Srodna duša

[chameleon]

Da, tako i ja, ovo prvo je općenito obilježje muškaraca. Kada je medvjed ranjen ode u pećinu i liže rane, sve drugo mu je samo gubitak energije . Ali skuhani čaj dobro dođe u svakom slučaju
A s druge strane kao što veliš, žene količinu ljubavi često mjere kroz brigu i pažnju . Čini mi se da je jedino rješenje da se obje strane približetako da pokušaju gledati stvari sa tuđe perspektive.

Zato je dobro malo proučiti one američke knjige o razlikama između žena i muškaraca. Iako su dosta generalizirane, ima i korisnih stvari, recimo ona knjiga Muškarci su sa Marsa, žene s Venere

Slažem se da razlika između spolova ima.
Ali spomenuo sam zloporabu jer se nekad radi baš o tome.
Kako se odnosi u pravilu odvijaju dvosmjerno, davanje<->primanje, nekad taj prirodni transfer prebacimo na intelektualnu razinu pa počinjemo uspoređivat i vagat. Zatim osjećamo nepravdu pa to pokušavamo ispravljat i to zovem ucjenom ili bolje rečeno sebičnošću.

Čovjek koji se iskreno, prostodušno brine o drugoj osobi on si zapravo ne može pomoć. To je spontani poriv kao i hodanje. To je dio tebe koji postoji čak iako ti se ne sviđa. Mislim da se u takvoj situaciji rijetko dešava da se odmjeruju "količine brige" jedne i druge strane. Ne traži se ista mjera od druge strane.
Kada se dođe u situaciju mjerenja i mogućnosti uskraćivanja sa svoje strane da bi se uspostavila pravda onda se treba postaviti pitanje omjera iskrenosti i kalkulacija tj. izvlačenja koristi per se.

Kako možeš po volji odstranit svoju brigu u ime izjednačavanja snaga?
Ako imam razloga za zabrinutost o osobi do koje mi je stalo, ne pada mi na pamet poslije takvo nešto spominjat u cilju da kompenziram.
Mogu osjećat nakon rastanka nepravdu jer sam iskreno volio a dobio nogu u dupe zauzvrat. Mogu se žalit što je univerzum nepošten. Ali u odnosu ako je to dio mene onda se jedino mogu buniti protiv sebe što sam takav.
Takav odnos se može vidjet između roditelja i djeteta.

Zato smatram da onda kada se traži neka vrsta naknade za vlastitu brigu, radi se o ucjeni, kalkulaciji pa je vrijeme da se preispita odnos.
Naravno, tu ne podrazumijevam krajnje primjere omalovažavanja i potcjenjivanja mada u takvim slučajevima sumnjam da se uopće radi o nečem vrijednom održavanja.

[Poli]

Svojoj deci uvek govorim da se ne osvrcu iza sebe, vec da gledaju napred jer je to prirodno. neprirodno je da moja deca zbog moje brige oko njih sada moraju to da vracaju umesto da brinu o svojoj deci .....moramo postovati zakone prirode. Nekada su postojale porodicne zajednice pa je to sve teklo svojim prirodnim tokom......danas je drugacije i to moramo svi shvatiti....

[chameleon]

Svojoj deci uvek govorim da se ne osvrcu iza sebe, vec da gledaju napred jer je to prirodno. neprirodno je da moja deca zbog moje brige oko njih sada moraju to da vracaju umesto da brinu o svojoj deci .....moramo postovati zakone prirode. Nekada su postojale porodicne zajednice pa je to sve teklo svojim prirodnim tokom......danas je drugacije i to moramo svi shvatiti....

Tvoja djeca će vjerovatno uvijek imat obavezu prema tebi. Zato što si im majka i sve što je tvoj emocionalni odnos njima značio godinama.
To je sasvim prirodno.
Ali to nesmije biti predmet uvjetovanja u smislu da time što si rodila, odhranila i odgojila imaš bolje razumijevanje i veće pravo određivat sudbinu osobe koju si rodila.
Tu mislim općenito na mene, tebe i sve ostale ljude.

Ovo nam možda izgleda kao nešto sasvim normalno i prihvatljivo ali istovremeno sam vidio srpskog psihologa koji se pojavljuje u javnim medijima koji kao zastupnik struke zastupa fizičko kažnjavanje djece. A na pitanje razloga odgovara da je to zbog zasluge.
Kaže da svaki put kad je on dobio batine, zaslužio je.
Ja čak i dijelim njegovo mišljenje zato što ja kao nestručna osoba mogu doći u situaciju gdje s obzirom na moje neiskustvo odlučujem primjenit silu.
Psihologija je ta koja bi trebala služit riješavanju konflikata bez fizičkog nasilja a javni medij pušta takvog "stručnjaka" koji podržava fizičko kažnjavanje djece.
Kada taj "stručnjak" javnom televizijom potvrđuje umjesto obrazuje, znamo kakvo je stvarno stanje mentaliteta društva u kojem živimo.
Ovdje u Hrvatskoj se to surovo osvještavanje dogodilo sa referendumom o braku.

[simona]

...

Moje iskustvo je da kad sam npr. bolestan nemam potrebu da netko iskazuje brigu prema meni. Čak ju ni ne doživljavam jer mi je normalno da prođem kroz to sam.

...

Bolest je za neke i slabost pa se povlače da ne budu ranjivi i eksponirani.....

[chameleon]

Bolest je za neke i slabost pa se povlače da ne budu ranjivi i eksponirani.....

Vrijedna nadogradnja temi. Mada ne znam zašto si baš moj post citirala ako nemaš neku poruku baš meni.

Ako misliš da je to situacija kod mene, nije.
Sloboda povlačenja je umjeće koje slijedi nakon duge borbe sa egom.
Trn u oku željnima krvi.

[Poli]

Tvoja djeca će vjerovatno uvijek imat obavezu prema tebi. Zato što si im majka i sve što je tvoj emocionalni odnos njima značio godinama.
To je sasvim prirodno.
Ali to nesmije biti predmet uvjetovanja u smislu da time što si rodila, odhranila i odgojila imaš bolje razumijevanje i veće pravo određivat sudbinu osobe koju si rodila.
Tu mislim općenito na mene, tebe i sve ostale ljude.

Ovo nam možda izgleda kao nešto sasvim normalno i prihvatljivo ali istovremeno sam vidio srpskog psihologa koji se pojavljuje u javnim medijima koji kao zastupnik struke zastupa fizičko kažnjavanje djece. A na pitanje razloga odgovara da je to zbog zasluge.
Kaže da svaki put kad je on dobio batine, zaslužio je.
Ja čak i dijelim njegovo mišljenje zato što ja kao nestručna osoba mogu doći u situaciju gdje s obzirom na moje neiskustvo odlučujem primjenit silu.
Psihologija je ta koja bi trebala služit riješavanju konflikata bez fizičkog nasilja a javni medij pušta takvog "stručnjaka" koji podržava fizičko kažnjavanje djece.
Kada taj "stručnjak" javnom televizijom potvrđuje umjesto obrazuje, znamo kakvo je stvarno stanje mentaliteta društva u kojem živimo.
Ovdje u Hrvatskoj se to surovo osvještavanje dogodilo sa referendumom o braku.

NE mislim da imam pravo odredjivati iciju sudbinu, pa ni svoje dece, Savet ako pitaju , a o fizickom kaznjavanju sve najgore. trudim se da razgovaram sa unukama i cim mi kazu"da menjamo temu" znam da o tome ne zele da razgovaraju.....

[chameleon]

....i cim mi kazu"da menjamo temu" znam da o tome ne zele da razgovaraju.....

Mudro.

[Jesam]

Dobar primjer.
Moje iskustvo je da kad sam npr. bolestan nemam potrebu da netko iskazuje brigu prema meni. Čak ju ni ne doživljavam jer mi je normalno da prođem kroz to sam.
I baš zbog toga ponekad znam naići na kritiku sa druge strane kada ne pokazujem brigu.

Da, tako i ja, ovo prvo je općenito obilježje muškaraca. Kada je medvjed ranjen ode u pećinu i liže rane, sve drugo mu je samo gubitak energije . Ali skuhani čaj dobro dođe u svakom slučaju
A s druge strane kao što veliš, žene količinu ljubavi često mjere kroz brigu i pažnju .

Ja se sad već lagano brinem, jer ovo nije prvi put da se nalazim "muškoj ulozi" (ili medvjeđoj).

I ja sam takva - totalno, ne benda me ta pažnja nikako (i vjerojatno je uskraćujem na isti način - ne da je ne bih pružila, nego mi uopće ne padne napamet). Osim toga, nikad ne pamtim važne datume, godišnjice, obljetnice, rođendane ... uh!

A ako baš trebam pomoć, onda otvoreno tražim - pa tako očekujem i da će mene netko tražiti ako treba nekaj. Ono cici-mici, kad mi netko krene - ja poludim.

No, to se baš ne uklapa u ono: ne čini drugome ... za nas bi trebala biti neka koja kaže: ČINI drugome ...

[Jesam]

Bolest je za neke i slabost pa se povlače da ne budu ranjivi i eksponirani.....

Razmišljam i o tome, ali mislim da se (bar kod mene) ne radi o tome. Naprosto me svi žifciraju kad mi nije dobro - čak i sama sebi idem na živac. Osim toga - koja je nekom radost gledati nekoga da spava ili da mu je loše ili da bljuje ... mislim ono! Ako baš treba vozit u bolnicu, ajde ... ali i to tek ako mi netko nogu otkine u struku.

[chameleon]

Ja se sad već lagano brinem, jer ovo nije prvi put da se nalazim "muškoj ulozi" (ili medvjeđoj).

I ja sam takva - totalno, ne benda me ta pažnja nikako (i vjerojatno je uskraćujem na isti način - ne da je ne bih pružila, nego mi uopće ne padne napamet). Osim toga, nikad ne pamtim važne datume, godišnjice, obljetnice, rođendane ... uh!

A ako baš trebam pomoć, onda otvoreno tražim - pa tako očekujem i da će mene netko tražiti ako treba nekaj. Ono cici-mici, kad mi netko krene - ja poludim.

No, to se baš ne uklapa u ono: ne čini drugome ... za nas bi trebala biti neka koja kaže: ČINI drugome ...

Mogli bi tako redom pročešljati 10 zapovjedi.

[Poli]

Mogli bi tako redom pročešljati 10 zapovjedi.

Evo dokaza da postoje srodne duse Jesam i chameleon se savrseno slazu.....

[Stablo]

Slažem se da razlika između spolova ima.
Ali spomenuo sam zloporabu jer se nekad radi baš o tome.
Kako se odnosi u pravilu odvijaju dvosmjerno, davanje<->primanje, nekad taj prirodni transfer prebacimo na intelektualnu razinu pa počinjemo uspoređivat i vagat. Zatim osjećamo nepravdu pa to pokušavamo ispravljat i to zovem ucjenom ili bolje rečeno sebičnošću.

Potpuno se slažem sa ovim viđenjem, ali dodao bih još par stvari konkretizirajući neke odnose jer smo se dotakli poprilično široke teme. Razlike postoje i ako se promatraju odnosi roditelj-dijete nasuprot partnerskom odnosu.

Čini mi se da ako u jednom trenutku netko „dođe u situaciju mjerenja i mogućnosti uskraćivanja sa svoje strane“ onda se treba postaviti pitanje zašto se to dogodilo? Bez obzira koliko netko bio velikodušan, ako baš ništa ne dobiva za uzvrat, kad-tad će se postaviti pitanje balansa energije. Nemojmo se zavvaravati, čovjek je na usluzi drugima onda kada ima dovoljno energije i za sebe i za druge. Ako to radi kada nema dovoljno energije ni za sebe, onda se radi o želji za iskupljenjem ili osjećaju manje vrijednosti. Ako pak onaj tko ima viška energije dođe u jednom trenutku u dilemu, to se događa onda kada mu se energetska razina smanji. Njemu je potrebno da dobije nešto, a svi su naučili od njega samo uzimati. Što se sad događa? Ljudi pomisle da ta osoba počinje mjeriti, kalkulirati. A ona jednostavno traži načina da povrati energiju koju je velikodušno davala. Nitko nije bunar bez dna.

Svakako postoje izuzeci i drugačiji modaliteti, ovo je recimo dosta česta situacija.

A što se tiče traženja naknade za vlastitu brigu to je poprilično razlikuje od ovoga gore jer briga nije davanje energije, briga je uzimanje energije drugoj osobi . Kao što si rekao, to je najčešće slučaj u odnosu roditelj-dijete. Ali slično postoji i u partnerskom odnosu kada jedan od partnera igra ulogu roditelja.

Mnogi roditelji traže naknadu za brigu u formi kakvoj to oni žele, ne razumijevanjući da djetetu treba sloboda, a ne briga. Briga je najčešće nametanje svojih pogleda na život, načina djelovanja odn. energetsko vezanje i jasno je da ne može biti ni govora o davanju, već samo uzimanju od strane roditelja koliko god to nekima čudno zvučalo. Materijalno davanje je sasvim nevažno, ključna je energetska podrška, a nažalost dobar dio roditelja i ne zna kako je to davati na toj višoj razini. Vjerojatno zato što niti njih nitko nije naučio ono što je trebao.
Pravo roditeljsko davanje je kada djetetu daju slobodu. Bez obzira na svoje želje i potrebe.
Nažalost, ovdje stvari nisu jednostavne kao kod partnerkog odnosa, roditelje ili djecu ne možeš birati.
A kod partnera koji nude svoje usluge, to ne bih čak nazvao brigom, već uslugom, sasvim je jasno da to rade zbog toga da na neki način vežu svog partnera. Naprosto žele kupiti ljubav.

[Stablo]

[quote=Jesam;386442]Ja se sad već lagano brinem, jer ovo nije prvi put da se nalazim "muškoj ulozi" (ili medvjeđoj).
/quote]

A čuj, novo doba donosi muškarce i žene koji teže balansiranju muške i ženske energije .
Dakle, tvoja srodna duša mora imati ženske energije i nema problema
Da se razumijemo, višak muške ili ženske energije odnosno principa u odnosu na standardni kod suprotnih spolova ne znači da je netko manje ženstven ili muževan, već jednostavno da su im lijeve i desne polovice mozga balansiranije nego drugima.

[Poli]

Vazno je znati odvezati,pustiti svoje dete, sto se naravno mnogo razlikuje od , napustiti.... dete ne sme nikada da pomisli da je napusteno.....moze ono da bude i 40god, ono je u dubini svog bica uvek dete...

[Relax]

Mozda sam ja sebi dovoljna jer ne znam za drukcije (odgajana sam da budem neovisna)?