Tinitus predstavlja percepciju zvuka u uhu ili glavi koja se javlja bez očitog vanjskog zvučnog podražaja, odnosno predstavlja fantomski slušni podražaj. Najčešće se manifestira kao zujanje, brujanje, zvonjenje ili pucketanje u uhu. Može biti stalan, povremen, pulsirajući, visokotonski ili niskotonski. Kod gotovo svake pete osobe, odnosno kod oko 20% opće populacije, povremeno se javlja šum različitog tipa i trajanja. Kod oko 5 posto populacije se javlja stalni šum, najčešće jačeg inteziteta, koji subjektivno smeta pojedinca i ometa ga u svakodnevnom životu. Kod starije populacije javljanje šuma još je učestalije. I zdravo uho može ponekad čuti šum, primjerice u potpunoj tišini u zvučno izoliranoj prostoriji. Individualno je u kolikoj mjeri pojedinu osobu smeta šum. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, dok kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće subjektivne tegobe. Najučestalijie smetnje vezane za šum su nemogućnost koncentracije, smetnje spavanja ili hiperakuzija (pojačana osjetljivost na normalan zvuk). Osobe koje imaju šum povezuju navedeni simptom s bolešću uha, smatraju ga patološkim znakom te dolazi do negativnog kondicioniranja, te šum još jače osjećaju, dolazi do zatvaranja začaranog kruga “uzrok-posljedica” iz kojeg pacijent ne zna i ne može izaći. Većina ljudi kod kojih se javlja šum imaju i određeni stupanj oštećenja sluha, što svakako utječe na mogućnost normalne komunikacije i na kvalitetu života.
Tinitus može biti objektivan ili subjektivan. Objektini šum je generiran vanjskim uzrokom te se ponekad može čuti od strane druge osobe, a može biti uzrokovan vaskularim anomalijama (npr. arteriovenske malformacije), smetnjama Eustahijeve tube ili disfunkcijom mišića srednjeg uha. Subjektivni šum je češći od objektivnog. Najčešće se radi o otogenom šumu, uzrokovanom promjenama u unutarnem uhu. Patogeneza tinitusa nije do kraja rasvijetljena. Tinitus je načešće uzokovan oštećenjem sluha, odnosno oštećenjem osjetnih slušnih stanica u unutarnjem uhu ili oštećenjem slušnog živca. Tinitus može biti uzrokovan bukom (dugotrajno izlaganje buci ili kratkotrajno izlaganje buci velikog intenziteta), ototoksičnim lijekovima, smanjenim protokom krvi u unutarnjem uhu, iznenadnom promjenom tlaka (barotrauma), tumorom slušnog živca ili prezbiakuzijom (staračka nagluhost). Oštećenje osjetnih slušnih stanica mijenja električne signale kroz slušni živac prema mozgu, te mozak tu promjenu zamjećuje kao šum, odnosno kao “fantomski” zvuk. Osim promjenama u unutarnjem uhu, šum također može biti uzrokovan promjenama u vanjskom ili srednjem uhu: pritiskom cerumena (ušne smole) na bubnjić, ozljedom (perforacija bubnjića ili oštećenje slušnih košćica), razvojem otoskleroze (okoštavanje u srednjem uhu), promjenama u temporomandibularnom (čeljusnom) zglobu, kardiovaskularnim uzrocima (ateroskleroza, anemija, povišeni krvni tlak). Kod pacijenata sa šumom dolazi do promjena moždane aktivnosti u limbičkom sustavu (hipokampusu), dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma. Limbički i autonomni živčani sustav imaju glavnu ulogu u razvitku neugodnosti šuma, negativnih asocijacija i emocija vezanih za šum.
www.ikm.hr
Velicina ljudske duse mjeri se kolicinom oprastanja
kod mene je to islo ovako....prije 9 god,probudim se ujutro,okrenem glavui....zzzzzzzzzzzzz u uhu...mislila sam ok...mozda neka upalica...pa..mozda vrat...pa cirkulacija...prosla brdo pretraga a da niti jedna nije pokazala nista posebno ali lijekove su mi za svaki slucaj prepisali (niti jendog nisam podigla ni popila)...na kraju sam digla ruke od svega...i navikla se na sum mora u uhu...nekad je jaci,nekad slabiji ,po njemu znam kad se mijenja vrijeme...bar 24 sata prije hehe...malo me mmuci gubitak sluha na to uho (rekose 30%) ali je drugo uho nadoknadilo to tolikko da cujem bolje od vecine ljudi oko mene....ili sam naprosto koncentriranija-ne znam
problem je i kad se zvukovi mijesaju pa uz govor radi npr. kopirka -onda tesko razlucujem sto je tko rekao ili pak ne mogu odrediti s koje strane mi zvuk dolazi
kako god bilo-s tim se moze zivjeti
pa gotovo konstantno čujem visoke tonove, nekakvo zujanje, pištanje, vizualno zamišljam kao recimo jako tanak snop znači ne duboki kratkotrajan ton kad ti "zazvoni" u ušima nego nekako "tanki" visoki zvuk tj. zvukovi, nekad kao da ih se "kači" sve više. nekad ne čujem ako ne mislim na to ali čujem UVJEK kad obratim pozornost ili kad je tišina. Svjesno taj zvuk mogu sam dosta pojačati da bude još glasniji ali ga mnogo teže mogu utišati. čujem da pomažu nekakvi štapići za uho vosak što se zapali ali nisam probao.
Uh.. konacno da podijelim muku :)
Bila sam u depresiji koja samo sto me nije do ludila dovela, kod psihijatra sam zavrsila. Uglavnom u tom periodu se javilo pucketanje u usima, koje me je nasmrt prepalo. Bila sam kod doktora- kaze da mi nista nije. Onda, poceo je da se razvija moj strah od bolesti- pa sam tripovala da imam tumo i sl.. onda su poceli trnci po glavi, a na kraju pucketanje pri oketanju vrata, cijela glava mi pucketa. Nasla sam jako dobrog doktora i pocinjem sa svim pretragama, nadam se da ovo nije nista ozbiljno, a i dalje se plasim......
bila sam kod orl. dijagnoza titinus, timpanoemtar i audiometar u opadanju, posledica stresa i depresije. Dobila sam i tablete, ok je sad, i ja zaista rijetko i osjecam to pucketanje....
Kakve tablete pobogu? Želiš da ti bude još gore? Čujem da može pomoći i jednostavno one neke svijeće što li, uglavnom očistit uši s onim štapićima što se zapale tako nešto
Doktor kod kojeg idem je stvarno cijenjen doktor, i provjereno znam da je dobar. Tablete koje mi je dao su ok, pise i da lijece protiv titinusa. Pijem jednu pred spavanje. Ne moze mi gore biti. Imam problema s centrom za ravnotezu- od tuda moje pucketanje. Nisu veliki problemi, nit ista strasno,ali lijecim se.
Da li je moguce da se javi ovo pucketanje nakon pretrpljenog stresa/ poslednji doktor kod kojeg sam bila rekao mi je da ne pravim bolesnika od sebe i da zanemarim pucketanje i iskreno od kad ga zanemarujem i od kad sam opustenija sve manje ga osjecam, kao da prolazi, ali stvarno taj zacarani krug trazenja bolesti, odnosno uzroka me odveo do toga da sam pomisljala da snimam glavu, plasila se da imam tumor i sl.. jer bukvalno ne znam odkud ovo, doktori kazu da se radi o zacepljenju eustahijeve tube