Pas i vegetarijanstvo (osjeća li pas kada čovjek jede meso)

[DonQuixote]

Mozda ce sad neki da se nasmiju na ovo ali odobravamo i to :))

Da li zivotinje (konkretno psi) osjecaju da li neko jede meso ili ne?
Ja imam (ili sam imao, ne znam jos uvijek) nadljudski strah od pasa, i prije nego sam postao vegetarijanac nisam ni smio proci pored jednog jer sam osjecao da im nisam drag i svakog trenutka bih ocekivao neki napad ili bar lajanje, sto je bilo rijetko, ali svejedno je bilo.
Nakon sto sam prestao jesti meso moj odnos prema njima se promijenio, a vjerujem, i njihov prema meni. Sada se ne plasim toliko. Prije par dana jedan me je pratio cijelim mojim putem i nije me bilo strah, cak sam se osjecao sigurnije uz njeg.
Sta mislite da li je ovo dvoje povezano?! :D

[LIK]

Mozda ce sad neki da se nasmiju na ovo ali odobravamo i to :))

Da li zivotinje (konkretno psi) osjecaju da li neko jede meso ili ne?
Ja imam (ili sam imao, ne znam jos uvijek) nadljudski strah od pasa, i prije nego sam postao vegetarijanac nisam ni smio proci pored jednog jer sam osjecao da im nisam drag i svakog trenutka bih ocekivao neki napad ili bar lajanje, sto je bilo rijetko, ali svejedno je bilo.
Nakon sto sam prestao jesti meso moj odnos prema njima se promijenio, a vjerujem, i njihov prema meni. Sada se ne plasim toliko. Prije par dana jedan me je pratio cijelim mojim putem i nije me bilo strah, cak sam se osjecao sigurnije uz njeg.
Sta mislite da li je ovo dvoje povezano?! :D

Mislim da to prvenstveno ovisi o tvom trenutnom energetsko/emotivnom stanju, a možda im lijepo i mirišiš

[SAS]

Mozda ce sad neki da se nasmiju na ovo ali odobravamo i to :))

Da li zivotinje (konkretno psi) osjecaju da li neko jede meso ili ne?
Ja imam (ili sam imao, ne znam jos uvijek) nadljudski strah od pasa, i prije nego sam postao vegetarijanac nisam ni smio proci pored jednog jer sam osjecao da im nisam drag i svakog trenutka bih ocekivao neki napad ili bar lajanje, sto je bilo rijetko, ali svejedno je bilo.
Nakon sto sam prestao jesti meso moj odnos prema njima se promijenio, a vjerujem, i njihov prema meni. Sada se ne plasim toliko. Prije par dana jedan me je pratio cijelim mojim putem i nije me bilo strah, cak sam se osjecao sigurnije uz njeg.
Sta mislite da li je ovo dvoje povezano?! :D

nema ti to veze ja jedem meso 2-3 puta na dan i "skupljam" tude pse u svom dvoristu, jednostavno susjedni psi dolaze i poigram se snjima i tak odu i tak opet dodu i odu


imati strah nije vezan uz jedenje mesa, mene je bio jednom copio pas za nogavicu iza mene dok sam hodao prije toga cak nista nije lajao, da bi se ja okrenuo prema njemu smrtno ozbiljan i bez ikakvog straha odijednom krenuo hodati prema njemu i od agresivca napravio sam mekusca koji je poceo samo lajati i hodati unatraske jer je skuzio da ga se nebojim

a prije toga dok sam bio mladi nisam se znao tako postaviti i tako bi onda onaj susjedov najmanji psic pa cak i laksi od macke agresivno se postavio rezao i lajao, a u principu zapravo ti apsolutno nista nemoze zbog svoje minijaturne velicine



nije stvar da sad se hvalim ovom pricom, vec je stvar kako se postaviti prema psu, tudi pas pa ni vas pas nesmije u vama osjetiti strah jer u suptronom onda od vas moze praviti sto god oce bilo budalu ako ste njegov vlasnik ili zrtvu ako ste mu stranac

bilo je n-ti puta na TV emisija/dokumentarac lik Šaptač pasa, receno nije cilj od psa napraviti poslusnog roba vec dati mu do znanja da treba biti poslusan i da se nauci kontrolirati da nevelim da mu netreba pokazivati strah, jer tada pas osjeca potrebu da mora preuzeti ulogu umijesto vas pa krene ni manje ni vise agresivno reagirati da stiti teritorij i vlasnika


ukratko receno bezobzira o kojoj se pasmini pasa radi, psu nesmijes pokazati da ga se bojis, znaci vi u sebi morate biti nacisto i biti bezikakvog straha, pas vas ocita ko knjigu dal ga se bojite ili ne, ako vidi da ga se nebojite manja je vjerojatnost da ce vas uopce napasti
jer pas onda ima strah prema vama, a ne vi prema njemu naravno

osim ako nije policijski dresiran za kriminalce i lopove to je vec druga stvar jer oni su dresirani da napadnu sto god da bilo

[Jesam]

Jednom sam negdje pročitala (ne sjećam se zaista izvora) da psi (i životinje općenito) osjećaju kada netko jede meso jer se ti toksini iz mesa izlučuju putem naše kože. I to mi je sasvim logično jer pas ima nemjerljivo osjetljiviji njuh od čovjeka, a usudila bih se reći, nakon 30 godina nejedenja mesa, da već skoro i ja mogu nanjušiti kada netko jede meso.

No, naravno, strah od pasa i to što pas nanjuši adrenalin nema s tim nikakve veze. Zato, SAS, nije baš tako lako "glumiti" da se ne bojiš, jer pas će nanjušiti tvoju dispoziciju. Treba raditi na tom strahu i riješiti ga se.

Ja sam se npr. užasno bojala vode i dubina ... onda sam krenula prvo na jedrenje pa na ronjenje. Treba upoznati "neprijatelja".

[alison]

A morski pas?

[Jesam]

Kaj s njim? Otkad sam gledala Ralje osamdesetih, nisam se više udaljila od obale ni pol metra. Praćakam se u pličaku s klincima koji plivaju s patkicama i samo picigin, voda do koljena.

[ukus]

O mirisu prirode!

Jednom sam negdje pročitala (ne sjećam se zaista izvora) da psi (i životinje općenito) osjećaju kada netko jede meso jer se ti toksini iz mesa izlučuju putem naše kože. I to mi je sasvim logično jer pas ima nemjerljivo osjetljiviji njuh od čovjeka, a usudila bih se reći, nakon 30 godina nejedenja mesa, da već skoro i ja mogu nanjušiti kada netko jede meso.

No, naravno, strah od pasa i to što pas nanjuši adrenalin nema s tim nikakve veze. Zato, SAS, nije baš tako lako "glumiti" da se ne bojiš, jer pas će nanjušiti tvoju dispoziciju. Treba raditi na tom strahu i riješiti ga se.

Ja sam se npr. užasno bojala vode i dubina ... onda sam krenula prvo na jedrenje pa na ronjenje. Treba upoznati "neprijatelja".

Oko 200 osnovnih mirisa pas odmah osjeti, a varijantno vjerovatno još 100-ak.
Pas loše, kao i neke druge životinje, reagira na neprirodne mirise: možeš izbjegavati meso, hraniti se brokulama koje strašno zaudaraju, i da to psu zasmeta.
Naravno da i tvoj strah luči određeni miris, pogotovo ako je izuzetno jak strah, iako se možeš plašiti i da nikakav miris ne emitiraš, a da tvoj strah pas registrira preko tvojih pokreta ili jednostavno svojih instinktivnih i intuitivnih senzora.
Koliko god da si hrabar, ako je životinja odlučila, iz sebi samo znanih razloga, da te napadne, ona će to i učiniti: a i u toj situaciji postoje ljudski pokreti koji takav napad mogu ublažiti, mada to slabo može pomoći ako se radi o izravnom i divljem napadu.

[lucy]

Nisam vegić, a obožavam peseke.. i oni mene vole. Nikada ih se nisam bojala, naprotiv, mogu bez frke pomaziti pudlicu ili pit bulla.
Mislim da to nema veze, nešto drugo je u pitanju.

[Jesam]

Oko 200 osnovnih mirisa pas odmah osjeti, a varijantno vjerovatno još 100-ak.
Pas loše, kao i neke druge životinje, reagira na neprirodne mirise: možeš izbjegavati meso, hraniti se brokulama koje strašno zaudaraju, i da to psu zasmeta.
Naravno da i tvoj strah luči određeni miris, pogotovo ako je izuzetno jak strah, iako se možeš plašiti i da nikakav miris ne emitiraš, a da tvoj strah pas registrira preko tvojih pokreta ili jednostavno svojih instinktivnih i intuitivnih senzora.
Koliko god da si hrabar, ako je životinja odlučila, iz sebi samo znanih razloga, da te napadne, ona će to i učiniti: a i u toj situaciji postoje ljudski pokreti koji takav napad mogu ublažiti, mada to slabo može pomoći ako se radi o izravnom i divljem napadu.

Ma nema veze što jedeš - brokulu ili travu ili šnicl - pa psi su mesojedi i druže se s drugim mesojedima, zašto bi ih to smetalo? ... puno je važniji body-language, jer to je ono po čemu pas procijeni da li je u opasnosti, da li treba napasti ili se povući ili ne postoji razlog za strah/bijeg/napad. I to kako u životinjskom svijetu tako i s ljudima. Pas koji je kvalitetno socijaliziran već u leglu a kasnije s i ljudima će savladati ovu abecedu i bit će odlično uklopljen u svoju sredinu, a onaj koji je ili premalen ostao bez majke i braće i kasnije živio bez kontakta s ljudima i kvalitetnog odgoja, tak će biti ponešto "nepismen", no osnovne stvari će ipak prepoznavati jer su one instinktivne - genetsko pamćenje. Zato se psi obično iz legla daju tek s 3-4 mjeseca - tako bi bar svaki kvalitetan uzgajivač trebao raditi.

Kako postoje umirujući signali, tako postoje i oni uznemirujući. Ljude koji se uspješno služe takvim "jezikom" obično zovemo "šaptači" (uz važnu napomenu da Cesar Millan nije nikakav šaptač psima ).

Zanimljiva je to tema i jako lijep rad. Najpoznatije i prave šaptačice psima su norvežanka Turid Rugaas i kanađanka Suzanne Clothier. Napisale su i nekoliko prekrasnih knjiga koje bih od srca preporučila svakom vlasniku psa (čak štoviše, ja bih to uvela kao zakonsku obvezu svakom budućem pasovlasniku ) ali i svim onima koje zaista zanima kako komunicirati s psima bez metle, batine, deranja, navlačenja, šutanja, cukanja, ogrlica-davilica, bacanja na leđa i ostalih "nježnih" metoda koje svakodnevno viđam u primjeni - čak i kod ovlaštenih KOSSP-ovih trenera pasa. Sramota!

[ukus]

Pouka!

Ma nema veze što jedeš - brokulu ili travu ili šnicl - pa psi su mesojedi i druže se s drugim mesojedima, zašto bi ih to smetalo?

Nisu psi isključivi mesojedi, nego su poprimili osobine ljudske zajednice: pas se može hraniti i ne isključivo mesnom prehranom: štaviše poznato je da ako želiš imati, mada ni to ne mora dati stoodstotne rezultate, borbenog i agresivnoga psa, da ga isključivo hraniš mesom: čak postoje određene vrste mesa: crveno, sirovo, dimljeno, tek zaklano, koje izazivaju tačno određenu reakciju psa, vojnog ili individualnoga zaštitnika...
Mnogi pseći potomci ili prethodnici, u divljini, bez problema mijenjaju načine prehrane, a to mogu i dobro obučeni psi u ekstremnim situacijama.
Također svaki rasan pas ne voli isključivo mesnu prehranu, jer je može smatrati jednoličnom, posebno u ranoj i najranijoj dobi.
Pas ima i svoje godine određene prehrane, tj. vremenska razdoblja, pogotovo jer je daleko kraći životni vijek u pitanju.

... puno je važniji body-language, jer to je ono po čemu pas procijeni da li je u opasnosti, da li treba napasti ili se povući ili ne postoji razlog za strah/bijeg/napad. I to kako u životinjskom svijetu tako i s ljudima. Pas koji je kvalitetno socijaliziran već u leglu a kasnije s i ljudima će savladati ovu abecedu i bit će odlično uklopljen u svoju sredinu, a onaj koji je ili premalen ostao bez majke i braće i kasnije živio bez kontakta s ljudima i kvalitetnog odgoja, tak će biti ponešto "nepismen", no osnovne stvari će ipak prepoznavati jer su one instinktivne - genetsko pamćenje. Zato se psi obično iz legla daju tek s 3-4 mjeseca - tako bi bar svaki kvalitetan uzgajivač trebao raditi.

U principu da, što se tiče podatka o leglu koji si navela.
Ipak najvažniji je broj onih s kojima pas ima socijalizaciju: ako je to porodični pas, pogotovo u smislu šire porodice, bespotrebno ga je optuživati da je suviše blag i prijateljski nastrojen prema ljudima, ili prema većini ljudi: ipak ako je rasnoga genetskoga porijekla, pa npr. ima slavnoga djeda, najčešće se događa da prihvati ogroman broj porodičnih članova, ali je ipak izrazito agresivan prema svakom ko nije član ili bliži prijatelj porodice, posebno ako ga se barem izdresira u osnovnom stupnju.
U tom smislu je pitanje šta je to socijalizacija jednoga psa: da li je socijalan neko ko spasi samo svoga vlasnika, pretrčavši stotine kilometara i donijevši mu pomoć, a inače je agresivan prema svima ostalima, ili onaj ko voli čitavu porodicu i posebno djecu u njoj.
Rekao bih i jedno i drugo: najgore je ako samo teoretiziraš bez konkretnih djela, a takvih lutalica, koje mnogi usput dobronamjerno hrane (a protiv te humanosti nemam ništa), ima mnogo više nego onih pravih pasa koji zaista pomažu.
Govor tijela je izuzetno bitan u kratkom kontaktu sa bilo kojom životinjom, ali u svakoj važnijoj situaciji životinje se ne ravnaju po tome: koze bježe kada osjete zemljotres, ma koliko bile gladne i ma koliko ih u tom trenutku nudio hranom - isto se dogodi i psima prije velikoga nevremena npr.

Kako postoje umirujući signali, tako postoje i oni uznemirujući. Ljude koji se uspješno služe takvim "jezikom" obično zovemo "šaptači" (uz važnu napomenu da Cesar Millan nije nikakav šaptač psima ).

Zanimljiva je to tema i jako lijep rad. Najpoznatije i prave šaptačice psima su norvežanka Turid Rugaas i kanađanka Suzanne Clothier. Napisale su i nekoliko prekrasnih knjiga koje bih od srca preporučila svakom vlasniku psa (čak štoviše, ja bih to uvela kao zakonsku obvezu svakom budućem pasovlasniku ) ali i svim onima koje zaista zanima kako komunicirati s psima bez metle, batine, deranja, navlačenja, šutanja, cukanja, ogrlica-davilica, bacanja na leđa i ostalih "nježnih" metoda koje svakodnevno viđam u primjeni - čak i kod ovlaštenih KOSSP-ovih trenera pasa. Sramota!

Moguće da Cesar Millan koristi nešto od toga što si navela, mada sumnjam da bi on odao, pogotovo u stilu TV-oglašavanja, tajnu svoga zadatka: on zapravo najčešće govori o tome kako vlasnici svojim tjelesnim stavom, nakon što on pomogne psima, trebaju doživotno da se prema njima ponašaju.
Tjelesni stav isključivo neće izliječiti ni jednu iole neurotičnu životinju.
Ove dvije žene koje si navela ne poznajem i zahvaljujem na informaciji koju si pružila ovdje.

[alison]

Za daljnje rasprave o psima vlasnicima i prijateljima preporučam temu - > http://www.alternativa-forum.com/duh...edvodnika.html

Zaključili smo DA Vegetarijanstvo nema previše veze sa time dali te pas prihvača ili ..... što...

[Jesam]

Oprosti Alison, prebacit ćemo se samo da ovdje odgovorim da se ne izgubi nit jer se radi o prevažnim stvarima ...

Nisu psi isključivi mesojedi, nego su poprimili osobine ljudske zajednice: pas se može hraniti i ne isključivo mesnom prehranom: štaviše poznato je da ako želiš imati, mada ni to ne mora dati stoodstotne rezultate, borbenog i agresivnoga psa, da ga isključivo hraniš mesom: čak postoje određene vrste mesa: crveno, sirovo, dimljeno, tek zaklano, koje izazivaju tačno određenu reakciju psa, vojnog ili individualnoga zaštitnika...
Mnogi pseći potomci ili prethodnici, u divljini, bez problema mijenjaju načine prehrane, a to mogu i dobro obučeni psi u ekstremnim situacijama.
Također svaki rasan pas ne voli isključivo mesnu prehranu, jer je može smatrati jednoličnom, posebno u ranoj i najranijoj dobi.
Pas ima i svoje godine određene prehrane, tj. vremenska razdoblja, pogotovo jer je daleko kraći životni vijek u pitanju.U principu da, što se tiče podatka o leglu koji si navela.

Oprosti mi na izravnosti ali ovo je plain and simple "load of bull"! Pas je izvorno mesojed jednako kao što je čovjek izvorno biljojed - i tu nema nikakve dileme jer fiziologija i organizan govori dovoljno sam za sebe. Da - možeš psa hranit otpadom, čušpajzom i krumpirima ali ne znam što ćeš time dobiti. Zdravu i imunološki otpornu životinju sigurno ne.

Isto je tako fama da hranjenja psa sirovim mesom potiče agresivnost. Crap!!!! Moja sva tri psa hrane se isključivo BARF-om (Bone and Raw Food) a nema većih maza i pitomijih stvorenja od njih. Ali zato nikad nisu vidjeli veterinara. Krvoločnost kod pojedinih pasmina ne ovisi o prehrani nego dijelom o genetskim predispozicijama a dijelom o odgoju.

Sva ova suha govna kojima ljudi hrane pse, plus kancerogene supstance koja na njih stavljaju u vidu ampula plus apsolutno prekomjerna i nepotrebna cjepiva su psu skratili život za 10 godina i učinili ga boležljivom kreaturom ovisnom o čovjeku i veterinarima. Pogledaj incidenciju tumora i autoimunih bolesti kod pasa u posljednjih 30 godina.

Ipak najvažniji je broj onih s kojima pas ima socijalizaciju: ako je to porodični pas, pogotovo u smislu šire porodice, bespotrebno ga je optuživati da je suviše blag i prijateljski nastrojen prema ljudima, ili prema većini ljudi: ipak ako je rasnoga genetskoga porijekla, pa npr. ima slavnoga djeda, najčešće se događa da prihvati ogroman broj porodičnih članova, ali je ipak izrazito agresivan prema svakom ko nije član ili bliži prijatelj porodice, posebno ako ga se barem izdresira u osnovnom stupnju.
U tom smislu je pitanje šta je to socijalizacija jednoga psa: da li je socijalan neko ko spasi samo svoga vlasnika, pretrčavši stotine kilometara i donijevši mu pomoć, a inače je agresivan prema svima ostalima, ili onaj ko voli čitavu porodicu i posebno djecu u njoj.
Rekao bih i jedno i drugo: najgore je ako samo teoretiziraš bez konkretnih djela, a takvih lutalica, koje mnogi usput dobronamjerno hrane (a protiv te humanosti nemam ništa), ima mnogo više nego onih pravih pasa koji zaista pomažu.

Specizam na djelu, vidim. Što ti to znači "pravih pasa"? I što znači pasminski pas? Apsolutno ništa, dragi moj. Svaki pas se može u znalačkim rukama pretvoriti u radnog psa ili u neodgojenog krvoloka. To ne ovisi o pasmini nego o uvjetima i čovjeku. Čak štoviše - danas je kinologija dovela samo do degeneracije, kao što se to često zbiva kad čovjek uplete svoje prste u božje djelo. To je isto kao da kažeš da su crnci agresivniji od bijelaca i manje vrijedni ali neka ih da im pomažemo. Bavim se psima 30 godina i vjeruj mi - ne teoretiziram.

Govor tijela je izuzetno bitan u kratkom kontaktu sa bilo kojom životinjom, ali u svakoj važnijoj situaciji životinje se ne ravnaju po tome: koze bježe kada osjete zemljotres, ma koliko bile gladne i ma koliko ih u tom trenutku nudio hranom - isto se dogodi i psima prije velikoga nevremena npr.Moguće da Cesar Millan koristi nešto od toga što si navela, mada sumnjam da bi on odao, pogotovo u stilu TV-oglašavanja, tajnu svoga zadatka: on zapravo najčešće govori o tome kako vlasnici svojim tjelesnim stavom, nakon što on pomogne psima, trebaju doživotno da se prema njima ponašaju.
Tjelesni stav isključivo neće izliječiti ni jednu iole neurotičnu životinju.
Ove dvije žene koje si navela ne poznajem i zahvaljujem na informaciji koju si pružila ovdje.

Razumijevanje govora tijela i korištenje istog u radu s psima je osnovni preduvjet za rad svakog psovlasnika bez kojeg se ne može kvalitetno komunicirati sa životinjom. Kako ćeš razgovarati s nekim ako ne razumiješ njegov jezik? Nikako, ali ga možeš raznim prisilnim sredstvima (manje ili više agresivnim) navesti da se ukalupi u neki vid ponašanja. No, time si dobio frustriranu životinju ubijenog duha koja dugoročno može negdje puknuti. I onda čovjek kaže - gle, lud pas! Ma nije lud pas nego je nemaran i neodgovoran čovjek!

Ne vidim kakve to ima veze sa strahom od potresa i intuicijom. Dapače, ljudi u gradovima često imaju najveće probleme sa strahom od petardi, buke i ostalog a ne znaju to riješiti nego pse kljukaju čak i sedativima oko božića. Strahota!

Jedino u čemu je Cesar Millan apsolutno u pravu jest da čovjek sam mora biti u ravnoteži da bi mogao odgojiti uravnoteženog psa - jer nervozan čovjek će nužno rezultirati nervoznim psom - bez iznimka. Jer je pas visokointuitivno biće. Ako imaš problema s psom - zagledaj se u sebe.

[alison]

A morski pas?

Kaj s njim? Otkad sam gledala Ralje osamdesetih, nisam se više udaljila od obale ni pol metra. Praćakam se u pličaku s klincima koji plivaju s patkicama i samo picigin, voda do koljena.

jedina živina s perajama, koju bi Ja voljela pojesti je morski pas....

[Jesam]

jedina živina s perajama koju bi Ja voljela pojesti je morski pas....

Kud baš njega? On izlučuje urin kroz kožu i njegovo meso smrdi za poludit ako se ne pojede dok je vruće i prekriveno raznim travama i začinima da prikrije miris.

[ukus]

Preporuka!

jedina živina s perajama koju bi Ja voljela pojesti je morski pas....

Obavezno probaj, pogotovo ako je kvalitetno meso.
Bio sam u velikom društvu: niko se nije požalio na miris, a konzumirali smo i tek ispečeno, a i malo hladnije meso, bez povrća ili nekih trava kao priloga.
Daleko ima više nutritivno kvalitetnih sastojaka od: pilećeg, junećeg, svinjećeg mesa, a i dobro djeluje na prevenciju kardiovaskularnih oboljenja.
Među morskim stanovnicima se smatra mesom višega kvaliteta.