Moj ujak drži pčele, par košnica...kad im nešto fali ili nije u redu, uvijek mu jedna pčelica doleti do njega i kruži oko njega i slično...
Baš smo prošli tjedan doručkovali u avliji, i samo vidiš dođe jedna do njega, malo kruži oko glave i sleti mu na rame i opet malo kruži i tako...kasnije smo išli pogledat i falilo u jednoj košnici dohrane...
Nego, zanima me da li je istina ili dezinformacija to, da se pčelama daje šećer s vodom (napravi se kao sirup) kao prihrana jer kada im se ostavi med, on brzo kristalizira pa ga one teško jedu i probavljaju ?
Palo mi je na pamet napravit sirup s medom umjesto šećerom, jer sigurno nije isto davati im mrtvi šećer u osnosu na med sa toliko vrijednih sastojaka jeli...
I da li netko zna više o onim "starim" (ne LR i DB) košnicama onim klasičnim, ne znam točan naziv...Kako se u njima drže pčele i koja je razlika i to...mislim da se zovu pletare...
Da,daje im se u rano proljeće prihrana, da bi se što više stimuliralo novo leglo i samim time i snaga društva.
Uobičajena prihrana u konvencionalnom pčelarstvu je upravo taj šećerni sirup (1kg šećera na 1 l vode ,prokuhano)...
Upravo to na što si pomislio je ispravna i puuno bolja prihrana .
Medni sirup ,znači med raščinjen s izvorskom vodom puuno je bolja varijanta prihrane (uz par kapljica propolisa zbog dezinfekcije ) .
Poklopljeni med u košnicama ,ako ga pčelinje zajednice imaju nikada neće kristalizirati...
Ja sam svojim prijateljicama samo jednom ove godine dala ,ali to je bio voćno-medni sirup .
Naime u sezoni berbe voća pravim puno soka koji dobrim dijelom ostavim i za njih.
Uz zimsku prihranu dobro je i dodati čaja od maslačka,kamilice,odoljena i stolisnika što je objašnjeno u mjesečevom sjetvenom kalendaru...naravno u omjeru koji je primjeren ovim divnim stvorenjima, jer im jača zdravlje a i omogućava puno bolju probavljivost...
S pletarama nisam radila, koristim ih samo kad skakućem po granama i hvatam rojeve koji su mi šmugnuli prije nego sam društva razrojila.
Pletare su brutalne po pčele.
Gotovo ih sve moraš ubiti da bi došao do meda.
Ma nije baš tako
Pletare, oliti vrškare su nazovimo to kao košnice sa nepokretnim saćem.
Prave se pletenjem od loze -paviti, pruća, rogoza, trske, slame i sl.
Najčešće se spolja obljepljuju sa mješavinom ilovače i pepela ili mješavinom pepela i kravlje balege.
Od visokih temperatura i atmosferskih padavina štite se pokrivanjem "kaptarima" koji se mogu napraviti od lisnatog hrastovog granja ili od kore "četinara", zatim od slame,rogoza,trske i sl.
Pri vršku pletare povuku se unakrsno dva pruta ,da bi se pčelicama olakšao početak gradnje saća i njegovo bolje učvršćivanje.
Visina pletare može biti od 40 -80 cm, a prečnik na dnu oko 30-40 cm.
Oblik joj je sličan kupi,a može da bude manje ili više ispupčena u sredini.
Za podnjače se koristi daske ili tanje kamene ploče,koje se postavljaju na uobičajeno postolje...Tri kolca probodenih u zemlju ili na ravno kamenje.
Vrškara je primitivna košnica koja ima puno nedostataka ,tj bolje rečeno ne posjeduje ni jednu osobinu košnice za racionalno i savremeno pčelarenje.
Pri oduzimanju meda iz njih pčele se nažalost najčešće uništavaju ,mada mogu istresanjem da se presele u novu košnicu.
Pri cijeđenju meda sače se gnječi i uništava, a za to se biraju najjača društva.
Pošto je sače nepokretno, ne ,može se mijenjati niti pregledavati u cilju kontrole zdravstvenog stanja pčela ili nekih drugih potreba.
Dobra osobina vrškara je što u njima pčelinja društva odlično prezimljavaju, jer prostor u njima je veoma sličan obliku prostora u prirodnom staništu, tako da je položaj hrane ,u odnosu na pčelinje klupko, krajnje povoljan.
Bolje je pčelariti i sa vrškarama nego nikako, ali samo bez onog "brutalnog" kako reče egzorcista.
Ne smijemo zaboraviti da je osnovna i najveća korist pćela oprašivanje biljaka, u čemu učestvuju i pčele iz vrškare.
Zbog malog i ograničenog staništa , pčele se i pri osrednjij paši ,u odnosu na raspoloživi prostor dobro razvijaju, brzo napune sače medom , pa se ta društva svake godine roje i po 2,3 puta., čime doprinose umnožavanju pčelinjih društava u prirodi.
mogu se koristiti i za pojačavanje izletnicama društava u savremenim košnicama.
Ako se u odnos stave veoma niski troškovi pčelarenja sa vrškarama i neposredni prihodi od meda, voska i rojeva, može se zaključiti da ovaj način pčelarenja i nije tako nerentabilan.
nema veze,ako mogu radije cu bez meda,to je njihovo sto se mene tice
Dakle,ti zagovaraš etičke standarde ponašanja prema pčelama u smislu da je med potrebam pčelama kako bi one i dalje uspješno vršile svoju funkciju u oprašivanja biljaka?
Razumno. Tu svakako vidim veliku ljudsku pohlepnost za medom ako čovjek uzima med koji treba da jedu pčele a umjesto meda im daje zašećerenu vodu. Koja podvala.
Neki vegetarijanci ne jedu niti med,niti jaja nit mlijeko (hrana živtinjskog porijekla). Je li to temeljem etike ili i nekih naučnih saznanja da ta hrana nije krajnje povoljna za ljudski organizam?
Dakle,ti zagovaraš etičke standarde ponašanja prema pčelama u smislu da je med potrebam pčelama kako bi one i dalje uspješno vršile svoju funkciju u oprašivanja biljaka?
Razumno. Tu svakako vidim veliku ljudsku pohlepnost za medom ako čovjek uzima med koji treba da jedu pčele a umjesto meda im daje zašećerenu vodu. Koja podvala.
Neki vegetarijanci ne jedu niti med,niti jaja nit mlijeko (hrana živtinjskog porijekla). Je li to temeljem etike ili i nekih naučnih saznanja da ta hrana nije krajnje povoljna za ljudski organizam?
i radile su sasvim dobar posao dok se nismo umijesali zar ne?
stvar je slozena tj. takva je postala danas nasom krivnjom..inace ne moze biti jednostavnije.. ali da li mislim da je to njihovo i da treba teziti tome da tako i postane i ostane? da. sretno mi bilo,jel.
temeljem cega? heh..kako tko..morat ces svakog pojedinacno pitati
ja bih rekao temeljem srca i duse i uvjerenja ponajprije ponekad bolesti i nemas druge opcije da prezivis..razloga je mnogo..a samo jedan je dovoljan.
strah ne moze biti vodilja.
i etika i nauka je jedan sirok spektar stvari.. ali cinjenica je da ne mozemo prezivjeti bez dobrog suzivota sa prirodom i njezinim ostalim bicima,dosad smo napravili veoma los posao..
ne mogu se oteti dojmu da se jedino covjek rodi glup u ovoj prirodi..
i pojma nema koja mu je zadaca i uloga ovdje i kako da je provodi.
premala pamet za male ali vazne stvari ili cista arogancija i vjera u svoju superiornost?
ako se cini da kritiziram svoju vlastitu vrstu pa tako i sebe..dobro se cini
i etika i nauka imaju svoje dobre strane al ne treba nam ni jedno ni drugo da se na to odlucimo,iako moze bit od pomoci.. nauka zaostaje,premalo razumijemo uopce svoja tijela i sve energije koje djeluju.. pitanja i odgovori na papiru postanu nedovoljni kad tad i treba probati svojim "nosom" nanjusiti korisne stvari.. odvojeni smo sve vise od prirode i svojeg prirodnog stanista. noge nisu na zemlji i travi vise..
ne zelim ulazit dublje u to ovdje jer nije tema za hranu al mogu reci da povoljno moze biti svasta..ali pitanje je za koga je i zasto korisno..i pod koju cijenu? je li nuzno? ima li drugih opcija?..
"naucnih saznanja" ima mnogo,cak se ni oni ne slazu medusobno..pitanje je u sto ces vjerovati. sve je stvar uvjerenja...a sljedece pitanje je koje je uvjerenje korisno a koje nije i kakve rezultate daje..
Prije no što složim malo opsežniji tekst, samo da velim :
Košnica nije prirodna tvorevina, ona je tvorevina čovjeka .
Da pojednostavim : ima u biti dva dijela : plodište i medište.
Za pčelara dobre prakse postoji zakon : plodište je pčelinje, medište njegovo.
To ne znači da u plodištu postoji samo leglo ,tu je i med,pelud i sve što tim divnim stvorenjima treba, e u to se ne dira, a u medište donesu u biti ono što žele pokloniti onomu tko ih čuva.
i radile su sasvim dobar posao dok se nismo umijesali zar ne?
stvar je slozena tj. takva je postala danas nasom krivnjom..inace ne moze biti jednostavnije.. ali da li mislim da je to njihovo i da treba teziti tome da tako i postane i ostane? da. sretno mi bilo,jel.
Važnost pčela shvatila se ali sve nekako kasno...i fali ih mnogo na mnogim plantažama voća, uvoze se da bi odradile svoj posao.Znaci govore da smo planetarno u ozbiljnim problemima. Čovjek je tako postao najugroženija vrsta. Poplave i novo ledeno doba malo će urediti stvari u prirodi.