Ja mislio da alternativci gledaju da što prije šmugnu sa zemlje u neke druge razine postojanja.
Šalu na stranu, nema smisla iz pozicije srednje životne dobi pričat o tome što bi htjeli u pogledu dugovječnosti ovozemaljskog života.
Možda ćemo znat što po tom pitanju želimo tek u dubokoj starosti.
Ako bih birao između imaginarnih sudbina dorijana greja, i highlandera, shvatio bih da ne želim mladost po cenu gubljenja duše, niti večnost po cenu gledanja nestanaka najmilijih osoba...
ipak je besmrtnost ostavljena za neke druge ljude, neke sledeće generacije, ljude koji će imati više vremena... ne za život, već za shvatanje života...
a tada će sve biti drugačije, pa možda naučimo da iskoristimo i ovo što imamo, tako da nam bude ispunjen i ovaj "kratki" život...
Do tada besmrtonost će biti i ostati samo san, jer da mi neko da besmrtnost u ovome trenu, morao bi mi pomoći da promenim svet... ili bih bio nesretan gledajući nesretne sudbine ljudi oko sebe, iznova i iznova...
zato promenimo našu svest, pa će verovatno doći i besmrtnost...
u vidu antioxidanata, kiborgizacije, transformacije biohemijskih procesa do mere koja menja suštinu DNK, ili jednostavno do tehnološkog napretka koji je iznad svih dosadašnjih...
samo je bitno promeniti svest o svrsi života... to niko i ništa ne može promeniti, osim nas samih.
Tada ćemo svi biti sretni jer ćemo biti usklađeni sa srećom i njenim zakonitostima, a nećemo je tražiti tamo gde je nikada ne možemo naći...
Mnogi pate, a ništa ne nauče iz sopstvene patnje.
Za njih je ona besmislena, ali za njihov život nije, jer ostavlja trag u najdubljem smislu... nažalost.
Mnogi pate, a ništa ne nauče iz sopstvene patnje.
Za njih je ona besmislena, ali za njihov život nije, jer ostavlja trag u najdubljem smislu... nažalost.
Ja sam uvjeren da bi ti kroz stoljeća sazrijevao i sticao nove uvide umjesto da se vrtiš stalno u beskonačnom krugu ponavljanja istih reakcija i zaključaka.
Možda na patnju i mrcvarenje ne bi gledao isto kao što sada gledaš.
Valjda bi par stotina godina donijelo neke nove perspektive i spoznaje!?
Nije valjda patnja potpuno besmislena i kao takva vječni kamen spoticanja.
hmmm...ne znam, iz priča starijih, ai ovo što sam vidim...kako vreme ide u budućnost uzroci patnje su mnogo raznovrsniji nego u prošlosti, tj. hoću da kažem da patnju očekuje vrlo perspektivna budućnost
Ja sam uvjeren da bi ti kroz stoljeća sazrijevao i sticao nove uvide umjesto da se vrtiš stalno u beskonačnom krugu ponavljanja istih reakcija i zaključaka.
Nisam znao da je sazrevanje "sticanje" novih zaključaka... pa makar bili i pogrešni.