Nije nepoznanica, ova ovisnost uzela je maha i sve se više širi, bez ikakve naznake da bi moglo doći do regresije...
Informatičar sam već 35 godina, a izbjegao sam tu zamku ovisnosti. Primjerice, prve e-mail poruke slao sam već sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća - sjeća li se netko WIN 3.11 ili WIN95 OS-a ???
Nekada u životu morate imati i zrnce sreće, a moja sestra kaže da sam ja odmah po rođenju pao u kotao s eliksirom sreće, toliko je imam!? Sad, da li je to baš tako ili je riječ o pogledu iz njenog kuta, ali ostaje činjenica da sam ubrzo počeo administrirati taj e-mail server.
Sjeća se netko AltaVista mail servisa ???
To je bilo davno prije web mail-a, mrskog Microsofta i još mrskijeg MS Exchange servisa i svega ostalog što uz to ide. Administrirajući taj server, vrlo brzo sam uočio glavnu težnju tvoraca aplikacije - korisnike što VIŠE navlačiti za sjedenje uz računalo i tipkati, tipkati, tipkati...
Shvatio sam da moram napraviti jasnu crtu podjele između onoga što je moj posao (8 h online-a je sasvim dovoljno) i onoga što me navlači da spavam s računalom u krevetu (umjesto sa ženom).
Tako sam već u tim ranim počecima elektronske komunikacije napravio ključan otklon i danas apsolutno nemam nikakve potrebe za računalom izvan mojih poslovnih aktivnosti. Vlasnik sam i jednog foruma i njegovo administriranje na tjednom nivou jest jedini razlog što palim notebook upravo u ovo doba.
Čini se nevjerojatnim za jednog informatičara, ali ja nemam otvorene profile niti na jednoj tzv. "društvenoj" mreži, niti ću ih imati u budućnosti. Jer, profil simo, profil amo i evo malih robota koji većinu vremena provode za računalom i na internetu umjesto u STVARNOM životu, prirodi, komunikaciji sa stvarnim ljudima.
Međutim, sada sam izvan tih okvira, ali što je s onima koji su duboko ogrezli u bespućima interneta, koji ni na zahod ne idu bez smartphone-a ili tablet-a, oni koji u 2-3 sata iza ponoći surfaju ili pišu postove na forumima!?
To su znakovi ovisnosti i takvi ljudi moraju se HITNO mijenjati !
Evo kako:
Ili ovako, ako ne možete zaspati:
Dakako, možete provesti noć i na nekom tulumu, posjetiti muzej u akciji "Noć muzeja", rasturati na nekom (rock?)koncertu, šetati uz rijeku ili jednostavno promatrati nebo osuto zvijezdama...
Sve to možete, i još puunoo, puunoo toga, ali nikako ne palite računalo ili neki drugi sličan uređaj s konekcijom na internet. Ne iza 24 h, nikako...
Ispočetka, bit' će teško, ali kako dani budu prolazili, sve više ćete osjećati slobodu i novo vrijeme koje ćete moći provesti na puno kvalitetniji način nego što je lupanje po tipkovnici do dugo u noć, da ne kažem do jutra.
A možete i ovo:
Sve se može kad se hoće !
Informatičar sam već 35 godina, a izbjegao sam tu zamku ovisnosti. Primjerice, prve e-mail poruke slao sam već sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća - sjeća li se netko WIN 3.11 ili WIN95 OS-a ???
Nekada u životu morate imati i zrnce sreće, a moja sestra kaže da sam ja odmah po rođenju pao u kotao s eliksirom sreće, toliko je imam!? Sad, da li je to baš tako ili je riječ o pogledu iz njenog kuta, ali ostaje činjenica da sam ubrzo počeo administrirati taj e-mail server.
Sjeća se netko AltaVista mail servisa ???
To je bilo davno prije web mail-a, mrskog Microsofta i još mrskijeg MS Exchange servisa i svega ostalog što uz to ide. Administrirajući taj server, vrlo brzo sam uočio glavnu težnju tvoraca aplikacije - korisnike što VIŠE navlačiti za sjedenje uz računalo i tipkati, tipkati, tipkati...
Shvatio sam da moram napraviti jasnu crtu podjele između onoga što je moj posao (8 h online-a je sasvim dovoljno) i onoga što me navlači da spavam s računalom u krevetu (umjesto sa ženom).
Tako sam već u tim ranim počecima elektronske komunikacije napravio ključan otklon i danas apsolutno nemam nikakve potrebe za računalom izvan mojih poslovnih aktivnosti. Vlasnik sam i jednog foruma i njegovo administriranje na tjednom nivou jest jedini razlog što palim notebook upravo u ovo doba.
Čini se nevjerojatnim za jednog informatičara, ali ja nemam otvorene profile niti na jednoj tzv. "društvenoj" mreži, niti ću ih imati u budućnosti. Jer, profil simo, profil amo i evo malih robota koji većinu vremena provode za računalom i na internetu umjesto u STVARNOM životu, prirodi, komunikaciji sa stvarnim ljudima.
Međutim, sada sam izvan tih okvira, ali što je s onima koji su duboko ogrezli u bespućima interneta, koji ni na zahod ne idu bez smartphone-a ili tablet-a, oni koji u 2-3 sata iza ponoći surfaju ili pišu postove na forumima!?
To su znakovi ovisnosti i takvi ljudi moraju se HITNO mijenjati !
Evo kako:
Ili ovako, ako ne možete zaspati:
Dakako, možete provesti noć i na nekom tulumu, posjetiti muzej u akciji "Noć muzeja", rasturati na nekom (rock?)koncertu, šetati uz rijeku ili jednostavno promatrati nebo osuto zvijezdama...
Sve to možete, i još puunoo, puunoo toga, ali nikako ne palite računalo ili neki drugi sličan uređaj s konekcijom na internet. Ne iza 24 h, nikako...
Ispočetka, bit' će teško, ali kako dani budu prolazili, sve više ćete osjećati slobodu i novo vrijeme koje ćete moći provesti na puno kvalitetniji način nego što je lupanje po tipkovnici do dugo u noć, da ne kažem do jutra.
A možete i ovo:
Sve se može kad se hoće !
Comment