Victoria Boutenko upozorava na vlastite propuste

[chameleon]

Intervju sa Victoriom u kojem sagledava iskustva i pogreške.


- propust principa - sve sirovo je uvijek zdravije od svega kuhanog
- potencijalne opasnosti česte konzumacije orašastih plodova


Victoria o 100% sirovom fanatizmu svoje knjige "12 Steps to Raw Foods"

[Jesam]

To mi je potpuno ok - svaka isključivost je loša i vodi u fanatizam.

Zato je dobro informirati se o hranjivoj vrijednosti namirnica, ali naravno - tko može znati sve o svemu?

[never]

Sve njene knjige čitam i ponavljam a kad vidim da sagledava svoje pogreške još mi je više ok. Prvi propust je odlično uočila, pa i drugi ali iz njega nije izvukla najbolji zaključak.
Ako je opasnost česte konzumacije orašastih plodova u odnosu omega-3/6 onda bi trebalo prestati trpati ih u jednu grupu. Orah ima odličan omega-3/6 odnos i od njega ne može biti opasnosti dok je badem npr. čisti omega-6. U lanu omege-3 ima i previše. Ne sviđa mi se njena preporuka o izbjegavanju orašastog i svih sjemenki jer ne vidim kako bez toga postići dovoljnu količinu omega-3 i masti uopće. Ona spominje špinat koji istina ima odličan odnos omega-3/6, ali koju količinu?
Dr. Joel Fuhrman u knjizi Superimunitet navodi istraživanje koji ljudi žive najduže. Ne sjećam se točno koje grupe su istraživane vegani, skoro-vegani, uglavnom rezultat je bio da najduže žive oni koji redovito jedu orahe.

[ukus]

Njene knjige su odlično iskustveno i temeljito napisane - vrlo informativno onima kojima takav stil prehrane godi.
Ako vam prija zeolit konzumirajte ga - ali zaista ako vam se svidi kada ga probate, a ne zato što vam je neko rekao da to trebate raditi čitav život: jer Calgon mnogo bolje zeolit koristi nego ljudski organizam, u kojem savršena homeostaza, poput one u perilici rublja, ne postoji.
Ostaje također i sumnja u konzistentnost njene prehrane - i tu nam njena davna iskrenost, koju je pokazala u svojim knjigama, ne pomaže - ako su ona i njeni članovi porodice morali nakon nekih godina mijenjati savršenu sirovu dijetu, onda tu nešto ne štima - životinje to ne rade, iako se autorica voli referirati na njihovu zdravu ishranu.
Osim toga postoje namirnice sa većim nutritivnim vrijednostima, pogotovo u svakodnevnoj prehrani, i one sa manjim, a one sa većim ili najvećim su svakako: orasi, bademi itd.
Ali prijespomenuti ne moraju uopće biti rješenje nekome čija ih probava ili čitav organizam ne podnosi.
Čovjek je radoznao i nije problem probati određene vrste hrane, ali prisiliti sebe na nešto doživotno, a da ne poznaješ svoje tijelo i nemaš taj nivo energije i svjesnosti - nenormalno je i potencijalno životno opasno.
Makrobiotičari nisu masovno obolijevali od karcinoma (živeći kraće od prosjeka) zato što su i te orašaste plodove konzumirali, nego zato što su isključivo slijedili jedan određeni put ishrane, koji im izgleda nije godio niti bio specifično ugodan njihovom organizmu.
Ergo, nisu slušali šta im tijelo govori.

[chameleon]

Uvjeren sam da bi osnova svakog polazišta trebala biti mogućnost otvorenog i iskrenog odnosa prema sebi.
Čini mi se da je svijet sve isključiviji po svim pitanjima. Odabiru se tabori i onda se pošto poto traže samo dokazi koji će podržat osobni izbor a sve ostalo se uglavnom ignorira.
Boutenko je bila dovoljno otvorena prema sebi i dozvolila si je korekciju, ali takvi slučajevi nisu česti.