Tweet
Bubamara
BUBAMARA
Bubamare ili božje ovčice (lat. Coccinellidae) porodica su kukaca, a predstavnici su joj vrste Adalia bipunctata, sedmotočkasta bubamara (Coccinella septempunctata), Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus. Bubamare se hrane biljnim štetnicima (lisne uši), a njezine ličinke, čiji razvoj traje 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Na istočnoj crnomorskoj obali Turske postoji i predatorska vrsta Serangium parcesetosum, koja se koristila za suzbijanje štetnika. Bubamare žive na lišću zelenih biljaka, a u zimi ih često nalazimo u velikom broju ispod suhe kore drveća. Samo u srednjoj Europi ima ih oko 80 vrsta. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv" sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava.
Osovne značajke
Veličina
Dužina: 1,5 mm - 12 mm
Boje: žive boje, od narančaste, crvene ili žute u kombinaciji s crnom bojom.
Krila: Prednji kraj krila tvori pokrilje, a stražnjim krilima leti.
Razmnožavanje
Vrijeme parenja: proljeće i ljeto
Broj jajašaca: 3 - 300, ovisno o vrsti
Trajanje inkubacije: 5 - 8 dana
Način života
Ponašanje: prezimljuje u skupinama
Hrana: pretežno lisne uši
Životni vijek: oko godinu dana
Životni prostor
Iako žive posvuda u svijetu, najviše su zastupljene na područjima umjerene klime u Europi i Sjevernoj Americi. Mnogo rjeđe ih nalazimo u tropskim kišnim šumama, koje su domovina mnogih vrsta kukaca. U osobito velikom broju nalazimo ih na površinama koje je čovjek već promijenio, kao na primjer u zapuštenim vrtovima, zaštićenim nasadima i neobrađenim površinama, gdje ima mnogo kopriva i ostalog samoniklog bilja. Jer ondje u izobilju ima biljnih uši koje su bubamarama glavna hrana. U Južnoj Africi postoje neke rijetke vrste bubamara koje su isključivo biljožderi. Tek prije kratkog vremena u Europi su osnovane farme za uzgoj bubamara kako bi se vrtlare potaknulo da umjesto kemijskih sredstva u borbi protiv nametnika koriste njih.
Hrana
Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.
Razvojni ciklus
Većina bubamara pari se u proljeće i ljeto. Ženka zatim polaže jaja (3-300 ovisno o vrsti) na peteljke listova blizu kolonija biljnih uši. Ličinke (dvotočkaste) božje ovčice izlaze iz jaja nakon 5-8 dana. Tijekom sljedećih 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih uši. Nakon toga se zakukulje tako da se krajem tijela pričvrste na list ili grančicu a stadij kukuljice traje nekoliko dana. Cjelokupni razvojni ciklus traje od 4-7 tjedana tako da se tijekom ljeta može razviti više generacija. Sedmopjega bubamara (Coccinella septempunctata) najčešća je vrsta bubamare u našim krajevima. Često prezimljuje na hladnim mjestima u kućama.
Točka, točka ... točkica
Čak i oni koji nisu naročiti ljubitelji buba i bubica, vjerojatno će se složiti da je ova buba,
po imenu Mara, lijepa buba.
Buba mara, pripada familiji Coccinelidae ili kornjaši.
Okrugla je tijela crne boje s crvenim (najčešče) krilima, posutim točkicama.
Oplođena ženka odlaže jajašca (oko 400) iz kojih se razvijaju ličinke
koje se potom pretvaraju u kukuljice (image). Razvoj ličinki traje cijelo ljeto.
Ličinka buba mare
Vrste buba mara su:
Coccinela septempunctata L. - obična buba-mara, sa sedam crvenih točaka na pokrilju,
Adalia bipunctata L. - dvotočkasta buba-mara, koja je još veći grabežljivac od obične,
Chilocorus bipustulatus L. crna buba mara, sa po dvije crvene pjege na svakom crnom pokrilju,
Exochomus quadripustulatus L. sa po dvije crne pjege na svakom crvenom pokrilju.
Buba mare su ljubimice vrtlara jer uništavaju biljne uši.
Vjerovanja, vezana za buba maru:
Ako ti buba mara sleti na ruku, to donosi sreću.
Brojanjem do polijetanja buba mare, saznat ćeš koliko ćeš još godina poživjeti.
Djevojci će takvo odbrojavanje predskazati za koliko će se mjeseci udati.
Vjeruje se se da nije dobro ubiti ili otjerati buba-maru s odjeće, jer to nagovještava nesreću.
Buba mare su i meni drage i rado ih viđam u svome vrtu.
Iz djetinjstva se sjećam lijepe slikovnice o Buba mari i pauku Gari.
Znatiželjna Buba mara odlutala je od kuće i završila u mreži rečenoga pauka Gare.
Dok je sirota Buba Mara plakala u Garinoj tamnici/mreži on je imao opasne namjere:
Zalogajče mio, zašto si se skrio,
ja odoh po biber - jako mi je mio...
Eto, čak se sjećam i stihova iz slikovnice... iz koje su meni pričali ovu priču ... iz koje sam (kasnije) ja pričala ovu priču svojim nećakinjama...
... a koja sada čeka novu generaciju djece u našoj obitelji ...
... kojoj ću (možda) opet pričati priču o lijepoj točkastoj bubi koja se zove Mara.
P. S.
Buba mare su i čest motiv na valentinovskim čestitkama.
I smatraju se simbolom ljubavi i zaljubljenosti.
Možda zbog crvene boje i vjerovanja kako ti njezin let predskajzuje odakle će doći tvoj ljubljeni(a).
A možda i zato što su Mare - strastvene bube.
Kao i njihovi rođaci bube opančari. Koje je u proljeće moguće posvuda vidjeti kako "vode ljubav".
Ova fotka je preuzeta sa:
http://www.arthropods.de/insecta/coleoptera/coccinellidae/coccinellaSeptempunctata01.htm
Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.
Pa neka bude tamo gdje se njoj najvise svidja,ako te toliko voli nece te ostaviti.
Bubamare ili božje ovčice (lat. Coccinellidae) porodica su kukaca, a predstavnici su joj vrste Adalia bipunctata, sedmotočkasta bubamara (Coccinella septempunctata), Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus. Bubamare se hrane biljnim štetnicima (lisne uši), a njezine ličinke, čiji razvoj traje 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Na istočnoj crnomorskoj obali Turske postoji i predatorska vrsta Serangium parcesetosum, koja se koristila za suzbijanje štetnika. Bubamare žive na lišću zelenih biljaka, a u zimi ih često nalazimo u velikom broju ispod suhe kore drveća. Samo u srednjoj Europi ima ih oko 80 vrsta. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv" sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava.Osovne značajke
Veličina
Dužina: 1,5 mm - 12 mm
Boje: žive boje, od narančaste, crvene ili žute u kombinaciji s crnom bojom.
Krila: Prednji kraj krila tvori pokrilje, a stražnjim krilima leti.
Razmnožavanje
Vrijeme parenja: proljeće i ljeto
Broj jajašaca: 3 - 300, ovisno o vrsti
Trajanje inkubacije: 5 - 8 dana
Način života
Ponašanje: prezimljuje u skupinama
Hrana: pretežno lisne uši
Životni vijek: oko godinu dana
Životni prostor
Iako žive posvuda u svijetu, najviše su zastupljene na područjima umjerene klime u Europi i Sjevernoj Americi. Mnogo rjeđe ih nalazimo u tropskim kišnim šumama, koje su domovina mnogih vrsta kukaca. U osobito velikom broju nalazimo ih na površinama koje je čovjek već promijenio, kao na primjer u zapuštenim vrtovima, zaštićenim nasadima i neobrađenim površinama, gdje ima mnogo kopriva i ostalog samoniklog bilja. Jer ondje u izobilju ima biljnih uši koje su bubamarama glavna hrana. U Južnoj Africi postoje neke rijetke vrste bubamara koje su isključivo biljožderi. Tek prije kratkog vremena u Europi su osnovane farme za uzgoj bubamara kako bi se vrtlare potaknulo da umjesto kemijskih sredstva u borbi protiv nametnika koriste njih.
Hrana
Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.
Razvojni ciklus
Većina bubamara pari se u proljeće i ljeto. Ženka zatim polaže jaja (3-300 ovisno o vrsti) na peteljke listova blizu kolonija biljnih uši. Ličinke (dvotočkaste) božje ovčice izlaze iz jaja nakon 5-8 dana. Tijekom sljedećih 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih uši. Nakon toga se zakukulje tako da se krajem tijela pričvrste na list ili grančicu a stadij kukuljice traje nekoliko dana. Cjelokupni razvojni ciklus traje od 4-7 tjedana tako da se tijekom ljeta može razviti više generacija. Sedmopjega bubamara (Coccinella septempunctata) najčešća je vrsta bubamare u našim krajevima. Često prezimljuje na hladnim mjestima u kućama.
Točka, točka ... točkica
Čak i oni koji nisu naročiti ljubitelji buba i bubica, vjerojatno će se složiti da je ova buba,
po imenu Mara, lijepa buba.
Buba mara, pripada familiji Coccinelidae ili kornjaši.
Okrugla je tijela crne boje s crvenim (najčešče) krilima, posutim točkicama.
Oplođena ženka odlaže jajašca (oko 400) iz kojih se razvijaju ličinke
koje se potom pretvaraju u kukuljice (image). Razvoj ličinki traje cijelo ljeto.
Ličinka buba mare
Vrste buba mara su:
Coccinela septempunctata L. - obična buba-mara, sa sedam crvenih točaka na pokrilju,
Adalia bipunctata L. - dvotočkasta buba-mara, koja je još veći grabežljivac od obične,
Chilocorus bipustulatus L. crna buba mara, sa po dvije crvene pjege na svakom crnom pokrilju,
Exochomus quadripustulatus L. sa po dvije crne pjege na svakom crvenom pokrilju.
Buba mare su ljubimice vrtlara jer uništavaju biljne uši.
Vjerovanja, vezana za buba maru:
Ako ti buba mara sleti na ruku, to donosi sreću.
Brojanjem do polijetanja buba mare, saznat ćeš koliko ćeš još godina poživjeti.
Djevojci će takvo odbrojavanje predskazati za koliko će se mjeseci udati.
Vjeruje se se da nije dobro ubiti ili otjerati buba-maru s odjeće, jer to nagovještava nesreću.
Buba mare su i meni drage i rado ih viđam u svome vrtu.
Iz djetinjstva se sjećam lijepe slikovnice o Buba mari i pauku Gari.
Znatiželjna Buba mara odlutala je od kuće i završila u mreži rečenoga pauka Gare.
Dok je sirota Buba Mara plakala u Garinoj tamnici/mreži on je imao opasne namjere:
Zalogajče mio, zašto si se skrio,
ja odoh po biber - jako mi je mio...
Eto, čak se sjećam i stihova iz slikovnice... iz koje su meni pričali ovu priču ... iz koje sam (kasnije) ja pričala ovu priču svojim nećakinjama...
... a koja sada čeka novu generaciju djece u našoj obitelji ...
... kojoj ću (možda) opet pričati priču o lijepoj točkastoj bubi koja se zove Mara.
P. S.
Buba mare su i čest motiv na valentinovskim čestitkama.
I smatraju se simbolom ljubavi i zaljubljenosti.
Možda zbog crvene boje i vjerovanja kako ti njezin let predskajzuje odakle će doći tvoj ljubljeni(a).
A možda i zato što su Mare - strastvene bube.
Kao i njihovi rođaci bube opančari. Koje je u proljeće moguće posvuda vidjeti kako "vode ljubav".
Ova fotka je preuzeta sa:
http://www.arthropods.de/insecta/coleoptera/coccinellidae/coccinellaSeptempunctata01.htm
Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.Pa neka bude tamo gdje se njoj najvise svidja,ako te toliko voli nece te ostaviti.
