da danas nitko nema vremena i da su svi pod stresom, sto god to bilo.:P
        Ima ovdje cijela tema na forumu, i tisucu savjeta kako da se prebrodi famozni stres i zivi ljepse, punije, u dosegu svojih potencijala etc.
        Moderan covjek ne razmislja (jer nema vremena:P), nego prima gotove informacije. A informacija je danas sve. Pa ako mu kazu da je pod stresom, on to i jest.
        Nasi roditelji s druge strane nisu imali pojma da su pod stresom iako su radili sve ono sto mi radimo danas: isli na posao, imali djecu, spajali kraj s krajem, dizali kredite, gradili kuce ili kule od karata i tako dalje. Nisu imali vremena (citaj love) nista vise nego mi, ali nisu imali ni nasu dijagnozu. Da su pod stresom. :P
        Zato su njihovi prioriteti bili okrenuti prema djeci, a nasi su usmjereni na nas same. Jer - misli o sebi, ti to zasluzujes i slicna sra... koja slusamo svakodnevno, prije ili kasnije uhvate korijen u podsvijesti.
        Koliko nas je danas reda radi nesto promrmljalo kroz zube na upit supruge ili djeteta, jer evo, kuda bas sad, bas smo sjeli za komp? Koliko nas nije culo pola stvari koje su nas pitali jer su nam misli bile drugdje? Mozda i ovdje, na nekoj temi na kojoj smo ostavili post i sad cekamo replay?
        Je li to doista vaznije od zene koja zeli komunicirati, od vlastita djeteta kome je dosadno? Svatko ce reci da nije, ovdje u razgovoru. Ipak, ogromna vecina ce nastaviti ono cime je zauzeta, jer ima vremena za zenu i djecu :P
        Covjek sve dublje tone u sebicnost, i zato se sve vise prica o ljubavi povezanosti religiji duhovnosti etc. Kralj je gol, ma koliko se trudio uvjeriti nas u suprotno.
        Pa raspravljamo po forumima o problemima na koje nas upucuje hrpa znantvenika, i kad se fino ispricamo, mozda cemo nesto poduzeti, jer i o tome se moze pisati, a da. U isto vrijeme, ono sto je pred nama, dijete koje je samo, i s kojim se nitko ne bavi, to ne vidimo. Ne stignemo sve, k vragu.

        Ma da, cini se da ipak krivim roditelje.

        Comment

        • RED PILL
          urug
          • Apr 2009
          • 15340

          #19
          Originally posted by Coffeine
          Zanimljivo je to s ne imanjem vremena. Vidim dosta se po forumu spominje "nemam vremena" i "ne stignem". Cini se da danas nitko nema vremena i da su svi pod stresom, sto god to bilo.:P
          Ima ovdje cijela tema na forumu, i tisucu savjeta kako da se prebrodi famozni stres i zivi ljepse, punije, u dosegu svojih potencijala etc.
          Moderan covjek ne razmislja (jer nema vremena:P), nego prima gotove informacije. A informacija je danas sve. Pa ako mu kazu da je pod stresom, on to i jest.
          Nasi roditelji s druge strane nisu imali pojma da su pod stresom iako su radili sve ono sto mi radimo danas: isli na posao, imali djecu, spajali kraj s krajem, dizali kredite, gradili kuce ili kule od karata i tako dalje. Nisu imali vremena (citaj love) nista vise nego mi, ali nisu imali ni nasu dijagnozu. Da su pod stresom. :P
          Zato su njihovi prioriteti bili okrenuti prema djeci, a nasi su usmjereni na nas same. Jer - misli o sebi, ti to zasluzujes i slicna sra... koja slusamo svakodnevno, prije ili kasnije uhvate korijen u podsvijesti.
          Koliko nas je danas reda radi nesto promrmljalo kroz zube na upit supruge ili djeteta, jer evo, kuda bas sad, bas smo sjeli za komp? Koliko nas nije culo pola stvari koje su nas pitali jer su nam misli bile drugdje? Mozda i ovdje, na nekoj temi na kojoj smo ostavili post i sad cekamo replay?
          Je li to doista vaznije od zene koja zeli komunicirati, od vlastita djeteta kome je dosadno? Svatko ce reci da nije, ovdje u razgovoru. Ipak, ogromna vecina ce nastaviti ono cime je zauzeta, jer ima vremena za zenu i djecu :P
          Covjek sve dublje tone u sebicnost, i zato se sve vise prica o ljubavi povezanosti religiji duhovnosti etc. Kralj je gol, ma koliko se trudio uvjeriti nas u suprotno.
          Pa raspravljamo po forumima o problemima na koje nas upucuje hrpa znantvenika, i kad se fino ispricamo, mozda cemo nesto poduzeti, jer i o tome se moze pisati, a da. U isto vrijeme, ono sto je pred nama, dijete koje je samo, i s kojim se nitko ne bavi, to ne vidimo. Ne stignemo sve, k vragu.

          Ma da, cini se da ipak krivim roditelje.

          odličan post

          i sam sam roditelj i fakat samo roditelje mogu kriviti... to the club

          i tu se

          no, nije lako biti roditelj...činjenica je da naši starci nisu bili non-stop bombardirani informacijama poput nas...vrijeme kao da je bilo nekako čovječnije...sada smo bukvalno ko strojevi...

          hmmm, opet Matrix

          by the way, imaš djece?
          Last edited by RED PILL; 04-07-09, 19:03.
          http://www.aequilibrium-novum.hr/

          Comment

          • Coffeine
            New member
            • Jul 2009
            • 3

            #20
            Naravno da nije lako biti roditelj, ali to je "posao" koji postoji oduvijek, i bez obzira na sve mislim da je uvijek bio jednako tezak.
            Istina, u danasnje vrijeme jesmo bombardirani informacijama i svasta nam stize na stol, pa je tako stigao i ovaj napis o ovisnosti o igricama npr., koji je ovdje tema. Ali - "Posljedice pretjeranog igranja mogu biti smanjena pažnja u školi, slabije ocjene, ali i zdravstveni problemi. Patološki igrači obično imaju konzolu u sobi i izloženi su dvostruko većoj opasnosti od poremećaja pažnje."

            Ako ovdje umjesto igranje stavimo forumasenje npr., koja je razlika? Nismo li smanjene paznje kad smo na forumu, a nalazimo se recimo na poslu ili doma? Nece li nas ako nas uhvate u toj aktivnosti na poslu slabije ocijeniti, nece li nam zbog toga stradati zdravlje, jer ce nam posao i vjerovatno egzistencija biti u pitanju, pa ce nas muciti briga? Da ne govorim da smo svi u sobama s kompjutorima cijelo vrijeme, sto nas svrstava u patoloske slucajeve, i da, imamo debeli poremecaj paznje jer ono sto se oko nas desava dok smo online uopce ne zapazamo. Sjedimo na jednom mjestu, ali se nalazimo na drugom. Jer, kad je vec Matrix spomenut - our mind makes it real.
            Ljude s kojima zivimo preskacemo kao da ih nema, a dijelimo misli i zapazanja sa strancima. Koji imaju jednu izuzetnu osobinu - najvjerovatnije ih nikada necemo upoznati u zivo, pa cemo ih kad nam dosade jednostavno iskljuciti, bez ikakvih problema i posljedica, i naci cemo neke nove. Jer mi, puni ljubavi, milosti, prastanja i velikih rijeci, kad dodje do gustoga, ipak biramo blue pill. ;)

            Comment

            • Stella
              Guru
              • Jun 2009
              • 630

              #21
              Puno je istine u tome što kažeš, ima krajnosti svakakve vrste. Umjerenost u svemu...ipak čovjeka drži podalje od takvih posljedica. Ovisnosti su uvijek postojale, samo usmjerene na neke druge obrasce i uvijek će ih biti.
              www.ikm.hr
              Velicina ljudske duse mjeri se kolicinom oprastanja

              Comment

              • Spring
                Administrator
                • Feb 2009
                • 5817

                #22
                Ma da, cini se da ipak krivim roditelje.
                Uzrok problema je situacija u društvu. Život je ubrzan. Nitko nema vremena. Roditelji rade cijeli dan, s posla dolaze umorni, a kod kuće ih dočekaju kućanski poslovi. Skuhaj, pospremi itd.

                Više nema takozvanih velikih obitelji - tako da nema bake i djede da pripaze na unuke.

                Takva situacija je vrlo nepogodna za odgoj djece.

                Moram reći, da sam sretna iznimka (hvala Bogu!). Imamo baku i djedu, koji paze na unuke. Radim kod kuće preko Interneta - tako da uvijek imam djecu na oku.
                www.alternativa-za-vas.com
                www.alternativa-webshop.com

                Comment

                • emma
                  New member
                  • Jul 2009
                  • 1

                  #23
                  Sve u granicama. Igram igrice, ali naravno, ponavljam, samo umjereno i nema problema.

                  Comment

                  • Acarya
                    Okupan svjetlošću
                    • Jul 2009
                    • 2191

                    #24
                    Originally posted by Ramya108
                    Uzrok problema je situacija u društvu. Život je ubrzan. Nitko nema vremena. Roditelji rade cijeli dan, s posla dolaze umorni, a kod kuće ih dočekaju kućanski poslovi. Skuhaj, pospremi itd.

                    Više nema takozvanih velikih obitelji - tako da nema bake i djede da pripaze na unuke.

                    Takva situacija je vrlo nepogodna za odgoj djece.

                    Moram reći, da sam sretna iznimka (hvala Bogu!). Imamo baku i djedu, koji paze na unuke. Radim kod kuće preko Interneta - tako da uvijek imam djecu na oku.

                    Da makar ja mogu raditi preko interneta....



                    Sto se tice videoigrica,nekada dobro dodu-no sve u granicama normale.Iako su zlo ovoga doba kao i teve.

                    Comment

                    • TIBETANKA
                      New member
                      • Jun 2009
                      • 75

                      #25
                      Ovisnost o video igricama???

                      Ovo je ovisnost o kojoj se malo priča i zna ali je veoma česta.Ne shvata se ozbiljno.Mislim da ta ovisnost od tinejdžera ili mladog čovjeka stvara osobu koja gubi sliku realnog svijeta.Njegova realnost postaje ono što vidi na ekranu.Nemože se uklopiti u normalan tok života i kao posljedicu dobijemo agresivnu osobu koja živi u svom svijetu.

                      Comment

                      • Olio
                        tragam...
                        • Jul 2011
                        • 5706

                        #26
                        Originally posted by TIBETANKA
                        Ovo je ovisnost o kojoj se malo priča i zna ali je veoma česta.Ne shvata se ozbiljno.Mislim da ta ovisnost od tinejdžera ili mladog čovjeka stvara osobu koja gubi sliku realnog svijeta.Njegova realnost postaje ono što vidi na ekranu.Nemože se uklopiti u normalan tok života i kao posljedicu dobijemo agresivnu osobu koja živi u svom svijetu.
                        Prilično interesantno, ali bih rekao veoma zakasnelo, i uz to bez svrhe. Još od pojave televizije pojavila se zavisnost od iste. mnogim porodicama čitava zabava bila je tv. A svi znamo koliko i čega se može videti na televiziji. Ostavlja izuzetno snažan utisak, da je jednostavno potpuno drugačije duhovno biće ono kakvo je sada u "savremenoj" civilizaciji, od nekoga ko nikada nije bio pod uticajem masovnih elektronskih medija. Rekao sam da je zakasnelo, samo zbog toga jer je industrija video igara veoma snažna, i što je najvažnije, u nezadrživoj ekspanziji! pa tek predstoji razvoj video igara, praktično realistične virtuelne stvarnosti, u kojima će se moći animirani digitalizivani likovi, zameniti realističnim predstavama ljudi. To stvarno jeste zanimljivo, i ma kako ko gledao na stvari, mora biti zanimljivo (možda i zastrašujuće) mogućnost da u vašoj dnevnoj sobi sedite i uz veliki video panel razgovarate sa drugom "osobom" (virtuelnom), kao da je stvarna, uz mogućnost biranja njenog izgleda, navika i svega ostalog. Tehnologija je nezadrživa. Uostalom, prisetite se ovih nevolja u Japanu, kada su tinejdžeri 13-17 govorili da nikada u životu nisu bili bez signala mobilne telefonije!?!
                        I kod nas klinci govore da ne mogu zamisliti život bez mobilnog i neta...?
                        Pa život kao pre petnaestak godina...
                        njih to ne zanima, već sama budućnost, koja je njihova, ili i naša, ako je ne želimo izbegavati. Uticaj video igara i njihovih sadržaja na maloletne osobe je veoma kompleksna tema. Mnogo zavisi od okruženja osobe ali i ličnog karaktera. i mnogi od nas odrastali su pored video igrica starijih generacija, pa opet funkcionišemo.
                        Video igre? Sopstveni svet? ili globalno "selo" i nametanje vizije budućnosti masovnih i moćnih medija? šta odabrati...
                        život bez tehnologije? teško...
                        pozz za temu.
                        http://oliver-of-utopia.blogspot.com/?m=1

                        Comment

                        • chameleon
                          padanormalan
                          • Jul 2011
                          • 12422

                          #27
                          A čuj, vjerujem da i ovdje ima ovisnika o forumu. Ne znam jel to spada u lakšu kategoriju od igara.
                          Stone

                          Comment

                          • Olio
                            tragam...
                            • Jul 2011
                            • 5706

                            #28
                            Originally posted by chameleon
                            A čuj, vjerujem da i ovdje ima ovisnika o forumu. Ne znam jel to spada u lakšu kategoriju od igara.
                            Najteža ovisnost je ona od sopstvene "pameti"...
                            još ako nemaju od čega ovisiti...
                            ha ha ha
                            jel se smatraš ovisnikom od foruma?
                            leka nema, samo privremeno rešenje, baciti komp u vodu...
                            http://oliver-of-utopia.blogspot.com/?m=1

                            Comment

                            • chameleon
                              padanormalan
                              • Jul 2011
                              • 12422

                              #29
                              Originally posted by Olio
                              Najteža ovisnost je ona od sopstvene "pameti"...
                              još ako nemaju od čega ovisiti...
                              ha ha ha
                              jel se smatraš ovisnikom od foruma?
                              leka nema, samo privremeno rešenje, baciti komp u vodu...
                              Ovisnik nisam ali znam previše trošiti vremena u nekim periodima dok mi ne pukne film.

                              Sva sreća što mi dovoljno brzo dosade ponavljanja.
                              Stone

                              Comment

                              • Olio
                                tragam...
                                • Jul 2011
                                • 5706

                                #30
                                Originally posted by chameleon
                                Sva sreća što mi dovoljno brzo dosade ponavljanja.
                                http://oliver-of-utopia.blogspot.com/?m=1

                                Comment









                                Latest Topics

                                Collapse

                                There are no results that meet this criteria.

                                Working...
                                😀
                                😂
                                🥰
                                😘
                                🤢
                                😎
                                😞
                                😡
                                👍
                                👎