Uporna anksioznost

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • amelia
    New member
    • Aug 2013
    • 25

    #31
    Originally posted by Poli
    nisi mi direktno odgovorila, zasto ne slikas......ides kao macka oko vruce kase..
    Pa ovako, prije svega radim od 8 do 16h, ajde i nije to neki problem.. stigla bih, ali se iscrpim na poslu maksimalno, a moram da radim. Mada ovo nije opravdanje, stigla bih da hocu.
    Nego, imala sam periode kad sam bila jako razocarana u sebe i kad sam mislila da nije to, i nista jedno vrijeme nisam radila.

    Comment

    • Poli
      Guru
      • Oct 2013
      • 4036

      #32
      Originally posted by amelia
      Pa ovako, prije svega radim od 8 do 16h, ajde i nije to neki problem.. stigla bih, ali se iscrpim na poslu maksimalno, a moram da radim. Mada ovo nije opravdanje, stigla bih da hocu.
      Nego, imala sam periode kad sam bila jako razocarana u sebe i kad sam mislila da nije to, i nista jedno vrijeme nisam radila.
      Pokreni se, crtaj, skrabaj,pisi sto ti padne na pamet..sta te ljuti..sve to baci na papir.......tako ces to izbacivati iz sebe polako...ljubim te.

      Comment

      • egzorcist
        ca' ari
        • Jun 2011
        • 1913

        #33
        Dok se ne suočiš sama sa sobom (pod "sobom" ne mislim na životinju niti prostoriju) teško da će se štogod promijeniti i tvoju korist.
        Tjelesnim aktivnostima se ne riješavaju psihičke nedaće.
        Naravno, ne kažem ti da trebaš prestati, ne daj Bože.
        Znaš i sama kako gomilanje kad tad znači exploziju.
        Ako ništa drugo, odi u crkvu na ispovjed uživo jer ispričati nekom što te tišti vrlo često dovodi do olakšanja.
        Duševnog, da ne bi bilo zabune...
        Ako ništa treće, skini se gola, namaži se ratničkim bojama kao indijanci i kreni u pohod na čudovišta iz ormara...
        ...ako tvoj brod ne pristaje u luci ti doplivaj do njega...

        Comment

        • amelia
          New member
          • Aug 2013
          • 25

          #34
          Originally posted by egzorcist
          Dok se ne suočiš sama sa sobom (pod "sobom" ne mislim na životinju niti prostoriju) teško da će se štogod promijeniti i tvoju korist.
          Tjelesnim aktivnostima se ne riješavaju psihičke nedaće.
          Naravno, ne kažem ti da trebaš prestati, ne daj Bože.
          Znaš i sama kako gomilanje kad tad znači exploziju.
          Ako ništa drugo, odi u crkvu na ispovjed uživo jer ispričati nekom što te tišti vrlo često dovodi do olakšanja.
          Duševnog, da ne bi bilo zabune...
          Ako ništa treće, skini se gola, namaži se ratničkim bojama kao indijanci i kreni u pohod na čudovišta iz ormara...

          Ovih dana sam bas zauzeta, ali sam sebi cvrsto obecala da cu posle nove godine da sama sa sobom sjedem i pricam o tim stvarima, nego probam, pa ne umijem.. nije ni bas to lako i jednostavno tako

          Comment

          • amelia
            New member
            • Aug 2013
            • 25

            #35
            stalno se u meni smjenjuje to da li je ovo PSIHICKO ili FIZICKO

            Comment

            • Ryuujin
              ...
              • Nov 2010
              • 2359

              #36
              hmm..nisam citao sve al.. kao da svi ovdje zaboravise


              nema smisla kopati po umu jer uvijek moze iskopati novu jamu kad mislis da si dosao do zadnjeg dna
              ne mozes naci kraj u masti,takve je prirode,volimo se igrati i kad tad dat ces si novo pitanje,pa uopce nije tesko naci novi strah.

              zasto jednostavno "sebe" ne izbacis iz jednadzbe pa ces imati manje nepoznanica.. ako ikoja uopce ostane

              mislim da tema jos postoji.. trebalo bi biti i prijevoda na jezike s ovih prostora..samo poslusaj i osjetit ces a zatim ces lakse raspoznati kakvo je sto

              evo

              Comment

              • Ryuujin
                ...
                • Nov 2010
                • 2359

                #37
                mozda da probam i ovako..

                od rodenja dobijes svoje neko ime koje ti daju da te razlikuju od ostalih tijela sto hodaju uokolo,zovemo jedni druge ovdje tako jer bi drugacije bilo komplicirano posto nas ima sve vise.. naravno ima nas sa istim imenima i prezimenima..al sva sreca pa se izgledom razlikujemo.

                mooji je to savrseno opisao jednom prilikom,probat cu naci tocan video..


                od trenutka kad ti je dodijeljeno ime moras ga pamtiti kad si mali,nekad ga cak i zaboravis i s vremenom kroz trening na sam spomen tih rijeci znas da se misli na tebe i kazes aha evo,"to mene zovu,tu sam ".

                zajedno sa imenom gradis osobnost sa svojim okruzenjem da se prilagodis situaciji,naglasit cu rijec gradis jer nastaje iz nicega. nisi imala osobnost s kojom si pocela. ali prilagodavas se tjelesnoj situaciji,fizickoj kako tijelo raste.. "ti" se nisi promijenila ni milimetar cijelo vrijeme. necu uopce o raznim nacinima nastajanja jer su nebitni. pokazat cu ti..

                evo samo primjer.. posto volis slikanje
                mozes zamislit osobnost kao jednu magicnu puzzle igru
                dobijes svoje razbacane dijelice i slazes svoju slikicu,ali joooj imas problemcic..
                nisi dobila gotovu sliku kako bi trebala izgledati na kraju..ma bas nezgodno
                cini se da moras upotrijebit mastu i okruzenje da je poslozis kako ti najbolje odgovara.
                sto znaci da mozes napraviti kakvu god sliku zelis sto je predivno.. i u nekim trenucima kazes joj ovo nista ne valja,vidi ovo,ovo mi se uopce ne svida,daj da ovaj djelic stavim ovdje,a ovaj ovdje,a ovo tu,gle ovo mi treba kako nisam vidjela to dosad..ovaj dio me bas razocarao,njega cu da mijenjam nije li? ahaha..
                i slazes i slazes tako dok zivotu ovdje ne dode kraj.. slagat ces cijelo vrijeme i nikad neces dovrsiti.. uvijek ce biti dijelova za promijeniti.. jer kako ono kazu,nikad slika(covjek) neces biti savrsena ali se tomu tezi? ali..ali..zasto se tomu tezi? tko tezi tome? zasto bi tome tezio?

                ali nismo gotovi. sad kad to znas,imas li odgovor na ovo..tolko smo udubljeni u osobnost koju smo slagali,toliko energije i truda i muke da smo zaboravili onog koji je cijelo vrijeme slagao puzzle
                prisutan je cijelo vrijeme i nije mu trebala osobnost,nije bio ni savrsen ni nesavrsen,nista se nije morao pitati,samo je bio tu,promatrao. bio je potpun cijelo vrijeme i zaista pravo je cudo slozio da se zaboravio

                sto je slagalo osobnost i igralo se? vidis li se sad? svijest koja je tu cijelo vrijeme? prisutna si.

                poslusaj moojija dok ne uvidis iluzije uma

                Comment

                • amelia
                  New member
                  • Aug 2013
                  • 25

                  #38
                  Ne znam ljudi, hvala vam svima, ali sve sam ja to probala.. i nista mi nije pomoglo da me u potpunosti izlijeci od svega ovoga, moram da nadjem u samoj sebi neki foru.. nekad mi se cini da ce ona doci spontano, samo od sebe
                  nikad mi nije bilo bolje nego ljetos
                  kad sam ostala sama na moru *posvadjala se sa drugaricama, pa ih otjerala :( (no oprostile su mi, shvatile su)
                  isla sam sama na plazu, lezala tik do mora, uzivala
                  :D

                  Comment

                  • marnie
                    New member
                    • Jan 2014
                    • 22

                    #39
                    Amelija,tako i ja najviše uživam u samoći i tako najbolje skupljam snagu za novo sutra.Važno je prihvatiti,čim to uspijemo bude lakše.Prolazim sve što i ti i sve što sam prihvatila,mogla sam i odbaciti,znam teško je...zapravo treba vremena.

                    Comment

                    • marnie
                      New member
                      • Jan 2014
                      • 22

                      #40
                      Amelija,tako i ja najviše uživam u samoći i tako najbolje skupljam snagu za novo sutra.Važno je prihvatiti,čim to uspijemo bude lakše.Prolazim sve što i ti i sve što sam prihvatila,mogla sam i odbaciti,znam teško je...zapravo treba vremena.

                      Comment

                      • marnie
                        New member
                        • Jan 2014
                        • 22

                        #41
                        sorry!dva puta isto,

                        Comment

                        • marnie
                          New member
                          • Jan 2014
                          • 22

                          #42
                          sorry,dva puta isto

                          Comment

                          • garudaban
                            New member
                            • Dec 2010
                            • 203

                            #43
                            Sto je to , koja energija, koja kemija, koji mehanizam uzrocno- posljedicnih veza je vezan uz anksiozne, fobicne, panicne,... napade?
                            Struka- konvencionalna i alternativna slaze se barem u jednom - postoje okidaci koji "alarmiraju" autonomni zivcani sustav a posljedice te reakcije procesuiraju se na psihickom i fizickom nivou.
                            Okidac, okidac sto bi mogao biti okidac?
                            Odgovor je jednostavan ali na zalost jako cesto je duboko zakopan u vasoj podsvjesti.
                            Okidac je TRAUMA koju ste nekada u proslosti dozivjeli , trauma na psihickom nivou, trauma zato jer ste tom dogadjaju ili toj situaciji pridali za vas katastrofican znacaj. S druge strane realno, ta trauma za vas , taj vas osobni sok zapravo i ne mora biti stvarna i realna opasnost za vas fizicki integritet. Opet smo znaci na pocetku, vas um je sve "zakuhao" jos puno prije pojave prvog napada anksioznosti, panike,... U ogromnom broju traume koje su okidaci nastaju u najranijem djetinstvu i ne moraju imati realan osnov gledajuci iz perspektive odraslog covjeka. Ali djeca imaju um bez ugradjenih filtera i barijera pa sve sto cuju od autoriteta dozivljavaju kao apsolutnu istinu. Pojesti ce te vuk ili odnjeti ce te krampus za odrasle je tek puka zafrkancija a za 4 godisnjaka je to apsolutna spoznaja realne opasnosti koja je za njega zivotno ugrozavajuca. ...

                            Comment

                            • garudaban
                              New member
                              • Dec 2010
                              • 203

                              #44
                              Trauma je ,u tim prvim godinama zivota, cesce prouzrocena nacinom reakcije(hiperreakcije) autoriteta na opasnu situaciju nego sto je trauma nastala zbog toga jer je dijete "shvatilo" u kakvom je opasnom (pogibeljnom) okruzenju/situaciji upravo bilo. Kao primjer navodim korjene fobija. Djeca se sretnu sa opasnim situacijama, nesvjesna istih, tek panicna naknadna reakcija autoriteta aktivira kod djece mehanizam "opreza" kojim bi kasnije trebali izbjegavati te konkretne oblike opasnosti. Medjutim zbog hiperreakcije autoriteta kod dijela djece se javlja hiper reakcija na tu istu situaciju , ta hiper reakcija se zove fobija. Ali ako je dijete cestk pod ut.jecajem hiperreakcija autoriteta autonomni sustav doslovno izgubi kompas i postane hipersenzibiliziran pa na poviseni stres istvar komplicira, mehanizmi akco moze reagirati kao na konkretnu zivotnu ugrozu. Um tada pokusava sagledati od kuda dolazi stvarna opasnost, ne moze ju racionalizirati/dati joj konkretan oblik i izvor, tada se sve vise i vise....

                              Comment

                              • garudaban
                                New member
                                • Dec 2010
                                • 203

                                #45
                                Racio se trudi "dati objasnjenje" nasem egu sto se sa nama desava. Zato je strah od fizickih bolesti, ludila, smrti,..najcesci nacin kako nas um tumaci stanje u kojem se nalazi dok je u anksioznom, fobicnom, panicnom,... stanju. Samo objasnjenje svedeno u takvo katastroficno okruzenje dodatni je stimulans autonomnom sustavu za jos jace napade.
                                Rjesenje?
                                Svim efikasnim tehnikama razrijesiti primarne traume. Na zalost klasicna psihologija najmanje je uspjesna u otklanjanju primarnih trauma.
                                EFT, TFT, NLP, hipnoza,... i jos puno srodnih tehnika u rukama iskusnoga terapeuta prava su blagodat za patnike koji su strasno hendikelirani zbog umanjene kvalitete zivota kao posljedice fobija, panicnih napada, anksioznosti, ...

                                Comment









                                Latest Topics

                                Collapse

                                There are no results that meet this criteria.

                                Working...
                                😀
                                😂
                                🥰
                                😘
                                🤢
                                😎
                                😞
                                😡
                                👍
                                👎