Prostatitis i muški problemi

[alison]

prostata a vaši problemi


Veliki broj ljudi, nažalost, još uvijek ne zna što je prostata, gdje je smještena i čemu služi iako ponekada upotrebljavaju tu riječ.
Tako je nerijetko čuti kako se govori >imam prostatu moje smetnje su od prostate prostatitis prostatični sindrom muški adneksitis< ili slično. U nastavku nekoliko riječi upravo o kroničnoj upali prostate.
GRAĐA I FUNKCIJA PROSTATE
Da bi smo razumjeli bolesti prostate moramo poznavati njenu građu i ulogu u tijelu. Na početku je navedeno da je ona spolna žlijezda smještena pred mokraćnim mjehurom, na početku mokraćne cijevi muškarca koju u cijelosti obavija u dužini od oko 4 cm od njenog početka. Dakle, prostata je smještena duboko u maloj zdjelici, iza stidne kosti a ispred završnog dijela debelog crijeva. Oblikom je slična pitomom kestenu, širine do 4 cm a debljine oko 2 cm.
Građena je od dvije vrste tkiva, žljezdanog za proizvodnju tekućeg sadržaja koji postaje sastavni dio sjemene tekućine (>spermetglatki mišićiu kontakt< s vanjskim svijetom što nam omogučava objasniti neka bolesna stanja.

KOJI SU UZROCI KRONIČNE UPALE PROSTATE?
Kronična bolest nekog organa, pa tako i kronična bolest prostate, predstavlja u većoj ili manjoj mjeri trajno poremećenu funkciju. Ovdje treba naglasiti da kroničnoj bolesti prostate prethodi akutna ili subakutna bolest različitog intenziteta, od vrlo impresivne slike bolesti koja zahtijeva bolničko liječenje do blažih i manje dramatičnih stanja koje bolesnik može i >prehodat<. Rezultati toga može biti kronična bolest prostate, kronični prostatitis.
Uzročnici kroničnog bakterijskog prostatitisa su mikroorgnizmi razlicitih vrsta (Escherichia coli, Proteus, Enterococcus, Klebsiella, Neisseria gonrrhoeae itd.) koje prodiru u prostatu i izazivaju bolesno stanje koje zovemo upala a karakteriziraju je opći znaci: bol, oteklina, crvenilo, toplina i oštečenje funkcije. Mikroorganizmi do prostate mogu doći ulaznim putom, od vanjskog otvora mokraćne cijevi do dijela mokraćne cijevi koji prostata obavija, a potom kroz ranije spomenute žljezdane otvore do u samu prostatu, zatim iz mokraćnog mjehura, silaznim putem ili širenjem preko krvi iz drugog mjesta tijela odnosno limfnim žilama uglavnom iz neposredne okoline. Uz navedene putove širenja mikroorganizama, neka stanja kao što je šećerna bolest, suženje mokraćne cijevi ili njeno mjestimično proširenje, posebno pogoduju razvoju bolesti. Jednako tako i medicinske radnje s određenim instrumentima mogu dovesti do prodora mikroorganizama u prostatu i time do upale.
KAKO POSTAVITI DIJANOZU KRONIČNOG PROSTATITISA?
Da bismo postavili dijagnozu kroničnog prostatitisa, prvo moramo pažljivo saslušati tegobe bolesnika vezane za gore navedene znake. Ima li bolesnik bolove, na kojem mjestu i kojeg intenziteta, ima li smetnje s mokrenjem i kakvog su one karaktera te ima li smetnje seksualne sfere i koje?
Iza ovoga slijedi pregled bolesnika koji uključuje obavezni pregled prostate kroz debelo crijevo prstom. Odmah valja reći da na našim prostorima muškarci neopravdano zaziru od ovog pregleda čak do te mjere da i kod evidentnih zakova bolesti odustaju zbog tog pregleda od specijalističko urološkog pregleda. Jasno je da niti jedna manipulacija s ljudskim tijelom u smislu različitih pregleda nije ugodna, ali staviti na vagu jednu malu neugodnost spram onoga što nam u konačnici taj pregled može donijeti uistinu je neopravdano.
U dijagnostičke preglede dolaze različite vrste ispitivanja mokraće, sperme, prostatičnog iscjetka, sekreta mokracne cijevi (mikrobiološka ispitivanja) i laboratorijske pretrage krvi. Osim toga potrebno je učinit ultrazvucni pregled prostate te funkcionalne pretrage vezane za akt mokrenja.U nekim slučajevima za razjašnjenje postojecih tegoba treba učiniti pregled mokraćne cijevi pod kontrolom oka (uretrocistoskopija) a ponekad i mikroskopska analiza materijala dobivenog aspiracionom punkciom prostate. U sklopu dijagnostičkih pretraga dolazi nerijetko se ukazuje potreba za rentgenološkim ispitivanjem (IVU, CT zdjelice, NMR). Cilj svih ovih pretraga je utvrditi uzrok (uzročnika ili uzročnike) kronične upale prostate i potom provesti što je više moguće ciljano liječenje. Brojni dijagnostički postupci vraćaju nas na početak ovog teksta kada smo kroničnu upalu prostate podijelili na onu uzrokovanu bakterijama zatim na onu gdje mikroorganizme ne uspijevam izolirati te na stanje takozvana >bolne prostatesindrom prostatemuški adneksitis< zahtijeva s jedne strane strpljivost a s druge upornost kako bismo došli do željenog cilja.
KAKO LIJEČITI KRONIČNU UPALU PROSTATE?
Liječenje >kronične upale prostate< s navedenim podvrstama provodi urolog! Terapija će se provoditi ovisno o tome kakvi su rezultati učinjenih pretraga, kakav je intenzitet tegoba, te kakva je slika bolesti općenito.
U pravilu potrebno je sukladno rezultatima mikrobioloških istraživanja (ako je utvrdeno postojanje na lijekove osjetljivih mikroba), ciljano propisati antibiotike a uz njih sredstva za smanjenje boli i mišičnog grča (spazmoanalgetika). Uz to se preporučuje regulacija stolice i balenoterapija (kupke cijelog tijela ili dijela tijela u toplim ljekovitim vodama ili običnoj vodi).
Treba naglasiti da je antibiotska terapija dugotrajna, 4 tjedna i više, te da često puta treba kombinirati one antibiotike za koje se i iskustveno zna da daju dobar odgovor na liječenje imajući na umu rezultate mikrobiološkog ispitivanja. Uz to se kod kroničnog prostatitisa s posebno naglašenim iritativnim simptomima propisuju i lijekovi koji djeluju na opuštanje mišića i tako smanjuju iritativne simptome (a- blokatori). Kako je slika bolesti veoma različita tako je i terapijski spektar, dakle oblici liječenja, dosta širok, posebno kada se uzme u obzir oblike nebakterijskog prostatitisa i sklopa poremećaja takozvane bolne prostate (prostatodinija).
I izvjesnim, posebno odabranim slučajevima bolesti mogu se primijeniti i neki kirurški postupci.
ŠTO REĆI NA KRAJU?
Treba reći da kronični prostatitis nije uvijek lako dijagnosticirati niti liječiti. Ponekad znamo reči da ta bolest predstavlja >križ< u urologiji zbog svoje šarolike slike, zbog intenziteta koji je promjenjiv, zbog dugotrajnosti smetnji i konačno zbog dvostrukog nezadovoljstva nezadovoljan je onaj koji boluje od te bolesti a ne uspijeva je brzo i potpuno riješiti svojih tegoba a nezadovoljan je i liječnik, urolog, koji ne uspijeva uspješno izliječiti bolest. No to nikako ne smije značiti odustajanje od dijagnostičkih postupaka i liječenja. Naprotiv, smetnje koje se javljaju kod kronične upale prostate su itekako dobar razlog za posjet liječniku jer one često puta bitno remete kvalitetu svakodnevnog života.
Zar pojava smetnji sa mokrenjem različitog tipa ili bol ili poremećaj seksualne sfere nije dostatan znak za poremećaj našeg zdravlja? Ne smijemo dozvoliti da nas stid ili bilo što drugo spriječi u rješavanju našeg problema. Kronični prostatitis na sreću nije smrtonosna bolest, no njezino stavljanje pod kontrolu može nam u velikoj mjeri uljepšati život a i spriječiti neke dodatne često ozbiljnije poremećaje fizičkog i psihičkog aspekta zdravlja.
Prostata – žlijezda koja zadaje glavobolje
Ako prostata otekne toliko da pritišće mokraćnu cijev koja prolazi kroz nju, ometat će protok mokraće. Može se desiti da ne uspijete mokriti više od nekoliko kapi, a unatoč tome patiti od inkotinencije.
Upala prostate zove se prostatitis. Može biti posljedica infekcije, obično spolno prenosive, ili se pojaviti nakon napornog vježbanja (npr. džogiranja) s punim mjehurom.
Bolje spriječiti
Simptomi obuhvataju osjećaj težine iza mošnji i bol u križima i u trbuhu. Može vas boljeti i dok mokrite. Mokraća može biti mutna, sadržavati krv, smrdjeti na ribu, a možete dobiti i povišenu temperaturu.
Rizik od raka prostate počinje rasti u ranim četrdesetim godinama. Rak može biti bez simptoma. Pretraga krvi pomaže pri određivanju vjerodostojnosti raka (PSA), ali nije dovoljno pouzdana da bi se koristila za rano otkrivanje raka u populaciji.
Sve u svemu, prostata je žlijezda koja vam može zadavati glavobolje. Zato pogledajmo kako to spriječiti.
Jedite namirnice bogate cinkom, beta-karotenom, flavonidima te vitaminom C i E. Jedite više graha, jezgričastog voća i sjemenki, te tri porcije plave ribe sedmično. Omega-3 masne kiseline, koje sadrži plava riba, jačaju imunitet i time vas štite od infekcije i drugih uzroka prostatitisa.
Svakodnevna tjelovježba pomaže prostati potičući krvotok u zdjelici. I redovita ejakulacija zdrava je za prostatu. Izlaganje suncu pola sata na dan može pomoći pri sprečavanju raka prostate.
A kada dođe do problema, potrebno je liječenje. Za prostatitis obično je potrebna hitna liječnička pomoć. Da biste ubrzali ozdravljenje, jedite mnogo povrća i voća te živežne namirnice koje sadrže esencijalne masne kiseline, selen i cink. Nastojte izbjegavati fizički i psihički stres.
I kod benignog povećanja prostate može pomoći prehrana: Smanjite uzimanje mliječnih proizvoda i rafiniranih ugljikohidrata, jedite više namirnica koje sadrže cink, uzimajte više namirnica od soje, naprimjer tofu. Soja sadrži tvari koje se zovu izoflavoni, a oni vas mogu zaštititi od bolesti prostate.
Povećajte količinu namirnica koje sadrže beta-karoten, vitamine C i E, flavonide, magnezij, vlakna i esencijalne masne kiseline, jedite leću, jezgričasto voće i kukuruz šećerac. Oni sadrže aminokiselinu koja se zove gltamična kiselina i koja može pridonijeti smanjenju povećane prostate.
Pijte manje napitaka s kofeinom.
A pomoći vam može i hidroterapija: Naizmjenično sjedite u vrućoj i hladnoj vodi svakih dan-dva kako biste potakli krvotok u prostati.
Potražite i biljne lijekove. Laneno ulje (kašika na dan) sadrži esencijalne masne kiseline koje vam mogu pomoći u borbi protiv simptoma prostatitisa i uvećane prostate.
Bokvica i paradajz
Stotinama godina travari koriste bokvicu (trputac) za niz muških i ženskih tegoba. Danas znamo da njeni listovi sadrže cink, koji je važan za hormonalnu ravnotežu kod muškaraca, što znači da je trputac koristan i kod povećane prostate.
A uzimanjem velike količine likopena, flavonida kojeg ima mnogo u kuhanom paradajzu može se prevenirati i rak prostate.
Izbjegavajte:
Odgađanje mokrenja kad imate pun mjehur; napornu tjelovježbu s punim mjehurom; zatvor; nezaštićene seksualne odnose, osim ako ste u dugotrajnoj monogamijskoj vezi.
Ako morate često mokriti i/ili ako slabo mokrite; ako vas boli kad mokrite.
Ako imate povišenu temperaturu, možda praćenu bolovima u križima ili trbuhu. Ako u mokraći ima krvi ili iscjetka.
MED I CIMET:
UVOD
- Pronađeno je da mješavina meda i cimeta liječi mnoge bolesti
- Med se proizvodi u većini zemalja svijeta
- ajurvedička kao i Yunani medicina su koristile med kao glavni lijek stoljećima
- Znanstvenici danas također prihvaćaju med kao vrlo efikasan lijek za sve vrste bolesti
- Med može biti korišten bez nuspojava za sve vrste bolesti
- Današnja znanost kaže da med iako je sladak, ako se uzme u pravoj dozi kao lijek ne šteti dijabetičarima
- Poznati magazin po imenu Weekly World News koji jeobjavljen u Kanadi 17.siječnja 1995. godine dao je listu bolesti koje se mogu liječiti medom i cimetom u skladu sa istraživanjima zapadnih znanstvenika.
Artritis (upala zglobova)
- Uzeti jedan dio meda na dva dijela mlake vode te dodati malenu čajnu žličicu cimetovog praha, napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela
- primjećeno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute.
- Ili, osobe koje boluju od artritisa mogu ujutro i navečer uzeti jednu šalicu vruće vode sa dvije žličice meda i jednom malenom čajnom žličicom cimetovog praha
- Ako se pije redovito, čak i kronični artritis može biti izliječen
- U nedavnom istraživanju provedenom na Univerzitetu u Kopenhagenu, pronađeno je da su liječnici tretirali svoje pacijente sa mješavinom jedne jušne žlice meda i pola čajne žličice cimetovog praha prije doručka. Rezultat je bio da je u roku tjedan dana od 200 ljudi koji su tretirani njih 73 bilo totalno oslobođeno bola u roku od jednog mjeseca, skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili su se jedva kretali zbog artritisa, su počeli hodati bez bola.
Gubitak kose
- Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primjeniti masu od vrućeg maslinovog ulja, jedne jušne žlice meda i jedne žlice cimetovog praha prije kupanja i držati otprilike 15 minuta a nakon toga oprati kosu
- Vrlo je efikasno ako se drži čak 5 minuta.
Infekcije mokraćnog mjehura
- Popiti dvije jušne žlice cimetovog praha i jednu čajnu žličicu meda u časi mlake vode
- To uništava klice u mokraćnom mjehuru.

[alison]

bolovi u donjem dijelu trbuha


Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pomogne pravodobno
Uz moguće uzroke bolova u donjem dijelu trbuha koji su zajednički muškarcima i ženama (kralješnica, upala slijepog crijeva, zapletaj crijeva, divertikul ili tumor tankog i debelog crijeva, akutne i kronične upalne bolesti crijeva, aneurizma aorte – patološko proširenje lumena žile ili stanjenje stjenke, tumor bubrega, cista na bubrezima, kamenci u bubrezima ili mokraćovodima),u ovom ćemo broju nešto više reći o bolovima u donjem dijelu trbuha koji su relativno česti samo kod muškaraca.U dijagnostičkom smislu, postoji razlika kod mlađih muškaraca i onih starijih od 50 godina.

Mokraćni sustav / Debelo crijevo
Bolovi koje muškarci opisuju na desnoj strani donjeg dijela trbuha kod liječnika stvaraju nedoumicu izazivaju li ih neke od gore navedenih bolesti – bolesti mokraćovoda (upala, pijesak, kamenac), reflektirajuća bol iz desnog bubrega, upala slijepog crijeva, tj. crvuljka. Uz to,u desnoj strani donjeg dijela trbuha, ali i u cijelom donjem dijelu trbuha, katkad su ultrazvučno vidljive tumorske promjene u debelom crijevu. One se mogu vidjeti uz pomoć kolor doplera ako su veće i kada već znatnije zatvaraju unutrašnjost crijevne vijuge.
Prostata

Muškarci dolaze liječniku i zbog bolova iznad stidne kosti, u srednjem donjem dijelu trbuha. Katkad se šire u područje završnoga debelog crijeva, a javlja se i osjećaj hladnoće u nogama, osobito stopalima. Nakon ultrazvučnog pregleda donjeg dijela trbuha i palpacije prostate prstom preko završnoga debelog crijeva može se zaključiti je li posrijedi upala prostate.











Kod upale prostate ultrazvučno se najčešće prikazuje uredna veličina ili neznatno uvećana prostata. U slučaju kronične upale najčešće se u oba postranična režnja prostate uočavaju bjelkaste zone ili ovapnjenja (prostatoliti). Nakon ultrazvučnog pregleda potrebno je napraviti mikrobiološke pretrage mokraće, ejakulata (sperme) i obrisak mokraćne cijevi na određene bakterije (enterokok, mikoplazmu, ureaplazmu i klamidiju – najčešće uzročnike upale prostate). Kronične upale prostate dugotrajno se i teško liječe, uz obvezno istodobno liječenje spolnog partnera. Upalne promjene prostate najčešće su u mlađih muškaraca.
Osim upale prostate, bol iznad stidne kosti uz učestalo mokrenje stanjenog mlaza, osobito noćno koje je katkad praćeno i bolovima, izaziva povećanje prostate, obično kod muškaraca starijih od 50 godina.U toj dobi muškarci često spominju učestali nagon na mokrenje, ali kad počnu mokriti, moraju pričekati dok mokraća krene iz mjehura. Navode i isprekidano mokrenje, buđenje noću pa se zbog toga najčešće ujutro bude neispavani, umorni i iscrpljeni. Neki od njih, na žalost, trpe tegobe nekoliko godina dok se stanje dodatno ne pogorša drugim simptomima kao što je pojava krvi u mokraći. Povećanje prostate može biti dobroćudno i zloćudno. Nakon pregleda utvrđuje se mogući uzrok i ako je povećana, iz krvi se određuje PSA (prostatični specifični antigen), bjelančevina čija vrijednost veća od četiri može upućivati na upalne promjene ili početne zloćudne promjene u prostati
U svakom slučaju, muškarci oko 50. godine, ako to nisu učinili prije, trebaju otići na pregled barem urogenitalnog sustava, rezultati kojeg će uputiti i liječnika i bolesnika na moguću potrebu daljnje dijagnostike i liječenja prostate.
Nakon što liječnik utvrdi povećanu prostatu, najčešće se učini i tzv. test rezidualnog ili ostatnog urina u mjehuru. Poslije ultrazvučnog pregleda bolesnik se upućuje na mokrenje, a savjetuje mu se da se pokuša potpuno izmokriti, nakon čega se određuje koliko je mokraće ostalo u mjehuru i tako procjenjuje koliko uvećana prostata ometa mokrenje. Zbog zaostajanja mokraće u mokraćom mjehuru dolazi do taloženja sitnih organskih ili anorganskih čestica, pa ultrazvučni nalaz često pokazuje jedan ili brojne kamence u mokraćnom mjehuru koji izazivaju bolove iznad stidne kosti, dakle u srednjem donjem dijelu trbuha.
Katkad i muškarci mlađi od 50 godina imaju učestalo mokrenje, tanji mlaz pri mokrenju i bude se noću zbog toga. Kod njih se također ultrazvučnim pregledom može utvrditi uvećanje prostate, najčešće uzrokovano upalom. Iz anamneze doznajemo da ti muškarci obično rade na hladnim mjestima u otvorenim ili negrijanim prostorijama (gradilišta u zimskim uvjetima, industrijski pogoni hlađeni zbog živežnih namirnica i sl.). Kod njih svakako treba obaviti detaljnu mikrobiološku obradu i ako se prvim testovima ne dokažu određeni mikroorganizmi, moraju se napraviti visoko specifični testovi na npr. HPV (humani papiloma virus) ili klamidije.
Testisi

Kod mlađih muškaraca mogu se javiti jednostrani ili obostrani bolovi u testisima. Prema tipu bolova mogu biti kratkotrajni, učestali, pikajući i sijevajući, često refleksni kao posljedica pijeska ili kamenca (najčešće u mokraćovodu), potom kao posljedica upale crvuljka ili preponske kile (hernije). Znatno je opasnija bol u jednom testisu koja je tupa, gotovo svakodnevna i stalna, a najčešće je povezana s povećanjem testisa.

U tom se slučaju ultrazvučnim pregledom jednostavno može utvrditi je li riječ o hidrokeli, varikokeli testisa ili tumoru testisa, koji je u dobi od 15. do 35. godine najčešće zloćudan i treba ga što ranije dijagnosticirati. Hidrokela i varikokela nisu životno opasne bolesti testisa, ali ih u mlađim dobnim skupinama valja što ranije dijagnosticirati i katkad operativno sanirati jer mogu ometati plodnost muškaraca. Posebno treba napomenuti jaku bol u području testisa koja je iznenadna, javlja se nakon nekoga fizičkog napora ili sporta, najčešće jednostrano. U tom slučaju može biti riječ o torziji testisa (zavrnuće testisa oko vlastite osi). Problem se može riješiti kod urologa manuelnim (ručnim) odvrnućem testisa ako bolesnik odmah dođe. Javi li se nakon nekoliko sati, treba obaviti operativni zahvat.
Preponska kila
hernija

Predstavlja još jedan problem, čest u muškaraca bez obzira na dob. Može postojati obostrano, jednostrano ili se razviti nakon operativnog zahvata u donjem dijelu trbuha. Jednostavno se dijagnosticira palpacijom kod napinjanja u stojećem stavu bolesnika. Liječi se operativnim putem.
Krv u mokraći

Osim bolova, krv u mokraći simptom je koji se javlja i kod muškaraca i u svakom slučaju zahtijeva obradu. Uzroci mogu biti različiti – upalne bolesti mokraćnog sustava, kamenci u mokraćnom sustavu, komplikacije karcinoma prostate, polipi mokraćnog mjehura (tumori koju mogu biti dobroćudni i zloćudni).










Još jednom želim skrenuti pozornost muškarcima da se, primijete li bilo koju od navedenih tegoba, što prije jave liječniku kako bi se proveo dijagnostički postupak i počelo liječenje. Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pravodobno pomogne.

[alison]

Dijagnoza hiperplazije prostate

Uz gore navedenu metodu, da bi se utvrdilo detaljno stanje, moguće je raditi test krvi na PSA (prostata specifični antigen), test kulture u mokraći da se utvrdi moguća infekcija i test pritiska u mjehuru prilikom uriniranja. Transrektalni ultrazvuk daje precizniju analizu prostate.
Povećana prostata- liječenje

Ukoliko je prostata povećana, ali ne postoje simptomi, onda se liječenje sastoji od periodičkih kontrola kako bi se utvrdilo ako se stanje pogorša.
Kod blažih simptoma se preporuča samopomoć i to:

• urinirajte čim osjetite potrebu
• izbjegavajte alkohol i kofein, pogotovo nakon večere
• nemojte piti puno tekućine odjednom nego postupno tijekom dana. Izbjegavajte tekućinu prije spavanja
• izbjegavajte lijekove koji sadrže antihistamin, jer on može pogoršati simptome
• budite na toplom i redovito vježbajte. Hladnoća i fizička neaktivnost pogoršavaju simptome

Lijekovi

• Alfa 1 blokatori tretiraju visoki krvni tlak, opuštaju mišiće mjehura i prostate pa olakšavaju uriniranje.
• Antibiotici mogu biti prepisani za liječenje kroničnog prostatitisa (upala prostate). Neki muškarci osjećaju poboljšanje i nestanak simptoma hiperplazije nakon liječenja antibiotikom.
• Bezreceptni lijekovi kao Prostamol olakšavaju simptome, ali ne tretiraju hiperplaziju

Pomoć iz prirode

Brusnica pomaže muškarcima i ženama kod problema urinarnog trakta. Preporučuje se i za prostatu.
Cink je važan za reguliranje ciklusa života stanica i za zdravlje prostate. Većina nas ne unosi dovoljno cinka.

Operacija prostate

Kod težih simptoma povećanja koji ugrožavaju kvalitetu života ide se na operaciju prostate. Ima više tehnika kojima se prostata smanjuje ili uklanja. Neke su manje invazivne, neke više. Jednom kada se operacija obavi tegobe sa mokrenjem se djelomično ili sasvim povlače.
Masaža prostate

Prije pojave antibiotika prostatitis se liječio isključivo masažom i to s velikim uspjehom. Masaža poboljšava protok krvi pa može djelomično ukloniti i simptome povećanja prostate.
Prostata je poznata i kao ‘muška G točka’, a neki muškarci mogu postići orgazam samo stimulacijom prostate iz rektuma.
Kako izvoditi masažu prostate?

Masaža se izvodi prstom u rektumu. Može ju se napipati na oko 3 do 5 cm od ulaza, prst usmjeriti prema mošnjama. Kada se napipa, potrebno ju je kružnim pokretima lagano masirati 5 do 10 minuta uz upotrebu lubrikanta. Pritom će se javiti osjećaj ugode. Muškarci koji imaju partnericu obično njoj povjeravaju masažu prostate.

[alison]

Simptomi
Muškarci s rakom prostate najčešće, osobito u početnom stadiju bolesti, nemaju nikakve simptome bolesti, jer se rak prostate vrlo često pojavljuje u rubnim dijelovima prostate lokalizirano i kasno počinje pritiskati na mokraćnu cijev i otežavati mokrenje. Muškarci koji imaju simptome bolesti ili kad bolest raka prostate napreduje evo najčešćih simptoma bolesti:
• Nemogućnost uriniranja
• Oklijevanje kod mokrenja (stane pa krene, isprekidano mokrenje)
• Često mokrenje, osobito noću
• Slabiji ili slab mlaz mokrenja
• Stalni osjećaj nedovoljno ispražnjenog mjehura
• Bolno mokrenje i pečenje
• Krv u mokraći
• Krv u spermi
• Problemi s erekcijom i ejakulacijom (bolna ejakulacija)
• Učestali bolovi u donjem dijelu leđa i kukovima
Navedeni simptomi nisu karakteristični za rak prostate, jer oni se mogu javiti i kod češće bolesti prostate kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD-benigna hiperplazija prostate), a poneki simptomi mogu se javiti i kod upalnih bolesti prostate. Muškarci koji osjećaju neke od navedenih simptoma ili su stariji od 50 godina, a osobito ukoliko imaju u obitelji oboljele od raka prostate trebaju se javiti liječniku i bez pristutnih simptoma bolesti.
Dijagnoza
Ukoliko se javite zbog jednog od prethodno navedenih razloga liječniku, bit ćete podvrgnuti pregledima prostate. Oni uključuju digitorektalni pregled prostate, ultrazvuk prostate s kolor doplerom kao i određivanje razine PSA (prostata specifičnog antigena) koji se određuje iz krvi.

Ultrazvučnim pregledom dobiva se slika prostate koju nazivamo sonogram prostate, kojom se jasno uočava veličina, struktura (homogenost, ujednačenost ili nehomogenost neujednačenost) građe prostate, zatim postojanje čvora ili ciste u prostati, postojanje kalcifikata (ovapnjenja ) u prostati ili nekih drugih abnormalnosti strukture i građe prostate.
Ultrazvučnim pregledom osim izgleda, strukture i veličine prostate, gledaju se i mokraćni mjehur i bubrezi. Naime kod raka prostate osim prisutnog tumora prostata može biti i uvećana i stoga dovodi do ometanja mokrenja, zatim stvaranja “ostatnog urina”, (nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura).
Zbog tog razloga kod takvih muškaraca zna se pronaći i kamen ili cijela zbirka kamenaca u mokraćnom mjehuru, zatim oni znaju imati češće mokraćne infekcije, neki od njih imaju i polipe mjehura. Bubrezi se gledaju kako bi se utvrdilo postoje li bilo kakve promjene na njima, a osobiti zastojne promjene tj. dilatirani (prošireni) kanalići u čašicama bubrega. Retenciju ili zadržavanje ostatnog urina u mjehuru ipak češće viđamo kod dobroćudnog povećanja prostate nego kod raka prostate. Kod raka prostate to viđamo kada je bolest počela dobroćudnim povećanjem i uzrokovala zastojne promjene i ostatni urin, a kasnije se u prostati razvio i rak prostate. Ukoliko se prethodnim pregledima utvrdi bilo kakva abnormalnost u nalazu, pacijenta se upućuje na daljnje pretrage. Ukoliko se utvrdi povišena vrijednost PSA u krvi (iznad 4 ng/L), pacijentu se određuje omjer slobodnog i ukupnog PSA (fPSA/PSA ) iz krvi kojim će se lakše razlikovati razlog povećanja ukupnog PSA (dobroćudni, zloćudni tumor (rak) prostate ili upalne bolesti prostate). Ukoliko odnos f PSA/PSA govori u prilog raka prostate ili ukoliko su vrijednosti PSA iznad 10 ug/L tada se pacijenta upućuje na biopsiju prostate.>
Biopsija prostate je uzimanje uzoraka (6-12 uzroraka) iz tkiva prostate debljom iglom za biopsiju. Zahvat rade urolozi iglom za biopsiju (ona ima veći promjer od obične igle), kako bi se njome uzeli uzorci tkiva prostate iz različitih mjesta u prostati.Zahvat se radi u lokalnoj anesteziji, preko sluznice završnog debelog crijeva (rektuma), a rjeđe preko trbušne šupljine. Uzorci dobiveni biopsijom šalju se patolozima koji će iz dobivenih uzoraka napraviti mikroskopske preparate.
Gledanjem tih preparata putem mikroskopa, patolozi analiziraju stanice u dobivenom biopsijom dobivenom materijalu i donose konačnu dijagnozu bolesti. Dobivena patohistološka dijagnoza (PHD) bolesti je relevantna metoda (ona na koju se oslanjaju liječnici) u daljnjem postupku liječenja bolesnika. Ukoliko patohistološki nalaz upućuje na zloćudnu bolest (rak) prostate patolog će također u nalazu napisati o kojem se stupnju raka prostate radi s obzirom na stupanj diferenciranosti zloćudnih stanica raka prostate. Stupanj raka prostate određuje se Gleason skalom od 1-5. Gleason skalom imenuje se stupanj mikroskopski promijenjenih stanica raka prostate u odnosu na normalno tkivo prostate. Gleason score 1 znači da stanice raka prostate nalikuju normalnom tkivu prostate, dok Gleason score 5 znači da su stanice raka prostate izrazito promijenjene i uopće ne nalikuju normalnim stanicama prostate. S obzirom da tkivo raka prostate nema jednoliko promijenjene stanice raka prostate u svim dijelovima karcinoma prostate liječnici uvijek uzimaju uzorke i pregledavaju iz istog materijala raka prostate za mikroskopsku analizu stanice, iz dva područja, koja su najzahvaćenija rakom prostate.
Ova dva stupnjevanja raka prostate iz dva odvojena područja prostate zahvaćene rakom, se spajaju u donošenju konačne odluke o stupnju prema Gleasonovoj skali (score) od 2-10 . Nizak Gleason scor znači spori rast karcinoma, dok naprotiv visoki G score znači da stanice imaju tendenciju agresivnog rasta. Sporo rastući karcinom prostate sporije i metastazira, dok brzo rastući G 5-10 ima tendenciju brzog rasta i brzog metastaziranja a time i lošiju prognozu bolesti. Osim određivanja stupnja raka prostate određuje se i stadij raka prostate. Određivanja stadija raka prostate je određivanje veličine zloćudnog tumora u prostati i proširenost bolesti tj. metastaziranja u okolne strukture i organe ili u udaljene organe i tkiva. Određivanje stadija bolesti prostate je neophodno zbog određivanja daljnjeg načina liječenja. Postoje dva načina određivanja stadija raka prostate A-D ili I-IV stadij, a drugi način je poznat u onkologiji za određivanje stadija i drugih karcinomskih promjena TNM klasifikacija stadija bolesti (tumor, nodes, metastaze). Kod određivanja stadija raka prostate od A-D, stadij A raka prostate znači vrlo rani stadij bolesti, dok je D stadij.


• Stadij I ili A Rak prostate je neopipljiv digitorektalnim pregledom i nevidljiv ultrazvučnim pregledom, PSA je najčešće uredan, a bolest se otkriva u ovom stadiju nakon operacije BHD, dobroćudnog povećanja prostate kada patolog dobije uzorak prostate i kada otkrije mikroskopski zloćudne stanice prostate
• Stadij II ili B Rak prostate je uznapredovao ili nije narastao izvan tkiva prostate
• Stadij III ili C Rak prostate je narastao izvan tkiva prostate , najčešće u sjemene mjehuriće koji se nalaze izvan i uz prostatu ali nije metastazirao u okolne limfne čvorove
• Stadij IV ili D Rak prostate je izvan prostate i metastazirao je u okolne limfne čvorove i ili udaljene organe, kosti,pluća
Rekurentni rak prostate je bolest koja se vratila u prostati, okolnom tkivu ili udaljenim organima nakon terapije i početnog zaliječenja.
Liječenje raka prostate
Za pravilni odabir načina liječenja raka prostate potrebno je razmotriti nekoliko faktora. Stupanj diferenciranosti raka ( stupanj promijenjenosti zloćudnih stanica prostate), zatim stadij bolesti tj. raširenost bolesti , je li bolest lokalizirana ili ima okolne ili udaljene metastaze), zatim dob bolesnika i tegobe koje ima kao posljedicu bolesti.Nakon sagledavanja svih navedenih činjenica liječnici urolozi u konzultaciji s onkolozima i specijalistima nuklearne medicine , primijenit će liječenje ukoliko je potrebno primjenom različitih metoda. Terapija može biti kirurška, terapija radijacijom ( radioterapija, zračenje) ili hormonalna terapija, ponekad kombinacija antiandrogenih hormona i citostatika.Svi navedeni postupci su metode liječenja prostate koji se mogu primjenjivati samostalno ili kombinirano.
Operacija prostate (kiruški način liječenja)
Operacija prostate se primijenjuje kod ranijih stadija raka prostate. Vaš urolog će Vam predložiti parcijalno (djelomično) odstranjenje prostate ili potpuno odstranjenje prostate. Danas se sve više napušta mogućnost djelomičnog odstranjenja prostate kirurškim putem, a urolozi su skloniji totalnoj prostatektomiji (potpunom kirurškom odstranjuju prostate). Danas postoji nekoliko vrsta operativnih zahvata:
Radikalna perinealna prostatektomija Operacija se izvodi u općoj anesteziji a rez se nalazi, a time i kirurški pristup prostati, između skrotuma ( mošnje) i anusa ( čmara).Ovaj zahvat je minimalno invazivan, a posebno se primijenjuje kod adipoznijih ( debljih ) osoba.Međutim ovim zahvatom ne mogu se odstraniti regionalni (okolni) limfni čvorovi.


Radikalna retropubična prostatektomija, Operacija se radi u općoj anesteziji, rezom na trbušnoj stijenci a ovom operacijom odstranjuje se u potpunosti cijela prostata. Rez kod ovog kirurškog zahvata nalazi se 2,5 cm iznad penisa. On se primijenjuje zbog dva razloga. Kada se želi odstraniti cijela prostata, ali je potrebno odstraniti i regionalne (okolne limfne čvorove, sjemene mjehuriće) oko prostate. Drugi razlog je što kod ove radikalne prostatektomije (potpunog odstranjenja prostate) ovim zahvatom najlakše je sačuvati okolne periferne živce koji kontroliraju mokrenje i erekciju.
Laparoskopska prostatektomija i Robot -assisted laparoscopic radical prostatectomy (RALRP) Operacija se izvodi u općoj anesteziji s nekoliko malih rezova na trbušnoj stijeci. Kroz jedan od malih rezova uvodi se u trbušnu šupljinu laparoskop uz pomoć kojeg urolog pod kontrolom oka kirurški odstranjuje prostatu. Kod klasične laparoskopije urolog uz pomoć instrumenata izvodi operaciju, dok kod robotske laparoskopije operativni zahavat izvodi uređaj koji je spojen s laparoskopom kojim upravlja urolog s jedne konzole. Studije su pokazale da u konačnici klasična retropubična prostatektomija i laparoskopska (kirurška ili robotska) imaju slične rezultate izliječenja i postoperativne komplikacije (urinarna inkontinencija i seksulana disfunkcija).
Transuretralna resekcija prostate (TURP) Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, uvođenjem cistoskopa kroz mokraćnu cijev i uz pomoć kirurških instrumenata odstranjuje se tumorsko tkivo ukoliko je dostupno ovim načinom operativnog zahvata. Ova kirurška metoda odstranjuje samo tumor, a ne cijelu prostatu.
Krioterapijska operacija (Operacija zaleđivanjem, Chryosurgery) Ovim zahvatom se odstranjuje rak prostate zaleđivanjem tumorskog tkiva. Ovaj zahvat radi se uvođenjem sonde koja se dovodi do prostate u perinalnoj regiji (područje između skrotuma i rektuma). Upotrebom rektalne mikrovalne sonde prostata se smrzava i tako se razaraju stanice raka u prostati. Međutim ovom metodom najčešće dolazi do oštećenja tkiva oko prostate (mokraćnog mjehura) i oštećenja rektuma (završnog debelog crijeva) kao i mišića koji kontroliraju mokrenje. Ovaj zahvat smatra se zahvatom budućnost, a sada je podvrgnut istraživanjima .Smatra se da uvođenjem malih sondi i mogućnost u budućnosti preciznijeg praćenja temperature zaleđivanja će se smanjiti komplikacije. Za sada potrebno je još dosta vremena upornog istraživanja koje će dovesti do usavršavanja ove metode u svrhu smanjenja komplikacija.
Vrijeme oporavka od operativnog zahvata ovisi o metodi kirurškog liječenja, dobi bolesnika, drugim pridruženim bolestima, debljini. Nakon bilo kojeg od navedenih kirurških zahvata pacijentima se stavlja urinarni (mokraćni) kateter, koji oni nose od 3 dana do 3 tjedna.
Komplikacije radikalne operacije prostate:
1) Komplikacije kontrole uriniranja (mokrenja). Nakon operativnog zahvata nekom od prethodno navedenih metoda, moguće je da nekoliko dana ili tjedana postoji inkontinencija, odnosno nemogućnost pravodobnog kontroliranja istjecanja mokraće kroz mokraćnu cijev. Međutim kod najvećeg broja operiranih stanje se nakon nekog vremena poslije operacije poboljšava i mokrenje se počinje uredno kontrolirati. Kod nekih muškaraca međutim trajno nakon operacije imamo inkontinenciju (nevoljno otjecanje mokraće). Kod nekih je to prisutno stalno, to je rijetko, a kod nekih postoji stres inkontinencija, koja se aktivira kod (kašljanja, kihanja, smijanja ili nošenja teških predmeta). Neki od operiranih kada su simptomi inkontinecije jako izraženi, odlaze na ponovnu operaciju koja bi trebala riješiti taj njihov problem.
2) Erektilna disfunkcija (smanjenje ili gubitak erekcije)
Moguće je da kod radikalne operacije prostate dođe do oštećenja živaca koji se nalaze obostrano uz prostatu, a kontrolitaju erekciju. Muškarci koji su imali problema s erekcijom prije operacije postoji mogućnost da postanu impotentni nakon radikalne prostatektomije.
3) “Suha ejakulacija ili orgazam”
Kada se u potpunosti odstrani prostata, muškarci mogu imati erekciju i ejakulaciju, ali ne stvara se više mliječna tekućina ili plazma stoga govorimo o “suhom orgazmu muškaraca ili suhoj ejakulaciji”. U toj situaciji ukoliko su kod operacije sačuvani živci za erekciju, muškarac može imati spolni odnos i doživjeti orgazam, ali je neplodan, jer ne može izbacivati sjemenu tekućinu (koja se stvara u prostati), a koja je neophodna za čuvanje i održavanje na životu spermija.
Radijacijska terapija ( terapija zračenjem)
Radijacijska terapija (zračenje) je primjena zraka visoke energije koje usmjerene na tumorsko ili metastatsko tkivo uništavaju zloćudne stanice. U početnim stadijima bolesti niskog G (Gleason skala) stupnja raka prostate, radijacija (terapija zračenjem) može se koristiti umjesto kirurškog liječenja. U uznapredovalijim stadijima bolesti i kod slabije diferenciranih stanica raka (veći G stupanj ) najprije se primijeni kirurška terapija, a nakon operacije terapija zračenjem. U uznapredovalim stadijima bolesti, kada se bolest proširila najčešće na kosti, koristi se zračenje kao palijativni zahvat (zahvat koji smanjuje tumorsku masu i smanjuje simptome bolesti ali bolest se ne može izliječiti), a primjenjuje se najčešće za smanjenje bolova.
Liječnici (specijalisti nuklarne medicine) koriste dvije metode liječenja radijacijom (zračenjem):
• Vanjska radijacija
Izvor zračenja dolazi iz velikog aparata koji se nalazi u prostoriji u kojoj se izvodi terapija, a zrake kojima se izvodi zračenje usmjerene su preko kože iz više smjerova, s vanjske strane tijela na željeno mjesto zračenja. Prije samog zračenja liječnik obilježava posebnom bojom polje zračenja na koži tijela, koje mora biti vidljivo cijelo vrijeme tijekom kojeg bolesnik odlazi na zračenje. Ovaj način liječenja zračenjem obično se provodi 5 dana u tjednu i najčešće traje nekoliko tjedana. Vanjsko, izvantjelesno (ekstrakoropralno) zračenje koristi se kada se tumor proširio ili kada se koristi za palijativnu terapiju (terapija koja samo smanjuje simptome, najčešće bol, zbog mestastaza u kostima). Terapija zračenjem dovodi do uništavanja tkiva kroz koje zrake prolaze (koža, organi u zdjelici, mokraćni mjehur, crijeva.) Posljedice ovog zračenja su crvenilo i upalne promjene na koži, zatim učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, proljevi.
• Unutarnja radijacija (brahiterapija), zračenje kratkog dometa
Izvor zračenja (radijacijski implantat) koji odašilje kratke radijacijske zrake stavlja se u tkivo koje je zahvaćeno rakom i koje treba zračiti, a primijenjuje se načešće nakon operativnog zahvata kako bi se spriječilo širenje eventualno preostalih zloćudnih stanica nakon operacije. Ovakvi izvori zračenja bezopasni su i ne odstranjuju se nakon stavljanja tj. implantacije na mjesto radijacijskog djelovanja. Komplikacije nakon brahiterapije su znatno manje i rjeđe od vanjskog zračenja. Najčešća komplikacija je inkontinencija, nemogućnost voljnog kontroliranja mokrenja. Oba načina zračenja (vanjsko i unutarnje) dovode do impotencije.
Hormonalna terapija
Hormonalnom terapijom sprečava se daljni rast i razmnožavanje zloćudnih stanica u prostati, djelovanjem na stvaranje muškog splnog hormona testosterona, a 80 % raka prostate je hormonalno ovisno o tom muškom spolnom hormonu. Testosteron se luči u testisima stimulacijom LH (luteinizirajućeg hormona) koji se luči iz hipofize (na mozgu), a zatim se djelovanjem alfa 5 reduktaze (enizma) koji pretvara testosteron u aktivni oblik dihidrotestosteron (DHES), može pokrenuti ili podržavati stvaranje zloćudnih stanica u prostati. Blokada stvaranja ovog stimulirajućeg hormona (DHES) može se blokirati hormonalim lijekovima (antiandrogenim hormonima) ili operativnim odstranjenjem testisa u kojima se testosteron stvara (orhidektomijom).
Hormonalna terapija dakle obuhvaća: hormonalne lijekove i kirurško smanjenje testosterona (orhidektomijom)
• Hormonalni lijekovi
• Luteinizirajući-otpuštajući hormon agonist: Ovi lijekovi blokiraju stvaranje testosterona u testisima.Najpoznatija generička imena su leuprolid i goserelin .
• Antiandrogeni: Ovi lijekovi blokiraju djelovanje muških spolnih hormona .Neki od njih su bicalutamide, nilutamide
• Drugi lijekovi: Neki od lijekova djeluju na adrenalnu žlijezdu na stvaranje testosterona (ketoconazol i aminoglutethimide)
• Kirurško smanjenje lučenja testosterona (orhidektomija) Ovom kirurškom metodom uklanjaju se testisi koji stavraju testosteron i na taj način smanjuje se lučenje tetsosterona.
Terapijom LH-RH agonistima bitno se smanjuje lučenje testosterona jer se ono ovim hormonalnim mehanizmom (hipotalamus-hipofiza-testisi) najviše luči. Manju količinu testosterona stvara adrenalna žlijezda. Ponekad se kombiniraju LH-RH agonisti i antiandogeni lijekovi uz ili bez operacije kako bi se u potpunosti spriječilo lučenje testosterona. Međutim studije nisu pokazale bolje rezultate liječenja i duže preživljenje ukoliko se ova metoda primjeni, a prisutna je totalna androgena blokada (blokada stvaranja testosterona) koja je zatim povezana s brojnim nepoželjnim posljedicama (impotencija, depresija, značajno smanjenje kvalitete života).
Hormonalna terapija nije za dugogodišnju terapiju u većini oboljelih. Stvara se naime rezistencija na djelovanje lijeka i liječnici koji prate oboljelog primijećuju da se nakon nekoliko godina javlja ponovljeni ( ecidivirajući karcinom prostate) bez obzira na razinu testosterona. Stoga ovaj oblik hormonalne terapije (bez obzira je li medikamentozni ili kirurški) trebao bi se kombinirati s drugim metodama liječenja.
Nepoželjne posljedice hormonalne terapije. Hormonalni lijekovi: LH-RH agonisti mogu izazivati povraćanje, mučninu, proljev, osjećaj navale vrućine u glavu, smanjenje libida tj. potencije.
Antiandrogeni hormoni mogu dovesti do oštećenja jetre. Simptomi su bolovi u gornjem abdomenu, češće pod desnim rebrenim lukom, žute bjeloočnice, taman urin, svrbež po koži.
Terapija hormonalnim lijekovima koji smanjuju razinu testosterona, nisu efikasni za dugotrajnu primjenu. Njihovom primjenom javlja se rezistencija tj otpornost na pozitivne učinke terapije, stoga takvo liječenje treba kombinirati s drugim metodama liječenja.
Kirurško smanjenje testosterona ( orchidectomia)
Uklanjanje obaju sjemenika (testisa) znatno smanjuje razinu testosterona u krvi, međutim za neke muškarce nije metoda prihvatljiva zbog loših fizičkih i psihičkih učinaka. Medicinski gledano ima puno prednosti pred hormonalnim liječenjem lijekovima: ima dugotrajniji efekt na smanjenje testosterona u krvi, jeftiniji je, ne mora se ponavljati, bolesnik ne mora dugo ostati u bolnici nakon zahvata, zahvat je jednostavan.
Kemoterapija
Ova metoda liječenja raka prostate dovodi do uništenja rapidnog rasta zloćudnih stanica. Ovaj način terapije koristi se kada se radi o hormonalno neovisnom raku prostate , kojih ima oko 20 %, ili kod oboljelih u kasnijem stadiju bolesti.
Kada se rak prostate kasno otkrije a muškarac je mlađi od 60 godina ili kada unatoč svim danas dostupnim metodama liječenje ne uspijemo zaustaviti napredovanje bolesti, tada dolazi do proširenog ili poodmaklog raka prostate. Zloćudne stanice kada se bolest počne širiti naprije odlaze u regionalne limfne čvorove, sjemene mjehuriće i ponekad mjehur. Iz mjehura može se proširiti na mokraćovode i dovesti do smanjenja funkcije bubrega koja u konačnici dovodi do prestanka rada bubrega tj. uremije-porasta dušikovih spojeva u krvi. Prostata daje udaljene metastaze najčešće u kosti i to zdjelice, ali može zahvatiti i bilo koju kost, može se proširiti u rektum (završno debelo crijevo). Metastaziranje u kostima dovodi do nepodnošljivih bolova koji se smiruju jakim, najčešće opijatnim analgeticima ili zračenjem zahvaćene kosti. Osim bolova metastaze u kostima mogu toliko “pojesti” kost ako izazovu patološku, spontanu frakturu kod najmanjeg pokreta. Prostata zatim može metastazirati i u mozak. Simptomi oboljelog tada ovise o regiji mozga koja je zahvaćena.Najčešći simptomi su dezorjentiranost, konfuznost, epileptički napadaji.

[alison]

Lekovito bilje za prostatu

Najbolje istražena biljka koja pomaže kod problema sa prostatom je Palmeto (patuljasta palma) odnosno Palma serenoa (izvedena iz drveta patuljaste palme). Još su američki indijanci koristil ovu biljku kod sličnih tegoba. Današnja istraživanja pokazuju da materije iz ove biljke regulišu lučenje hormona koji podstiču rast prostate, a pomaže i kod hronične upale prostate.
Uzimanje: ekstrakt palma serenoe - 160 mg dva puta na dan između obroka. Ekstrakt treba da bude standardizovan da sadrži 85% - 95% masnih kiselina i sterola.
Koren koprive može da olakša tegobe kod benignog uvećanja prostate. Kombinovan sa ekstraktom palma serenoa pomaže njeno lekovito dejstvo. Obe biljke sadrže beta-sitosterol, koji se može naći i u čistom obliku, kao dodatak ishrani (suplement).
Uzimanje: 250 mg ekstrakta korena koprive dva puta na dan, standardizovanog da sdrži najmanje 1% biljnog silicijum-dioksida.
Ulje semena lana sadrži esencijalne masne kiseline koje pomažu kod uvećane prostate i kod zapaljenja prostate. Uzima se jedna supena kašika dnevno.
Inače, esencijalne masne kiseline se mogu uzimati i putem ribljih ulja: 2 kafene kašike na dan obezbeđuju 2 g omega-3 masnih kiselina. OPREZ: posavetujte se sa lekarom ako uzimate antikoagulantne lekove.


Ishrana:

• smanjite unos mlečnih proizvoda i rafinisanih ugljenih hidrata
• povećajte unos namirnica koje sadrže cink, kao što su seme bundeve, korenasto povrće, školjke
• koristite u ishrani proizvode od soje, kao što je tofu
• uzimajte više namirnica koje sadrže beta karoten (voće i povrće žute i narandžaste boje, zeleno lisnato povrće), flavonoide (voće i povrće svetlih boja, integralne žitarice), vitamin C, vitamin E, magnezijum, vlakna i esencijalne masne kiseline (integralne žitarice, mahunarke, koštunjavo voće, semenke, tamnozeleno lisnato povrće)
• koristite u ishrani koštunjavo voće, sočivo, kukuruz šećerac. Glutaminska kiselina - amino kiselina koja se nalazi u ovim namirnicama, pomaže kod uvećane prostate
• smanjite unos alkohola i napitaka koji sadrže kofein, naročito pre spavanja.

[alison]

Uzput! Kako povećati penis

Kako povećati penis- što djeluje, a što ne?













Prosječna veličina penisa kod Europljana je 13 do 17 cm, kod Afrikanaca 15 do 20 cm, a kod Azijata 8 do 10 cm. Europljanin kojemu je penis manji od 7 cm ima mikropenis. Bez obzira na to što velika većina muškaraca ima alat dulji od 7 cm puno ih je uvjereno kako imaju ‘premale’. Za to su uglavnom zaslužni porno filmovi s glumcima predimenzioniranih udova.
Porno filmovi i predimenzionirani penisi

Dodatno ulje na vatru modernom muškarcu nadolijevaju i reklamne kampanje proizvoda za povećanje penisa. Skoro da nema osobe, muške ili ženske, koja nije na e-mail dobila spam poruku otprilike ovakva sadržaja: “Djevojka vam je nesretna zbog veličine vašeg penisa? Povećajte ga još danas uz naše super tablete.”
Ovakve reklamne kampanje tjeraju muškarce širom svijeta da razmišljaju o povećanju penisa.
Ako ćemo pratiti trendove koje nameću proizvođači čarobnih pilula za povećanje penisa onda svi koji nemamo penis od ’pola metra’ moramo sve učiniti da ga hitno povećamo.
Kako povećati penis?

Istražili smo što se sve nudi onima koji su odlučili ‘upgrade-ati’ mališana, podijelili smo to na

• metode koje djeluju,
• metode koje možda djeluju i
• metode koje sigurno ne djeluju.

Metode koje djeluju

To su operativni zahvati, kirurške metode produljivanja. Danas se izvodi elongacija penisa (produljivanje) i augmentacija (zadebljavanje) penisa.
Operacija produljenja (elongacija) penisa

sastoji se od presijecanja suspenzornog ligamenta nakon čega potkožni dio penisa postaje aktivni dio penisa. U postoperativnom procesu koji traje 24 sata vadi se dren iz operiranog područja. Konci kojima je operirani dio zašiven sami nestaju desetak dana nakon operacije, a spolni odnos se ne bi trebao obavljati sljedećih 6 tjedana. Ovom metodom penis je moguće povećati za minimalno 2 centimetra, ponekada i za punih 5.
Kako će penis izgledati nakon operacije?
Osim što će biti veći što prije, postoji i neželjena strana novog look-a. Pošto ga više ligament ne drži uspravnim, penis će drugačije stajati, kada je u erekciji biti će okomito na tijelo, kao da visi. Operirani muškarci znaju reći da osjećaju kako im je penis ‘nestabilan’. Zbog tih negativnih strana čak 30% muškaraca koji se podvrgnu ovim zahvatima NIJE zadovoljno rezultatom.
Postoji i mali rizik da operacija urodi impotencijom ili da se izgubi osjet u kritičnom području. Ako operaciju izvodi dobar kirurg/ urolog onda je taj rizik minimalan.
Operacija zadebljanja penisa (augmentacija)

obavlja se tako da se masno tkivo ili silikon ubrizgavaju u penis čime je moguće postići zadebljanje od čak 30%. Problem je što efekti ove operacije vremenom nestaju jer se masno tkivo apsorbira pa bi nakon cca. godinu dana postupak trebalo ponoviti. Od rizika koji su prisutni treba izdvojiti onaj da penis može ispasti neravnomjerno širok i taj da je moguće da se smanji osjet prilikom odnosa. Zadovoljstvo muškaraca koji su se podvrgnuli zadebljanju nešto je veće nego kod produljenja spolovila, oko 50%.
Cijena operativnog zahvata na penisu

Kod jednog zagrebačkog plastičnog kirurga povečanje košta 12 000 kuna, a zadebljanje 8 000. Ukoliko se rade zajedno cijena je 17 500 kuna.
Proizvodi/ metode koji MOŽDA djeluju

Kad kažemo da ‘možda djeluju’ mislimo da postoji više osoba koje su potvrdile da djeluju, ali nedostaje znanstvena pozadina, dakle nitko još nije dokazao djelovanje. Najveća im je prednost da su to ‘prirodne metode’ jer nema kirurškog zahvata niti unošenja kemijskih spojeva (slučaj s pripravcima)
Vakum pumpice

Rade tako da se u vakumirano zvono postavi penis. Pumpicom se isisava zrak iz zvona što tjera penis da postane tvrd. Prije doba viagre vakum pumpice su se koristile kod erektilne disfunkcije. Vakum pumpa efikasno povećava penis, ali je djelovanje privremeno. Oni koji tvrde da vakum pumpe mogu dugoročno povećati penis obično ističu da do toga dolazi jer proces pumpanja tjera penis da se širi i da prima više krvi.
Važno je znati da se vakum pumpica ne smije koristiti dulje od 20 minuta jer bi osjetljive žilice penisa mogle popucati, a elastično tkivo se oštetiti.
Istezanje pomoću utega


Ovo je najstarija zabilježena metoda poznata čovječanstvu. Prakticirala su je neka afrička plemena prije više od 2000 godina. Za ovu metodu potrebno je uže. Na jedan kraj se priveže uteg a drugi kraj se pričvrsti na spolni ud (obično čvorom u području ispod glavića). Penis se potom treba dovesti u erekciju nakon čega se izvodi podizanje utega. Za zagrijavanje se počinje s lakšim utegom, zatim ga se zamijeni s težim pa s još težim. Ovom metodom pojačava se snaga i izdržljivost penisa što može dovesti i do povećanja volumena.
Istezanje penisa može izazvati i negativne posljedice poput oštećenja živčanog tkiva, trajnih ožiljaka i, kroničnu bol i impotenciju.
Ukoliko ste sa odlučili za ovu metodu istezanja možete očekivati određeni napredak u duljini svojeg alata, a širina bi se trebala povećati samo pri dnu/ bazi penisa.
Jelqing (muženje penisa)

Ovo je vježba koja je navodno došla iz arapskog svijeta prije mnogo godina a koja b trebala ojačati tkivo u penisu. Postoji puno knjiga i video materijala koji se bave ovom tehnikom. Glavni benefit koji se spominje je češća, jača i tvrđa erekcija, ali neki tvrde i da djeluje na povećanje volumena. TI isti navode i da im je ‘muženje’ podarilo nova 2 centimetra u duljini i nešto malo u širini. Onaj tko želi isprobati tehniku treba voditi računa o tome da rezultati ne dolaze odmah, potrebno je barem mjesec dana svakodnevnog vježbanja da bi se pojavili. Također, ukoliko se vježba ne izvodi ispravno, moguće je oštetiti tkivo i izazvati nastajanje opasnih ožiljaka. Ako se upuštate u ovu avanturu, oprez u glavu.

[Adamina]

KOD HIPERTROFIJE PROSTATE
Po jednu i pol veliku žlicu meda i cvjetnog praha pomiješamo navečer, pa sutradan uzimamo jednu žlicu mješavine tri puta dnevno. Kao prevenciju, općenito muškarcima naon 50. godine se preporuča da svakidan konzumiraju 15 grama cvjetnog praha.

KOD UPALE PROSTATE
Svakodnevno konzumiranje 100 do 150 g meda, obogaćenog sa 20% cvjetnog praha. Dnevnu dozu podijeliti u četiri obroka, mješavinu otopimo u toploj vodi i pijemo prije jela. Mješavina još bolje djeluje ako dodamo 1% matične mliječi.