Kemoterapija - sve što valja znati

[vuki]

Ali na mnogim mjestima na forumu tvrde da je THC iz ulja različit od THC-a iz kanabisa, mada niti ne znam točno što to znači.

[Arabela]

Pozdrav svima!
Pročitala sam prethodne postove, pa ću odgovoriti na ona pitanja na koja mogu odgovoriti iz iskustva. Ulje ćete provjeriti na taj način da oboljelome date količinu kao pola zrna riže, i ako je istome to prvi put da uzima ulje,spavat će bez prestanka. To znači da je ulje dobro i da djeluje. Kakvoća ulja ovisi o sorti od koje je ulje rađeno, a pravo ulje s visokim postotkom THC-a treba čovjeka "baciti" u izlječujuće spavanja, ili ako je baš, baš bolestan, trebalo bi mu pomoći da nema nikakvih bolova.
Dragoj gospođi koja je ulje naručila od Denisa mogu reći, kako mi se čini da je došlo do nekakvog kratkog spoja. Da se možda netko drugi nije predstavio kao Denis i prodao loše ulje u njegovo ime?
S njim imam dobro iskustvo, jer znam da moj suprug na njegovo ulje dobro regira.
Ali, kao što je rekao dr. Živkov, djelovanje ulja ovisi o tome je li netko prošao zračenje i kemo, u kakvom je stupnju bolesti i koja je bolest, i o još mnogo faktora.
Svima sve najbolje, ali savjet je da ulje probate, nemate što izgubiti...osim novca. A kad Vam je netko drag bolestan, novac ne predstavlja ništa. Uostalom, naručite manju količinu za kušanje, pa ako bolesnik dobro regira, naručite još, a ako ne...ionako Bog naposlijetku o svemu odlučuje...i bit će volja Njegova.

[Uoo]

Ali na mnogim mjestima na forumu tvrde da je THC iz ulja različit od THC-a iz kanabisa, mada niti ne znam točno što to znači.

krivo ti govore..

ako je ulje ispravno 1 jedina kapljica bi trebala imati mocan efekt..

samo nemoj slucajno to mazati izvana na cigaretu.. jer ce vecina toga ispariti umjesto zavrsiti u plucima i neces steci ispravan dojam o potenciji ulja.. ako se koristi takav cigaretni metod pusenja ulje treba zamotati unutar rizle u neki duhan npr..

po meni je najbolji test koji doma mozes napraviti pomijesati kap ulja sa prirodnim duhanom, ili nekom drugom biljkom koja se moze pusiti.. to sve u luli zapaliti i cekati efekt.. naravno da dim treba uvuci u pluca inace nista od testiranja...

[Uoo]

samo da nebi dobro ulje bacali bezveze.. moze se testirati i samo pola kapljice.. ili cetvrtina kapljice.. efekt ce svejedno biti jako potentan ako je ulje ispravno..

Denise ne sekiraj se..

baci oko na PM

[Uoo]

Uoo ostavila sam vam podatke u p.p. samo molim vas da moje podatke ne iznosite u javnosti.

zahvaljujem se.. i bez brige vasi podatci su sigurni..

neznam sto da kazem na sve ovo osim da izgleda kako ljudi radi profita cine zbilja uzasne stvari..

moja sucut ide svima bolesnima i ostecenima..
nazalost idealne uvjete za to pruza upravo debilan zakon.. koji taj predivan ljek gura u podzemlje i crno trziste.. omogucujuci ovakve grozote..
oni koji taj zlocinacki zakon odrzavaju na snazi su po meni najveci i ultimativni zlocinci.. neljudi.. zvijeri bez duse sta bi se reklo.. pijuni u sluzbi sotone.. ali neka.. sto siju to ce i znjati..

bez obzira na sve treba pacijenta ipak staviti na prvo mjesto.. i pokusati ulje nabaviti kako tako.. testirati ga i tek nakon toga ako je ispravno za njega i platiti..

sretno

[Uoo]

Dok se vi iz medju sebe prepucavate trpimo mi bolesni.Poslednje pare sam odvojila(decu odrekla po zivot vaznih stvari)i nabavila ulje nije vazno gde i kod koga.Sada posle ovakvih komentara nemam vise nade u izlecenje.Po prirodi sam tolerantna i ovo izgovaram prvi put u zivotu:daj boze da se oni koji zaradjuju na lazan nacin u ovoj bolesi razbole od nje a ako boga ima i hoce.Treba da vas je sramota.Izvinjavam se postenima ovo nile upuceno njima.

vasa nada u izljecenje ne ovisi o drugima i nije ljepo da tu lopticu i odgovornost prebacujete nekome drugome.. postoji ogroman broj stvari koje mozete poduzeti u svrhu svojeg izljecenja pa taman da kanabisovo ulje i ne postoji.. i naravno to sto su neki dobili corak, a ne ulje ne znaci da i vase ulje ne valja..

ako ste iz zagreba i zelite da vam pomognem otkriti jeli vase ulje ispravno i sto sve mozete uciniti da bi ozdravili pored koristenja ulja javite mi se na pm.. rado cu vam pomoci koliko je to u mojoj moci

[Uoo]

prije svega hvala Vam na privatnosti podataka.

Ja zaista nisam ovo uradila da bih nekome naštetila, već da nanesena šteta nama ne bude i drugima.

Sve ovo što nam se desilo nije me pokolebalo. I dalje vjerujem u kanabis, i da on liječi i neću odustati od njega, samo što sam sada pronašla po forumima i Sativex kapsule kanabisa i pokušavam doći do toga. To mi ipak sigurnije zvuči, bar su rađene u kontroliranim uvijetima, a ne da neki šarlatan brlja po nečemu što naziva lijekom i pravi nam u kućnim uvijetima.Kako sam čitala od drugih za kapsule kažu čak da bolje djeluje od ulja. Ne želim ubiti ljudima vjeru u ulje ili kanabis. Ni slučajno, jer ne znači da je svako ulje lažno. Ovdje na forumu ima bezbroj primjera kako je ulje više nego pozitivno djelovalo i zaista mi je drago zbog tih ljudi, ja sam samo navela naš primjer i kako smo prošli.

Vama hvala na dobrim željama, podravljam Vas i želim Vam sreću

i tu cu ponoviti ono sto sam vam napisao na drugoj temi da ljudi vide informaciju prije nego potrose bogatstvo na nista..

oprostite lexita sto vam moram reci.. ali sativex je zadnje smece od proizvoda i ne moze se nikada usporediti sa istinskim kanabisovim uljem..

naime u sativex ide samo 2 kanabinoida.. THC i CBD.. dok u kanabisovom ulju ima preko 90 vrsta ljekovitih kanabinoida.. oni djeluju sinergetski u ljecenju organizma.. ova 2 sama po sebi mogu pomoci naravno.. ali nisu ni blizu tome kada na izljecenju radi svih 90 kanabinoida zajedno..

[nona]

Cao svima,
Moj otac je operisao rak debelog crijeva prije 9 mjeseci, i prosao hemoterapiju i zracenje, ali sad su mu se pojavile metastaze na jetri. Doktori su mu odstranili izrasline na jetri hiruskim putem i uradili reverziju stome, ali oporavak ide jako tesko. Ima problema sa probavom (dok se ne uspostavi rad crijeva), strasno je malaksao, nema apetita... Ne moze ni da pomisli da opet prolazi mucenje hemoterapije i sl... Sta mi mozete preporuciti?

[sensia]

Cao svima,
Moj otac je operisao rak debelog crijeva prije 9 mjeseci, i prosao hemoterapiju i zracenje, ali sad su mu se pojavile metastaze na jetri. Doktori su mu odstranili izrasline na jetri hiruskim putem i uradili reverziju stome, ali oporavak ide jako tesko. Ima problema sa probavom (dok se ne uspostavi rad crijeva), strasno je malaksao, nema apetita... Ne moze ni da pomisli da opet prolazi mucenje hemoterapije i sl... Sta mi mozete preporuciti?

nama je pomoglo ulje kanabisa i B17...probajte...možda pomogne i vama...

[Dr.Zivkov]

Kemoterapija! Prokletstvo ili zadnje utočište?

U 21. stoljeću vjerojatno više nije moguće raspravljati o kemoterapiji bez emocionalnog upliva. A razlog za to je relativno jednostavan. Nitko ne zna točno kod koga će se kemoterapija pokazati učinkovitom u uništavanju tumora, i nitko ne zna točno je li bolje ne podvrći se kemoterapiji. Do danas ne postoji medicinski mjerni uređaj koji će pokazati uspješnost primjene kemoterapije na ovome ili na onome pacijentu. A nismo sigurni niti hoće li kemoterapija pomoći u tretiranju ove ili one vrste raka.

Ako niste podrobno proučavali kemoterapiju, možda ćete misliti: "Ali liječnici sigurno moraju znati hoće li mi kemoterapija pomoći prije nego što mi odrede liječenje kemoterapijom". Nažalost, moram vas razočarati. Kad biste znanstveno i temeljito proučavali kemoterapiju brzo biste došli do zaključka kako smo tek na početku razumijevanja (ili da smo prestali shvaćati) prave učinke kemoterapije. Ono što je sigurno je to da je 1944.g. liječnik Peter Alexander opisao kako je kod pacijenata koštana srž ozbiljno oštećena i da će oboljeli prije ili kasnije umrijeti zbog "iscrpljenosti bijelog hemograma". A ova je činjenica bila opisana u znanstvenoj literaturi još 1919.g.! Dr. Alexander je pregledavao mornare koji su došli u doticaj s bojnim otrovom iperitom (diklordietilen sulfid - ima miris po senfu i češnjaku, uporabljen u 1. svjetskom ratu kod francuskog grada Ypresa) kad je nakon njemačkog zračnog napada eksplodirao brod, koji je prevozio iperit, u talijanskoj luci Bari, u prosincu 1943.g. Kasnije je pobjednički marš ovog pripravka, a koji je zapravo služio da ubija neprijateljske vojnike, bio nezaustavljiv i današnja je "suvremena" onkologija nezamisliva bez ovog toksina i njegovih rođaka.
Možemo samo pretpostaviti da je napravljen divovski napredak od 1944.g. i da se današnja kemoterapija ne može više usporediti s tim bojnim otrovom koji se koristio u Drugom svjetskom ratu.

Ali pogledajmo malo bolje današnje stanje stvari. Ako se možete sjetiti nastave biologije iz škole, naše se stanice uvijek iznova dijele uz nekoliko iznimaka. Polovina svih stanica se obnavlja samostalno. Dioba stanica se pojavljuje u točno određenim fazama. Biolozi su označili te faze imenima profaza, metafaza, anafaza i telofaza.

Mnoge nove stanice moraju tek postati zrele. Cjelokupni se proces diobe stanice i stanične zrelosti naziva stanični ciklus i taj je ciklus podijeljen na sljedeće faze: GO faza (faza odmora), Gl faza (faza sinteze RNK i proteina), S faza (udvostručavanje DNK), G2 faza (faza popravka DNK) i na kraju M faza (konačna dioba stanice). Oboljelima od raka ovo je važno znati kako bi bolje razumjeli djelovanje kemoterapije, jer različiti kemoterapijski pripravci utječu na različite faze stanične diobe. Stanice su ranjivije za vrijeme podjele stanice. Citostatski agensi u tom trenutku nastoje iskoristiti taj smanjeni imunitet stanica ometajući određene metaboličke procese u stanici. Željeni rezultat je smrt stanice.
Želio bih ovo dodatno naglasiti: željeni učinak je smrt stanice, a ne pretvorba te stanice u zdravo stanje.

Zbog toga što se mnoge tumorske stanice ubrzano dijele, one su ranjivije u prisustvu takvih toksina i više se uništavaju. Ako ste pažljivo pročitali posljednju rečenicu tada ćete sigurno prepoznati problem koji donose ovi stanični toksini. Što ako se tumorske stanice ne dijele brže od ostalih stanica u tijelu? I kako ti toksini uopće prepoznaju da se radi o tumorskim stanicama?

Zasigurno sami možete odgovoriti na prvo pitanje i znate barem djelić odgovora na drugo pitanje. Citostatski agensi uopće ne mogu prepoznati tumorske stanice. Oni jednostavno uništavaju sve što raste brže (a i puno toga više). To je razlog što postoje poznati popratni učinci na sve ono što se u tijelu brže dijeli:

• epitelne stanice (npr. u ustima, želucu ili u crijevnom traktu),

• limfni sustav (npr. uništenje limfocita),

• spolne žlijezde (posljedica je privremena, a često i trajna sterilnost nakon kemoterapije),

• koža, kosa i nokti.

Ako ste svjesni ovih glavnih (a ne popratnih) učinaka, onda nije teško shvatiti zašto svatko mora dobro promisliti da li da se podvrgne kemoterapiji.
Utjecaj na koštanu srž i na limfni sustav su tako uništavajući da se mnogi ljudi pitaju nije li kemoterapija upravo suprotno od onoga što trebaju za liječenje tumora. Svi mi dobro znamo koliko jako trebamo naš imunološki sustav kad nam u tijelu raste tumor, a usprkos tomu vjerujemo kako je u redu višemjesečno ga uništavati kemoterapijama.

Ovo je upravo ona dvojba koja je povezana s kemoterapeuticima.
Glavni cilj je uništenje stanica i njenog načina pravilne diobe stanice. Dodatni problem je otpornost na ove pripravke. Ne samo da je činjenica kako ovi pripravci ne prepoznaju stanice koje se dijele sporije, ili koje se uopće ne dijele, već imamo i čimbenik otpornosti koji je još ozbiljniji.
Mnogi se tumori ne obaziru na određene tvari od samog početka primjene. Prema tomu pacijentu se daju "kokteli" različitih tvari u nadi da će neka od tih tvari djelovati. A da ne spominjemo činjenicu kako više tvari zajedno imaju još više popratnih učinaka. Možda će vas zanimati rezultati više studija (Makillop/Hansen/Moore/Tannock ...) gdje su onkolozi odgovarali na pitanje bi li se oni osobno podvrgnuli kemoterapiji i pretežni je odgovor bio da ne bi (kakav je to svijet gdje liječnici propisuju terapiju na kakvu oni sami ne bi nikad pristali)?!

Svejedno ti kokteli imaju jednu prednost. Svakom pacijentu mogu biti ispostavljeni veliki računi, a što je vrlo zadovoljavajuće za sve proizvođače. Ova vam se rečenica može činiti pretjeranom, ironičnom ili čak drskom, ali ona ne mijenja činjenicu koju se često zaboravlja. Ako niste otporni na neku tvar, tada se vaša šansa da postanete otporni na nju vrlo brzo povećava, od jedne do druge infuzije, pa čak i puno brže nego kod primjene antibiotika. Razlog je taj što naš organizam ima nevjerojatno inteligentne sposobnosti kad se mora zaštititi od toksina. Na primjer, jedna od sposobnosti je da mijenja propusnost staničnog zida.

Osim toga povećava se mogućnost pojave metastaza, što su pokazala i mnoge istraživanja. Istraživanja pokazuju da što je veći tumor, da je veći broj otpornih stanica. Utvrđeno je također da se protokom vremena primjene tumorske stanice nauče obraniti od svih vrsta citostatskih pripravaka. Ovo također objašnjava činjenicu zašto promjena različitih kombinacija citostatskih agenata često rezultira neuspjehom.

Mnogi su sretni jer zaborave kako stanice postaju malignije (agresivnije) nakon kemoterapije, kao stoje zaključila dr. Kalharina Wenzel-Seifert i dr. Hans Lentzen 90-tih godina 20. stoljeća. Takve stanice imaju i povećani "potencijal za metastaze"!?, što znači kako kemoterapija može pokrenuti nastanak metastaza, a kojih se svi bojimo.

Što je neka tvar otrovnija, više će se naše tijelo potruditi da ta tvar sljedeći put ne prouzroči štetu. Tako otpornost na medikament nije ništa drugo do genijalni obrambeni sustav čovjeka, a što nas dovodi natrag na predmet rasprave: evolucija je bila u pravu.
Slijedi kratki popis najčešće korištenih kemoterapeutika i područje primjene:

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

[Dr.Zivkov]

Alkilati

Alkilati

Ovo je kemoterapijska skupina, koja barem teorijski, reagira s DNK na više točaka istodobno kako bi međusobno premrežila DNK. Drugim riječima, to znači da alkilati mijenjaju naš genetski kod koji se nakon toga više ne može pročitati. Stariji naziv koji se i danas koristi je radiomimikrični agens (op.izd. - imitira učinak zračenja). Divna riječ za nešto tako prijetvorno zbog toga jer se stanice dijele na takav način kao da su ozračene. Ne moram nikom objašnjavati posljedice zračenja.

I iperit pripada ovoj skupini. Iperit je bojni otrov koji je ubio na tisuće vojnika u I. svjetskom ratu. Današnja vrsta iperita je dušični iperit čiji se učinak nije mnogo promijenio. On još uvijek uništava koštanu srž i ostale strukture tkiva. Dodatni spoj je klorambucil (Leukeran) i melfalan (Alkeran).

Podskupina dušičnih iperita uključuje predstavnike oksazafosforina kao stoje ciklofosfamid, a najpoznatiji njihov predstavnik je Endoksan. A često se koriste i ifosfamid (Holoxan) i trofosfamid (Ixoten). "Rođake" iperita koristi se i za moždane tumore, jer teorijski, oni mogu proći krvno- moždanu barijeru. To su kemoterapeutici nimustin (ACNU), fotemustin (Muphoran), karmustin (BCNU), bendamustin (Ribomustin) i lomustin (CCNU).

Druga skupina spojeva koji povezuju DNK su tzv. platinaste kombinacije kao što su cisplatin (Platinex) ili karboplatin (Carboplat) kojih se pacijenti boje zbog njihovih snažnih popratnih učinaka. Kao što možete vidjeti mogućnosti stvaranja podskupina i dodatnih izvedenica (derivata) su gotovo bezgranične. Ali ne želim vam više dosađivati s dodatnim podskupinama kao što su hidrazinski derivati ili mitomicini. Umjesto toga pogledajmo sljedeću skupinu staničnih ubojica.

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

[Dr.Zivkov]

Antimetaboliti

Antimetaboliti

Teorija po kojoj ova skupina djeluje pretpostavlja da ako se u stanični metabolizam uvedu određene kombinacije koje su slične DNK bazama, tada će se te lažne baze integrirati u DNK lanac što će pak dovesti do pucanja lanca i do smrti stanice. Ovaj nas oblik kemoterapije podsjeća na dr. Frankensteina kad idemo korak dalje i kad sprječavamo ugradnju određenih baza kroz tzv. antagoniste (neprijatelje) folne kiseline (vitamina B9). Kako bi se spriječilo da pacijent umre prebrzo od ovog "liječenja", oboljelom se daju velike doze medikamenta kao stoje 5-FU i ubrzo zatim folna kiselina (npr. Leucovorin).

Ovdje sam primijetio nešto zaista zanimljivo. Već više od 20 godina ova je kombinacija u Njemačkoj standardna za liječenje uznapredovalog raka crijeva, iako nikad nije dobila odobrenje od najvišeg autoriteta u Njemačkoj, od Saveznog instituta za lijekove i medicinske uređaje (BfArM - pogledajte faksimil pisma od 26. ožujka 1999. na sljedećoj stranici) jer se pokazalo da je ova kombinacija odgovorna za "fatalne ishode uzrokovane terapijom". Činjenica kako njemačka vlada zna za to, je pismo od 30. kolovoza 1999.

Također većina njemačkih liječnika zna što je objavljeno u liječničkom časopisu Deutsche Arzteblatt broj 31/32 od 8. kolovoza 1994. Citiram: "Savezni institut za lijekove i medicinske uređaje upozorava medicinske krugove kako liječenje uznapredovalih tumora debelog crijeva kombinacijom 5-FU i CF (op. a. - CF su kalcijevi folinati kao što je lijek Leucovorin) nije odobreno i predstavlja eksperimentalnu terapiju.
Upozoravamo na ozbiljne rizike ove kombinacije zbog njene raširene uporabe u prošlosti".

U pismu koje sam dobio od dr. Manfreda Hoffmanna iz BfArM stoji kako je kombinacija 5-FU i CF dopuštena od studenog 1999.g. Zanimljivo je kako u pismu od 23. veljače 2000., tj. 3 mjeseca nakon navodnog odobrenja od Ulricha Heiera iz BfArM piše sljedeće: "Podnesena je prijava za odobrenje kombinacije 5-FU i folne kiseline/folinata. Postupak vrjednovanja je u postupku i postupak još nije završen". U pismu je još napomenuto "... dopuštena je uporaba izvan dopuštenih indikacija i pod posebnim uvjetima kliničkog ispitivanja. Liječnik koji je propisao tretman, odgovoran je prema kaznenom i građanskom pravu". Pitanje: nije li kombinacija odobrena u ožujku 2000.g. ili gospodin Heier izriče laž? I ako je odgovor potvrdan, zašto je potvrdan?

Kao odgovor na moju višemjesečnu istragu gdje sam naučio na koji način studije postaju osnova za odobravanje kombinacija lijekova, primio sam 6. prosinca 2004. pismo od dr. Hoffmanna i popis studija na temelju kojih je ta kombinacija odobrena. Na tom popisu studija je i studija koja je motivirala BfArM da 1994.g. upozori liječnike gdje je utvrđeno: "Analiza podataka pokazuje da više pacijenata umire nakon što su primili kombinaciju 5-FU/CF (2,3%) nego što umire nakon davanja samog pripravka 5-FU (0,5%). Na kraju 2004.g. dana mi je ova i dokumentacija kao dokaz (između drugih stvari) zašto je 5-FU/CF tako uspješan. Drugim riječima: "Nisu oboljeli od raka jedini kojima se mažu oči". Zašto se službenici BfArM-a predstavljaju glupima? Koja je skupina ljudi dala konačno odobrenje za medikament? Je li uistinu odobren i zašto su tako velike laži povezane s ovim medikamentom?

Nemam pouzdane odgovore na sva ova pitanja, pa sam došao do zaključka kako je rak velika industrija, i da bistrim ljudima nije jednostavno uvijek prihvatiti te laži. U osnovi ova pitanja utječu na ljudske živote, a ipak sam u više studija o 5-FU našao izjavu kako se "događaju smrti povezane s lijekovima u svakom režimu primjene".

Može se jedino zamisliti koliko je uistinu malen vrh ledenog brijega. Ovom pitanju je nužno potrebno pojašnjenje zbog boljitka velikog broja tumorskih pacijenata. Ali kako će se to dogoditi? Jedino rješenje koje mogu smisliti je ili preskupo ili preopasno. S druge strane ovaj "mali 5-FU/CF primjer" pokazuje koliko je riskantno slijepo se prepustiti u tuđe ruke kad se radi o terapiji koja može dovesti do smrti, ili da budem točniji, što često dovodi do smrti. Budimo pošteni, ako liječnici počnu pojašnjavati oboljelima prednosti i mane kombinacije 5-FU i Leucovorin, koliko bi se pacijenata odlučilo na te terapije?

I još je nešto ovdje jasno. Teorijske konstrukcije su odvojene od stvarnosti, kao što je laboratorij udaljen od ljudskog tijela. Ostali slični medikamenti iz ove skupine su Cladribine (Leustatin), Pentostatin (Nipent), fludaribin fosfat (Fludara), Cytarabine (Alexan), Fluorouracil, 5-FU (Efudix) i gemcitabin (Gemzar).

I Gemzar je zanimljiv pripravak koji se "potajno" utvrdio kao standardni pripravak za rak gušterače. Ako zanemarimo rak plućne maramice (lat. mesothelioma pleura - rak pluća koji je najčešće uzrokovan izloženosti azbestu), onda su prognoze za rak gušterače najgore u odnosu na sve ostale vrste raka. Ove će godine (2005.) samo u Njemačkoj od njega umrijeti 12.000 ljudi. Posljednjih su godina, bar što se tiče alopatije, bila moguća dva ishoda u vezi ove dijagnoze. Ili rezignacija (pomirenje s neminovnim) ili kemoterapeutski pripravak Gemzar (Gemcitabin).
Gemzar je medikament koji remeti DNK sintezu, ili da budem precizniji, utječe na nukleobazu citozin (iz DNK baze gvanin-citozin, GC).

Čak i intenzivnim istraživanjem u Udruzi "Ljudi protiv raka" našli smo samo nekoliko slučajeva izlječenja od raka gušterače (a koji su bili ostvareni skoro jedino pomoću intenzivne prehrambene terapije kao što su uljno-proteinska prehrana doktorice Budwig, Nutri terapije, Gersonove prehrane ili terapije doktora Gonzaleza). U literaturi se prvenstveno spominju studije koje uspoređuju Gemzar i 5-FU. I opet su to studije u kojoj se uspoređuju dva kemoterapeutika, tako da na kraju jedan mora biti bolji od drugog. U studiji koja se najviše spominje, a u koju je bilo uključeno 126 pacijenata, polovici je davan Gemzar, a drugoj polovici 5-FU. Farmaceutske tvrtke i liječnici citiraju ovu studiju uvijek iznova i govore svojim pacijentima kako je jasno da su pacijenti koji su dobivali Gemzar živjeli dulje.

Ali što riječ "jasno" znači za ljude koji previše izgovaraju latinske izraze i nazive? Pacijenti koji su dobivali 5-FU živjeli su u prosjeku 4,2 mjeseca, a oni koji su primali Gemzar 5,7 mjeseci. Ta se razlika naziva "mali napredak u terapiji raka gušterače". U ovo ispitivanje opet se zaboravilo uključiti skupinu ljudi koji se nisu odlučili za kemoterapiju, ili onih judi koji su se okrenuli biološkim terapijama.

Biste li vi kao pacijent uistinu krenuli na terapiju Gemzarom, kad bi vam liječnik umjesto da vam kaže kako je "jasno da ćete živjeti dulje", rekao sljedeće: "Dragi gospodine Miller, prema statistikama živjet ćete još najviše 6 mjeseci. Ne poznajem ni jednu terapiju koja vas može izliječiti. Međutim, ono što vam mogu ponuditi je kemoterapija sa svim popratnim učincima. Vaše se šanse preživljavanja povisuju za 6 tjedana ako se odlučite za statistički bolju kemoterapiju od neke druge kemoterapije.
Ne mogu vam reći hoće li vaš život biti kraći ili dulji uzimanjem kemoterapeutika u odnosu da ništa ne činite jer o tomu ne postoje studije."
Sad se zapitajte: biste li se još uvijek odlučili za terapiju Gemzarom ako bi vam ovim riječima liječnik rekao istinu?

Gemzar je dobar primjer kako se medikamenti mogu prometnuti u zlatni standard, a da liječnik koji određuje tu terapiju nema ni jedan dokaz kako će njegov pacijent živjeti i dan dulje uzimanjem tog medikamenta. Da se tu radi o homeopatskom lijeku koji nema popratnih učinaka, ipak biste mogli reći "u redu, a zašto ne".

Gemzar je kemoterapeutik koji se daje ljudima u zadnjim tjednima njihovog života i koji jasno umanjuje kvalitetu njihovog života. A da ne spominjem troškove koji utječu na društvo u cjelini! Liječnici bi prije svih ljudi morali biti otvoreniji prema svojim pacijentima kad se susreću s dijagnozom raka gušterače. Ako liječnici nisu upoznati s Gersonovom ili Kelleyevom terapijom, koji mogu dokazima potkrijepiti te rapije (pacijentima koji su ostali živi više godina nakon dijagnoze), tada bi se barem mogli malo više potruditi i objasniti pacijentu na koji način može, ako želi, provesti zadnje dane svojeg života.

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

[Dr.Zivkov]

Interkalanti

Interkalanti

Prvi antinomicin proizveden je za vrijeme 1. svjetskog rata. Ova tvar dobivena iz bakterija pripada skupini interkalanata. A interkalant nije ništa drugo do molekula koja se smješta unutar 2 para DNK baza. Još je značajnije da su interkalanti antraciklini ili drugim riječima antibiotici izdvojeni iz poznatog antibiotika streptomicina. Ovi ubojice stanica djeluju prvenstveno u S fazi diobe stanice i prema tomu uporabljuje ih se u liječenju leukemije i Iimfoma. Iako ovaj tretman može prouzročiti stalnu štetu srčanom mišiću, postoji cijela skupina ovih preparata kao što su adriamicin, doksorubicin (adriblastin) i obitelj epirubicina (farmorubicin).

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

[Dr.Zivkov]

Taksani

Taksani

Taksani (engl. taxane) su skupina pripravaka odobrena tek 90-tih godina 20. stoljeća koje se proizvodi iz kore crnogoričnog drveta tise. Najpoznatiji su Paclitaxel (Taxol) i Docetaxel (Taxotere). lako su prodajne brojke oba medikamenta dosegle vrtoglave visine, do danas nema čvrstih dokaza njihove učinkovitosti. Najbolja studija za rak dojke daje produljenje života od 14 do 15 mjeseci. To je čista mogućnost statističke devijacije i nije nužno da ima ikakve veze s preparatom. Svejedno se 87% pacijenata dodatno žali u vezi s njegovim uzimanjem (J Clin. Oncol. 1996; 14:58-65).

Proizvođači u šarenoj brošuri preporučuju uzimanje ovog pripravka i za liječenje raka pluća (raka velikih plućnih stanica) zbog, kako navode, "značajnih prednosti". Ali gdje su te značajne prednosti? U studiji Klinike M. D. Anderson, najveće bolnice za rak na svijetu, nije bilo razlike između skupine koja je primala placebo i druge dvije skupine kojima je davan Taxotere u maloj ili velikoj dozi. (J Clin. Oncol. 2000; 18:2354-64)! Nije li to još jedna igra brojeva na štetu pacijenata?

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

[Dr.Zivkov]

I što sad?

I što sad?

Ako ste počeli čitati ovu knjigu u vezi s citostatskim agensima i njihovim učincima na stanicu i staničnu diobu, onda ćete vjerojatno trebati nekoliko rječnika. No, ono što je zbilja dojmljivo jest čitanje o tomu koliko znanstvenici znaju o diobi stanica, DNK, genima... Stvari koje možete pročitati o hibridiziranim ili kohibridiziranim stanicama, plazmidima, nizovima nukleotida ili o primarnim klonovima zbilja su fantastične. Ali u nekom trenutku razumna osoba ne može izbjeći pitanje: i što sad? Kako mi svo to znanje može pomoći? Ako ti znanstvenici znaju tako puno, i ako je preduvjet da je ono što sam pročitao uistinu točno, zašto onda sve te tvari ne djeluju onako kako je napisano da djeluju? Postoji li neko znanstveno područje gdje se teorija i praksa toliko razilaze kao što je slučaj u onkologiji?

Što sam više proučavao teoriju raka i što sam više upoznavao ljude koji su oboljeli od raka, to sam se više udaljavao od zadovoljavajućeg odgovora na sva ova pitanja. Činjenica je da je kemoterapija, ovakva kakva se danas primjenjuje, dosegla svoj slijepi kraj. Zid na slijepom kraju te ulice napravljen je od tvrdili stijena, na kojima su zapisani nezadovoljavajući ili pogrešni odgovori. Sigurno ste ponekad pročitali kako su kemoterapije bile uspješne za rak. Tu se prvenstveno radilo o raku testisa, leukemijama i limfomima. Ako medicinu pogledamo pobliže, postat će jasno kako su neke vrste raka kao što je leukemija, opisivalo više liječnika već stoljećima, ali te su "vrste raka" uključene u veliku skupinu oboljenja naziva "Rak" tek prije nekoliko desetljeća. Kad je utvrđeno da iperit uništava koštanu srž, koja je odgovorna za povećanje broja tih vrsta stanica raka, mislilo se da je pronađen čudotvorni lijek za te vrste raka. Međutim, samo je nekoliko liječnika ispitivalo ima li leukemija išta zajedničko s tumorom na gušterači. Je li "rak" limfnog sustava uistinu isti kao i rak pluća? I što je još važnije, je li smetnja u proizvodnji crvenih krvnih stanica (eritrocita, pa je to onda leukemija) djeteta koje još uvijek raste uistinu ista stvar kao što je rak prostate kod starijih?

Sad ćete sigurno odgovoriti ne. Ali ipak istodobno prihvaćate koncept kako obje bolesti treba liječiti istim medikamentom. Ne smijemo zaboraviti povijest kemoterapije koja nam pokazuje kako postoje uspjesi u liječenju poremećaja rada koštane srži, a kao posljedicu toga se vlade i odgovorne autoritete cijelog svijeta uvjerilo da odobre uporabu tih pripravaka i za liječenje ostalih vrsta raka. I danas postoje oni koji smatraju kako je ovo bio briljantan šahovski potez koji je donio milijarde.

U mojim svakodnevnim razgovorima s oboljelima od raka i s onkolozima, iskusio sam (s izuzetkom određenih bolesti leukemije i raka testisa kod mladih ljudi) da kemoterapija (a zračenje u mnogo težem stupnju) može često zaustavili rast tumora, ali nikad ne može izliječiti rak. Nekoliko kritičnih statistika, koje su uspjele ugledati svjetlo dana, pokazale su isti zaključak. Još je manje ljudi saznalo o tomu koliko ljudi umire zbog samih tretmana. Često se sjetim člana udruge "Ljudi protiv raka" koji je umro nakon prve doze kemoterapije, a bio je prilično zdrav osim što je imao prilično mali tumor. Ili slučaj 35-godišnje majke dvoje djece koja je umrla u klinici u južnoj Njemačkoj jer joj je preporučeno kako je za njen rak dojke bolja veća doza kemoterapije. A nisu joj dali da prouči studije koje pokazuju kako veće doze kemoterapije nemaju apsolutno nikakve prednosti za rak dojke.

Ne znam kako se vi osjećate, ali kad vidim izvještaj na televiziji u vezi raka, obično to izvještaj uključuje leukemiju, a još češće oboljelu djecu od raka. To je najvjerojatnije zbog činjenice da je lakše dobiti donacije kad su uključene emocije, a i zbog toga jer se može reći nešto pozitivno u vezi s kemoterapijom. Istodobno se ne spominje činjenicu kako je ovih bolesti samo 0,6% od svih slučajeva raka u Njemačkoj.

Zamislite da ste na aerodromu i da se vani nalazi 20 aviona koji će poletjeti iz Miinchena za Hamburg. Unaprijed znate da će se srušiti 19 aviona, a pilot vas svejedno nagovara da letite. Budimo pošteni, biste li se ukrcali na neki od tih aviona, ili biste radije potražili neko alternativno prijevozno sredstvo do vašeg cilja?

Sigurno se ne biste ukrcali niti na jedan od tih aviona, ali svejedno, slična situacija se svakodnevno događa u njemačkim bolnicama. Prema najboljim statistikama imate 5% šansi preživjeti kemoterapiju, a usprkos tomu većina epitelnih vrsta raka liječi se kemoterapijama. Veliko je pitanje zašto je to tako, i na njega alopatija nema odgovora. Molim vas da to razmotrite još jednom. Iako najbolje statistike za većinu bolesti raka kao što su rak dojke, rak pluća, rak crijeva (općenito) ili rak prostate, jasno pokazuju kako uporaba kemoterapije nudi vrlo malo ili ništa, svejedno se tisuće oboljelih liječi svakodnevno pomoću kemoterapije.
Čini se da niti jedan alopatski liječnik nije došao na ideju preispitati cijeli postupak, neovisno o tomu koliko je knjiga napisao dr. Ulrich Abel (dr. Abel je autor knjige "Kemoterapija uznapredovalih karcinoma" - Chemotherapie fortgeschrittener Karzinome), u kojoj je on kao uposlenik Njemačkog istraživačkog centra za rak detaljno preispitao većinu kemoterapeutskih studija i na taj način ustanovljenih protokola, i kako zapravo nema niti jedne studije koja dokazuje kako kemoterapija doprinosi duljem životu pacijenata s epitelnim rakom.

(IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)