Uporna anksioznost

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • amelia
    New member
    • Aug 2013
    • 25

    Uporna anksioznost

    Bila sam dugo depresivna. Pod stalnim, konstantnim pritiskom. To je trajalo nekih godinu dana. Nisam umjela da kontrolisem misli, boljele su me misli bukvalno. Onda, ubrzano disanje, napadi panike, u glavi ludilo.
    Pocela sam da se plasim za svoje zdravlje.
    Budim se jednog jutra sa pritiskom u usima, odnosno zacepljenosti, kao kad ste na vecoj nadmorskoj visini, pa vam pucketa, odnosno mozete d izazovete to, jer su vam usi od necega zacepljene.. Od tada su prosle 3 godine jos nije stalo.
    Naravno, odmah se prepala da sam bolesna.. Dugo mi je trebalo da odem kod ORL ljekara. Konacno sam posla, sve je kako treba, idealno.. Posto sam smogla snage, posla sam jos kod par njih, cisto da vidim i misljenej drugih.. sve kako treba, samo da iskuliram i proci ce, o snimanju glave ni govora. Uradila sam tada jos bezbroj nekih nalaza, hormone stitne, snimala pluce, vadila krv itd.. Isla sam atlas da mi namjeste, isla sam na masaze.. Homeopatija.. nista.
    Neke alternativne metode, koje su mi pomogle da sredim misli, dakle sto se tog dijela tice, one su se jako iskristalisale. Odnosno, razumijem zasto sam bila ankciozna itd.. Nemam vise napada panike itd.. Sad je ostalo jos to pucketanje, i ta frka od toga.
    Ja sam naravno i promijenila nacin zivota, nekad sam samo o tome razmisljala, vise ne.. u jednom periodu bila sam posvecena treninzima, zdravoj ishrani itd.. U sustini, hocu da kazem, a vise se i ne sjecam, sta sve nisam probala.
    Ali, kad hocu da se iskontrolisem, itekako mogu, ali mi treba strasna energija i volja, da prevazidjem napetost u glavi odnosno t napuhanost, zacepljenost i pucketanje. Disanje mi pomaze. Najdivnije se osjecam kad krenem da spavam i tokom sna, jako mi prija san. Kad se probudim, i tada se fino osjecam.. ali rijetko kad pustim sebe da uzivam u tom prvom, jutarnjem, lijepom osjecaju. Brzo se vrate frke.
    Sta ako sam bolesna, sta je meni, samosazaljenje, ovo traje 3 godine.. DA LI TREBA GLAVU DA SNIMIM? Ja od ovoga ne mogu normlano da zivim i cirkulisem... itd.. Najgore je sto to nije samo pucketanje, pa da kazem, nemoj da ga slusas. Ja ovo i osjecam kroz simptom da mi je predio oko uha i uho zaepljeno, kao da tu ima nesto..
    Objasnjavali su mi doktori.. da je to mozak. Da ne bi trajalo 3 godine, da je bolest, da bi se odmah manifestvovalo kroz nesto.. Da bi imala jutarnje mucnine, glavobolje, probleme sa vidom itd..
    I meni je ta prica divna, dva me dana drzi i onda ostanem sama sa sobom, u ogromnom strahu..
    Ja ne znam sta vise da radim, i dje pomoc da trazim :)

    Ako imate predlog, savjet, javite se.

    P.S. Prije sam imala nalog Jovanica, ali sam zaboravila sifru i nisam znala kako da opet i dje trazim.. Tako da sam morala novi da napravim.

    Izvinite ako sam bila previse opsirna. Ali ni sa kim o ovome ne pricam, a svakodnevno se mucim.
  • lucero
    svjetlo
    • Nov 2009
    • 4471

    #2
    A da li radiš redovito nešto na održavanju svog energetskog sustava,neku meditaciju,mudre,nešto od rada na čakrama? Čak i terapeuti svakodnevno promjenjuju postupke za održavanje energetskog sustava. Ja sam podosta naprijed u odnosu na prijašnje periode,ali svakodnevno koristim nešto od onoga što znam. Da ne koristim,kroz neke izazove bih prošla puno lošije nego ovako,a izazovi,i odgovor na njih,stvaraju onda poziciju za dalje.
    "Kuda koracam hoću da bacam
    snopove zlatne svjetlosti."

    Comment

    • amelia
      New member
      • Aug 2013
      • 25

      #3
      Ne rdim nista, apsolutno nista/ Samo kad dodje do one tacke kad se gubim od straha, pocnem da disem i kontrolisem se. mene je strah i dalje da je ovo fizicko i onda sve imam utisak da bi se zavravala i ustvari tim nekim metodama potiskivala pravo stanje i odlagala nesto lose sta treba da se desi- ovo mi je trip, iskreno. :)

      Comment

      • lucero
        svjetlo
        • Nov 2009
        • 4471

        #4
        Originally posted by amelia
        Ne rdim nista, apsolutno nista/ Samo kad dodje do one tacke kad se gubim od straha, pocnem da disem i kontrolisem se. mene je strah i dalje da je ovo fizicko i onda sve imam utisak da bi se zavravala i ustvari tim nekim metodama potiskivala pravo stanje i odlagala nesto lose sta treba da se desi- ovo mi je trip, iskreno. :)
        Ajmo onda ovako. Na snimanje i tako ideš,i to je ok čim te još uvijek muče neka pitanja. Ali u međuvremenu možeš poraditi na ukupnom energetskom statusu na načine koje si već koristila. I dodam ti još par stvari koje sam u međuvremenu apsolvirala,a koje i sama koristim.
        "Kuda koracam hoću da bacam
        snopove zlatne svjetlosti."

        Comment

        • amelia
          New member
          • Aug 2013
          • 25

          #5
          Originally posted by lucero
          Ajmo onda ovako. Na snimanje i tako ideš,i to je ok čim te još uvijek muče neka pitanja. Ali u međuvremenu možeš poraditi na ukupnom energetskom statusu na načine koje si već koristila. I dodam ti još par stvari koje sam u međuvremenu apsolvirala,a koje i sama koristim.

          Nesto definitivno moram da preduzmem..

          Comment

          • simona
            Guru
            • Jan 2010
            • 6596

            #6
            Originally posted by amelia
            Bila sam dugo depresivna. Pod stalnim, konstantnim pritiskom. To je trajalo nekih godinu dana. Nisam umjela da kontrolisem misli, boljele su me misli bukvalno. ...
            Gdje te točno te misli bole na tvom fizičkom tijelu?


            Originally posted by amelia
            Naravno, odmah se prepala da sam bolesna..
            Gdje na svom fizičkom tijelu osjećaš taj strah?


            Originally posted by amelia
            ... Odnosno, razumijem zasto sam bila ankciozna ...
            znači da više nisi anksiozna....ili....


            Originally posted by amelia
            ...Ali, kad hocu da se iskontrolisem, itekako mogu, ali mi treba strasna energija i volja...
            Kada se ne bi uopće kontrolirala, kada bi pustila sve, što bi se tada dogodilo? Najstrašnije za tebe.....



            Originally posted by amelia
            Sta ako sam bolesna, sta je meni, samosazaljenje, ovo traje 3 godine..
            Koje bolesti se najviše plašiš?

            Comment

            • amelia
              New member
              • Aug 2013
              • 25

              #7
              Originally posted by simona
              Gdje te točno te misli bole na tvom fizičkom tijelu?

              Lijevi dio glave, tacno imam osjecaj da tu imam neku tacku, predio oko lijevog uha.

              Gdje na svom fizičkom tijelu osjećaš taj strah?

              Ne znam gdje osjecam strah, prije ga dozivljavam kao neki pokusaj da se zastitim, ali ustavri me on zgrci, zatvori itd


              znači da više nisi anksiozna....ili....

              Mislim da nisam, barem ne u mjeri u kojoj sam bila.


              Kada se ne bi uopće kontrolirala, kada bi pustila sve, što bi se tada dogodilo? Najstrašnije za tebe.....

              Imala bih osjecaj da ne vodim racuna o sebi



              Koje bolesti se najviše plašiš?
              Tumor i ludilo

              Comment

              • Zaza
                Dreamer
                • Feb 2011
                • 676

                #8
                Ja imam osjecaj da se jos nisi rijesila anksioznosti u potpunosti.
                It matters not how strait the gate,
                How charged with punishments the scroll,
                I am the master of my fate:
                I am the captain of my soul.

                Comment

                • simona
                  Guru
                  • Jan 2010
                  • 6596

                  #9
                  Originally posted by amelia

                  Originally Posted by simona
                  Gdje te točno te misli bole na tvom fizičkom tijelu?

                  Lijevi dio glave, tacno imam osjecaj da tu imam neku tacku, predio oko lijevog uha.

                  Originally posted by amelia
                  Gdje na svom fizičkom tijelu osjećaš taj strah?

                  Ne znam gdje osjecam strah, prije ga dozivljavam kao neki pokusaj da se zastitim, ali ustavri me on zgrci, zatvori itd
                  Gdje osjećaš to grčenje i zatvaranje na fizičkom tijelu?


                  Originally posted by amelia
                  znači da više nisi anksiozna....ili....

                  Mislim da nisam, barem ne u mjeri u kojoj sam bila.
                  Misliš ili osjećaš?

                  Originally posted by amelia
                  Kada se ne bi uopće kontrolirala, kada bi pustila sve, što bi se tada dogodilo? Najstrašnije za tebe.....

                  Imala bih osjecaj da ne vodim racuna o sebi
                  Ako ti kontrola daje dojam da 'vodiš računa o sebi', kako to 'vođenje računa o sebi' tebi izgleda nakon 3 godine'' ? Jesi li zadovoljna kako vodiš računa o sebi? Koje benefite imaš od 'takvog vođenja računa o sebi? Ako nisi zadovoljna, želiš li promjene koje ćeš sama trebati provesti?


                  Originally posted by amelia
                  Koje bolesti se najviše plašiš?

                  Tumor i ludilo
                  Gdje je na fizičkom tijelu taj strah?



                  P.S.

                  I mali hint, korisni.. . Da bi ponovila tekst posta kojeg želiš komentirati, pritisneš gumbić 'citiraj' dolje desno , i svaki tekst kojeg želiš komentirati kvotaš(označiš) sa uglatim oznakama na početku i na kraju posta( konkretno u ovom postu kopiraš QUOTE=amelia;371972 na početku i /QUOTE na kraju teksta. Ako ti treba pomoć, zamoli admine za dodatna pojašnjenja ili pročitaj upute .

                  Comment

                  • amelia
                    New member
                    • Aug 2013
                    • 25

                    #10
                    [QUOTE]
                    Originally posted by simona
                    Gdje osjećaš to grčenje i zatvaranje na fizičkom tijelu?

                    Grčenje osjećam u ušima i tom predjelu glave, i skroz se širi po bočnim stranama glave

                    Misliš ili osjećaš?

                    Osjećam i mislim da nije isto kao što je bilo, daleko sam bolje. Sad postoje momenti kad se opustim, ljepse se osjecam itd..

                    Ako ti kontrola daje dojam da 'vodiš računa o sebi', kako to 'vođenje računa o sebi' tebi izgleda nakon 3 godine'' ? Jesi li zadovoljna kako vodiš računa o sebi? Koje benefite imaš od 'takvog vođenja računa o sebi? Ako nisi zadovoljna, želiš li promjene koje ćeš sama trebati provesti?
                    Ma nikako mi ne izgleda to vodjenje racuna o sebi zato sam nezadovoljna. I zelim ovo da odpustim. Nista nisam dobila, daleko od toga.



                    Gdje je na fizičkom tijelu taj strah?
                    Sve je u mojoj glavi.



                    nadam se da sam sad citirala kako treba

                    Comment

                    • Makijaveli
                      Alternativa addict
                      • Aug 2013
                      • 142

                      #11
                      Uzrok svih tegoba i nevolja koje osjecas se nalazi na jednom jedinom mjestu u tvom umu. Moraces malo da prekopas sadrzaje i da nadjes uzrok. Ako je sve trajalo tri godine normalno je da je ostavilo traga u zdravstvenom smislu. To bi sve polako nestalo, covjek se oporavi, ukoliko se eliminise uzrok. Moraces da prekopas malo po vlastitoj psihi. Krenes kao detektiv sa upornim pitanjima "zasto". To ide otprilike ovako: "Zasto me bole usi, zbog psihicke napetosti, zasto sam napeta, zbog straha, zasto osjecam strah...". Moras da budes sto iskrenija prema sebi, da ne "navlacis" odgovore da izgledaju sto pozeljnije nego gledaj da budu sto tacniji, i da budes jako strpljiva, ako ne znas neki odgovor ne zuri, neka se malo istalozi u glavi doci ce on sam. Nije neka umjetnost, vjeruj mi, svako ovo moze, kad nadjes uzrok svih uzroka onda je lako. Inace ovo bi dobar psiholog napipao za dva sata razgovora samo ne znam ni jednog dobrog da ti predlozim, a los psiholog moze da ti udvostruci muke ako promasi u procjeni.
                      Niche: "Poslednji hriscanin je umro na krstu."

                      Comment

                      • amelia
                        New member
                        • Aug 2013
                        • 25

                        #12
                        Jaodlicno znam da je sve to u mom umu.. mene moj um iscrpi svakog dana da jedva cekam da zaspim. Moram da kazem da sam kako je vrijeme prolazilo napredovala, iscistila se dosta, negdje me sve ovo usporilo, pa sam stalozenija, a da ne pricam klise pricu kako sam vise pocela da cijenim neke stvari. Hvala vam na podrsci, ja u dubini sebe ipak znam da ce ovo jednom proci, ali treba strpljenja i vjere

                        Comment

                        • Poli
                          Guru
                          • Oct 2013
                          • 4036

                          #13
                          Zivimo u veoma stresnom vremenu, i neznam dali ima coveka na planeti koji nema neke strahove,(tu ubrajam Indijance i Eskime). No pomoci ima,vec su ti neki govorili o osvescivanju tvojih strahova,i ja se tu slazem sa vecinom no mislim da ne treba da preuzmes sve sama na sebe. Podji na jogu ! Treba ti energija grupe. I jos nesto, kada radis introspekciju svaki put ako si prizvala neki svoj strah i osvestila ga, dozivi ga kratko i OTPUSTI ga. Obavezno!!!Posle toga duboko trbusno disanje a onda smireno i utisano.

                          Comment

                          • MadMax111
                            Road Warrior
                            • May 2013
                            • 1011

                            #14
                            Amelia,na mene je dosta puta odlično djelovalo učinit nešto totalno drugčije od mojih uobičajenih stvari...napravit nes sto te bilo strah ili te bilo sram.
                            Nemora to bit veliko,moze bit i sitnica ali da tebi znaci puno.
                            Dosta osvjezavajuce a i dobijes osjecaj kako ti nakon toga sve izgleda lakse.
                            ...and in this maelstrom of decay, ordinary men were battered and smashed... men like Max... the warrior Max.

                            Comment

                            • amelia
                              New member
                              • Aug 2013
                              • 25

                              #15
                              cao :) hvala vam..
                              isla sam ja na jogu i mnogo toga sam isprobala..
                              ali definitivno sam dosla do zakljucka da se ovi pritisci desavaju KAD SAM NAPETA. To je za mene OTKRIĆE jer sam vjerovala da su posledica bolesti.. tako da mogu reci da napredujem. Veceras sam napeta, povrijedjena malo i opet sam u staroj fazi, ali nije tako strasno cim na ovaj nacin o svemu ovome pricam.

                              Comment









                              Latest Topics

                              Collapse

                              There are no results that meet this criteria.

                              Working...
                              😀
                              😂
                              🥰
                              😘
                              🤢
                              😎
                              😞
                              😡
                              👍
                              👎