Stihovi po mom ukusu

[naftali]

A kada ćuti, vaše srce ne prestaje da osluškuje njegovo srce. Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve misli, sve želje, sva očekivanja se rađaju i dijele, s radošću kojoj se ne kliče.

Kada se rastajete od svog prijatelja, ne tugujte, jer ono što najviše volite kod njega biće još jasnije u odsustvu njegovom, kao što se gora planinaru jasnije ukazuje iz ravnice.

I neka prijateljstvo nema nijednu drugu svrhu osim da produbi duh.
Halil Džubran

[naftali]

Stihovi..........

Stihovi po ukusu mome, bili bi vatra koja ne zna puta..

Bili bi voda u kojoj gledam lice i sfumato starosti...jer se bojim, dragi moj.

Bili bi čežnja za onim tko me misli i slutnja koju pišem dok me nema.

Ali i tuga koja plamti jer je u osami.Dok se krijem po skrovištima neba.

Ukus bi bio ostihovljen u oku jer bi vidio ono što se ne da....u svijet.

Stihovi...bili bi bezazlenost....

Bez dohvata.

I opomene.

Znaš.

by Naftali......(stihovi po ukusu mome...dođoše baš u ovaj čas.)

[nevenkagaragic]

Oduvek sam znala ovu verziju prevoda.
Da li mi je ovo najbolji prevod iz navike jer je prva verzija koju sam naucila?
Ne znam, ali znam da obozavam ovo...

PISMO MAJCI

Jesi l´ živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne videvši tebe.

Kao nekad, i sada sam nežan,
i srce mi živi samo snom,
da što pri pobegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratiću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cveta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me kao pre osam leta.

Nemoj budit´ odsanjane snove,
nek´ miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina uteha si moja,
svetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Jesenjin

[nevenkagaragic]

Mesecevo Srebro

Ne priznajem rastanke
i nikad necu
Suvise boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek nice
Kada na samom pocetku price
vreme zatreperi i stane
bas kada bleda
jos prazna zora
mesecevo srebro ucuti
i kada zamre let povetarca
sto dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane
Ja zelim da jos s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora
da s tobom disem i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem
I zato ne dam, i zato necu
i zato rastanke ne priznajem
Zelim da zivim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim
zelim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima
dok postojim
Zelim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi
da razvejano seme maslacka
tvoj vetar nosi
i sipa u sarene misli neke
u zute duge na modrom tlu
Zato ne dam i zato necu
Zato moj odraz jos vesto krije
istih osmeha tajne daleke
Zato cu uvek biti sa tobom
u dasku misli ili u snu
Jos uvek nas cvet negde nice
jos uvek nase tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri slecu
Svi su rastanci tuzne price
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad necu.

Mika Antic

[naftali]

Živa smrt

Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kad mi ode, nisam više plako.
Bijah skoro sretan. Ali jedne noći
Moje bolno srce - jedno ptiče malo,
Našlo me u mraku, više glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
- Godina već dana, svake božje noći
Služim ko trubadur jednoj dami nagoj,
Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim
U ljubavnoj priči i mjesečini blagoj.
Ali sinoć - jao! - gatalica presta,
Pa ko repatica pade mi na grudi:
Ja sam, braćo,sinoć vragu dušu dao,
O, umrije mi, umrije moje srce,ljudi!


Antun Gustav Matoš

[Anand]

...
Ne govorim ti u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ti ovo moram reći
previše je gorkog i
ljudi su grubi
pa iako ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi.

Zeljko Krznaric

[naftali]

Anand, Krznarić mi je otkriće............
Lijepo, čeznutljivo i životno..............................................

[naftali]

[Olio]

Slušajući ovo čovek bez sna o ljubavi poželi da umre... u trenu!

[naftali]

Slušajući ovo čovek bez sna o ljubavi poželi da umre... u trenu!

San o ljubavi je čežnja..............za onim što nismo, a htjeli bismo biti.

To je predokus vječnosti...............

Umrijeti sebi, da bismo živjeli....

[naftali]

Tiho, o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.


Dobriša Cesarić

[simona]

U vašem prijatelju su vaše potrebe udovoljene. On je vaše polje na kojem sijete s ljubavlju i žanjete sa zahvalnošću.

Kada vam prijatelj kazuje svoje misli, ne bojte se da mu uzvratite sa ’ne’, niti se ustežite da izgovorite ’da’.

A kada ćuti, vaše srce ne prestaje da osluškuje njegovo srce. Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve misli, sve želje, sva očekivanja se rađaju i dijele, s radošću kojoj se ne kliče.

Kada se rastajete od svog prijatelja, ne tugujte, jer ono što najviše volite kod njega biće još jasnije u odsustvu njegovom, kao što se gora planinaru jasnije ukazuje iz ravnice.

I neka prijateljstvo nema nijednu drugu svrhu osim da produbi duh.

Jer ljubav koja traži bilo što drugo osim razotrkrivanja sopstvenog tajanstva nije ljubav, već mreža bačena preda se: a u nju se hvataju samo jalovi.

I sačuvajte ono najbolje u sebi za prijatelja.

Ako mora da sazna za osjeku vašu, doipuštite mu da spozna i plimu.
Jer što je vaš prijatelj da biste ga tražili da prekratite vrijeme?

Tražite ga uvijek da biste s njim vrijeme proživjeli.

Jer, on će ispuniti potrebu vašu, a ne vašu prazninu.

I nek’ u blaženstvu prijateljstva bude smijeha i zajedničkih zadovoljstava.

Jer, u rosi malih stvari srce pronalazi svoje jutro i osvježenje.

Halil Džubran

[simona]

MOJ PRIJATELJ PRIČA

Probdismo noć. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.

A kad u dalj nesta broda
Ostadoh samo ja, i voda.

Nad vodom trak dima se vio.
Zašto sam stajo? Što sam htio?

Dobriša Cesarić

[Anand]

***

Iz kojeg si ti svijeta
Iz kojeg cvijeta dolaziš
Zašto nisi kao i sve druge žene
Koje prođu kao sjene
Čija se ni imena ne pamte
Čiji se dodiri usana zaborave
S prvim jutrom.

Iz koje si ti ljubavi
Iz koje knjige
Iz kojeg romana
Kad mi tako bez ikakvog plana
Bez namjere
Srce lomiš na djelove
I noći mi pretvaraš u dane.

Koja si ti žena
Kad mi pola života u tebe stane
Zbog koje žalim
Sve ovo što prebrzo ide
Što su jeseni bliže
I što mi se suze vide prvi puta.

Jedino si s neba mogla doći
Jer druge putove poznam
I na njima sam s drugima bio sam.

Iz kojeg si svijeta
Iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
Da te volim
I nikad ne prebolim.

Željko Krznarić

[naftali]

O JEDNOJ MLADOSTI

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pricaju ti price te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' presucuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san srece
Al' do nje jos dalek, dug put
I dok srce na svoj put krece
U taj svijet ocvao i zut

Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet tece
Bez cilja svog

Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
mozda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisucu bit cu bas ja
Tko da zna

(ne znam tko je autor, izvodi Josipa Lisac)