Sjetite se imena osobe koja vas je najsuptilnije i najvještije preveslala. Vjerojatno nosi vaše ime! :) Carl Alasko prikrivene naslage koje nam otežavaju život naziva emocionalnim smećem. A ima i ideju kako ga očistiti.
Unutarnje smeće najteže je dijagnosticirati i razumjeti. Ono je i najopasnije: fizički, emocionalno, psihološki i duhovno. Živi izvan vidokruga, u zavojitim labirintima naših misli i uvjerenja, to je dio našeg uma koji je često posve nedostupan i našoj vlastitoj svjesnosti.
Izvor: MrsUnderhill
Naše unutarnje smeće koristi otrovno trojstvo, koktel poricanja, zablude i krivnje, kako bi kontroliralo način na koji o sebi razmišljamo i osjećamo. Određuje način na koji se koristimo svojim sposobnostima, idejama, uvjerenjima, kako određujemo ciljeve i prioritete. Određuje nam život.
Kad unutarnje smeće zadobije kontrolu na našim unutarnjim svijetom, negativno će utjecati na svaki aspekt našeg života.
Zašto je unutarnje smeće tako teško dijagnosticirati i razumjeti? Zašto je toliko snažno? Zato što je sastavni dio načina na koji naš mozak funkcionira.
Proces skidanja softvera
Ljudski se mozak često uspoređuje s računalima. Za oko 95 post nas, fizičke veze naših unutarnjih kompjutera su spojene gotovo savršeno. S prvim udisajem, pa i čak ranije, počinjemo skidati softver koji će pokretati naš život i ne prestajemo s njegovim obnavljanjem sve do zadnjeg daha.
Roditelji, sve osobe koje se brinu za nas, okruženje i kultura imaju u potpunosti kontrolu nad kvalitetom i sadržajem softvera koji smo skinuli. A mi se jedino možemo nadati da su bili relativno odgovorni. Pa ipak, prečesto, nisu. Možda su imali dobre namjere, no, izvanjski pritisci učine svoje. Ili nam, pak , tijekom djetinjstva ekonomske okolnosti ne dozvoljavaju da se koristi kvalitetan softver.
Dok ih ne zamijenimo boljima, koristimo programe koji smo dobili
Kad dođemo do odrasle dobi, nemamo izbora nego koristiti one softverske programe koje smo dobili. Upotrebljavamo ih kako bismo slali tisuće unutarnjih e-mailova, tweetova i izravnih poruka. Oni putuju po neurološkim prolazima u mozgu koji nam kažu što mislimo, kako se "osjećamo", koliko je nešto važno, koliko je ugodno ili koliko bi moglo biti glupo i beskorisno. A naročito što je opasno, a što sigurno.
Pa ipak, dio hardvera ostaje prilično jednostavan i uvijek ga može pokoriti bilo koji od stečenog softvera. Ovaj jednostavan dio (amigdala i limbički sustav za kontrolu emocija) je neopozivo dominantan u domeni opasnosti. Poput svoj drugih sisavaca, hardverski smo opremeljeni za borbu ili bijeg od opasnosti.
No, ljudski je život toliko prokleto kompliciran da se hardver i softver često jako zbune oko toga tko je odgovoran. Borba? Bijeg? Misliti? Govoriti? Vikati? Vrištati? Sjesti i biti miran? Žestoko se usprotiviti? Smiješiti se i smiriti situaciju? Našaliti se? Izbori su vrlo složeni i međusobno povezani sa svakim osjećajem i iskustvom naše duge i napućene osobne i kolektivne povijesti.
Izvor: TheSunBlog
I to je mjesto gdje unutarnje smeće dolazi do izražaja.
Razorna igra poricanja stvarnosti
Doslovce milijuni interakcija su prikupljeni u softverskom programu svake osobe kako bi stvorili osnovni način za promatranje svijeta i oblikovanje ponašanja. A ako su vaši osnovni programi osnovani na poricanju stvarnosti, u velikoj ste nevolji. Zbilja velikoj nevolji.
Primjerice, jednostavna logika govori da, ako u djetinjstvu nisu prema vama postupali s poštovanjem, i kao odrasla osoba naginjete vjerovanju da ne zaslužujete poštovanje. Osnovna činjenica vaše ljudske vrijednosti se poricala, a zabludom iskrivnjena stvarnost je stvorena da zamijeni činjenicu koju se poricalo. Ta iskrivljena stvarnost može biti nešto toliko temeljno, kao što je uvjerenje: "Ne zaslužujem da se prema meni odnose s poštovanjem."
Naravno, to je besramna laž. To je krajnja manipulacija i obmana, budući da svako biće zaslužuje da se prema njemu ophodi s poštovanjem.
Sto i jedna varijacija
Mnoge su varijante otrovnih vjerovanja u smeće. "Vjerujem da ne zaslužujem financijsku sigurnost." "Nisam sposoban za uspjeh." "Nisam pametan kao..." "Budući da nisam dovoljno visok ili dovoljno mršav ili dovoljno zgodan..." ili "Ne mogu ja to."
Ovom popisu nema kraja. Ponekad ta vjerovanja u smeće mogu biti dio rasnih ili rodnih predrasuda koje prožimaju svako društvo. Kad se društvo bori s takvim vjerovanjima, to čine i pojedinci.
Potom, postoje skrivena područja vaših fizičkih, intelektualnih, emocionalnih, psiholoških ili duhovnih potreba. Ako su one bile zanemarivane u djetinjstvu, nastavit ćete ih zanemarivati i kao odrasla osoba, budući da ćete se držati vjerovanja u smeće kako one nisu važne.
Iz perspektive vašeg unutarnjeg smeća, poricanje vrijednosti vaših potreba postaje stalni dio vašeg neprekidnog poricanja istih potreba u odrasloj dobi. Zavaravat ćete se: "Meni ništa stvarno i ne treba."
Protokom vremena, kako frustracija raste (a kako i ne bi?) dok vaše osnovne potrebe ostaju nezadovoljene, na scenu ulazi i krivnja. Krivit ćete sebe jer ništa ne zaslužujete, jer ste manje vrijedni od drugih i jer vas se ne može voljeti.
To je čisto, otrovno unutarnje smeće.
Kako si pomoći?
Zašto tako lako skliznemo u vjerovanje u emocionalno smeće? Jer nam ono omogućava da umanjimo bol, izbjegnemo sukob, zaštitimo se od preuzimanja odgovornosti, izbjegnemo neugodne osjećaje i steknemo prednost. Sve to pomaže na kratke staze, no dugoročno nam razara život.
Izvor: Wpromote
Svaki put kad iskusite određenu razinu tjeskobe, ljutnje, boli ili straha, suočavate se s izazovnom odlukom ili ste uključeni u sukob, odvojite nekoliko sekundi da biste se zapitali slijedeća tri pitanja:
Poričem li neku osnovnu činjenicu ili odgovornost? Odgovor može biti skriven ili zamotan u druge probleme. Budite uporni.
Stvaram li lažnu stvarnost s ciljem podupiranja zablude? Situacija može izgledati i činiti se stvarnom, a vi možete prihvaćati izokretanje stvarnosti kao istinu.
Otklanjam li od sebe odgovornost svaljujući krivicu na nekog drugog ili nešto drugo? Otklanjanje odgovornosti omogućava vam da ne mijenjate svoje ponašanje, da ne budete odgovorni ili da izbjegnete posljedice svojih djela.
Možda se nećete baš uvjek sjetiti postaviti pitanja, ili će odgovori zahtijevati daljnje razmišljanje. No, barem ste uzeli vremena za stanku i ispitivanje svojih misli, motiva i navika. Svaka količina pažnje uložena u trud da počistite emocionalno smeće velikodušno će vam se isplatiti kroz zdravlje i sreću.
Izvor: Carl Alasko, Emocionalno smeće
Preuzeto sa: http://www.mediapositiva.hr/Default.aspx?sid=11336
Unutarnje smeće najteže je dijagnosticirati i razumjeti. Ono je i najopasnije: fizički, emocionalno, psihološki i duhovno. Živi izvan vidokruga, u zavojitim labirintima naših misli i uvjerenja, to je dio našeg uma koji je često posve nedostupan i našoj vlastitoj svjesnosti.
Izvor: MrsUnderhill
Naše unutarnje smeće koristi otrovno trojstvo, koktel poricanja, zablude i krivnje, kako bi kontroliralo način na koji o sebi razmišljamo i osjećamo. Određuje način na koji se koristimo svojim sposobnostima, idejama, uvjerenjima, kako određujemo ciljeve i prioritete. Određuje nam život.
Kad unutarnje smeće zadobije kontrolu na našim unutarnjim svijetom, negativno će utjecati na svaki aspekt našeg života.
Zašto je unutarnje smeće tako teško dijagnosticirati i razumjeti? Zašto je toliko snažno? Zato što je sastavni dio načina na koji naš mozak funkcionira.
Proces skidanja softvera
Ljudski se mozak često uspoređuje s računalima. Za oko 95 post nas, fizičke veze naših unutarnjih kompjutera su spojene gotovo savršeno. S prvim udisajem, pa i čak ranije, počinjemo skidati softver koji će pokretati naš život i ne prestajemo s njegovim obnavljanjem sve do zadnjeg daha.
Roditelji, sve osobe koje se brinu za nas, okruženje i kultura imaju u potpunosti kontrolu nad kvalitetom i sadržajem softvera koji smo skinuli. A mi se jedino možemo nadati da su bili relativno odgovorni. Pa ipak, prečesto, nisu. Možda su imali dobre namjere, no, izvanjski pritisci učine svoje. Ili nam, pak , tijekom djetinjstva ekonomske okolnosti ne dozvoljavaju da se koristi kvalitetan softver.
Dok ih ne zamijenimo boljima, koristimo programe koji smo dobili
Kad dođemo do odrasle dobi, nemamo izbora nego koristiti one softverske programe koje smo dobili. Upotrebljavamo ih kako bismo slali tisuće unutarnjih e-mailova, tweetova i izravnih poruka. Oni putuju po neurološkim prolazima u mozgu koji nam kažu što mislimo, kako se "osjećamo", koliko je nešto važno, koliko je ugodno ili koliko bi moglo biti glupo i beskorisno. A naročito što je opasno, a što sigurno.
Pa ipak, dio hardvera ostaje prilično jednostavan i uvijek ga može pokoriti bilo koji od stečenog softvera. Ovaj jednostavan dio (amigdala i limbički sustav za kontrolu emocija) je neopozivo dominantan u domeni opasnosti. Poput svoj drugih sisavaca, hardverski smo opremeljeni za borbu ili bijeg od opasnosti.
No, ljudski je život toliko prokleto kompliciran da se hardver i softver često jako zbune oko toga tko je odgovoran. Borba? Bijeg? Misliti? Govoriti? Vikati? Vrištati? Sjesti i biti miran? Žestoko se usprotiviti? Smiješiti se i smiriti situaciju? Našaliti se? Izbori su vrlo složeni i međusobno povezani sa svakim osjećajem i iskustvom naše duge i napućene osobne i kolektivne povijesti.
Izvor: TheSunBlog
I to je mjesto gdje unutarnje smeće dolazi do izražaja.
Razorna igra poricanja stvarnosti
Doslovce milijuni interakcija su prikupljeni u softverskom programu svake osobe kako bi stvorili osnovni način za promatranje svijeta i oblikovanje ponašanja. A ako su vaši osnovni programi osnovani na poricanju stvarnosti, u velikoj ste nevolji. Zbilja velikoj nevolji.
Primjerice, jednostavna logika govori da, ako u djetinjstvu nisu prema vama postupali s poštovanjem, i kao odrasla osoba naginjete vjerovanju da ne zaslužujete poštovanje. Osnovna činjenica vaše ljudske vrijednosti se poricala, a zabludom iskrivnjena stvarnost je stvorena da zamijeni činjenicu koju se poricalo. Ta iskrivljena stvarnost može biti nešto toliko temeljno, kao što je uvjerenje: "Ne zaslužujem da se prema meni odnose s poštovanjem."
Naravno, to je besramna laž. To je krajnja manipulacija i obmana, budući da svako biće zaslužuje da se prema njemu ophodi s poštovanjem.
Sto i jedna varijacija
Mnoge su varijante otrovnih vjerovanja u smeće. "Vjerujem da ne zaslužujem financijsku sigurnost." "Nisam sposoban za uspjeh." "Nisam pametan kao..." "Budući da nisam dovoljno visok ili dovoljno mršav ili dovoljno zgodan..." ili "Ne mogu ja to."
Ovom popisu nema kraja. Ponekad ta vjerovanja u smeće mogu biti dio rasnih ili rodnih predrasuda koje prožimaju svako društvo. Kad se društvo bori s takvim vjerovanjima, to čine i pojedinci.
Potom, postoje skrivena područja vaših fizičkih, intelektualnih, emocionalnih, psiholoških ili duhovnih potreba. Ako su one bile zanemarivane u djetinjstvu, nastavit ćete ih zanemarivati i kao odrasla osoba, budući da ćete se držati vjerovanja u smeće kako one nisu važne.
Iz perspektive vašeg unutarnjeg smeća, poricanje vrijednosti vaših potreba postaje stalni dio vašeg neprekidnog poricanja istih potreba u odrasloj dobi. Zavaravat ćete se: "Meni ništa stvarno i ne treba."
Protokom vremena, kako frustracija raste (a kako i ne bi?) dok vaše osnovne potrebe ostaju nezadovoljene, na scenu ulazi i krivnja. Krivit ćete sebe jer ništa ne zaslužujete, jer ste manje vrijedni od drugih i jer vas se ne može voljeti.
To je čisto, otrovno unutarnje smeće.
Kako si pomoći?
Zašto tako lako skliznemo u vjerovanje u emocionalno smeće? Jer nam ono omogućava da umanjimo bol, izbjegnemo sukob, zaštitimo se od preuzimanja odgovornosti, izbjegnemo neugodne osjećaje i steknemo prednost. Sve to pomaže na kratke staze, no dugoročno nam razara život.
Izvor: Wpromote
Svaki put kad iskusite određenu razinu tjeskobe, ljutnje, boli ili straha, suočavate se s izazovnom odlukom ili ste uključeni u sukob, odvojite nekoliko sekundi da biste se zapitali slijedeća tri pitanja:
Poričem li neku osnovnu činjenicu ili odgovornost? Odgovor može biti skriven ili zamotan u druge probleme. Budite uporni.
Stvaram li lažnu stvarnost s ciljem podupiranja zablude? Situacija može izgledati i činiti se stvarnom, a vi možete prihvaćati izokretanje stvarnosti kao istinu.
Otklanjam li od sebe odgovornost svaljujući krivicu na nekog drugog ili nešto drugo? Otklanjanje odgovornosti omogućava vam da ne mijenjate svoje ponašanje, da ne budete odgovorni ili da izbjegnete posljedice svojih djela.
Možda se nećete baš uvjek sjetiti postaviti pitanja, ili će odgovori zahtijevati daljnje razmišljanje. No, barem ste uzeli vremena za stanku i ispitivanje svojih misli, motiva i navika. Svaka količina pažnje uložena u trud da počistite emocionalno smeće velikodušno će vam se isplatiti kroz zdravlje i sreću.
Izvor: Carl Alasko, Emocionalno smeće
Preuzeto sa: http://www.mediapositiva.hr/Default.aspx?sid=11336
Comment