Pčele

[Ryuujin]

eto,preimenovani podforum,a jos ni jedna tema o samim pcelama!

kao sto rekoh,nedopustivo,to moramo promijenit

i drugo sto sam rekao je da cu ja malo zapoceti u svojem stilu.. ovaj tekst me se dojmio pa cu njega staviti prvog jer najvise odgovara mojim mislima.. (post #2)

znam da ovdje ima i pcelara,pa za one koji se zaista brinu za svoje pcele voljan sam saslusati sve strane..
na temelju teksta vec ce se vidjeti gdje mi pocetni stav stoji pa zamolit cu odmah na pocetku i reci,ruzni rijecnik,vrijedanja i svade ovdje nemojte donositi.


u mojim mislima idealni pcelar je osoba koja se o pcelama brine,odrzava ih zivima da obavljaju svoju zadacu ali nista od njih ne uzima ili im barem ostavlja sve sto je pcelama potrebno i koje po prirodi svaki dan skupljaju za svoj zivot i opstanak a ne hranjenje ljudi.
sad ce netko reci "bajke"! e pa upravo tako,vama su bajke a meni je to nesto itekako ostvarivo a to sto se ne radi u tom smjeru je krivnja covjeka.

ako postoji takav covjek svakako nek se javi i kaze pokoju rijec
ili ako vi znate za nekog i nesto takvo svakako napisite.


imajte razumijevanja da nisam pcelar niti imam "strucnog" znanja o tome,a ovaj podforum sam zatrazio tako da se i pcele i pcelari mogu pribliziti drugim ljudima tako da i oni mogu saznati sto da rade i kako da se ponasaju da pomognu pcelama,a da se ne govori o pcelama samo kao o nekom sredstvu za lijecenje.

posto je to receno za pocetak..nastavljam s prvim tekstom.. i vase nadopune drugim tekstovima ili iskustvom su takoder dobrodosle..

sretno nam svima i nadam se cemo uspjeti odati pocast pcelama onako kako to i zasluzuju


aha da,ako postoji tema neka o tome na drugom podforumu javite pa cemo premjestit.

[Ryuujin]

Pčele u masovnom uzgoju


Iako je 3500 domaćih pčelinjih vrsta oprašivalo cvijeće i prehrambene kulture Sjeverne Amerike kada su europski doseljenici u 17. stoljeću pristali na njene obale, kolonizatori su bili zainteresirani samo za vosak i med svojih pitomih pčela medarica iz Staroga svijeta. Zato su uvezli insekte i do polovine devetnaestog stoljeća divlje i pripitomljene kolonije pitomih pčela bile su razasute širom Sjedinjenih država1. Kao posljedica bolesti, pesticida i klimatskih promjena, pčelinja populacija je trenutačno u opadanju, ali pošto je potražnja za medom i dalje visoka, ova sićušna stvorenja uzgajaju se na farmama.



Složeni život pčela

Pčelinja košnica sastoji se od desetaka tisuća pčela od kojih svaka ima vlastitu ulogu, određenu njezinim/njegovim spolom i dobi te godišnjim dobom. Svaka košnica obično ima jednu maticu, stotine trutova i tisuće radilica. Matice mogu živjeti do sedam godina dok je životni vijek ostalih pčela od nekoliko tjedana do šest mjeseci2.
Pčele radilice su odgovorne za hranjenje potomstva/mladunčadi, brigu o matici, izgradnju saća, traženje nektara i polena te čišćenje, ventiliranje i čuvanje košnice. Trutovi služe maticu koja je odgovorna za reprodukciju. Svake godine ona izleže oko 250000 jajašaca, što iznosi čak milijun tijekom cjelokupnog njenog života3.
Kada se nova matica treba roditi, stara matica i pola košnice napuštaju svoj stari dom i nastanjuju se na novom mjestu koje su pronašle radilice 'izviđači'4.
Zimi, kada temperatura padne, pčele se skupe oko matice i mladih, koristeći svoju tjelesnu toplinu da bi održale temperaturu unutar košnice stabilnom na oko 33oC5.



Njihov vlastiti jezik

Pčela posjeduju jedinstven i složen komunikacijski sistem koji se zasniva na vidu, kretanju i osjetilu njuha i kojeg znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju6. Pčele upozoravaju ostale članove svoje košnice na hranu, položaj nove košnice i uvjete unutar vlastite košnice (kao što je zaliha nektara) kroz složene 'plesne' pokrete7.
Istraživanja su pokazala da su pčele ne samo sposobne za apstraktno razmišljanje, već i za razaznavanje članove vlastite obitelji od ostalih članova košnice, korištenje vizualnih orijentira pri putovanju i pronalaženje prethodno korištenih izvora hrane, čak i kada im je dom u međuvremenu premješten8, 9, 10. Kao što mirisi mogu probuditi snažne uspomene u ljudima, tako pčele koriste svoje osjetilo njuha da potaknu uspomene na to gdje se može naći najbolja hrana11.



Zašto je pčelama potreban njihov med

Biljke proizvode nektar da bi privukle oprašivače (pčele, leptire, šišmiše i druge sisavce), koji su neophodni za uspješno razmnožavanje biljaka. Pčele skupljaju i koriste nektar kako bi proizvele med, koji im je osnovna prehrana, posebice zimi. Kako nektar sadržava puno vode, pčele se moraju potruditi da bi smanjile količinu vode, te dodati enzime iz vlastitih tijela kako bi nektar pretvorile u hranu i sačuvale ga od kvarenja12. Da bi proizvele pola kilograma meda, pčele moraju oprašiti 2 milijuna cvjetova i preletjeti više od 88000 kilometara13.


Domaće pčele ne oprašuju onako dobro kao divlje


Otprilike jedan od tri zalogaja hrane ili gutljaja pića koje ljudi konzumiraju proizvedeni su putem oprašivača - kukci, ptice i sisavci oprašuju oko 75 posto svih prehrambenih kultura14. Industrijski uzgajivači pčela bi htjeli uvjeriti kupce kako je med samo nusprodukt neophodnog oprašivanja pčela, ali domaće pčele nisu tako dobre oprašivačice kao divlje (autohtone) pčele, kao bumbari pčele drvarice te pčele kopačice. Divlje su pčele aktivne u rano proljeće i mužjaci i ženke oprašuju i otporni su na grinje i afričku pčelu koji mogu ugroziti pčele medarice15. No, kako većina vrsta divljih pčela hibernira skoro 11 mjeseci u godini i ne živi u velikim zajednicama, one ne proizvode velike količine meda, a ono malo što proizvedu nije vrijedno napora potrebnog da im se med ukrade16, 17. Stoga, premda su divlje pčele bolji oprašivači, proizvođači se i dalje za oprašivanje oslanjaju na pčele iz uzgoja da bi industrija meda mogla ubrati više od 78 tisuća tona meda svake godine, u vrijednosti većoj od 200 milijuna dolara18.


Iskorištavajući prirodu

Zarađivanje na medu zahtjeva manipulaciju i iskorištavanje pčela, njihove želju za životom i potrebe da zaštite svoje košnice. Pčele su žrtve neprirodnih uvjeta života, genetske manipulacije i stresnog načina transportiranja.

Poznata bijela kutija koja služi kao košnica u upotrebi je od sredine 19. st. i napravljena je zato da bi pčelari mogli prenositi svoje košnice s mjesta na mjesto. The New York Times je pisao kako su pčele 'premještene iz oblika koji su odgovarali njihovim potrebama u plosnate nastambe, osuđene na život u ladicama za spise.'19
Kako 'rojenje' (podjela košnice nakon rođenja nove matice) može smanjiti proizvodnju meda, pčelari čine što mogu kako bi to spriječili, uključujući i podrezivanje krila matici, ubijanje i zamjenu starije matice nakon samo godinu ili dvije ili zatvaranje matice koja bi htjela započeti rojenje20, 21. Također postoje komercijalni 'uzgajivači matica' koji uzgoje oko milijun matica na godinu koje onda šalju posvuda po Sjevernoj Americi. Mnoge od njih ugibaju u prijevozu22. Matice se umjetno osjemenjuju trutovima koji nakon toga bivaju ubijeni23. Komercijalni pčelari također 'varaju' matice kako bi one izlegle što više jaja dodajući voštane stanice košnicama koje su veće nego što bi ih pčele radilice normalno napravile24.

Neki uzgajivači ubijaju pčele u jesen, jer je to lakše nego pripremati košnice za zimu. Jedan uzgajivač priznaje kako njegov prijatelj 'koristi cijanid da bi uništio 6000 pčelinjih zajednica na završetku sezone. To je najisplativiji način proizvodnje.'25 Svaka košnica koja je ostavljena da prezimi treba najmanje 25 kilograma meda da bi preživjela i kao što navodi jedan entomolog, mnoge pčele stradaju zbog nebrige, gladi, slabosti i drugih problema koji se javljaju zimi26.

Populacije pčela medarica smanjile su se za 50 posto od 1980, djelomično i zbog grinja27. Časopis BeeCulture navodi da su pčelari poznati po tome što doprinose širenju bolesti: 'Pčelari premještaju inficirana saća iz zaraženih zajednica u zdrave, ne prepoznaju ili ne liječe bolest, kupuju staru inficiranu opremu, drže zajednice jednu drugoj preblizu i ostavljaju mrtve zajednice u pčelinjaku.'28 Umjetna hrana, koja se koristi zato jer pčelari uzimaju med koji bi pčele normalno jele, čini pčele podložnima bolesti i napadima drugih insekata29. Kad uoče bolest, pčelarima se savjetuje da 'unište zajednice i spale opremu', što može značiti spaljivanje ili trovanje pčela30.

S obzirom na to da se zdrave pčele sve teže pronalaze, uzgajivači su pribjegli seljenju košnica širom zemlje. Kad su ga tražili da pregleda 2000 košnica koje je unajmio uzgajivač brusnica iz New Jerseya, umirovljeni je inspektor pčelar našao 'oko 500 zajednica s opremom u tako lošem stanju da se to nije moglo nazvati ni smećem... mišja gnijezda, stare hranilice pune saća, trule košnice iz kojih su pčele izlazile sa svih strana.' Osim toga, košnice su bile napravljene od drveta na kojem je pisalo da je bilo tretirano arsenom i stoga neprimjereno za košnice31.
Medvjedi su također žrtve proizvodnje meda. Vodstvo države Maryland nadoknađuje pčelarima troškove za električne ograde oko košnica, a pčelari iz Virginije tražili su da im njihovo zakonodavstvo dopusti ubijanje medvjeda32.


Što vi možete učiniti

Izbjegavajte med, pčelinji vosak, propolis, matičnu mliječ i ostale proizvode koji se dobivaju od pčela. Veganske grožđane masti i svijeće su dostupni u prodaji. Umjesto meda, u receptima možete koristiti rižin sirup, melase, sijerak, ječmeni slad, sirup od javora i suho voće ili voćni šećer.

preuzeto sa:
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=251

[Ryuujin]

Krešimir Mišak - Kuda idu izgubljene pčele?

Četvrtak, 22 Studeni 2007


LEAD: Albert Einstein je rekao da bi, u slučaju nestanka pčela, čovjeku ostale još četiri godine života

Zvona na uzbunu prvi su se put glasila u SAD-u prošle jeseni. Do danas, nestanak pčela pogodio je pola svih američkih država. Zapadna obala ostala je bez 60 posto svoje komercijalne populacije pčela, dok ih je na istočnoj obali nestalo 70 posto. U travnju su britanski pčelari uočili istu pojavu, a onda se proširila na Njemačku, Švicarsku, Španjolsku, Portugal, Italiju i Grčku. Iznenadni nestanak pčela epskih razmjera jedna je od najbizarnijih zagonetki koje su se ikada dogodile u prirodnom svijetu.
Pojava je dobila ime – CCD, od „Colony Collapse
Disorder“ - 'poremećaj raspada kolonije'. Svi stanovnici košnice iznenada nestanu, ostavljajući samo kraljicu, jajašca i nekoliko nezrelih radnica. Nestale pčele nikad ne bivaju pronađene. Paraziti, divlje životinje i druge pčele, koje u normalnim okolnostim opljačkaju med i pelud što preostanu nakon smrti kolonije, odbijaju se približiti napuštenim košnicama. Med i pelud pčela pogođenih CCD-om nijedan kukac ili nametnik ne dira.

BIODINAMIČKI UZGOJ NETAKNUT

Ova priča ima i pouku. Pčelinje zajednice pčelara koji se bave biodinamičkom poljoprivredom (društva za organsku privredu Demetra International), prema pravilima uzgoja dr. Rudolfa Steinera, nigdje na svijetu nisu pogođene CCD-om. Poznato je da je Steiner u predavanjima vizinarski govorio i o pčelama. Jednom se jedan profesionalni pčelar, neki Müller, jako uzbudio kad je Steiner počeo pričati o greškama koje čine pčelari objašnjavajući da će korištenje larve pčela radnika u rasplođivanju matica imati na duge staze izuzetno štetne učinke. Na kraju je Steiner odustao od objašnjavanja tvrdoglavom pčelaru slijedećim riječima:"Za sto godina prestat će svako razmnožavanje pčela ako se u pčelarstvu budu koristile samo umjetno uzgojene pčele. Istina je da to danas ne možemo pokazati, to se mora odgoditi za kasnije. Gospodine Müller, možemo o tome razgovarati za stotinjak godina, pa ćemo vidjeti kakvo ćete onda imati mišljenje o tome." Od tada je prošlo osamdesetak godina, a praksa umjetnog oplođivanja pčela ne samo da se nije obustavila, nego je postala standard. Što dovodi do prve čvrste poveznice dosad neobjašnjivih pojava CCD- a: ustanovljeno je da se CCD pojavljuje upravo na onim područjima gdje je opisana praksa uobičajena, te su pčele tokom dugog perioda i slijeda generacija iznimno oslabile i degenerirale. Moguće je da je uzrok CCD-a upravo dugotrajno mješanje čovjeka u prirodni mehanizam razvoja i života pčelinjaka.


UZROK – NEPOZNAT

Skup svih simptoma CCD-a ne poklapa se ni sa čim u stručnoj literaturi, ali prvi predloženi krivci su paraziti, pesticidi, globalno zatopljenje i GM kulture, mada svaka teorija ima nedostatke. Glasovi pčelara digli su se protiv GMO kukuruza, najštetnijeg od GM-usjeva, jer je u pokusima dokazano da mijenja površinu probavnog trakta pčela, slabeći ga i omogućujući slobodan ulaz nepoželjnim mikroorganizmima. No, kako je količina toksina u peludu tokom pokusa bila deset puta veća od one uobičajene u stvarnosti, ti su prigovori zasad odbačeni. Walter Haefeker, član uprave Njemačke pčelarske udruge i bivši predsjednik Europske udruge profesionalnih pčelara zastupa mišljenje da su stanju pčela doprinijeli prskanje herbicidima, prakticiranje monokulture i sadnja GMO kultura, ali još se nije uspjelo dosljedno pokazati njihovu povezanost s unutrašnjim ustrojem pčelinjeg organizma i tako eventualno naći protumjere.
Teorijama se nedavno pridružilo i ograničeno istraživanje koje je na sveučilištu Landau u Njemačkoj proveo dr. Jochen Kuhn. Pokazalo je da se pčele odbijaju vratiti u košnice kad se u blizinu postavi mobilni telefon. Već otprije se zna da se ponašanje pčela mijenja u blizini dalekovoda, pa Kuhn smatra da je na tragu mogućeg uzroka. Možda zračenje mobilnih telefona interferira s navigacijskim sustavima pčela, sprječavajući ih da pronađu put natrag do košnica? S druge strane - mada elektomagnetsko polje utječe na okoliš - moćni odašiljači, superjaki vojni radari i mobilni telefoni s nama su već godinama i desetljećima, pa se nije pojavio problem poput CCD-a.

PČELE I SVEMIR

Neke druge teorije razloge nestanka milijardi pčela traže u grani znanosti zvanoj „torzijska fizika“. Naši signali putuju kroz „prazan prostor“ na nevidljivim elektromagnetskim valovima. Biologija prirodnog svijeta funkcionira na isti način, ali umjesto elektromagnetskih valova za prijenos vitalnih signala unutar i između životnih ekosustava jednim dijelom koristi tzv. torzijska polja. Činjenica jest da preko sto različitih NASA-inih studija otkriva da cijeli sunčev sustav prolazi kroz goleme klimatske promjene, vidljive na svakom planetu sustava i nalik onima koje vidimo na Zemlji. Možda je „lokalni“ problem s pčelama povezan s dalekosežnijim „međuplanetarnim učinkom“, jer se fizika čitavog sunčeva sustava mijenja na najosnovnijim razinama: planetarnim temperaturama (bez obzira na udaljenost od Sunca), snazi globalnih magnetskih polja, pa čak i trajanju rotacija planeta. Prostor neposredno izvan našeg sunčeva sustava i utjecaja magnetskog polja Sunca zove se 'lokalni međuzvjezdani medij'. NASA-in znanstvenik dr. Don Shemanski tvrdi da taj ogromni volumen prostora oko sunčevog sustava prolazi kroz „temeljnu promjenu fizike“, a istraživač David Wilcock predstavlja niz dokaza da je nestanak pčela nuspojava te iste promjene fizike koja pogađa čitav sunčev sustav. Zbog promjena u torzijskim poljima, nagađa on, možda su pčele ostale bez temeljno važnog torzijskog navigacijskog sustava. Wilcock smatra da to objašnjava iznenadno pojavljivanje ogromnih rojeva na mjestima na kojima nikad nisu viđene, kao što se se nedavno pojavile u centru Spokanea (država Washington) ili pokušale zauzeti jednu kuću na Floridi.
Doista, puno i previše „možda“. Problem je što je nemoguće ispitati stradale pčele, jer na neki misteriozan način do danas nije pronađena nijedna od pčela koje su trajno napustile košnicu.


SVIJET BEZ PČELA

Nestanak pčela je zabrinjavajuć jer većina svjetskih poljoprivrednih biljaka ovisi o oprašivanju koje vrše pčele. New York Times je izračunao da bi se štete stvorene ispraznjenim pčelinjacima mogle penjati prema 14 milijardi dolara. Albert Einstein je rekao da bi, u slučaju nestanka pčela, „čovjeku ostale još četiri godine života“. Možda imamo tužnu priliku provjeriti njegovu procjenu.


BOLESNE PČELE
Zahvaljujući tome što su u pčelinjaku ponekad zaostajale pojedine pčele koje nisu bile u stanju letjeti, provedene su analize koje su pokazale da su imale po pet ili šest infekcija. U tijelima su im u pravilu pronađeni svi poznati pčelinji virusi, a još su bile i napadnute gljivicama, što je siguran znak kolapsa imunog sistema.

preuzeto sa:
http://www.pcelinjak.com/content/view/209

[Ryuujin]

http://www.vecernji.hr/vijesti/pcela...-clanak-367621

[Ryuujin]

http://www.val-znanje.com/index.php?...id=171#content

[Ryuujin]

Albert Einstein jednom je rekao: “If the bee disappears from the surface of the earth, man would have no more than four years to live. No more bees, no more pollination … no more men!” To je toliko "jaka" i poznata rečenica da ju više ne treba ni prevoditi. Prevedena je nebrojeno puta na sve jezike svijeta. Taj čovjek, znanstvenik Albert Einstein, nije bio ni entomolog ni pčelar, a danas se svi entomolozi svijeta slažu sa onim što je rekao i ne žele provjeravati tu njegovu "pčelinju teoriju" pčela-oprašivanje-ljudi.


Albert Einstein formulirao je posebnu i opću teoriju relativnosti kojima je uveo revoluciju u modernu fiziku. Poznati je znanstvenik i nobelovac taj Einstein, a nekim pčelarima i nekim Hrvatima manje je poznat čovjek Rudolf Steiner. On je predvidio totalni kolaps koji se danas dešava širom svijeta i kao takav naziva "CCD".
Radi se o neviđenom misteriju nestanka pčela i kompletnih pčelinjih zajednica iz masovnog uzgoja koje imaju jedan zajednički element: Selekcioniranu pčelinju maticu uzgojenu neprirodnim putem. U Americi koja odavno i naveliko prakticira takav način "štancanja" matica je zadnjih petnaestak godina nestalo 50-60% pčela. "Ameri" su to svi u čudi nazvali Colony collapse disorder ili manje razumljivo ali svakako kraće CCD.


Još je daleke godine 1923. Rudolf Steiner, hrvat-međimurec po rođenju iz malog sela Donji Kraljevec u Hrvatskoj, predvidio dakle tada skoro pa na dan katastrofu u pčelarstvu i nezavidno stanje današnje medonosne pčele, kako u svijetu tako i u njegovom Međimurju i rodnoj Hrvatskoj tada još Austrougarskoj. Njegovo razmišljanje u to vrijeme, išlo je u smjeru kako će unutar pedeset do osamdeset godina biti vidljivi rezultati utjecaja ljudske ruke unutar pčelinjih košnica i pohlepe koje uključuju umjetni selekcijski uzgoj pčelinjih matica.


U Republici Hrvatskoj takav se umjetno neprirodan uzgoj dodatno potiče već godinama, pa imamo neotporne medonosne pčele na nametnike i viruse, matice koje se mjenjaju duplo brže od od prirode danih i slična sranja. To dakako otvara biznis koji je potaknut i uz za neke nadpčelare otvorenu kasu poreznih obveznika neiscrpno "naftonosno polje".


Kako je razmišljao Rudolf Steiner?

Evo kako ide njegov negativan niz u prirodnom procesu selekcije pčela koji ometa rad i suživot hirerarhije održane tisućama godina kod svih medonosnih pčela:
.
.
. cijeli tekst na linku ispod:

http://www.pcelarstvo.hr/index.php?o...tvo&Itemid=273

[Ryuujin]

http://iep.com.hr/savjeti-kucice-za-solitarne-pcele

[Ryuujin]

Solitarne pčele




Solitarne pčele (Osmia rufa)

Vjerojatno ste primjetili da u nekim godinama imate bolje ili lošije prinose na voćkama. Za to je zaslužno vrijeme. Voćke da bi bile donijele plod moraju biti oprašene. Naravno polen leti svuda po zraku i postoji velika mogućnost da cvijet bude oprašen, ali najzaslužniji kukci za oprašivanje su pčele, bumbari i solitarne ili divlje pčele. Ako su za vrijeme cvatnje temperature povoljne za let pčela medarica voćke će vrlo vjerojatno biti oprašene. Naravno pod uvjetom da u krugu od 3-5 km imate pčelinje košnice sa dovoljnim brojem pčela.


U slučaju da živite na osami i u krugu od 20 km nemate pčelinju zajednicu tad na scenu stupaju bumbari i solitarne ili divlje pčele. Solitarne pčele nemaju maticu, ne roje se i žive same. Same polažu jaja i stvaraju potomke.U tijeku svog životnog ciklusa solitarne pčele mogu iznesti 20 - 30 jajašca ovisno o slobodnom mjestu za polaganje jaja. Nakon što polože sva jaja ugibaju. Interesantno je to polaganje jaja u duplje drveća, cigle ili trstike. Solitarne pčele prvo očiste - pripreme mjesto za polaganje jaja. Zatim nanesu zid od blata, unesu pelud i nektar, polegu jaja i zatvore zidom od blata. Ovisno o dubini rupe može se izlegnuti od 6 do 8 mladih pčela. Nakon što su pripremile sve za potomstvo solitarne pčele nastavljaju potragu za novim mjestom za svoje potomke, te nakon završenog nešenja jajašca ugibaju.Veliku većinu svog životnog vijeka solitarne pčele koriste za sakupljanje materijala za pravljenje gnijezda za potomstvo i osiguravanje hrane za njihov normalan razvoj. Za razliku od drugih insekata koje u toku svog životnog ciklusa izlegnu stotine jajašca, solitarna pčela se sa svojih maksimalno 30 jajašca na godinu jako teško oporavlja od neželjenih posljedica koje im čovijek nanosi upotrebom zaštitnih sredstava u poljoprivredi kada i najviše pčela stradava.
U toku tog istog proljeća iz jaja se izlegne ličinka koja s vremenom prelazi u svilenkastu kukuljicu. U toku ljeta ovisno o temperaturi nastaje mlada pčela koja izleće tek u proljeće sljedeće godine.



Doprinos jedne solitarne pčele može se usporediti sa 120 pčela medarica u oprašivanju voćaka. Solitarne pčele izleću na temperaturama od 5 C naviše, kad pčele medarice još ne lete. A takvih hladnih dana u proljeću ima mnogo. Pčele medarice izleću na 12 i više stupnjeva C.
Postoji još jedna vrsta divljih pčela, koje se zovu pčele rezačice. Te pčele izrezuju lišče te ga koriste za stvaranje gnjezda gdje polažu jajašca.

Ovo je slika koju sam danas ulovio kad je ženka došla u obilazak mjesta za polijeganje svojih jajašca. I to samo 5 dana nakon što sam postavio hotel.

U prošlih 2 tjedna pčele su napravile skoro pa pola hotela.



Ugodno sam iznenađen kako su brzo napunile hotel, tako da najvjerojatnije moram započeti sa gradnjom nove nastambe.


preuzeto sa:
http://www.malafarma.net/korisni-kukci.html

sto mislite o ovome?


da odmah kazem..ako ima nekih netocnih navoda u ovim tekstovima na pocetku slobodno recite,a mozemo i popricati o tome,hvala.

[Ryuujin]

bzzzz

[Ryuujin]