Ne znam kako da imenujem ovu temu,jer zaista ma koliko poznavala osnovne pojmove psihičkih poremećaja nisam više sigurna koji je od njih u pitanju,a čini mi se da je i više njih u opticaju.Fobija,paranoja ili ne daj Bože šta treće,četvrto...jer ovo je totalna iracionala :-((...van sam sebe.
Radi se o mojoj prijateljici.Ona vec godinama vuče za sobom jaku hipohondriju koju nikad nije tretirala medikamentima ili odlasku neuropsihijatru ili psihologu.Strah od Hiv-a...da ne duzim.Ako postoji promil jedan sanse da se prenosi poljupcem itd...godinama je bila opterecena da se ona bas tad zarazila.Milion puta se testirala,sve ok,milion puta pisala mailove kompetentnim osobama koje su je razuvjeravale i objasnjavale da ne postoje ti i takvi rizici...nista...na jedan period se smiri i onda opet nanovo izvuce neku situaciju iz proslosti i pocne da tripuje da se mozda bas tad desilo.Da ne pricam kako je vodila i druge osobe na testiranje,pratila zivote tih ljudi iz proslosti i sadasnjosti,tjerala se da ponovno ostvari s njima kontakt kako bi znala da je s njima i u njihovim zivotima sve u redu.Prepadala se ako joj ne odgovaraju ili joj se cine neraspolozenim odmah pomisljajuci da su bolesni,da to ne znaju ili kriju od nje...ma grozno.sad vec mogu reci da je tad jos bila "dobro" :-(.Kako sam vec rekla to s prekidima traje neke 4 godine,ali problem se samo potisne u trenucima kad se ona uvjeri da je sve ok,da nema nikakvih rizika kod nje,kod drugih do jednom i onda jovo nanovo.I sama sam prosla hipohondriju,znam kako je to,pa sam godinama na milione nacina i sati razgovarala s njom na ovu temu..pokusavajuci joj ukazati na sve disbalanse u njenom zivotu,prozivljene stvari,uzroke i posljedice svega toga,strahove,negativne emocije,njihov uticaj....kazem malo se smiri,povjeruje mi,pa nanovo...kao da nista nije svarila od onoga sto joj godinama tupim.Posto sve to skupa traje jako dugo,a proslu godinu jedno vrijeme nisamo mjesecima bile bliske ni kontaktirale ne znam otkad je pocelo ovo stanje koje traje i sad.Ne spominje vise hiv,ali valjda se njeni strahovi odnose na to,ne znam..uglavnom sve ce je zaraziti po njenom.Gdje god ali gdje god ima bilo kakvu ranicu,zanokticu,bubuljicu ili sta slicno(ona to zove raskrvavljenim ranama) postoji sansa da sve ali sve sto ju je dotaklo ju je zarazilo...cak i kroz cipele npr..i to ne samo ljudski faktor...nego i ambalaze(ko zna ko ih je sve dirao...pljuvacke po asfaltu (ko zna cije su),svi moguci predmeti,hrana,odjeca,porodica,prijatelji...vraca se po deset puta ulicom da vidi da nije u sta sumljivo ugazila....mogla bih vam dati iracionalnih primjera na desetine...i sve cu vam ovo dodatno objasniti trenutno nisam u stanju jer sam jako uzbudjena,prepadnuta.
Molim vas da se ukljucite u diskusiju i pruzite mi savjet hitno.sta je ovo paranoje,fobije,totalna iracionalnost???:-((...Sto je najnajgore samo u rijetkim trenucima kao da joj dodje do mozga da ima problem pa kaze jeste vjerovatno sam ja paranoicna,ali apsolutno izignorise svaki moj pokusaj da je odvucem strucnoj osobi.Cak sam htjela ici s njom ili bilo kome ako mogu i bez nje...NISTA.Na stavlja da me moli da fino procitam njene kilometarske mailove koje mi pise svaki dan i da joj polako odgovorim ima li kakvog rizika za nju konstatujuci kako joj je uzasan stres hodati ulicom,uzeti bilo sta u ruku,dotaci nesto nekoga...i sve mi to prepricava u detalje.Ne jede,pocela je i da ne spava..Ja svaki boziji dan objasnim da ne regauje racionalno da nije u stanju,da nema nikakvog rizika apsolutno itd...NISTA:
Kroz sve ovo se proplice i jak bijes..cesto psuje drugima(ja joj kazem da je puna bijesa),pa poslije osjeca griznju savjesti..stalno sebi ponavljajuci kako je ona nikakav covjek zbog toga ili ovoga itd...imam osjecaj da se zbog necega samokaznjava i ima tu izrazenu potrebu... i o tome sam joj bezbroj puta pricala...Toliko za prvi put ...nadam se cim prije vasim odgovorima i utjehama.Ljudi ne postoji sansa da je natjeram na pomoc..skroz ce poluditi,sta je ovo:-(((...Utjesite me da joj se moze pomoci.
Radi se o mojoj prijateljici.Ona vec godinama vuče za sobom jaku hipohondriju koju nikad nije tretirala medikamentima ili odlasku neuropsihijatru ili psihologu.Strah od Hiv-a...da ne duzim.Ako postoji promil jedan sanse da se prenosi poljupcem itd...godinama je bila opterecena da se ona bas tad zarazila.Milion puta se testirala,sve ok,milion puta pisala mailove kompetentnim osobama koje su je razuvjeravale i objasnjavale da ne postoje ti i takvi rizici...nista...na jedan period se smiri i onda opet nanovo izvuce neku situaciju iz proslosti i pocne da tripuje da se mozda bas tad desilo.Da ne pricam kako je vodila i druge osobe na testiranje,pratila zivote tih ljudi iz proslosti i sadasnjosti,tjerala se da ponovno ostvari s njima kontakt kako bi znala da je s njima i u njihovim zivotima sve u redu.Prepadala se ako joj ne odgovaraju ili joj se cine neraspolozenim odmah pomisljajuci da su bolesni,da to ne znaju ili kriju od nje...ma grozno.sad vec mogu reci da je tad jos bila "dobro" :-(.Kako sam vec rekla to s prekidima traje neke 4 godine,ali problem se samo potisne u trenucima kad se ona uvjeri da je sve ok,da nema nikakvih rizika kod nje,kod drugih do jednom i onda jovo nanovo.I sama sam prosla hipohondriju,znam kako je to,pa sam godinama na milione nacina i sati razgovarala s njom na ovu temu..pokusavajuci joj ukazati na sve disbalanse u njenom zivotu,prozivljene stvari,uzroke i posljedice svega toga,strahove,negativne emocije,njihov uticaj....kazem malo se smiri,povjeruje mi,pa nanovo...kao da nista nije svarila od onoga sto joj godinama tupim.Posto sve to skupa traje jako dugo,a proslu godinu jedno vrijeme nisamo mjesecima bile bliske ni kontaktirale ne znam otkad je pocelo ovo stanje koje traje i sad.Ne spominje vise hiv,ali valjda se njeni strahovi odnose na to,ne znam..uglavnom sve ce je zaraziti po njenom.Gdje god ali gdje god ima bilo kakvu ranicu,zanokticu,bubuljicu ili sta slicno(ona to zove raskrvavljenim ranama) postoji sansa da sve ali sve sto ju je dotaklo ju je zarazilo...cak i kroz cipele npr..i to ne samo ljudski faktor...nego i ambalaze(ko zna ko ih je sve dirao...pljuvacke po asfaltu (ko zna cije su),svi moguci predmeti,hrana,odjeca,porodica,prijatelji...vraca se po deset puta ulicom da vidi da nije u sta sumljivo ugazila....mogla bih vam dati iracionalnih primjera na desetine...i sve cu vam ovo dodatno objasniti trenutno nisam u stanju jer sam jako uzbudjena,prepadnuta.
Molim vas da se ukljucite u diskusiju i pruzite mi savjet hitno.sta je ovo paranoje,fobije,totalna iracionalnost???:-((...Sto je najnajgore samo u rijetkim trenucima kao da joj dodje do mozga da ima problem pa kaze jeste vjerovatno sam ja paranoicna,ali apsolutno izignorise svaki moj pokusaj da je odvucem strucnoj osobi.Cak sam htjela ici s njom ili bilo kome ako mogu i bez nje...NISTA.Na stavlja da me moli da fino procitam njene kilometarske mailove koje mi pise svaki dan i da joj polako odgovorim ima li kakvog rizika za nju konstatujuci kako joj je uzasan stres hodati ulicom,uzeti bilo sta u ruku,dotaci nesto nekoga...i sve mi to prepricava u detalje.Ne jede,pocela je i da ne spava..Ja svaki boziji dan objasnim da ne regauje racionalno da nije u stanju,da nema nikakvog rizika apsolutno itd...NISTA:
Kroz sve ovo se proplice i jak bijes..cesto psuje drugima(ja joj kazem da je puna bijesa),pa poslije osjeca griznju savjesti..stalno sebi ponavljajuci kako je ona nikakav covjek zbog toga ili ovoga itd...imam osjecaj da se zbog necega samokaznjava i ima tu izrazenu potrebu... i o tome sam joj bezbroj puta pricala...Toliko za prvi put ...nadam se cim prije vasim odgovorima i utjehama.Ljudi ne postoji sansa da je natjeram na pomoc..skroz ce poluditi,sta je ovo:-(((...Utjesite me da joj se moze pomoci.
Comment