Tweet
Evo ga uprošteni eksperiment:
Novčić se baca n puta (ispaljuje ga idealna mašina) i registruje rezultat: glava ili pismo. Ako dobijanje pisma proglasimo uspješnim rezultatom, onda se ovaj događaj povinuje tzv. binomnoj raspodjeli. U beskonačno pokušaja dobijamo rezultat da smo 50% uspješni (matematička tvrdnja).
Dovedemo u eksperiment čovjeka koji mentalno utiče na rezultat (pretpostavimo da možemo da izolujemo okruženje kako ništa drugo ne može da utiče sem tog čovjeka) i on se trudi da naredi mašini da ispaljuje pismo. Očitovanje poslije dovoljno broja bacanja novčića pokazuje 55% uspješnosti pisma. (Ovo se već aproksimira normalnom raspodjelom, jer tzv. centralna granična teorema kaže da to važi za n veće ili jednako od 30). Matematika i dalje tvrdi, u datim uslovima, uz isključenje subjektivnog, da su šanse ostale 50%. Ista ta matematika kaže da ako uključimo subjekta i uvedemo novi uslov kao neki broj (ako znamo kako) da ćemo dobiti tih 55% (tzv. matematičko očekivanje). Kvantna mehanika (fizika) neće osporiti novi rezultat, jer rezultat zavisi od posmatrača, iako neće znati da ga objasni baš najbolje.
Zaključak: svijest (namjera) tamo nekog nebitnog lika izmijenila je opipljivu 3D realnost.
E, sad, šta sam htjela ovim: da bi laik razumio eksperiment, mora dobro da poznaje i matematiku i fiziku (da ne idem u druga potrebna znanja), ali, na žalost, većina populacije nema toliko talenta ili ih prosto ne zanima. Šta ostaje, da vjeruje naučnoj tvrdnji, dakle VJERUJE (isto važi i za naučnike u oblasti o kojoj nemaju pojma).
Naučnici nešto tvrde na osnovu tzv. dokaza, koji se očitavaju nekim od 5 čula, pretpostavljajući da ono što ne mogu na ovaj način da potvrde ne postoji. Ili kažu da nema načina da to dokažemo ili da još nemamo tehnologiju da dokažemo. U svakom slučaju, oni ipak uvijek tvrde na osnovu informacija koje imaju, zaboravljajući da možda baš ključnu nemaju. Jer nemaju načina da je očitaju pa i ne postoji za njih.
Naravno da su i dokazali mnogo toga što funkcioniše.
Oni sad drugi ljudi, koji ne vjeruju naučnicima, niti im trebaju 'materijalistički' dokazi, vjeruju u nešto drugo, dakle, i oni VJERUJU.
Poenta je da svi nešto vjeruju!!!
E, sad, dopunite, ispravite ili šta god u ovome što sam prethodno navela, poenta je ne vršiti nasilje nad drugima SVOJIM vjerovanjima, jer su jednako validna, pod izgovorom kako ovaj drugi ne zna i slično. Kad kažem nasilje mislim na ad hominem prvenstveno, mada i na druge elemente.
Predlažem da pokušamo naći neku neutralnu 'istinu', ako već hoćemo da nešto istražimo.
Novčić se baca n puta (ispaljuje ga idealna mašina) i registruje rezultat: glava ili pismo. Ako dobijanje pisma proglasimo uspješnim rezultatom, onda se ovaj događaj povinuje tzv. binomnoj raspodjeli. U beskonačno pokušaja dobijamo rezultat da smo 50% uspješni (matematička tvrdnja).
Dovedemo u eksperiment čovjeka koji mentalno utiče na rezultat (pretpostavimo da možemo da izolujemo okruženje kako ništa drugo ne može da utiče sem tog čovjeka) i on se trudi da naredi mašini da ispaljuje pismo. Očitovanje poslije dovoljno broja bacanja novčića pokazuje 55% uspješnosti pisma. (Ovo se već aproksimira normalnom raspodjelom, jer tzv. centralna granična teorema kaže da to važi za n veće ili jednako od 30). Matematika i dalje tvrdi, u datim uslovima, uz isključenje subjektivnog, da su šanse ostale 50%. Ista ta matematika kaže da ako uključimo subjekta i uvedemo novi uslov kao neki broj (ako znamo kako) da ćemo dobiti tih 55% (tzv. matematičko očekivanje). Kvantna mehanika (fizika) neće osporiti novi rezultat, jer rezultat zavisi od posmatrača, iako neće znati da ga objasni baš najbolje.
Zaključak: svijest (namjera) tamo nekog nebitnog lika izmijenila je opipljivu 3D realnost.
E, sad, šta sam htjela ovim: da bi laik razumio eksperiment, mora dobro da poznaje i matematiku i fiziku (da ne idem u druga potrebna znanja), ali, na žalost, većina populacije nema toliko talenta ili ih prosto ne zanima. Šta ostaje, da vjeruje naučnoj tvrdnji, dakle VJERUJE (isto važi i za naučnike u oblasti o kojoj nemaju pojma).
Naučnici nešto tvrde na osnovu tzv. dokaza, koji se očitavaju nekim od 5 čula, pretpostavljajući da ono što ne mogu na ovaj način da potvrde ne postoji. Ili kažu da nema načina da to dokažemo ili da još nemamo tehnologiju da dokažemo. U svakom slučaju, oni ipak uvijek tvrde na osnovu informacija koje imaju, zaboravljajući da možda baš ključnu nemaju. Jer nemaju načina da je očitaju pa i ne postoji za njih.
Naravno da su i dokazali mnogo toga što funkcioniše.
Oni sad drugi ljudi, koji ne vjeruju naučnicima, niti im trebaju 'materijalistički' dokazi, vjeruju u nešto drugo, dakle, i oni VJERUJU.
Poenta je da svi nešto vjeruju!!!
E, sad, dopunite, ispravite ili šta god u ovome što sam prethodno navela, poenta je ne vršiti nasilje nad drugima SVOJIM vjerovanjima, jer su jednako validna, pod izgovorom kako ovaj drugi ne zna i slično. Kad kažem nasilje mislim na ad hominem prvenstveno, mada i na druge elemente.
Predlažem da pokušamo naći neku neutralnu 'istinu', ako već hoćemo da nešto istražimo.
Comment