Kemoterapija - sve što valja znati

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • Dr.Zivkov
    Banned
    • Jul 2010
    • 214

    #46
    Rak je posao industrije vrijedne milijarde dolara

    Rak je posao industrije vrijedne milijarde dolara

    U međuvremenu je broj ljudi koji zarađuju od oboljelih od raka postao veći od broja samih pacijenata. Lako je zamisliti kako tvrtke koje godišnje zarađuju stotine milijuna dolara u proizvodnji medikamenata za rak, mamografskih uređaja, laboratorijske ispitne opreme, uređaja za zračenje, žele učiniti sve kako bi zadovoljile svoje dioničare. Svakodnevno vidimo čemu ova borba sliči. Jeste li se ikad zapitali zašto ministar zdravstva u njemačkoj vladi podržava reklamiranje cigareta ili zašto je ilegalno prodavati tablete vitamina C u dućanima ako sadrže više od 250 mg vitamina, čak iako se odmah do njih nalaze 80 postotna alkoholna pića, i to pokraj cigareta! Još je veći problem koji uzrokuje nekoliko kriminalaca odgovornih za činjenicu da tisuće moraju patiti, a na kraju i umrijeti. Želio bih iznijeti primjer profesora Herrmanna kako bih pokazao veličinu ovog problema.

    Godine 1997. u dobi od 47 godina profesor Herrmann je bio smatran zvijezdom njemačkih istraživanja raka, ili je barem tako nazvan u časopisu Focus. Kao student njemačkog vodećeg autoriteta za gene, profesora Mertelsmanna, dobio je istraživačke projekte raka od Njemačke udruge za pomoć oboljelima od karcinoma (Deutsche Krebshilfe), Fondacije Thyssen i Njemačke istraživačke fondacije. Dobio je nekoliko istraživačkih nagrada, bio je autoritet na polju raka, član mnogih sveučilišnih organizacija i glasnogovornik Udruge njemačkih genskih terapeuta.

    Ali sredinom ožujka 1997.g. slika ovog profesora Medicinskog fakulteta u Ulmu počela je blijedjeti. Profesor Hofschneider s biokemijskog Instituta Max Planck u Miinchenu i gospodin Bertram s Instituta za humano genetsko inženjerstvo sa Sveučilišta u Heidelbergu naznačili su u pismu Medicinskom fakultetu da su prof. Herrmann i njegov suradnik prof. Brach krivotvorili istraživanja raka.

    Da skratim priču, objelodanjeno je da su obojica krivotvorili najmanje 50 istraživačkih rezultata. Od toga je 28 studija bilo napravljeno u Freiburgu gdje je radio prof. Mertelsmann a sedam drugih "znanstvenika" iz Freiburga bili su koautori 32 studije. Drugim riječima, većina značajnih istraživačkih studija raka bile su krivotvorine! Nastavljam detaljnije da shvatite kako se "znanstveno" pristupa u konvencionalnoj onkologiji.

    Sad netko može pretpostaviti da su profesori Hermmann i Brach završili u zatvoru, ili da su k tomu dužni povratiti milijunske iznose koje su potrošili iz fondova za istraživanje. Da ne bi! Nitko od njih nije niti izgubio posao i kvalifikacije, niti je jedan od njih proveo ni dana u zatvoru. Medikamenti protiv raka odobravaju se na temelju ovakvih istraživanja, i onda se ti pripravci daju tisućama oboljelih (vama, vašoj djeci, vašoj rodbini, prijateljima i poznanicima; svim oboljelima). Jeste li ikad vidjeli popis pripravaka koji je naknadno ispitivan, a koji su izgubili već dano odobrenje? Ja nisam!

    Dok su utajivači poreza isti čas privedeni u zatvor samo ako postoji sumnja, takvi krivotvoritelji nikad ne vide unutrašnjost zatvora. Iz ovog primjera možete vidjeti kako je šansa da ćete dobiti neki odobreni pripravak na temelju lažnih istraživanja mnogo veća nego što se misli. Unatoč tomu što vaš liječnik može imali najbolje namjere, kako on zna da statistike nisu napisali kriminalci? I jeste li se ikad zapitali zašto prof. Herrmann nikad nije otišao u zatvor - nije li on odgovoran za smrt mnogih oboljelih od raka? I kako je bilo moguće da ga nitko godinama nije razotkrio? Je li to odgovorna osoba iz Deutsche Krebshilfe koja je morala vidjeti kako se troše fondovska sredstva? Izvorni tekst Radne skupine F.H. koja je bila odgovorna za istragu glasi. "U popisanom spisu optužbe za čin krivotvorenja, navedeni su sljedeći fondovi: Njemački fond za istraživanje u 41 slučaju, Deutsche Krebshilfe i Fond dr. Mildred Scheel u 43 slučaja, Savezno ministarstvo za obrazovanje i istraživanje u 12 slučajeva. I neki drugi fondovi su također ovdje popisani.
    Ukupno je 14 od ovdje popisanih radova već povučeno (do 3. siječnja 2000.). I u slučaju 5 publikacija neki su autori povukli svoja imena s popisa autora istraživanja."

    Nalazim izuzetno zanimljivim da je od svih organizacija baš Deutsche Krebshilfe udruga koja je najviše financirala prof. Herrmanna. Sad se svaki razuman čovjek može zapitati: je li Deutsche Krebshilfe svjesno godinama pokrivao prof. Herrmanna - pogotovo što su lažirani rezultati njegovih studija protivni namjeni udruge zbog kojih je ona i osnovana - da pomogne oboljelima? Ili je Deutsche Krebshilfe financirao prof. Herrmanna dobrotvornim prilozima, a da nije detaljno provjeravao rezultate njegovih studija? Iskreno, ne znam koja bi od ovih alternativa bila gora. Ako pregledamo službeni popis članova udruge Deutsche Krebshilfe naći ćemo obilje profesorskih titula i političkih imena. Ali tijekom godina nitko od tih profesora i političara nije primijetio (nije službeno) što se tamo događa. Ne želim ništa više reći o udruzi Deutsche Krebshilfe u ovoj knjizi. Svatko može besplatno naručiti njihove "plave brošure" na adresu: Deutsche Krebshilfe, Thomas-Mann-Str. 40, 53111 Bonn, Germany.
    Sami ustanovite hoće li vam sadržaj tih brošura biti od pomoći. Sigurno je kako profesori Herrmann i Bradi nisu jedini koji su optuženi nakon istrage Radne skupine F.H. za namještanje rezultata. Tako u njihovom zaključnom izvještaju možete pročitati: "Radna skupina je ispitala 170 povezanih publikacija (u stručnim časopisima i u knjigama) od profesora Mertelsmanna i Herrmanna. U 58 studija su uočene indicije manipulacije podataka, a u njih 15 je prof. Martelsmann potpisan kao posljednji autor, što očito pokazuje njegovu posebnu odgovornost za njihovu objavu. Prema našem mišljenju proturječno je da osoba koja je kroz dulje vrijeme bila tijesno poslovno povezana s drugom osobom, ne primijeti kako je ovaj ili onaj postupak nepravilan." U prosincu 2001. sud je proglasio prof. Mertelsmann sa Sveučilišta Freiburg nevinim.
    Nemam komentara.

    I drugi su profesori spomenuti, npr. prof. Lindemann: "Prof. Herrmann je koautor 53 od 129 članka u stručnim časopisima. Od toga je 27 članaka na popisu optuženih članaka, a u njih 6 je naveden kao prvi autor. Od 25 medicinskih knjiga, 4 su na istom popisu. Osim toga pronađeno je nekoliko krivotvorenih ilustracija u profesorskoj disertaciji. Ove optužbe su dovele do toga da je ta disertacija povučena ... Prema našem viđenju jasno je kako je prof. Lindemann diskreditiran kao znanstvenik ... Kasnije je ponuđena izmijenjena radnja kod koje je navedeno da ne sadrži podatke iz rada prof. Herrmanna. Također, prof. Lindemann nije smatrao potrebnim dati ostavku na svoje profesorsko mjesto."

    Mogao bih i nadalje pisati o profesorima na polju onkologije čije su manipulacije otkrivene, ali ne i sankcionirane. Ali moja je prvenstvena nakana bila pokazati vam koliko je velika vjerojatnost da će vam kemoterapija biti propisana zbog liječnika koji su gramzivi, egocentrični ili što žele imati moć, jednostavno rečeno, prelaženjem preko leševa.
    Ali za mene je najveći skandal rad njemačkog (a ne samo njemačkog) pravnog sustava. Nakon tog skandala niti jedan liječnik nije završio u zatvoru.

    Ako još uvijek vjerujete kako se kemolerapijske ili citostatske injekcije propisuje samo zato jer pomažu mnogim ljudima - onda vam čitanje nastavka ove knjige vjerojatno neće pomoći.

    (IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

    Comment

    • Dr.Zivkov
      Banned
      • Jul 2010
      • 214

      #47
      Iznimka?

      Iznimka?

      Više od jedne četvrtine znanstvenika u SAD-u koja je sudjelovala u anketi Američke udruge za napredak znanosti (American Association the Advancement of Science) priznala je da je osobno došlo u doticaj s najmanje 2 slučaja istraživanja gdje je sumnjala u krivotvorenje ili plagijat u zadnjih 10 godina. Po ovom pitanju sjećam se doktora Rogera Poissona iz Bolnice St. Luc u Montrealu u Kanadi koji je krivotvorio podatke vezane za veličinu tumora oboljelih.

      Ili sjetite se skandala u kojem je učestvovao prof. Hiibener iz Sveučilišne bolnice Eppenđorf u Hamburgu. Stotine je pacijenata bilo ozračeno tako velikom dozom radijacije da je sud kasnije presudio kako su pacijenti umrli zbog zračenja. U izvještaju stručnjaka u slučaju pacijenata s gastrointestinalnim karcinomom pisalo je "Ukupno je patio 51 pacijent od ozbiljnih popratnih učinaka od nivoa EORTC/RTOG >=3 (51/83 = 81%). Pomoću statističke analize prema Kaplan-Meieru procijenjeni su popratni učinci po stopi od 85% nakon 5 godina i 93% nakon 10 godina.
      Sveukupno je u vrijeme analize živjelo 20 pacijenata (20/63 = 32%). Umrla su 43 pacijenta, od toga 23 zbog tumora, 11 zbog dugotrajnih popratnih učinaka, a 9 zbog uzroka bolesti." Poslije je 11% procijenjeno na 20%. Pogledajmo izbliza ono što nikad nije bilo predstavljeno javno. Komentar profesora Trotta s Londonskog Sveučilišta u izvještaju od 7. srpnja 1993. u vezi s pacijentom S. koji je bio ozračivan prema sendvič metodi dr. Hiibenera: "Zaključio sam da prema sadašnjem radiološkobiološkom znanju (1987.g.) kombinacija predoperativnog zračenja 4 puta po 5 Gy (gray - jedinica za zračenje) i postoperativnog od 15 puta 2 Gy vodi prema nedopustivom prekomjernom zračenju za ciljano tijelo, što rezultira neopravdano visokim rizikom kroničnog zračenja za karlične organe."

      Ukupno je pacijent prof. Hiibenera primio 50-55 Gy. Ali ovo je međutim standardna količina, čak na donjoj granici skale današnjih terapija, kad se često daju zračenja od 30 do 35 puta po 2 Gy. Upitna je i sendvič terapija, tj. zračenje prije i poslije operacije.

      Ovu taktiku koristi se kako bi se izbjeglo veću raspravu, raspravu o lomu koliko je zapravo radijacija učinkovita za određene vrste raka. Uistinu nemam interesa prof. Hubenera osloboditi krivice, ali u brojnim stručnim izvještajima mnogi njegove "kolege" stavljaju na dušu prof.
      Hubenera svu sramotu te sendvič terapije. Svakim danom ti isti kolege često propisuju mnogo veće doze nego što je to činio prof. Hiibener i osjećaju kako je to što rade opravdano sve dok je pojedina doza zračenja ispod 2,5 Gy. Ali dobro znamo kako se izloženost radijaciji zbraja (akumulira u tijelu), i da ne ovisi samo o većoj pojedinoj dozi.

      Ne zapitaju li se ti liječnici ikad umiru li pacijenti od te terapije i gdje treba povući crtu? Je li to 50, 70 ili 100 Gy? I bez obzira na izrečene brojke, kako znamo da je ta brojka pravilna?!

      (IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

      Comment

      • Dr.Zivkov
        Banned
        • Jul 2010
        • 214

        #48
        Postotak odgovora i vrijeme preživljavanja

        Postotak odgovora i vrijeme preživljavanja

        Rasprava o kemoterapiji uključuje još i postotak odgovora i vrijeme preživljavanja. Morate naučiti razlikovati ove pojmove jer ih nažalost liječnici ne razlikuju. Ako vam liječnik kaže kako postoje studije o raku dojke kao rtpr. od Hendersona i Canella, od Schwartsmanna i Pineda, ili od Plosker i Fauldsa, a koje dokazuju da su kemoterapije Doxorubicin ili Epirubicin u visokim dozama postigle bolje postotke odgovora do 70%, tada je to potpuno istinito. Ali obično vam liječnici ne objašnjavaju i "zaboravljaju" reći da postotci odgovora od 70% ne postižu niti 25% povlačenja tumora i u najboljim studijama. Ipak je najvažnija stvar da shvatite kako niti 70% odgovora, niti 25% povlačenja tumora nemaju nikakvog utjecaja na vrijeme preživljavanja. Ako se još dvoumite oko toga je li tumor ili veličina tumora ili nije toliko važna kako se kod raka uvijek prikazuje, tada ove studije i potvrđuju vašu dvojbu.

        (IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

        Comment

        • Dr.Zivkov
          Banned
          • Jul 2010
          • 214

          #49
          Trebam li se podvrći kemoterapiji?

          Trebam li se podvrći kemoterapiji?

          Prema mojem mišljenju, kemoterapija će kao prvi izbor terapije prije ili kasnije nestati i to stoga jer je to medicinska zlouporaba; jer je to zasigurno medicinska pogreška današnjice uporabiti je kao jedinu terapiju za vrste raka kao što su rak dojke, gastrointestinalni karcinomi, rak prostate, rak gušterače, rak bubrega ili rak pluća. Uz to će polako ali zasigurno postajati sve teže pravno braniti podržavanje takve uporabe.

          (IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

          Comment

          • Dr.Zivkov
            Banned
            • Jul 2010
            • 214

            #50
            Osnove zračenja

            Osnove zračenja
            Pošto ga ne osjećate, proganjat će vas u budućnosti
            dr. Seeger

            Zračenje se još uvijek smatra bezopasnijim nego što ono u stvari jest i ne mogu vjerovati u takvu glupost koja se navodi i u udžbenicima ili iznosi na predavanjima. Mnogi profesori govore kako zračenje uništava samo oboljele stanice. A ja im odgovaram: ima li granica ljudske gluposti?

            Naravno da znam kako to mnogi liječnici govore kako bi smirili pacijente
            ili zato što žele izvršiti dodatni pritisak na pacijente, kako bi se podvrgnuli zračenju. Mogu samo reći kako mnogi liječnici svjesno lažu jer bi o tomu morali znali malo više (ako nikako drukčije onda radi svoje edukacije). I to nas ponovo vraća na staru stvar: kako pacijent može donijeti objektivnu odluku u vezi s terapijom ako dobiva samo jednostrane informacije? I ako postoji jedna stvar, a u koju sam 100% siguran, a to je da 30 zračenja od po 1,8 Gy dokazano ubija zdrave stanice i utječe kao izravni ili jedini pokretač novih tumora.

            U literaturi postoji na stotine izvještaja koja dokazuju rizik od zračenja, a što ćete kasnije pročitati u ovoj knjizi. Ostaje veliko pitanje zašto je terapija zračenjem tako popularna? To je posljedica nekoliko utjecaja. Prvi je naravno, kako zračenje ubija ljudske stanice i tumorske stanice - potpuno, zavisno od količine zračenja. Ali to je zato što cijela onkologija počiva na zastarjeloj tvrdnji: nestanak tumora = nestanak raka. Zato je logično uporabiti terapiju uništavanja svih vrsta tumora.
            Ali ni financijski aspekt nije zanemariv.

            Terapija zračenjem je uistinu velik posao i veličina prihoda od uređaja za zračenje i od terapija su astronomske. Ljudi naravno ne govore o tomu, jer su uvjereni kako liječnik sigurno neće propisati takvu terapiju radi financijskog interesa i sigurno neće ni kemoterapiju, niti transplantaciju koštane srži za koju sveučilišna klinika naplaćuje "smiješnih" 190.498,07 €! Da, dobro ste pročitali. Jedna terapija transplantacije koštane srži stoji 190.000 €. Terapiju zračenjem je jednostavno obavljati, zahtijeva relativno malo "doktorskog vremena" i logično je predstavljena oboljelom jer pacijenti i prečesto vjeruju kako će bolest nestali ako se uništi tumor. Ako se objasni pacijentu da će radijacija uništiti i mikrometastaze, onda je pristanak pacijenta zajamčen. Ne postoji mnogo oboljelih koji će pitati liječnika je li on ikad vidio mikrometastaze pod mikroskopom. Ali u studijama gdje se uspoređuje uspjeh liječenja, zračenje se uspoređuje samo sa ostalim konvencionalnim terapijama i uvijek će se neka od njih pokazati najboljom.

            Najveća prednost (ili mana) zračenja jest što se ono ne može vidjeti i isprva ne boli. Posljedični popratni učinci pojave se tek nakon nekoliko mjeseci i ako stvari krenu u krivom smjeru najčešći je odgovor kako je rak bio prejak. Svi ovi razlozi zajedno omogućili su da terapija zračenjem zauzme svoje mjesto u onkologiji, a što se prema statističkim podacima ne može objasniti. Već objavljena statistika u većini slučajeva ne pokazuje bog zna kakve rezultate, i razumna se osoba skoro boji pitati zašto mnoge studije nisu ni objavljene. Usprkos svemu tomu, ili točnije zbog svega toga (a što ovisi o pogledu pojedine osobe) postoji razlog zašto se terapija zračenjem još uvijek smatra standardnom terapijom koju se prvu primjenjuje kod raka. Više se ljudi brine o dioničarima nego o bolesnicima i to osigurava zadržavanje ovakvog stanja stvari.

            Potpuno sam uvjeren da niti ova knjiga, niti ostale poduzete mjere neće zaustaviti "svakodnevno radiološko onkološko ludilo". Ali da izbjegnem nerazumijevanje. U osnovi nisam uvijek protiv zračenja, ali iz onoga što sam do sad naučio, smatram da 99% svih terapija zračenja štete pacijentu. Kad razmotrite da liječnici zrače tkivo nakon operacije samo zato što vjeruju (a ne zato što znaju!!!) da bi stanice raka još uvijek mogle biti prisutne, iako je kirurg potpuno uvjeren da je došao sve do "zdravog tkiva", tada možete vidjeti koliko je suvremena onkologija udaljena od znanstvene medicine.

            Sve je kod onkologije izgrađeno na teorijskoj konstrukciji i terapija zračenjem se izvrsno uklapa unutar te teorijske konstrukcije. Znam da ovo može zvučiti kao hereza, ali vjerujte mi, nitko ne bi bio sretniji od mene kad bih shvatio da su ove teorije ispravne. Ono što je međutim istina, da pacijenti dobivaju rak i nakon zračenja, točno na onim točkama na tijelu gdje su bili zračeni. Ono što je također istina jest da su sve "sigurne količine zračenja" samo teorijske konstrukcije, a istina je i sljedeće - sviđalo se to radiolozima ili ne - upravo ta zračenja stvaraju rak.

            Nikako ne bih želio ocrniti radiologe ili liječnike općenito. Ali kad se radi o zračenju, čini se kako cijele profesionalne skupine više ne mogu razlikovati istinu od fikcije. Moram to reći tako teškim riječima jer tek počinjemo razumijevati značajni utjecaj čak i niskih frekvencija koje emitiraju odašiljači, i jako smo daleko od saznanja koliko na nas utječe količina zračenja od 60 Gy. Svaki liječnik koji smatra da zna više o tomu može odmah sam sebe predložiti za Nobelovu nagradu, jer bi bio jedini na svijetu. To nalazim neodgovornim i smatram pravno neosnovanim da radiolog kaže pacijentu kako mu predložena terapija zračenjem neće oštetiti zdrave stanice ili će uzrokovati tek malu štetu na zdravim stanicama. Činjenica stoji da se radiolozi nadaju da je tomu tako, dok je znanje je nešto sasvim drugo. Čini se da mnogi medicinski specijalisti ne čitaju literaturu u kojoj se govori o rendgenskim zrakama, inače bi znali sljedeće:

            Dr. Zabel je 1960.g. opisao kako na tumor otpada samo između 0,5 do 4% sveukupne radijacije, a da okolno tkivo apsorbira najmanje 95% količine zračenja. Međutim, u najbližoj okolini tumora vodi se borba različitih imunoloških stanica i tumora, a upravo su te stanice imunološkog odgovora napadnute i uništene zračenjem. Svaka osoba koja se podvrgnu la zračenju može potvrditi da je njeno tijelo nakon zračenja ranjivije na druge infekcije. Ovo je paradoksalna situacija jer je upravo tada tijelu opljačkana obrambena funkcija od prodora ostalih stanica raka.

            Čuveni Otto Warburg je opisao kako se upotrebom zračenja povećava stanična proizvodnja vodikovog peroksida (H202 ) . Danas znamo da stanice raka imaju veću proizvodnju vodikovog peroksida, što može biti odgovorno za povećani razvoj raka. Nisam jedini koji je imao prilike više puta uočiti taj "fenomen", tj. da se dogodi eksplozivan rast tumora nakon zračenja. Osnovica razmišljanja alopatskih liječnika je da povećana proizvodnja vodikovog peroksida vodi do smrti stanica raka, ali temeljitije ispitivanje vodi do obrnutog zaključka.

            Godine 1959. je dr. Astaldi objavio kako rendgenske zrake sprječavaju potrošnju kisika izravnom odnosu s količinom zračenja. Ovo je važan navod, zato što stanice leukemije mogu podnijeti mnogo više zračenja od zdravih leukocita. Iste su godine Noyes i Smith objavili svoja otkrića gdje rendgenske zrake jačine 0,2 Gy uništavaju mitohondrije, i da se u mitohondrijima povećava sadržaj dušika. Prosječnom pacijentu se u jednom tretmanu daje 30 zračenja, svako s 1,8 do 2 Gy. Tako samo jednim od tih zračenja pacijent prima 10 puta veće zračenje od potrebnog za nepopravljivo uništenje vjerojatno milijuna mitohondrija! Pacijent također ne zna kako jednom uništeni mitohondriji više ne mogu izrasti i proizvodnja energije mu je smanjena do kraja života.

            Ovo su dva argumenta koji govore snažno protiv bilo koje vrste rendgenskog zračenja. Prema mojem mišljenju, ne može se pomoći nekom tko opovrgava važnost mitohondrija u borbi protiv raka. Mitohondriji su vitalni, ne samo u borbi protiv raka, već i za naše zdravlje, i tko god to poriče nema pojma o biokemiji. I drugi dio ovog procesa, povećanje količine dušika u mitohondriju, igra značajnu ulogu.

            Rad Wohlfahrta, Bottermanna i Schneidera iz 1961.g. potvrdio je da se mitohondriji pod utjecajem rendgenskih zraka potpuno raspadnu samo 15 minuta nakon primjene, uništi se oksidacija masnih kiselina, a promjene su vidljive i u citoplazmi. Moramo biti zahvalni i istraživaču dr. Kuhlu za njegov doprinos utjecaja zračenja na rak, 1966.g. je obavio istraživanje zajedno s dr. Paulom Gerhardom Seegerom koji je objavio rezultate u svojoj najboljoj knjizi "Rak - put bez povratka" (Krebs – Weg ohne Ausvveg):

            1. Profesor iz Berlina dr. G. Schwartz je 1903.g. pokazao kako rendgenske zrake, tj. radioaktivno zračenje uništava fosfatide u stanici; što znači da uništava lecitin u staničnoj membrani i u membrani eritrocita. To je isti onaj učinak koji je mogao histokemijski pokazati i dr. Seeger 1937./38.g. kao početnu fazu nastanka raka. Zbog toga stoje struktura fosfatida (tj. lecitina) uništena također i u mitohondrijima, posljedica toga je pridruženo odvajanje i uništenje strukturalnih veza oksidacijskih fermenata, a posebno citokromne oksidaze (Seeger 1938.), sukcinodehidraze, i citokroma (von Euler 1939.), u stanici se pojavljuje smetnja u procesu oksidacije, a sve to rezultira akumulacijom elektrona (povećanjem negativnosti), što je zapravo kancerizacija stanice. J. Thomas (1959.) je potvrdio kako izlaganje zračenju uzrokuje blokiranje oksidacijskog procesa, a što je posljedica inaktivacije enzima i istodobno povećanje glikolize.

            2. Posljedica smetnje procesa oksidacije (Seeger 1938./51.) je činjenica koju su utvrdili 1925.g. Carl i Gerty Ćori s berlinske Klinike Charite (1947.g. dobili su i Nobelovu nagradu), da venska krv noge gdje se nalazi tumor ima veći sadržaj kisika nego krv iz vene zdrave noge. J. Thomas (1959.) je slično tomu potvrdio značajno povećanje kisika u venskoj krvi oboljelih od raka kao rezultat blokiranja ili oštećenja fermenata oksidacije. Tako su eksperimentalna otkrića Seegera (1937./38.) i iz tih istraživanja izvedeni rezultati 1951.g. doprinijeli briljantnoj potvrdi.

            3. Pomoću ionizirajuće terapije zračenja uništava se lipoproteinske membrane lizosoma u staničnoj plazmi (lizosomi su stanične organele veličine 0,4 pm) te se oslobađaju hidrolitički proteolitički fermenti, a što je Seeger mogao pokazati još 1938.g. uz pomoć ninhidrinske reakcije Emila Abderhaldena. Lizosomi ostvaruju optimalni učinak kad im je unutrašnjost kisela, a koju osigurava lijevo rotirajuća mliječna kiselina, koja se pojavljuje u procesu glikolize, ali se i brzo uklanja.

            4. lonizirajućim zračenjem uništava se limfocitni obrambeni zid (usporediti Seegerov rad: O učinku imelinog ekstrakta – Uber die Wirkung von Mistelextrakten, Erf. Heilk. 1965.) i stanice raka nahrupljuju; cjelokupni limfocitni sustav je oštećen, te je na taj način uništena vlastita obrana od raka. I nakon male količine zračenja od 25-50 rada (1 rad = 0,01 Gray, ta je mala količina veličine 1/4 do 1/2 Gy) događa se smanjivanje broja limfocita procesom piknoze i staničnog raspadanja. Slezena, prsna žlijezda i limfni čvorovi propadaju i smanjuju se i do 50% svoje normalne veličine (A. Marquardt i G. Schubert).

            5. Pod ionizirajućim se zračenjem oštećuje i desetkuje mitohondriji zdravih stanica u blizini tumora, a jedino se u njihovim membranama nalaze enzimi oksidacije (Seeger 1937./38.). Smanjivanje skladišta fermenata u mitohondrijima s jedne strane, te deaktivacija i uništenje respiratornih enzima u još postojećim mitohondrijima s druge strane, uzrokuje pretvorbu tili normalnih stanica u stanice raka.

            6. Ionizirajuće zračenje stvara naglo stanično raspadanje. Cijelo tijelo oboljelog ne može podnositi više nove toksine, a već je previše natovareno s toksinima stanica raka kao što su malignolipin, toksohomon (polipeptid), mukopolisaharidi, i drugo. Zbog toga je ono naglo preplavljeno sa skršenim staničnim otpadom rastopljene tumorske mase. U tom otpadu se nalaze D(-)=lijevo orijentirane patološke amino kiseline (Kogl i Erxleben), patogenska lijevo orijentirana mliječna kiselina (Warburg), vodikov peroksid i drugo, a stanje oboljelog od raka postaje kahetičko (kaheksija je opća slabost organizma i naglo gubljenje težine uzrokovano rakom) i životno ugroženo. Oboljeli od raka ne umire zbog svog primarnog tumo ra, već zbog novih toksina koje je otpustio tumor pod utjecajem zračenja. Sličan se toksični učinak ionizirajućeg zračenja može vidjeti kad je pas smrtno otrovan.

            7. Prema J. Segalu (1963.) ionizirajuće zračenje vodi do promjene izoelektrične točke globulina u krvnom serumu koja sad postaje kiselija, zatim se kidaju vodikovi mostovi u molekulama proteina i pojavljuje se tzv. Faltentrommel model lanaca polipeptida (naziv Faltentrommel je smislio Segal jer nije bilo adekvatnog pojma). To dalje vodi do povećane pojave nepovratnih neprirodnih molekula proteina u stanici, koje je kasnije Seeger prikazao histokemijski na više načina 1938.g.

            8. Prema ciljnoj teoriji (koncentrirani energetski snopovi šire se prostorom kao metak, Segal I960.) osim što zdrava stanica mutira u stanicu raka, zračenje proizvodi i nefiziološke, kemijski vrlo aktivne tvari, koje imaju visoko toksični učinak. Pojavljuju se peroksidi i kemijski aktivni slobodni radikali, koji potom dosežu i oštećuju "ciljnu molekulu" na velikoj udaljenosti. Prema Witteu (Stručni izvještaj - Expert Report 1960.) zapravo ne postoji doza radijacije koju se može tolerirati. Čak i najmanja količina zračenja, čak i jedan foton, može izazvati udaljene štete zbog toga što je toliko energetski snažan da može uništiti veliki broj molekula živog tkiva.
            Prema nalazima poznatog fizičara B. Rajevvskog (1960.) utjecaj rendgenskog zračenja na živo tkivo je takav da rezultira štetom na njegovim strukturalnim i funkcionalnim dijelovima (kao što je demonstrirao prof. Schwarz u Berlinu davne 1903.g.). Ovo se odnosi i na najmanje doze zračenja. Bender je 1910.g. otkrio da se kromosomske mutacije strukture ili lomovi kromosoma (a što ima smrtonosni učinak na stanicu) pojavljuju kod 3 od 1.000 stanica pri količini zračenja od 1 rada (0,01 Graya). Čak i mala doza od 0,2 rada koju se primjenjuje na radiološkim pretragama proizvodi prosječno 400 ionizacija i približno 800 elektronskih pobuda u svakoj stanici na udaljenosti od 10 pm. Ukupno, putem kromosomske mutacije se oštećuje 30 milijuna stanica, od kojih su mnoge smrtne za stanicu. To znači da se 1 do 2 grama tjelesne tvari uništava rendgenskim pretragama.

            9. Prema E. Heckeru (1969.) pomoću fizičkih karcinogena kao što su rendgensko zračenje, ultraljubičasto zračenje, ili visoko energetsko elektronsko zračenje, nepovratno su oštećene dušične baze gvanin i timin iz DNK, kako van organizma, tako i unutar organizma (in vitro i in vivo). Timin iz svojeg molekularnog prstena s 6 atoma ugljika (ciklička pirimidinska nukleobaza) gubi 3 ugljična atoma koji se raspadaju u ureu, a prsten s 5 atoma ugljika gvanina (purinska nukleobaza) pretvara se u derivat formamida, čime se mijenja informacija sadržana u pogođenoj nukleobazi, a zbog čega se događa somatska mutacija ili smrtonosna mutacija, dok je uzrok tomu ta modifikacija redoslijeda polinukleotidne vrpce DNK i RNK.
            Uvijek sam iznenađen kako "stručnjaci" zanemaruju sve te dobro poznate činjenice, kao da ne postoje. Priznajem kako svi liječnici nemaju toliko vremena koliko sam ja imao da pročitaju svu literaturu i priskrbe svo to neophodno znanje u vezi sa zračenjem. Ali nije li to upravo ono što svaki pacijent s pravom očekuje od radiologa, koji je taj koji na kraju odlučuje hoće li pacijent ili neće primiti terapiju zračenjem?!
            Starije studije se obično zanemaruje samo zbog toga jer su stare. Ali zračenje iz 1960.g. je isto kao i zračenje danas, i količina zračenja od 60 Gy je još uvijek 60 Gy. 1 naši su mitohondriji još uvijek na isti način strukturirani, a više su izloženi različitim utjecajima nego što je to bilo prije 40 ili 50 godina. Ako se terapija zračenjem proglašava bezopasnim, to sigurno nije stoga što je zračenje bezopasno za naše zdrave stanice.

            (IZVOD IZ KNJIGE Lothar Hirneise: Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča)

            Comment

            • sensia
              New member
              • Mar 2012
              • 21

              #51
              SATIVEX-Španjolska odobrila liječenje kanabisom

              Španjolska odobrila liječenje kanabisom



              Španjolsko ministarstvo zdravstva odobrilo je korištenje kanabisa za liječenje multiple skleroze. Dva od njegovih sastojaka (među njima i THC) dio su aerosola Sativex koji se primjenjuje ispod jezika
              Xavier Montalban, iz Centra za multiplu sklerozu Katalonije (CEMCAT), pojašnjava da je postignuta velika promjena kod pacijenata koji osim klasičnih protuspazmičnih lijekova uzimaju i Sativex.


              Lijek proizvodi GW Pharmaceuticals, a u Europu stiže pod licencom ministarstva unutarnjih poslova Velike Britanije, preko katalonske farmaceutske kompanije Almirall.

              Montalban pojašnjava da Sativex ne posjeduje nijednu od euforičnih sastavnica marihuane. Međutim, grupe kroničnih oboljelih od multiple skleroze zagovaraju pušenje marihuane kako bi umanjili tegobe te bolesti, kao što su jaki grčevi ili česta povraćanja.

              Marihuanu uzimaju i mnogi bolesnici koji imaju rak, sidu fibromialgiju i druge teške bolesti, pazeći na kvalitetu droge koje uzimaju.

              preuzeto: tportal.hr
              Španjolsko ministarstvo zdravstva odobrilo je korištenje kanabisa za liječenje multiple skleroze. Dva od njegovih sastojaka (među njima i THC) dio su aerosola Sativex koji se primjenjuje ispod jezika

              Comment

              • Uoo
                OOn
                • Oct 2009
                • 12425

                #52
                Originally posted by sensia
                Španjolska odobrila liječenje kanabisom



                Španjolsko ministarstvo zdravstva odobrilo je korištenje kanabisa za liječenje multiple skleroze. Dva od njegovih sastojaka (među njima i THC) dio su aerosola Sativex koji se primjenjuje ispod jezika
                Xavier Montalban, iz Centra za multiplu sklerozu Katalonije (CEMCAT), pojašnjava da je postignuta velika promjena kod pacijenata koji osim klasičnih protuspazmičnih lijekova uzimaju i Sativex.


                Lijek proizvodi GW Pharmaceuticals, a u Europu stiže pod licencom ministarstva unutarnjih poslova Velike Britanije, preko katalonske farmaceutske kompanije Almirall.

                Montalban pojašnjava da Sativex ne posjeduje nijednu od euforičnih sastavnica marihuane. Međutim, grupe kroničnih oboljelih od multiple skleroze zagovaraju pušenje marihuane kako bi umanjili tegobe te bolesti, kao što su jaki grčevi ili česta povraćanja.

                Marihuanu uzimaju i mnogi bolesnici koji imaju rak, sidu fibromialgiju i druge teške bolesti, pazeći na kvalitetu droge koje uzimaju.

                preuzeto: tportal.hr
                jebo im ja taj sativex... samo truju ljude time..

                gamad odvratna profiterska.. ne moze se biljka legalizirat koja je milijun puta ucinkovitija, potpuno bezopasna i k tome besplatna.. nego moramo kupovat jos jednu otrovnu obogaljenu farmaceutsku splacinu kojom ce si napunit jos jednom u nizu pohlepne djepove..


                grrrrrrr
                Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
                Ivan 3:16

                Comment

                • Linda1968
                  Lady Zeolit
                  • Jan 2010
                  • 181

                  #53
                  Iz vlastitog iskustva sa ocem znam da je kod svake kemotrepaije jako bitno maknuti višak kemoterapije iz organizma.

                  Upute uz kemoterapije su jako dugačke ali valja ih pročitati, na uputi i čak kod biljnih kemoterapija piše da se resorbiraju samo u količini 60% a od prestalih 40% se dio taloži u organizmu. Važno je napraviti tmeljitu detoksikakciju koja popravlja krvnu sliku. Nipošto ne treba raditi iscrpljujuće detoksikakcije ionako oslabljenog organizma. Osobno preporučam dtoksikakiju zeolitom u prahu. Ne opterećuje rad jetre, stoga j svi mogu raditi. Pauzira se jdan prije kemoterapije i 3 dana nakon kemoterpije. Učinak neće izostati i pospješuje i probavu i apetit.

                  Za dodatna pitanja s slobodno obratite na telfon ili na pm, rado ću odgovoriti.
                  http://www.valueadded-bestresults.co...am_promet.html

                  Comment









                  Latest Topics

                  Collapse

                  There are no results that meet this criteria.

                  Working...
                  😀
                  😂
                  🥰
                  😘
                  🤢
                  😎
                  😞
                  😡
                  👍
                  👎