Trudnoća, bebe, dojenje...

[Tree]

Tema o kojoj bih mogla čavrljati do prekosutra!
Kako ste prošle trudnoću, porod... Kakva iskustva imate za podijeliti?

Samo sad nemam inspiraciju ali evo, nečim ću započeti

Ja sam uživala u svojoj trudnoći! Majčinski osjećaji su me "pukli" nakon što sam počela osjećati bebu kako se mrducka. U tom periodu sam išla na neku školsku predstavu i preplakala je gledajući djecu na pozornici, ali od sreće i sjećam se samo kako sam bila presretna što su tako divni i razmišljala sam o svoj ljubavi koju ta djeca primaju i daju... Pa sam plakala ko luda

Evo jedna anegdota s poroda. Meni je smiješna, mužu nije
Sjećam se momenta kad mi je bilo baš teško, tik prije nego će beba da se rodi, sva sam se bila skoncentrisala na disanje i guranje i samo sam čekala da sve bude gotovo i da bebu uzmem u ruke. Muž je bi samnom, primjetio je da sam došla do kraja snaga, pa mi je valjda htio pomoći, i rekao je: "Dušo, gledaj u mene, biće ti lakše."
Čuj da mi bude lakše gledajući u njega
Pa radi njega sam (dobro i sebe, ali tad to nije bilo tak važno, jel) i bila u toj situaciji!

Ostali? I tate su dobrodošle, naravno!

[Diana]

Sa prvim sam rekla doktorima na porodu da idem doma, da necu ja ipak to, digla sam se sa stola , hahaha, a na drugom: cupajte ga vaaaan!!! Na epiduralnoj koja je popustila pol sata prije nego sam rodila :) i sad imam dva mala piceka doma:):)

[naftali]

Imala sam 35,prvo dijete.Trudnoća normalna, kupila sam si knjigu K.Townsend-Duhovni pristup rađanju, psihički se pripremila za prirodni porod.
Knjiga je izvrsna, napisala ju je jedna protestantkinja.
No, meni je porod bio nešto sasvim nešto drugo.......

Prenijela 11dana, inducirani porod gelom, cijeli dan i noć...drip, epiduralna...nešto su pogriješili s epiduralnom, i na kraju u operacijsku salu, dali mi još opću anesteziju i carski rez!

Porod-bezveze.Rijeka?bolnica je ok.

Sve u svemu, kao da je porod prošao mimo mene.
Oporavak od operacije jako dug i težak.

Sin, prva liga!

Sam porod ne mistificiram previše.....

p.s. ne sviđa mi se stav društva prema nerotkinjama.....

[Eoja]

Trudnoću sam podnijela božesačuvajisakloni.

Prvih četiri mjeseca sam povraćala 0/24 k'o dragstor. Padala u nesvijest, bila na bolovanju kao da od trbušnog tifusa bolujem, znači kao da me neko u stratosferu ispalio.
Stomak nisam imala do šestog mjeseca (a i od čega kad sam samo zelenu salatu jela), ali sam zato jedne večeri u drugom mjesecu legla normalna a ujutro ustala kao Pamela Anderson; znači, broja za mene na regularnim odjelima bilo nije. Bila sam živa komedija, žena size 38 i grudi predimenzionirane kao sprdnja s interneta.
Zbog neprestanog povraćanja bila sam svaki treći dan na infuziji, a noću nisam mogla da spavam jer sam povraćala čim glava počne da pada.
Ukratko ne bih nikome poželjela taj prvi period, jer je poslije bilo dosta dobro, radila sam do pred sam kraj i stalno sam hodala po nekim konferencijama sa sve stomakom .

Porođaj je takođe bio izazvan jer lola očigledno nije namjeravala napolje, promašio je više od 15 dana, nestalo mu je plodove vode i više nisu htjeli čekati.
Stavili me na drip u 13,30, a u 17,52 se rodilo jedno malo modro.
Porod mi je bio prilično lagan, pogotovo taj finalni dio, iz tri napona je rođen visok momak i tanak (58 centi, 3,7).

[Eoja]

Eh, da, i sa mnom je bio muž na porodu.
A, da bi anegdota bila smiješna treba imati u vidu da ja nekih 15-ak godina bavim se astrologijom ali uglavnom za svoje potrebe (imala jednu fazu kada sam radila i s klijentima, ali bilo mi je previše naporno uz regularni posao).

Istog momenta kada je malac izletio kao čep jer sam ga iz jednog napona cijelog rodila , ja sam digla glavu prema muži i pitala: Koliko je sati? Tako i znam da je bilo 17,52 kada je mišonja rođen.

Muž me dan-danas zeza zbog toga. Kaže: Nisi pitala ni šta je?
Pa, vidim šta je, nisam ćorava.

[simona]

Jest da sam u godinama kada se polako pripremam za unučiće, ali eto da se pridružim babinjaku.

Prva trudnoća:
božemesačuvajisakloninakvadrat
do 6 mjeseca se nije vidjelo ništa jer sam smršavila puno....
do 9 mjeseca dobila 4 kilice, da se nađe..radila do zadnjega
porod: uimeisačuvajbože, dan cijeli, pa noć i do drugog popodneva, da nije bilo rešetaka na prozorima bacila bih se...., cijelo vrijeme sa nama 'sretnicama' u predrađaoni bila mlada djevojka iz Slavonije, peti mjesec i radili indicirani pobačaj jer je plod bio potpuno deformiran, otkrili tek tada.....to nemogu nikada zaboraviti, vrištala je da nikada više neće imati djece.......ostala još iza mene.....užas živi.....dali mi epiduralnu, već sam obnemogla i popodne iza 17 sati teškom mukom djevojčica, 30 šavova, 3 ginekologa, mala je imala apgar 7, potpuno plava i izmučena, nije disala, svi su trčali po sali, vikali da zovu pedijatricu i da hitno donesu bocu sa kisikom, onda sam pala u nesvijest, kada sam došla sebi, disala je, jedva, skoro mi je umrla, molila sam se za njen život.....dobila je tešku upalu pluća i ostale smo 2 tjedna u bolnici

Druga trudnoća:
božemesačuvajisakloninaneznamkoju
do 6 mjeseca se nije vidjelo ništa jer sam smršavila puno....
od 6 do 9 mjeseca maleni je mlatio i tuko se sa nekime , valjda,... strašno, radila do zadnjega
porod: prihvatljivo, rodila nakon ponoći, sve skupa 4 sata, liječnici su me ostavili sa babicom od metar i žilet, ja se sva ukočila od straha , babica najbolja na svijetu, bez ijednog šava, i delija od skoro 4 kilice, dero se ko jarac, i bio je u gardu, valjda ostalo od ringa ...

[Eoja]

Na temu tih šavova.

Ja sam bila živo isprepadana od te epiziotomije kao da će nogu da mi otfikare u najboljem slučaju.
Muž je bio nabrušen da ''ženu u mene dirat' nećete, dok god mene 'vakoga imamo''.

I na samom porodu, niti sam ja skontala niti on da je babica političarka ipak napravila epiziotomiju, doduše s ukupno tri šava.
To što su bila samo tri mene staru kukalicu nije spriječilo da se prenemažem mjesec dana, prigovaram i nabrajam, ali mene je to stvarno užasno nerviralo i smetalo mi i sve na tu temu.

A, ovo me super obradovalo da Simona sa 30 iz prvog poroda nije imala nijedan na drugom. To je znači teoretski moguće, onda možda i ja spadnem na nulu s moja tričava 3 (samo za jednu nulu si imala više).

[Diana]

Muž mi je bio na oba poroda :) prvi porod prošao je lakše jer je bio prirodan, a drugi sam imala inducirani ko ti naftali:). ( lezala sam na sv.duh jer su se bojali zastoja u rastu- rodio se sa 3050g. Stariji sa 3650g)
Termin mi je bio na Badnjak ali smo to obavili 21.12( pomracina mjeseca i solsticij) tak da smo za Badnjak išli kući :)
I stariji ima u datumu 12., rodjen je na bakin rodjendan :):)

[Diana]

Prvi porod epiziotomija, drugi ne:) najnormalnije sam sjedila, i poturski,a ostale rodilje su zinule hahaha.
Na drugom porodu me poradjala babica koja se preziva isto kao i mi :) volim te male slucajnosti ::)

[lucy]

Super tema draga! I ja o tome mogu u nedogled. Jedno od najljepših iskustava u mojem životu.

Nisam planirala trudnoću, desila se nakon gotovo godinu dana braka koji se svodio na izlaske i turbulencije.

Ne mogu se požaliti... nisam imala mučnine, osjećala sam se dobro, jedino su mi tu i tamo zafalile cigarete.
Čitala sam Žensko tijelo, žensku mudrost i Kliniku Mayo.
Svi su bili ziher da se radi o dečku i nisam odabrala žensko ime... pa ipak, svaki put kada bih sanjala tog svog malecnog, imao je crvenu ili rozu robicu
Hormoni su me prali sve u 16, jedva sam čekala da upoznam to malo prekrasno biće koje mi je raslo pod srcem.

Doktor mi je još u 5-6 mjesecu rekao da bi on to kirurški riješio, jer mu se čini da je beba velika... ja sam bila odlučna da želim vaginalni porod, jer želim biti prisutna.
Bila sam ustrajna u svojoj želji, sve dok na stolu poslije 2 dripa nisam iskusila svu milinu trudova... i pristala na carski.

U bolnici bajka, trudove sam trpila kojih pola sata, čistačica i asistentica su me držale za ruku i razgovarale samnom, asistentica mi se pridružila u pjevanju neke Severinine pjesme... jer sam mislila da ću si tako odvratiti pažnju od uvođenja katetera (što zapravo ni nije neki big deal ).

Malecna je izgledala nestvarno... lijepa i roskasta, nije prošla traumu poroda koja bi je izgužvala.. Imala je pluća i po... urlala je ne ne ne ne.. zapravo, nikad nije naučila plakati. Imala je dlačice po uhičima i ja sam joj pričala priču o malim vilenjacima koji prate Djeda Mraza... pjevala sam joj uspavanke cijele noći, bila ona budna ili spavala i ubrzo je počela reagirati na moj glas...

Pekla me je savjest zbog svake cigarete koju sam popušila prije trudnoće i nisam mogla shvatiti kako prije nisam bila svjesna ogromne praznine koju sam nosila i koju je moje dijete popunilo svojim dolaskom.

[Tree]

Mmmmm... kakve slatke priče!!!

E, nek se babuskarimo! Ili kako je već Simona rekla

Ja sam imala mučnine poslijepodne, svaki dan, od 3. do nekog 6. mjeseca. To je bio jedini problem u trudnoći, pored toga što sam se debljala dišući.
U trećem mjesecu trudnoće sam skontala da sam trudna. Znam, trebala sam pisati u kalendar mjesečnice, ali ni sada to ne radim...
Moja beba je meni donijela čišćenje u život. Tek sada se to sve skupa smiruje.
Malenom sam pjevala dok je bio u stomaku, pričala mu... Nisam željela da mi kažu spol, ali sam ime znala
Imala sam paničarku od doktorice... Kasnije sam saznala da je neka trudnica koju je vodila izgubila bebu, pa je doktorica postala "predostrožna" U glavnom, u 6. mjesecu mi je rekla da sam se otvorila 2 cm i dala jedno 8 vrsta lijekova za piti. To je bio jedan od najgroznijih dana u mom životu.
Otišla sam drugoj ljekarki po drugo mišljenje, i saznala da je sve ipak ok. Nisam bila otvorena. Ta druga je bila kraljica! Nije se nervirala što odbijam ljekove i što tražim rješenje u čajevima za neke sitne gluposti, pustila me da odlučujem o sebi a da se ipak osjećam sigurnom sa njom.
E, da! Rodila sam sina na svoj rođendan! Diana, ušila sam ti sve podudarnosti

Jeste li uspjele dojiti?
Meni je iskustvo dojenja bilo predivno! Ja sam to željela cijelu trudnoću, i čitala dosta o tome. Najbolji savjet na koji sam naišla, i koji od tada dajem svim mamama koje žele dojiti je: Dojenje uče i mama i beba, i ono traje oko 6 sedmica. Toliko je i trajalo da ja prestanem nadgledati svaki cug i proučavati ga a i da shvatim da se bebe ne "kvare" tako lako...

[simona]

Mala anegdotica sa drugog poroda:

Mužić me dovezao u rodilište, sve pet, malo je bio ubrzan ali priseban. Odem ja na 'pripremu', izađem da mu dam robu i stvari i taman kada sam otvorila vrata, jedna žena se upravo porađala i toliko se drala da se je čulo van...Pogledao me je , sav blijed i pitao:'Isuse, a kaj je to bilo?', ja: 'jedna ženska se porađa upravo', na što je žena ispustila zadnji urlik i rodila. 'Pa što joj to rade?' Hoće tako i tebi?' Bio je zelen, jedva je otišao van.

[Eoja]

E, kada je dojenje u pitanju, koliko god sam imala lagan porod toliko mi je dojenje napravilo posla. Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji.

Ispostavilo se da imam slab refleks otpuštanja mlijeka i bebac tek rodjen nije uspijevao da se izbori s tim. Ostim toga tek je četvrti dan krenulo kako treba. Onda ga je pak bilo previše.
Ja sam imala panični strah od mastitisa i cijeli dani su nam prolazili u masiranju grudi (muž je tom prilikom izjavio: E, da mi je neko rekao da će i ovo da mi prisjedne), stvaljanju toplih obloga prije podoja i hladnih poslije, izdajanju uglavnom ručnom jer se ispostavilo da su sve pumpice koje smo pribavili škart.
Onda smo nabavili Aventovu pumpicu i bilo je tadadadada, otkrovenje.
To je cirkus ukratko i svi su mi govorili da odustanem i ponudim mu zamjenu. E, pa neće, ne zvao se ja Lorimer, a i ne zovem se tako .
Poslije smo se ufurali u dojenje i bilo smo vrhunski uigran tim. Koliko je bio privržen dojenju jedno vrijeme smo ga od milja zvali: Sisanče.

Malac komunalac je priznajem bio vrlo kooperativan i nikada me nije gricnuo, ni krezub ni kada je već uveliko ozubatio.

Vrlo važna stavka u tom prvom periodu bila mi je potpora supruga koji je radio ama baš sve ostalo oko bebe, a meni je preostalo samo dojenje, a pomogle su mi i silne knjige koje sam pribavila na tu temu kao da doktorat spremam.

Sjećam se da su mi svi pametovali oko ishrane bebe (osim svekrve koja je bila i ostala super lik i koja me je uvijek podržala u svakoj odluci), te kako on ne jede ostalu hranu zato što sisa /rekoh: Naješće se blago meni, neće nestati kupusa/; te kako nije dobio dovoljno na težini/ rekoh: Nećemo ga na kilu prodavati/ itd...

Srećom ja nisam bila mlada prvorotka da me zbune u toj cijeloj priči, a i oduvijek sam tjerala po svome.

[Tree]

E, sad već tračamo!

Drugarica je osjetila trudove dok je muž gledao neki film. Znači, film u zapletu, a nju deru trudovi svako 5 min. Ona ushuktano kaže - Dragi, vrijeme je!
- Evo, samo da film završi pa idemo!

[Eoja]

E, sad već tračamo!

Drugarica je osjetila trudove dok je muž gledao neki film. Znači, film u zapletu, a nju deru trudovi svako 5 min. Ona ushuktano kaže - Dragi, vrijeme je!
- Evo, samo da film završi pa idemo!

O, zemljo Arabijo!


Ja sam svog povela sa sobom, jer sam bila usplahirena i uplašena kao zec u sezoni lova.
Njemu se baš i nije osobito išlo, ali poslije mu je bilo drago, sav se rastopio kada su mu dali da ga drži prvih sat vremena.

Za divno čudo, iako smo i ja i on očekivali da ću ja da se dernjam kao hitna i da će do Kuala Lumpura da me čuju, ja se nisam javila, malo sam hmkala kroz nos.
Život je pun iznenađenja.