Žena vs Muškarac

[ne znam]

Tabu tema i dalje mislim, bez obzira na silne pokrete i promjene, istorijski gledano.

Zanima me vaše mišljenje.

Je li neko pročitao Pol i karakter Ota Vainingera? Da li era vodolije konačno daje primat ženskoj energiji?

Jedna od mojih najvećih životnih kriza je bila spoznaja da sam žena. Iako žena sa pretežno muškim mozgom (po sopstvenim i više tuđim kvalifikacijama), iako "ratnik". Na kraju žena.

Naglašavam da je tema namjerno akcentovana na polne razlike, da isključim priču o "osobi", pa se u kontextu osobe ne razlikuje muško od ženskog. Ovo stoga što ne želim da u tom smjeru tema nastavi

[Jesam]

Zanimljiva ali kompleksna tema ... i vrlo ozbiljna.

Ne, mislim da još nije došlo vrijeme ženske energije iako mi se čini da sve ide u tom smjeru.
Krug se mora zatvoriti.

Nisam čitala knjigu ... da nam daš samo ukratko, dvije tri rečenice o njoj?

Ja sam cijeli život presretna što sam žena (iako možda ne tipična) jer mislim da je ženama mnogo lakše u životu (pametnim u svakom slučaju) i da imaju puno prednosti pred muškarcima.

[ne znam]

Joj, ne mogu ukratko, a da ne budem pogrešno shvaćena.

Deo knjige koji se odnosi na žene je svakako, kako to s pravom navodi Vladeta Jerotić, "najteže razumljiv, najmanje prihvatljiv i svakako najsporniji... Vajninger se bavi ženom, njenom psihologijom, logikom i etikom, suštinom žene i njenim smislom u svemiru, odnosno njenim položajem u čovečanstvu. Kada Vajninger negira svaku vrednost bića žene, on je radikalan i nemilosrdan, često ubedljiv i logičan, ali uvek subjektivan. Pošto žena nema nikakav pravi odnos prema logici, a ni prema etici, ona nema ni apsolutnog Ja u sebi, pa ne može nikada biti genijalna. Talentovane žene u umetnosti ili nauci mogu da zahvale za svoje uspehe samo muškom delu u sebi, otud se najviše u stvaranju može očekivati od najmuškobanjastijih žena. Koliko, medjutim, žena ima malo stvarnog odnosa sa svakim dubljim stvaralaštvom dokazuje nepostojanje žena-filozofa, da ne govorimo o ženama kao religioznim predvodnicima, a upravo su filozofija i religija najdublje oblasti stvaralaštva do kojih - prema Vajningeru - dopire samo dubina muškarca. Ono što ženu jedino istinski zanima i prema čemu ima jedini suštinski odnos, to je sve ono što je u bližoj ili daljoj vezi sa seksom. Zato Vajninger kaže: ‘Zena je samo seksualna, muškarac je i seksualan'. Pošto je seksualnost za Vajningera očevidno niža sfera ljudske delatnosti, prema kojoj oseća ne samo prezir već i odvratnost, žena nikada ne može da bude moralna. Ona čak nije ni nemoralna, već amoralna, kao što je i alogična. Ona se nikada ne oseća stvarno krivom, ona neprestano laže, zavidljiva je, nesocijalna, nema sopstvenih ubedjenja, već ih prima samo od muškarca. Žena je najbolji medijum, a muškarac njen najbolji hipnotizer. Jednom reči, žena je Vajningeru biće bez duše, ona nema Ja, ni individualnosti, ličnosti, ni slobode, karaktera ni volje. Žena je ili majka ili bludnica (mada na jednom mestu Vajninger dopušta da ‘možda u većini žena postoje obe mogućnosti'). Ali ni tip majke ne prolazi kod Vajningera mnogo bolje nego tip bludnice. Majka je sva cilj vrste i produženje vrste joj je cilj. Ni majka, kao ni bludnica, nije u stanju istinski da voli. Majci je potreban muškarac ne njega radi, već vrste radi. Ona se ponaša podjednako majčinski prema mužu kao i prema sinu. Ovo ponašanje se svodi na brigu za telo, ne i za dušu muškarca, jer je njen odnos prema njemu pre svega telesni. Materinskoj ljubavi je sporedna individualnost deteta, i to je ono što je duboko nemoralno u njoj. S druge strane, prostitutka oseća odvratnost prema produžavanju vrste, prema radjanju uopšte, dakle i prema detetu; ona sva bitiše u snošaju, u kome hoće da nestane kao realnost, da bude uništena. Pri svemu tome, umno najrazvijenije žene spadaju u kategoriju prostitutke, a muškarci od vrednosti uvek su voleli samo tip prostitutke. Kad je već jednom počeo da seksualnost i ženu slika u najjačim mogućim bojama, Vajninger se više ne zaustavlja. Ljubav i požuda su za njega dva tako različita, suprotna stanja da je u muškarca, kada zaista voli, savršeno neshvatljiva pomisao na telesno spajanje sa voljenim stvorenjem. Pa, ko tvrdi da još voli ženu koju poželi, taj ili laže ili nikad nije znao šta je ljubav. Postoji zato samo ‘platonska' ljubav, ljubav prema Beatriči, sve ostalo spada ‘u carstvo krmaka'. Kada muškarac voli ženu, on u njoj voli svoj ideal, jer se žena kao takva ne može voleti. On zbog toga neminovno strada, i svojim ljubavnim stradanjem on nastoji da vrati ženi dušu koju joj je oteo. Muškarac je forma, žena je materija koja prima svaku formu. Od žene se može načiniti što se hoće. Muškarcu se jedino može pomoći da bude ono što on hoće. Stoga ima smisla vaspitati samo žene, a ne muškarce. I poslednja poruka Vajningera muškarcu nosi u sebi nešto od tragične groteske. Kada je muškarac postao seksualan, kaže Vajninger, stvorio je ženu. Žena je otud krivica muškarca. Sve što se može prebaciti ženi jeste krivica muškarca. Ljubav treba da prekrije krivicu. U snošaju se žena najdublje unizuje, u ljubavi najviše uzdiže. To što žena traži snošaj, a ne ljubav, znači da ona želi da bude unižena, a ne uzdignuta. Najveći protivnik ženine emancipacije (koju je, uostalom, muškarac izmislio i za nju se bori) jeste - žena. Muškarcu je prema ženi mogućno samo jedno moralno ophodjenje: ni seksualnost, ni ljubav, jer obe upotrebljavaju ženu samo kao sredstvo za strane svrhe, već jedino pokušaj da je razume. Kako? Muškarac mora sebe da oslobodi pola, pa će tako i samo tako osloboditi i ženu. Ona, doduše, tako propada kao žena, ali samo zato da bi se uzdigla iz pepela kao čisti čovek. Odricanje seksualnosti ubija samo telesnog čoveka, i to samo zato da bi duhovni stekao pun život".

Izvor: http://blog.b92.net/text/12842/Bolesni-genije-cemu/

[ne znam]

Nije tema, ali da primijetim da je Vaininger pisao o nečemu poput DNK, do čega je došao svojom logikom, prije otkrića iste.

Da bi objasnio karakter čovjeka, uzrokovan prvenstveno polom, pokušao je na najnaučniji mogući način (u duhu svoga vremena) pisati i o biologiji, genijalnosti, jevrejstvu, itd. Bio je proglašen ženomrscem.

Čitala sam ovu knjigu prvi put sa 17 godina, prijateljica mi je preporučila, zgražavajući se nad istom. Pomislila sam tad da je cenzura nekada opravdana

[Jesam]

Baš sam htjela pitati kada je ovo pisano ... digo mi se tlak odma nakon par rečenica.
(Heh, bacila malo pogled na njegov životopis ... pa da, pretpostavila sam da je bio gej.)

Ženama je bitno ono suštinsko, prave vrijednosti.
A muškima sve ostalo.

Žena je prvenstveno majka i samim time je kreator, graditelj, njegovateljica ... dok je muškarac rušitelj i destruktor u svojoj biti - ratnik i osvajač, kompeticija mu je u krvi. I zato zemlja umire lagano sve dok je pod vlašću muške energije. I zato su morali potisnuti ženu, podjarmiti je, onesposobiti, poniziti i omalovažavati (posebno je u tome prednjačila crkva, što otvara mnoga znaimljiva pitanja vezana uz njezinu pravu svrhu i namjenu), kako bi se muška energija mogla razmahati i od svijeta učiniti ovo što danas vidimo - jedno golemo bojno polje gdje je najvažnija moć, novac i interesi i gdje vlada pravo jačeg.

Tak bi ja to nekak sažela!

[ne znam]

Da l' bi se moglo kratko sažeti da si mislila da je muški princip intelekt i logika (materijalistički dokaz), a ženski osjećanje i duša (duhovnost)? Joj, bojim se da je nezgrapno, a nadam se da se niko neće osjetiti prozvanim. Pokušavam biti neutralna u smislu konstatacije, ne prosuđivanja na dobro/loše

[Jesam]

Da l' bi se moglo kratko sažeti da si mislila da je muški princip intelekt i logika (materijalistički dokaz), a ženski osjećanje i duša (duhovnost)? Joj, bojim se da je nezgrapno, a nadam se da se niko neće osjetiti prozvanim. Pokušavam biti neutralna u smislu konstatacije, ne prosuđivanja na dobro/loše

Tako nekako, da.

Ma ne mogu se sad sjetiti - čitala sam dosta na tu temu davnih dana ali mi sad izmiču autori ... mislim da Coelho ima nešto o tom (crna madona), pa Melchizedek, Dan Brown ... stara je to tema koliko i čovječanstvo.

[ne znam]

Je, nego me sad zanima baš konkretno iskustvo.

Recimo, moja naj frendica, vanprosječna osoba, s puno volje da poboljšava sebe svakodnevno, učiteljica po zanimanju, dobra osoba, obrazovana i tako dalje, našla je sebe po udaji. Napominjem da to nije svjesno, ali dopuštajući sebi da sam, iskustveno, odličan poznavalac ljudskih motiva, vidjela sam da je konačno dosegla svoj identitet, vezujući ga za muža.

Moja kuma se, na kraju, udala (nije riječ o istoj osobi), izjavivši da je našla s kim se može trpjeti i da je red da i ona izrodi tu djecu i ispuni svoju svrhu, koja je ista za sve ljude.

Treća prijateljica se udala kako joj neka klinka ne bi zgrabila momka, kad ga već ionako toliko voli.

Napominjem da su ovo vanredno sposobne žene, duševne, dobre osobe, visoko obrazovane.

Imam još primjera na razne strane, nego ovo za početak

[Jesam]

Pa to je u redu. Ako netko vidi svoju ulogu i ispunjenje sebe u tome - zašto ne?

To je sasvim validan odabir, no nije za sve. I nema nikakve veze s inteligencijom niti osvješćenošću nego naprosto s nečijom životnom misijom i svrhom. Kao što se i žene međusobno razlikuju, tako se i muškarci razlikuju - pa za neke nikako nije brak.

Ne bih se složila jedino s tvrdnjom da je to (brak, djeca) univerzalna svrha za sve.

Problem nastupa kad je čovjek podijeljen odnosno nema jasnu sliku o tome što je i tko je pa luta od uloge do uloge i tako gubi dragocjeno vrijeme i muči sebe i sve oko sebe. Zato je bitno poznavati sebe.

Uloga žene kao roditeljice, majke, njegovateljice trebala bi biti na najvišem stupnju u društvu i vrednovati se sukladno tome.

[ne znam]

Pa to je u redu. Ako netko vidi svoju ulogu i ispunjenje sebe u tome - zašto ne?

To je sasvim validan odabir, no nije za sve. I nema nikakve veze s inteligencijom niti osvješćenošću nego naprosto s nečijom životnom misijom i svrhom. Kao što se i žene međusobno razlikuju, tako se i muškarci razlikuju - pa za neke nikako nije brak.

Sve stoji, ako je u odlučivanju muško/žensko iskreno prema sebi. Na stranu sad što se meni drugačije ne dopada, to je izvor mnogobrojnih problema.

Ne bih se složila jedino s tvrdnjom da je to (brak, djeca) univerzalna svrha za sve.

Mene je izjava šokirala, pa sam postavila pitanje da mi se objasni stav.

Problem nastupa kad je čovjek podijeljen odnosno nema jasnu sliku o tome što je i tko je pa luta od uloge do uloge i tako gubi dragocjeno vrijeme i muči sebe i sve oko sebe. Zato je bitno poznavati sebe.

Da, to je ovo što sam gore rekla na drugačiji način. Postaću muški primjer, koji baš maloprije vidjeh na Facebook-u

[ne znam]

Prenosim u cjelosti status sa Facebook-a

Sreo sam drugara koji je sada inspektor, sa devojkom je šetao. Zajedno su već nekoliko godina, i kako sredina nalaže, red je da se uzimaju i prave se deca.
Uvek se pozdravimo, iako smo imali profesionalnih razmirica nekoliko puta, ali ipak se znamo jako dugo, pre nego što je svako od nas otišao na svoju stranu.
Ali ne deluje mi srećno. Deluje mi kao neko ko je izgubio kontrolu nad ssvojim životom. Konci koje je držao više nisu u njegovim prstima.
Umesto njega mu govori verenica, on uglavnom samo potvrdno klima glavom. DRži je za ruku, ali se pita kako je držati nečiju drugu. Misli da nema izlaza, ona očekuje svadbu, buljuk dece, stan i idilu, njihove familije misle da je to normalno.
On ne misli. Ali je u živom pesku u koje su ga ubacila očekivanja okoline i ljudi koje ne misle o tvojoj sreći, nego o svojoj. Ljudi koji čak i crpe svoju sreću iz tvoje nesreće.
I oseća se zatvorenim, u četiri zida koji su tu gde god se on okrenuo., ali ne radi ništa iz straha da ne izneveri okolinu.
Zato bira da izneveri sebe. I ostane u svoja četiri zida.
I zato će se oko njega uvek širiti taj miris privida idiličnog života, a smrad će osećati samo on.
U njegova četiri zida. Gde će mu žena postati cimerka, a deca podstanari.
I voleo bih da mogu da mu to objasnim, ali ne mogu. Voleo bih da mu kažem da se ništa ne forsira, da zajebe očekivanja okoline, da radi stvari kad oseća da bi trebalo da ih uradi, i da zajebe strah od samoće i držanje dlana nekoga koga ne osećaš kao svoju polovinu.
Ruka će mu možda jedno vreme biti prazna, ali će biti slobodna da krene ka bilo kojoj drugoj. I jednom će naći onu pravu.
I onda zidovi padaju, a on vidi svet koji je krio sam od sebe, godinama.

https://www.youtube.com/watch?v=TKSipxv6Gys

Nemanja Cvijetić, o zidovima i samoobmanama.

[Jesam]

Mogu opet reći za sebe ... ja sam u jednom životnom periodu tu bila podijeljena (nije imalo nikakve veze s naučenim ili nametnutim društvenim konvencijama jer sam otkad za sebe znam totalno imuna na njih a i nitko me ni na što nije silio, nisam bila kondicionirana na taj način) ... no, srećom sam jako puno razmišljala, radila na sebi i na kraju shvatila da ne bih bila nikome dobra u ulozi žene i majke ... ni sebi ni djeci. Odnosno, ako bih bila dobra djeci i suprugu, onda ne bih sama bila sretna i obrnuto. A čemu trapljenje, čemu prisila na konvenciju ako u tome ne uživamo srcem i dušom?

Moja uloga je očigledno bila neka druga, iako ponekad sa čežnjom promatram sretne, složne i skladne obitelji, no i dalje sam svjesna da sam odabrala pravi put. Rješenje ponekad nije jednostavno i odluka je prokleto teška jer je "za sva vremena".

[dido]

Jedino kad bih voljela biti muško je za vrijeme poroda!

[Adamina]

Mogu opet reći za sebe ... ja sam u jednom životnom periodu tu bila podijeljena (nije imalo nikakve veze s naučenim ili nametnutim društvenim konvencijama jer sam otkad za sebe znam totalno imuna na njih a i nitko me ni na što nije silio, nisam bila kondicionirana na taj način) ... no, srećom sam jako puno razmišljala, radila na sebi i na kraju shvatila da ne bih bila nikome dobra u ulozi žene i majke ... ni sebi ni djeci. Odnosno, ako bih bila dobra djeci i suprugu, onda ne bih sama bila sretna i obrnuto. A čemu trapljenje, čemu prisila na konvenciju ako u tome ne uživamo srcem i dušom?

Moja uloga je očigledno bila neka druga, iako ponekad sa čežnjom promatram sretne, složne i skladne obitelji, no i dalje sam svjesna da sam odabrala pravi put. Rješenje ponekad nije jednostavno i odluka je prokleto teška jer je "za sva vremena".

Mislim da bi ti bila dobra majka, jer se puno stvari mijenja nakon poroda i to ne možeš pojmiti niti jednom knjigom i tuđom riječi već vlastitim iskustvom.

[Jesam]

Mislim da bi ti bila dobra majka, jer se puno stvari mijenja nakon poroda i to ne možeš pojmiti niti jednom knjigom i tuđom riječi već vlastitim iskustvom.

Moguće, ali upravo je tu problem u toj podvojenosti što u bih u tom slučaju ostala neostvarena na jednom drugom području koje mi je očigledno u ovom životu suđeno i to bi mene činilo nesretnom.

No, naravno - pitanje je što bi bilo kad bi bilo ... to nitko ne može znati.