Astralna projekcija i lucidno sanjanje

[Eorlan]

Uf i ja bih, ali ne trudim se oko toga toliko. Super mi je i ova razina stvarnosti

Osim toga i tu je bitan individualni pristup. Tehnika je mnoštvo, na nama je da otkrijemo koja nam najbolje funkcionira.

Originally Posted by Eorlan

Uf i ja bih, ali ne trudim se oko toga toliko. Super mi je i ova razina stvarnosti

Osim toga i tu je bitan individualni pristup. Tehnika je mnoštvo, na nama je da otkrijemo koja nam najbolje funkcionira.

Astral je samo jedna od opcija koja se podrazumijeva pod ovu razinu stvarnosti. S ap spoznaš da smo fakat duhovna bića u tjelesnom iskustvu, a ne fizička u duhovnom.. pa ti je "ova" stvarnost još posebnija, jer ako nudi opciju kušanja nečeg takvog, zapravo nudi sve zamislive i nezamislive opcije.

[Jesam]

Originally Posted by bojamunje

Bas bi ja probao :)
Aj neko ko je uspio nek ukratko kaze sto ciniti :)

Polako s tim. Ja sam jednom uspjela i moram ti reći da se nikad nisam toliko prepala, živa sam se us*ala da ću otići predaleko i da se neću moći vratiti po niti nazad ... Taj mi je strah ostao toliko živ u pamćenju da se ne usudim ponovno pokušati. Iako, možda bih sada, nakon toliko godina, cijelo iskustvo doživjela sasvim drugačije.

Originally Posted by Jesam

Polako s tim. Ja sam jednom uspjela i moram ti reći da se nikad nisam toliko prepala, živa sam se us*ala da ću otići predaleko i da se neću moći vratiti po niti nazad ... Taj mi je strah ostao toliko živ u pamćenju da se ne usudim ponovno pokušati. Iako, možda bih sada, nakon toliko godina, cijelo iskustvo doživjela sasvim drugačije.

Strah se je pojavio čim si uključila racio.
Mislim da si sad prilično daleko od toga i svjesna si promjene svijesti koja nastupa pri ap...

A ako se opet prepadneš, um će prevladati i povući te dolje, pa nema razloga za strah.
Moje prvo iskustvo ap je bilo spontano i mislila sam da umirem.

[vedera]

eto mene :)

ova tri "sanjanja" su unatrag mjesec dana...sada točno znam odrediti kada sanjam "obične" snove a kada sam zapravo polubudna ...

prvi san ... negdje sam u mraku i gledam u nebo..slika je čarobna..maglica je toliko jasna..svjetlucava puna boja kao da stojim ispred nje...zvjezdana prašina u čudnom obliku bila mi je ispred nosa..uplašila sam se i šmugnula natrag..osjet kreće od glave..toplina mi se spušta niz tijelo te vraća osjete..ukočena sam i tresem se dobrih 10 min...otvorenih očiju mirujem i čekam da se sve vrati u normalu...ujutro sam googlala po slikama i našla to što sam vidjela ..točno onako kako sam vidjela.

drugi "san" ..neka druga noć..u sobi sam neke osobe koja je umrla..muškarac..neki rođaci su ovdje..osjećam i njegovu prisutnost tj vidim i njega..smiješi mi se..plavih očiju..uglavnom ja moram složiti njegove papire..dokumente (zašto ja..nemam pojma) uzimam neku teku u ruke i vidim slova..čitam što piše ..uglavnom teka sa kulinarskim receptima...uzimam dalje papire..brdo povjesti bolesti..vidim čak i potpise liječnika te štambilje..ne zanima me to pa tražim dalje..sama u sobi..odjednom svijetlo i silueta ispred svjetla...to je muškarac koji je umoro..pruža mi ruku na pozdrav..dajem mu svoju..stepla me struja ...slika se mjenja vani sam..moja mati je tu ali je ne vidim..mrak i veliki mjesec..sve se vidi svaka sjena..odjednom iza tog mjeseca pojavi se drugi i treći svjetleći pun mjesec..to me splašilo jer mi je bilo ispred nosa..čula sam samo da je mati rekla tri mjeseca budim se i tresem kao šiba....

treći "san" noćas...znam da sanjam...razmišljam o tome štp vidim ta razna slova ali ne abeceda već čudna neka..velika vrte se ispred mene...čujem se kako se pitam šta je majketi ovo..pomalo me plaši..dodaju se novi oblici..e tu mi je bilo dosta..pomislim otvori oči i skačem u krevetu otvarajući oči...još sam neko vrijeme vidjela te znakove otvorenih očiju....tada počne tresavica u tijelu...sad se uzemljujem pa to brže prođe jer je neugodno.

par noći prije ovih snova budio bi me glasan prasak u ušima..glavi..jednom sam vidjela i svijetlost ali bi me strah vratio taj tren natrag..naravno tijelo bi se treslo ko šiba ...

eto to su moja iskustva za sada jer bez obzira što ne želim astral..ne sanja mi se lucidno mislim da mi se upravo to događa.

[Jesam]

Originally Posted by vedera

eto mene :)

par noći prije ovih snova budio bi me glasan prasak u ušima..glavi..jednom sam vidjela i svijetlost ali bi me strah vratio taj tren natrag..naravno tijelo bi se treslo ko šiba ...

Ovo mi je poznato. Nekoliko puta sam to "doživjela" - baš prasak koji me probudio ali toliko stvaran da sam bila uvjerena da je došao izvana, iz "stvarnog svijeta", trgnem se iz sna uz lupanje srca, a onda skužim da svi oko mene spavaju - znači, samo ja sam čula.

Netko sluti što bi to moglo biti?

[Jesam]

Originally Posted by lucy

Strah se je pojavio čim si uključila racio.
Mislim da si sad prilično daleko od toga i svjesna si promjene svijesti koja nastupa pri ap...

A ako se opet prepadneš, um će prevladati i povući te dolje, pa nema razloga za strah.
Moje prvo iskustvo ap je bilo spontano i mislila sam da umirem.

Racio se progurao u san? Može biti, pročitala sam negdje da može biti opasno ako odeš predaleko pa pukne srebrna nit koja te veže za tijelo i onda ostaneš negdje na astralu ... valjda mi je to došlo iz podsvijesti.

[Tree]

Ne planiram se astralno ispalit, ali me interesuje zašto su npr. Vederini snovi vezani za astralno putovanje... Ja stalno imam lucidne snove, snove u nastavcima koji traju godinama, one koji se obistine, one koje dijelim sa drugima...
Znam, mogu i sama pročitati, al.. ajd, nek neko bude drug

[vedera]

Ja zapravo ne znam kako do toga dođe..ali dođe i uvijek se uhvatim da sam tamo gdje me vuče dok sam u fizičkom tijelu a to je svemir..planete...boje..svijetlo.čini mi se kao da "upadam" u tijelo i to na brzaka kako kad uletavaš u hlače..čizme..ne osjećam fizički ruke ..noge..ništa dok mi se toplina razlijeva tijelom od glave prema dolje kao vrući val tako postajem svjesna dijelova tijela tj osjećam ih..nakon toga kad sjedne sve natrag tresem se kao u groznici.Prasak u ušima me probudio par puta pa sam gledala okolo gdje to puca..zvuk je oštar i jak još promatram ali jedno je sigurno a to je učestalost..sve češće to prakticiram ..neplanski kako god ali ipak idem.
jedino što moram idući put malo bolje pogledati te znakove

Originally Posted by Jesam

Racio se progurao u san? Može biti, pročitala sam negdje da može biti opasno ako odeš predaleko pa pukne srebrna nit koja te veže za tijelo i onda ostaneš negdje na astralu ... valjda mi je to došlo iz podsvijesti.

To nije bio san... meni se jednom dogodilo da se ne mogu "složiti" pri povratku i kada sam uključila racio prepala sam se da ću ostati zauvijek visjeti sama iznad sebe. No, kako raste strah, tako te fizičko tijelo abnormalnom brzinom povuče natrag.
Nit ne puca samo tako.