Što je poslušnost?.. Čemu ili kome biste trebali biti poslušni? Trebate li nekog vođu ili autoritet da vas vodi nekuda? Kamo bi vas i u što točno trebao/la odvesti? Mogu li to oni izvesti bez drugih ljudi? Ne.
Fizički takva lokacija ne postoji. Zovemo to onda raznim imenima, vizije, ideologije, ciljevi, snovi itd itd. No kakav je to točno cilj u kojem samo oni na vrhu hijerarhijske podjele u društvu osjete i dobivaju sve povlastice i omogućuje im se zdravlje i siguran život? Kako to da se zadržavaju npr. sva novčana sredstva za još više osobnog bogaćenja i moći odlučivanja o bitnim životnim svakodnevnim okruženjima u kojima svi ostali moraju živjeti.
To je samo kao jedan današnji suvremeni primjer, znači konkretno, mislite li npr. da bi zarada nekog poduzeća trebala biti raspodijeljena ovako kako je, da zaposlenici imaju fiksnu plaću, a vlasnik uzima sav ostali profit? Je li taj rad samo zasluga tog "vlasnika" ili je ipak pravednije reći da su svi sudjelovali u nekom postignuću i da bez sudjelovanja svih to nebi bilo moguće pa je onda ispravno da se i rezultat tog rada dijeli sa svim radnicima. No živimo dan danas u društvu u kojem to nije tako niti itko to dovodi u pitanje.
Kako se onda uspije društvo koje je razvijeno očito samo u iskorištavanju i uništavanju prikazati kao slobodno, odgovorno i napredno?
Je li to doista takva veća sposobnost pojedinaca naspram drugih ljudi? Nije. Uloga sposobnijih ljudi u nekoj radnji je prenošenje znanja ili spoznaja i unaprjeđivanje, a ne kontrola. Znači ipak možemo reći da je grupni rad, zalaganje i trud uistinu ono sto donosi neke promjene a ne samovolja pojedinca ili autoriteta.
Treba li ostati poslušan u nečemu što je u svojim korijenima pogrešno? Reći ćete pa naravno da ne, ali je svejedno tako. Pa pokušajmo odgonetnuti gdje tu poslušnost ulazi u svoju bitnu ulogu.
Je li vam npr. na poslu cilj razmjena znanja i kako najbolje obaviti neku radnju ili samo obaviti ono što vam se kaže i kako vam se kaže? Kakvog izbora imate? Bojite li se reći "neću" nekome?
Bojite li se odbiti nemoralne zapovijedi iako su odobrene zakonom i prijeti vam se fizičkom kaznom? Hoće li vam se život zaista srušiti ili ćete dobiti priliku za raditi nešto drugačije? Hoćete li napokon moći spavati u miru i biti ponosni što ste se držali onog što znate da je ispravno bez obzira na posljedice kojima vam se prijeti?
Jeste li doista sami na ovome svijetu i u svojim problemima ili smo svi u njima? Mislite li da se iskreno povjerenje i želja da se pomogne između ljudi zaista ikada može zamijeniti poslušnošću?
Jeste li se ikada uopće iskreno zapitali išta od toga? Ako niste možda je došlo vrijeme.. ako jeste možda je vrijeme da se pitate opet..
Često to može značiti da se moramo odlučiti postupiti ispravno bez obzira na posljedice za nas osobno, sto podrazumijeva brigu prema drugima.
Zapitajmo se koliko smo puta u životu čuli izjave i rečenice tipa "Samo sam obavljao/la svoju dužnost", "Samo izvršavam zapovijedi", "Ovo je pravna država", "Samo provodim zakone", "Samo radim kako mi je rečeno", itd itd, varijacija vjerojatno još postoji.
Provodi li se ono što je od koristi za sve ili samo ono što je neka skupina ljudi samovoljno odlučila da bi se trebalo provoditi zbog svojih ideja, strahova ili koristi?
Kažu neki da čovjek instinktivno zna što je pogrešno, a što nije, no odbijaju poslušati sami sebe iz straha, no koliko je onoga što nam je prirodno urođeno zaboravljeno ili na neki način prebrisano tim strahom, okruženjem, odgojem i obrazovanjem?
Kažu i da je dovoljno samo jednom jasno progledati i nikada se više nećemo vratiti na staro, što je možda istina za pojedince no što je sa ostatkom svijeta?
Zašto nam se onda sa svakih par generacija užasi iz povijesti uporno ponavljaju pred očima? Koliko je krivo obrazovanje, odgoj, razina svijesti, a koliko samo naša poslušnost i nedjelovanje? Koliko je krivnja što nismo organizirani i složni u djelovanju prema stvarima koje su ispravne? Možda trenutno i naizgled teške ali opet znamo da se moraju napraviti..
Pogledajmo malo bliže što se sve krije iza manipulacija i laži koje ljudi koriste (a možda i mi sami) kako bi druge naveli da izvršavaju naše lude zamisli i time činili nasilje nad drugim ljudima, životinjama i prirodom.. a koje su i posljedice takvog djelovanja.
Neće biti uvijek očito, često se nude povlastice u zamjenu za poslušnost tj. obavljanje neke radnje, ili se daje nekakva druga naizgled "korist", ako napraviš to ili to dat ću ti ovo ili ono, ili pokazati ću ti, naučiti ću te, poseban/na si i slično, no ključno je da se ignoriraju posljedice takvog djelovanja za vas, za druge ljude i za okolinu.
U jednoj emisiji Na rubu znanosti, Natalija Princi pokušala je objasniti neke osnovne stvari iz svoje knjige Osmi grijeh - Posluh.
Pa eto, poslušajte emisiju ušima, barem informativno,
Nadam se da će nekome dati inspiraciju da prouči takve stvari i svoje i tuđe svakodnevno ponašanje još malo dublje nego što je bilo do sada
Tko može neka pročita i knjigu.
Fizički takva lokacija ne postoji. Zovemo to onda raznim imenima, vizije, ideologije, ciljevi, snovi itd itd. No kakav je to točno cilj u kojem samo oni na vrhu hijerarhijske podjele u društvu osjete i dobivaju sve povlastice i omogućuje im se zdravlje i siguran život? Kako to da se zadržavaju npr. sva novčana sredstva za još više osobnog bogaćenja i moći odlučivanja o bitnim životnim svakodnevnim okruženjima u kojima svi ostali moraju živjeti.
To je samo kao jedan današnji suvremeni primjer, znači konkretno, mislite li npr. da bi zarada nekog poduzeća trebala biti raspodijeljena ovako kako je, da zaposlenici imaju fiksnu plaću, a vlasnik uzima sav ostali profit? Je li taj rad samo zasluga tog "vlasnika" ili je ipak pravednije reći da su svi sudjelovali u nekom postignuću i da bez sudjelovanja svih to nebi bilo moguće pa je onda ispravno da se i rezultat tog rada dijeli sa svim radnicima. No živimo dan danas u društvu u kojem to nije tako niti itko to dovodi u pitanje.
Kako se onda uspije društvo koje je razvijeno očito samo u iskorištavanju i uništavanju prikazati kao slobodno, odgovorno i napredno?
Je li to doista takva veća sposobnost pojedinaca naspram drugih ljudi? Nije. Uloga sposobnijih ljudi u nekoj radnji je prenošenje znanja ili spoznaja i unaprjeđivanje, a ne kontrola. Znači ipak možemo reći da je grupni rad, zalaganje i trud uistinu ono sto donosi neke promjene a ne samovolja pojedinca ili autoriteta.
Treba li ostati poslušan u nečemu što je u svojim korijenima pogrešno? Reći ćete pa naravno da ne, ali je svejedno tako. Pa pokušajmo odgonetnuti gdje tu poslušnost ulazi u svoju bitnu ulogu.
Je li vam npr. na poslu cilj razmjena znanja i kako najbolje obaviti neku radnju ili samo obaviti ono što vam se kaže i kako vam se kaže? Kakvog izbora imate? Bojite li se reći "neću" nekome?
Bojite li se odbiti nemoralne zapovijedi iako su odobrene zakonom i prijeti vam se fizičkom kaznom? Hoće li vam se život zaista srušiti ili ćete dobiti priliku za raditi nešto drugačije? Hoćete li napokon moći spavati u miru i biti ponosni što ste se držali onog što znate da je ispravno bez obzira na posljedice kojima vam se prijeti?
Jeste li doista sami na ovome svijetu i u svojim problemima ili smo svi u njima? Mislite li da se iskreno povjerenje i želja da se pomogne između ljudi zaista ikada može zamijeniti poslušnošću?
Jeste li se ikada uopće iskreno zapitali išta od toga? Ako niste možda je došlo vrijeme.. ako jeste možda je vrijeme da se pitate opet..
Često to može značiti da se moramo odlučiti postupiti ispravno bez obzira na posljedice za nas osobno, sto podrazumijeva brigu prema drugima.
Zapitajmo se koliko smo puta u životu čuli izjave i rečenice tipa "Samo sam obavljao/la svoju dužnost", "Samo izvršavam zapovijedi", "Ovo je pravna država", "Samo provodim zakone", "Samo radim kako mi je rečeno", itd itd, varijacija vjerojatno još postoji.
Provodi li se ono što je od koristi za sve ili samo ono što je neka skupina ljudi samovoljno odlučila da bi se trebalo provoditi zbog svojih ideja, strahova ili koristi?
Kažu neki da čovjek instinktivno zna što je pogrešno, a što nije, no odbijaju poslušati sami sebe iz straha, no koliko je onoga što nam je prirodno urođeno zaboravljeno ili na neki način prebrisano tim strahom, okruženjem, odgojem i obrazovanjem?
Kažu i da je dovoljno samo jednom jasno progledati i nikada se više nećemo vratiti na staro, što je možda istina za pojedince no što je sa ostatkom svijeta?
Zašto nam se onda sa svakih par generacija užasi iz povijesti uporno ponavljaju pred očima? Koliko je krivo obrazovanje, odgoj, razina svijesti, a koliko samo naša poslušnost i nedjelovanje? Koliko je krivnja što nismo organizirani i složni u djelovanju prema stvarima koje su ispravne? Možda trenutno i naizgled teške ali opet znamo da se moraju napraviti..
Pogledajmo malo bliže što se sve krije iza manipulacija i laži koje ljudi koriste (a možda i mi sami) kako bi druge naveli da izvršavaju naše lude zamisli i time činili nasilje nad drugim ljudima, životinjama i prirodom.. a koje su i posljedice takvog djelovanja.
Neće biti uvijek očito, često se nude povlastice u zamjenu za poslušnost tj. obavljanje neke radnje, ili se daje nekakva druga naizgled "korist", ako napraviš to ili to dat ću ti ovo ili ono, ili pokazati ću ti, naučiti ću te, poseban/na si i slično, no ključno je da se ignoriraju posljedice takvog djelovanja za vas, za druge ljude i za okolinu.
U jednoj emisiji Na rubu znanosti, Natalija Princi pokušala je objasniti neke osnovne stvari iz svoje knjige Osmi grijeh - Posluh.
Pa eto, poslušajte emisiju ušima, barem informativno,
Nadam se da će nekome dati inspiraciju da prouči takve stvari i svoje i tuđe svakodnevno ponašanje još malo dublje nego što je bilo do sada
Tko može neka pročita i knjigu.
Comment