Ovisnost o hrani...

[Ivan20091980]

super objašnjeno. Ovo ja radim već duže vrijeme, samo na hrani biljnog podrijetla.

[johanson]

ovisinik sam o hrani...

od djetinjstva sam bila bucka, kada sam ušla u pubertet počela sam se sramiti svojeg tijela pa sam krenula na svoju prvu dijetu, tada nije bilo interneta pa sam o dijetama čitala iz časopisa.

smršavila bih, pa bi za par mjeseci sve vratila čak još i više....ušla sam u začarani krug dijeta-debljenje i tako funkcioniram zadnjih 15 godina.

probala sam sve dijete, čak i one odvratne...kao keto dijeta tj jesti samo meso i salate ( ijako sam vegetarijanka), od toga da natašte piješ jabučni ocat, pa do toga da jedeš samo jaja i tost....od jedenja samo voća, pa do makrobitike, pa do veganstva....pa un dijeta itd...mogu tako nabrajati u beskraj...

bilo je faza kada sam zeljela povraćati jer bi se toliko prejela da bih se osjećala preodvratno. Pa sam imala fazu gdje sam koristila laksative svaki dan....i postila sam.

sve uzalud...

niti jedna dijeta neće promijeniti moje prehrambene navike....kao i moj odnos sa hranom koja je poremećena.

u ovih 15 godina nisam radila na mojem odnosu sa hranom i na svojoj psihi. Jer jedem kad sam pod stresom, jedem kada sam tuzna i usamljena, kada mi nešto ne ide iz ruke, kada sam uznemirena, jedem kada sam frustrirana....i ja liječim svoje emocije, svoje osjećaje, svoje probleme sa hranom.

to je nešto što sam naučila u djetinjstvu. Kada bih plakala dali bi mi lizalicu...evo dušo nemoj plakati...i tako sam ja umjesto da se naučim nositi sa svojim osjećajima, da ih proživ...ja sam ih počela riješavati hranom.

što se događa u mozgu ? Hrana izaziva osjećaj ugode. Ona luči hormon sreće i ona aktivira djelove mozga koji su zaduženi sa ugodu i uživanje.

kada se ja suočim sa strahom i posegnem za čokoladom....moj mozak se aktivira i ja osjećam ugodu.

Zgodan način. Ali nije....jer na taj način i postajem ovisna. Ovisna o hrani.

Neznam zivjeti bez hrane. Neznam se nositi sa zivotom bez hrane.

Ona mi je potrebna. Ovisna sam o hrani.

kako izaći iz ovisnosti ?

Teško. Jer je ta ovisnost identična ovisnosti o heroinu, alkoholu i cigaretama, kavi....

dakle postoji apstinencijska kriza, drhtanje, bol u cijelom tijelu, osjećaji depresije, očaj....

to je ozbiljno ijako se ne tretira tako.

Nisam sigurna može li se to izgurati sam.

ali prvi korak je osvještivanje.

Jedan od načina je i izbacivanje šećera, soli, čokolade,mliječnih proizvoda jer te namirnice izazivaju najjaču ovisnost. Bez tih namirnica je lakše boriti se, jer one stimuliraju mozak.

dakle....sve počinje od zdrave prehrane. A potom i od psihoterapije i unošenja navika za cijeli zivot. Bez dijete, jer treba vam dijeta za cijeli zivot. Treba vam makeover vašeg odnosa prema hrani.

Mislim da ovaj problem povećavaju i društvene navike. Naime kada ideš nekome u goste, nude te sa hranom koja mozda tebi ne odgovara. Zatim ako ideš slaviti ideš na zajednički ručak u restoran koji mozda i ne nude ono što tebi odgovara. Postoje poslovni ručkovi, postoje obljetnice, postoje rođendani, vjenčanja....običaji i društvo nam diktiraju što i kada ćemo jesti. Ako mi ne možemo to jesti znači da se moramo društveno socijalno distancirati...moramo postati asocijalni, nedruštveni, moramo se povući u svoju osamu. Jer kako ćeš doći nekome u kuću i odbiti sve osim vode ? Kako ćeš sjediti za stolom pijući vodu dok svi oko tebe jedu ? kako ćeš ići sa kolegama na ručak ? koji je smisao gledati njih kako jedu ? Izdvajaš se ako ne jedeš, drukčiji si....ne uklapaš se, postoji pritisak. Ne želiš da ti ne čelu piše....JA SAM OVISNIK O HRANI" ne nudite me ! Ima li društvo razmijevanje za one ovisne o heroinu ili alkoholu ? Nema....jer si slabić! Jer si onda izopačen iz društva...jer si ovisan. Sramota je biti ovisan. Možda je prihvatljivo biti ovisan o kavi i cigareti ali ne i ohrani. To je tabu. O tome se ne priča.

zato je teško. ne možeš imati normalan zivot i riješavati svoj odnos sa hranom jer poklekneš. osim toga ti cijeli zivot nećeš imati normalan odnos sa hranom jer ceš morati paziti na količine i na vrstu hrane koju unosiš kako ne bi povratio svoju ovisnost. Jedna kap alkohola može vratiti alkoholičara u ovisnost ijako nije pio 10 godina.

dakle, stvar nije jednostavna i nije laka.

prvi korak je osvjestiti ovisnost a onda potražiti pomoć jer iz ovoga ne možeš sam.

ti si to napisala več u aprilu, ali možda još dolaziš na forum, pa ču ti nešto napisati...vidim dosta si ti toga pokušala, ali ništa nije djelovalo.
Ja sam preporučio više ljudima ovu dijetu i moram reči, da su svi izdržali i još drže, jer zapravo ovi nije dijeta nego stil života...
Dakle jedeš 8 sati, 16 sati se postiš i to do kraja života. dakle, u tih 8 sati jedeš 3 obroka počneš u 10 sati samo voče, u 14. sati (2pm) šta god želiš za ručak, u 18. sati (6 pm) večera...između tih sati ništa nesmiješ uzimati, jer ako bi uzela samo jedan keks, enzim amilaza bi ti odmah kao šalter javio pankreasu, da mora lučiti inzulin i u krvi bi sav šečer nestao i ti bi dobila signal strašne gladi...Ako se pridržavaš tog ritma, tebi u tih 16 sati što ne jedeš ništa, polako nestane šečer u krvi i mozak dobije informaciju, da mora trošiti rezerve. Zbog toga pankreas počne lučiti horman glukagon, koji glikogen u jetrima i mišičima pretvara u glukozu i ti za neko vreme ne osječaš više glad...kad nestane glikogena u jetrima i mišičima, tjelo če prešaltati i upotrbiti masti, koje zna pretvoriti u šečer- to se događa kad ti spavaš tamo nekdje oko 2-3 u jutro....pa sve do tvog prvog obroka...tako ti tjelo navikne na taj režim, ali samo ako si disciplinovana.....kao dodatak svega toga što sam napisao ima još nešto, ako če ti biti taj stil dosadan a to je....možeš npr. uzeti jedan dan možda subota ili nedelja, da jedeš više i da grešiš, ali da da da ima ALI...moraš sledeči dan imati totalni post samu voda. U početku tog stila prehrane jedno 6 mjeseci moraš sve što je šečera, bjeloga brašna, mljeka (osim domače kiselo mljeko ako ne ide bez njega) opustiti, a posle 6 mjeseci je bolje da ne počneš sa tim namernicama....

[Ivan20091980]

Ja sam bio dosta mršav tako da sam stalno nešto jeo, a stalno sam bio gladan. Kada sam prešao na hranu biljnog podrijetla taj problem je nestao u kratkom roku. Emocionalno i fizički sam se očistio tako da svakome preporučam.

[sunlight]

ovisinik sam o hrani...

od djetinjstva sam bila bucka, kada sam ušla u pubertet počela sam se sramiti svojeg tijela pa sam krenula na svoju prvu dijetu, tada nije bilo interneta pa sam o dijetama čitala iz časopisa.

smršavila bih, pa bi za par mjeseci sve vratila čak još i više....ušla sam u začarani krug dijeta-debljenje i tako funkcioniram zadnjih 15 godina.

probala sam sve dijete, čak i one odvratne...kao keto dijeta tj jesti samo meso i salate ( ijako sam vegetarijanka), od toga da natašte piješ jabučni ocat, pa do toga da jedeš samo jaja i tost....od jedenja samo voća, pa do makrobitike, pa do veganstva....pa un dijeta itd...mogu tako nabrajati u beskraj...

bilo je faza kada sam zeljela povraćati jer bi se toliko prejela da bih se osjećala preodvratno. Pa sam imala fazu gdje sam koristila laksative svaki dan....i postila sam.

sve uzalud...

niti jedna dijeta neće promijeniti moje prehrambene navike....kao i moj odnos sa hranom koja je poremećena.

u ovih 15 godina nisam radila na mojem odnosu sa hranom i na svojoj psihi. Jer jedem kad sam pod stresom, jedem kada sam tuzna i usamljena, kada mi nešto ne ide iz ruke, kada sam uznemirena, jedem kada sam frustrirana....i ja liječim svoje emocije, svoje osjećaje, svoje probleme sa hranom.

to je nešto što sam naučila u djetinjstvu. Kada bih plakala dali bi mi lizalicu...evo dušo nemoj plakati...i tako sam ja umjesto da se naučim nositi sa svojim osjećajima, da ih proživ...ja sam ih počela riješavati hranom.

što se događa u mozgu ? Hrana izaziva osjećaj ugode. Ona luči hormon sreće i ona aktivira djelove mozga koji su zaduženi sa ugodu i uživanje.

kada se ja suočim sa strahom i posegnem za čokoladom....moj mozak se aktivira i ja osjećam ugodu.

Zgodan način. Ali nije....jer na taj način i postajem ovisna. Ovisna o hrani.

Neznam zivjeti bez hrane. Neznam se nositi sa zivotom bez hrane.

Ona mi je potrebna. Ovisna sam o hrani.

kako izaći iz ovisnosti ?

Teško. Jer je ta ovisnost identična ovisnosti o heroinu, alkoholu i cigaretama, kavi....

dakle postoji apstinencijska kriza, drhtanje, bol u cijelom tijelu, osjećaji depresije, očaj....

to je ozbiljno ijako se ne tretira tako.

Nisam sigurna može li se to izgurati sam.

ali prvi korak je osvještivanje.

Jedan od načina je i izbacivanje šećera, soli, čokolade,mliječnih proizvoda jer te namirnice izazivaju najjaču ovisnost. Bez tih namirnica je lakše boriti se, jer one stimuliraju mozak.

dakle....sve počinje od zdrave prehrane. A potom i od psihoterapije i unošenja navika za cijeli zivot. Bez dijete, jer treba vam dijeta za cijeli zivot. Treba vam makeover vašeg odnosa prema hrani.

Mislim da ovaj problem povećavaju i društvene navike. Naime kada ideš nekome u goste, nude te sa hranom koja mozda tebi ne odgovara. Zatim ako ideš slaviti ideš na zajednički ručak u restoran koji mozda i ne nude ono što tebi odgovara. Postoje poslovni ručkovi, postoje obljetnice, postoje rođendani, vjenčanja....običaji i društvo nam diktiraju što i kada ćemo jesti. Ako mi ne možemo to jesti znači da se moramo društveno socijalno distancirati...moramo postati asocijalni, nedruštveni, moramo se povući u svoju osamu. Jer kako ćeš doći nekome u kuću i odbiti sve osim vode ? Kako ćeš sjediti za stolom pijući vodu dok svi oko tebe jedu ? kako ćeš ići sa kolegama na ručak ? koji je smisao gledati njih kako jedu ? Izdvajaš se ako ne jedeš, drukčiji si....ne uklapaš se, postoji pritisak. Ne želiš da ti ne čelu piše....JA SAM OVISNIK O HRANI" ne nudite me ! Ima li društvo razmijevanje za one ovisne o heroinu ili alkoholu ? Nema....jer si slabić! Jer si onda izopačen iz društva...jer si ovisan. Sramota je biti ovisan. Možda je prihvatljivo biti ovisan o kavi i cigareti ali ne i ohrani. To je tabu. O tome se ne priča.

zato je teško. ne možeš imati normalan zivot i riješavati svoj odnos sa hranom jer poklekneš. osim toga ti cijeli zivot nećeš imati normalan odnos sa hranom jer ceš morati paziti na količine i na vrstu hrane koju unosiš kako ne bi povratio svoju ovisnost. Jedna kap alkohola može vratiti alkoholičara u ovisnost ijako nije pio 10 godina.

dakle, stvar nije jednostavna i nije laka.

prvi korak je osvjestiti ovisnost a onda potražiti pomoć jer iz ovoga ne možeš sam.

[Tree]

Šta ako je moćna riječ
ČOKOLADAAAAAAA
Sori, sori, ja malo ko padobranac

[alison]

Pozitivnim pristupom do vitkosti






Kad pomisle na dijetu, većina ljudi padne u depru, a znamo da svaki posao donosi bolje rezultate ako ga prati entuzijazam. Također, da bi bile uspješne, dijete su uglavnom dugotrajne, pa bez motivacije uglavnom možete računati na brzo odustajanje.

Ljudi koji pokušavaju smršavjeti nerijetko su skloniji stavu da je čaša poluprazna nego da je polupuna, pa vjerujemo kako će savjeti psihologa o izgradnji pozitivnog načina razmišljanja pomoći gotovo koliko i dijetni režim.

Umjesto da se prepustite turobnim mislima, svjesno kreirajte nekoliko pozitivnih izjava – zovemo ih afirmacijama, te od njih izgradite dnevnu mantru. Afirmacije i druge pozitivne misli najbolji su način da si ubrizgamo 'infuziju' optimizma. To su jasne i optimistične izjave, koje podižu duh, raspoloženje, motivaciju, daju unutrašnju snagu za savladavanje prepreka. Njihova je općenita zadaća unutar osobe stvoriti sretniji 'okoliš' i pomoći da se osoba koncentrira na cilj, tj. na nagradu koja slijedi. U slučaju redukcijskih dijeta nagrade su zdravlje, ljepši izgled, izraženije samopouzdanje, ponos što smo uspjeli.

No, da bi afirmacije na najbolji način mogle početi 'preodgajanje' mozga od pesimističnog i bezvoljnog prema optimističnom i punom energije za postizanjem cilja, nije svejedno kako glase afirmacije i na koji način ih koristite.

1. Afirmacije trebaju biti što je moguće osobnije i konkretnije. Da biste konstruirali jednu takvu afirmaciju, najprije na papir stavite popis riječi koje za vas imaju posebno značenje. Razmislite o riječima koje vam daju osjećaj spokoja, mirnoću ili vam jednostavno mame osmijeh na lice. Popis može biti dug koliko želite.

Sljedeći korak je s popisa odabrati samo jednu riječ, za koju osjećate da je najsnažnija od svih i da vas najjače 'lupa'- zovimo je MOĆNOM RJEČJU. Ona će postati temeljem vaše mantre.



2. Ispišite slova od kojih se sastoji Moćna riječ. Za svako slovo napišite što je moguće više kratkih pozitivnih izjava koje počinju tim slovom. Npr, ako je vaša Moćna riječ Ponos, najprije osmislite što više izjava koje počinju slovom (tj. glasom) 'P', poput 'Pripremi se mudro za svaki dan', 'Prakticiraj tjelovježbu najmanje 5 puta tjedno', 'Polako, strpljenje je ključ uspjeha dijete' i sl.

Zatim isto učinite s 'O' i tako do kraja – do 'S'.

3. Među svim kratkim izjavama koje ste napisali, a koje počinju slovom 'P', opet izdvojite jednu koja vas najviše motivira, 'podiže', inspirira... Isto učinite i za sva ostala slova Moćne riječi.

Na kraju procesa pred vama će biti onoliko izjava koliko je slova u vašoj Moćnoj riječi. Prva slova svih izjava koje ste izdvojili čine vašu Moćnu riječ – zato Moćnu riječ zovemo akronimom.

4. Stanite pred ogledalo i gledajte se ravno u oči, te počnite recitirati – najprije Moćnu riječ (akronim), a zatim jednu po jednu Moćnu izjavu, te završite. Vjerujemo da ima skeptičnih, no ovo je zaista moćna tehnika, koja pokazuje nevjerojatne rezultate. Budete li je redovito prakticirali, izjave koje ponavljate imat će sve više smisla u vašoj glavi, te će postajati sve osobnije i na kraju će promijeniti vaš način razmišljanja. Nije velika tajna da mozak često funkcionira na jednostavan način – svjesnim ponavljanjem određenih izjava, one će uskoro postati dio vašeg nesvjesnog, pa vaša prva misao ujutro više neće biti 'opet me čeka magla i gužve na cestama', nego 'kakav krasan dan!'.

Najbolji rezultati postižu se ponavljanjem mantri pred ogledalom nekoliko puta dnevno.

Iako dosta ljudi sa skepsom prihvaća ovakve 'vježbe', važno je barem kratko vrijeme odlučiti dosljedno prakticirati opisanu tehniku. Najveći broj ljudi vrlo brzo se nađe zatečen u kolikoj mjeri i koliko brzo su se počeli drukčije osjećati, te koliko brzo su se javili prvi znakovi napretka. Nije neobično da oni, koji su vječito na dijeti i koji gotovo nisu mogli pogledati svoje tijelo u ogledalu, odjednom počnu opažati i da je na njima puno lijepoga.

To ne znači da treba odustati od dijete, nego da ćete dijetu lakše podnositi, te da ćete možda pretjerane ciljeve i očekivanja svesti u realne okvire i najvažnije, time biti zadovoljni. Jer, konačni cilj mršavljenja je, osim zdravstvenog faktora, da budete zadovoljni sobom, a to puno više ovisi o vašoj percepciji samoga sebe, nego o objektivnim kriterijima ljepote (koji ne postoje).

Kad god osjetite da ste loše volje, kad ste pod stresom ili kad vas lovi želja da smažete paket sladoleda, zatvorite oči i ponovite Moćnu riječ. Za ovo imate vremena i mogućnosti bilo kada i bilo gdje. Ako ste već neko vrijeme prakticirali mantranje pred ogledalom, samo jedno nečujno podsjećanje na Moćnu riječ, zatvorenih očiju, imat će efekt kao i da ste čitav proces odradili pred ogledalom.