SVJETLOST U RUKAMA
U rujnu 2005, godine časopis Journal of Photochemistn and Photobiobgy objavio je istraživanje o tome da svaki dio naših ruku šalje nevidljivu svjetlost.
Štoviše, Mit&uo Hiramatsti voditelj istraživanja u središnjem japanskom istraživačkom laboratoriju Hamamatsu Photonics je za časopis Discoven News objasnio da ruke nisu jedini dio tijela koji zrači svjetlošću.
»Ne samo ruke, nego i čelo i tabani isijavaju fotone«, tvrdi Hiramatsu. »A to znači da naše čelo, ruke i noge neprestano odašilju svjetlost. Najveći udio fotona odašilju nokti.«
Radi se o svjetlosti koju ne vidimo golim okom.
Zato je Hiramatsu sa suradnicima upotrijebio jaje fotonski pisač kojim su mjerili emisije fotona.
Dobivene rezultate istraživači tumače kao »kemolumi-niscentnu« svjetlost dakle zračenje svjetlosti koje nastaje na temelju kemijske reakcije, kao na primjer kod krijesnica.
Drže da 40% kemijskih reakcija potječe, odnosno razvija se na površini kože ruku u dodiru s kisikom, dok se 60% kemijskih reakcija odvija ti samoj koži.
POVEZANOST FOTONA S BOLEŠĆU
Fritea-Alberta Poppa, člana Međunarodnog instituta za biofiziku u Njemačkoj te jednog od važnijih svjetskih stručnjaka na području istraživanja biofoto-na, ti rezultati nisu iznenadili.
U izjavi za Discovery News jezgrovito je naveo:
»Postoji povezanost između svjetlosti, odnosno odaslanih fotona te vrste i stupnja (tipa i težine) bolesti.«
Popp tvrdi da svjetlost pulsira iz čela i ruku jednakim osnovnim ritmom koji je kod bolesti nepravilan.
Rezultati japanske skupine slažu se s prethodnim istraživanjima o tome da većina bića, uključujući i biljke, isijava svjetlost. Popp je u seriji pokusa upotrijebio hiofotonske emisije kao mjerilo za određivanje kakvoće hrane.
Najzdravija je hrana imala najniži i najpovezaniji
intenzitet svjetlosti. Svaki poremećaj u sustavu povećavao je proizvodnju fotona (podrobnije u knjizi Polje).
POKUS
Na toj smo pretpostavci i mi u uredništvu Misterija pomoću biofotonske kamere, koju je izradio inženjer Franci Henigman, ispitali djelovanje quanteca.
Svrha pokusa bila je pronalaženje kemijske reakcije koja isijava fotone, pomoću quanteca njeno informiranje frekvencijama vitamina C, E i folne kiseline te mjerenje broja isijanih fotona pomoću fotonske kamere.
Pošli smo od pretpostavke da najzdravije tijelo odašilje najmanju svjetlost i da je najbliže idealnom stanju koje može dostići. :
Čašu, u kojoj je tekla reakcija između vodikova peroksida i luminola, ujedno smo brojanjem isijanih fotona quantecom i informirali - i to informacijama vitamina C (ljubičasta krivulja), vitamina E (zelena krivulja) i folne kiseline (plava kri-
Žuta je krivulja fotonski zapis kontrolne čaše koja nije bila izložena djelovanju quanteca.
Pretpostavili smo da u reakciji nastaju slobodni radikali koje »love« vitamini kao odlični anti-oksidansi.
Time se uspostavlja stabilniji kompleks, a posljedica je manje isijavanje fotona.
Sve to ne zvuči ni tako neobično sjetimo li se postojanja nevidljivog polja fotona. (aure) oko živih bića.
Pritom količina i kvaliteta toga polja pružaju informacije o životnom stanju toga bića, biljke, životinje ili čovjeka.
Možemo li to polje opet napuniti izvana?
Možemo li utjecajem na to polje promijeniti tijek bolesti?
Kako međusobno reagiraju fotoni toga polja?
Revija "MISTERIJI"
U rujnu 2005, godine časopis Journal of Photochemistn and Photobiobgy objavio je istraživanje o tome da svaki dio naših ruku šalje nevidljivu svjetlost.
Štoviše, Mit&uo Hiramatsti voditelj istraživanja u središnjem japanskom istraživačkom laboratoriju Hamamatsu Photonics je za časopis Discoven News objasnio da ruke nisu jedini dio tijela koji zrači svjetlošću.
»Ne samo ruke, nego i čelo i tabani isijavaju fotone«, tvrdi Hiramatsu. »A to znači da naše čelo, ruke i noge neprestano odašilju svjetlost. Najveći udio fotona odašilju nokti.«
Radi se o svjetlosti koju ne vidimo golim okom.
Zato je Hiramatsu sa suradnicima upotrijebio jaje fotonski pisač kojim su mjerili emisije fotona.
Dobivene rezultate istraživači tumače kao »kemolumi-niscentnu« svjetlost dakle zračenje svjetlosti koje nastaje na temelju kemijske reakcije, kao na primjer kod krijesnica.
Drže da 40% kemijskih reakcija potječe, odnosno razvija se na površini kože ruku u dodiru s kisikom, dok se 60% kemijskih reakcija odvija ti samoj koži.
POVEZANOST FOTONA S BOLEŠĆU
Fritea-Alberta Poppa, člana Međunarodnog instituta za biofiziku u Njemačkoj te jednog od važnijih svjetskih stručnjaka na području istraživanja biofoto-na, ti rezultati nisu iznenadili.
U izjavi za Discovery News jezgrovito je naveo:
»Postoji povezanost između svjetlosti, odnosno odaslanih fotona te vrste i stupnja (tipa i težine) bolesti.«
Popp tvrdi da svjetlost pulsira iz čela i ruku jednakim osnovnim ritmom koji je kod bolesti nepravilan.
Rezultati japanske skupine slažu se s prethodnim istraživanjima o tome da većina bića, uključujući i biljke, isijava svjetlost. Popp je u seriji pokusa upotrijebio hiofotonske emisije kao mjerilo za određivanje kakvoće hrane.
Najzdravija je hrana imala najniži i najpovezaniji
intenzitet svjetlosti. Svaki poremećaj u sustavu povećavao je proizvodnju fotona (podrobnije u knjizi Polje).
POKUS
Na toj smo pretpostavci i mi u uredništvu Misterija pomoću biofotonske kamere, koju je izradio inženjer Franci Henigman, ispitali djelovanje quanteca.
Svrha pokusa bila je pronalaženje kemijske reakcije koja isijava fotone, pomoću quanteca njeno informiranje frekvencijama vitamina C, E i folne kiseline te mjerenje broja isijanih fotona pomoću fotonske kamere.
Pošli smo od pretpostavke da najzdravije tijelo odašilje najmanju svjetlost i da je najbliže idealnom stanju koje može dostići. :
Čašu, u kojoj je tekla reakcija između vodikova peroksida i luminola, ujedno smo brojanjem isijanih fotona quantecom i informirali - i to informacijama vitamina C (ljubičasta krivulja), vitamina E (zelena krivulja) i folne kiseline (plava kri-
Žuta je krivulja fotonski zapis kontrolne čaše koja nije bila izložena djelovanju quanteca.
Pretpostavili smo da u reakciji nastaju slobodni radikali koje »love« vitamini kao odlični anti-oksidansi.
Time se uspostavlja stabilniji kompleks, a posljedica je manje isijavanje fotona.
Sve to ne zvuči ni tako neobično sjetimo li se postojanja nevidljivog polja fotona. (aure) oko živih bića.
Pritom količina i kvaliteta toga polja pružaju informacije o životnom stanju toga bića, biljke, životinje ili čovjeka.
Možemo li to polje opet napuniti izvana?
Možemo li utjecajem na to polje promijeniti tijek bolesti?
Kako međusobno reagiraju fotoni toga polja?
Revija "MISTERIJI"
Comment